Europska komisija najavljuje integraciju Zapadnog Balkana u pojedine segmente jedinstvenog tržišta EU i povećanje pretpristupne pomoći, a od zemalja regije traži da ubrzaju reforme

Najavila je to u srijedu u Bratislavi, na forumu o sigurnosti GLOBSEC, predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen.

Više novca iz pretpristupnih fondova

Prema novom planu Bruxellesa, zemlje Zapadnog Balkana trebale bi se približiti jedinstvenom europskom tržištu u područjima poput digitalne trgovine, kibernetičke sigurnosti i pojednostavljivanja trgovine i plaćanja.

Dodajmo ovome kako je Europska komisija već najavila i postupno ukidanje roaminga u mobilnoj telefoniji između EU i Zapadnog Balkana.

Nadalje, zemljama regije na raspolaganju bi trebalo biti više novca u pretpristupnim fondovima.

Mrkva i batina

S mrkvom, naravno, dolazi i batina, a ona je u ovom slučaju inzistiranje Bruxellesa da zemlje Zapadnog Balkana ubrzaju reforme. Konkretno, od vladajućih elita u zemljama Zapadnog Balkana očekuje se da izgrade neovisno i učinkovito pravosuđe, uspostave transparentan sustav javnih nabava i ojačaju borbu protiv korupcije, stoji u priopćenju Europske komisije.

Posebna točka novog plana EU za Zapadni Balkan tiče se "jačanja regionalne ekonomske integracije", kako bi se otključali zarobljeni ekonomski potencijali regije i privukli strani ulagači. Ovu je točku teško svrstati pod mrkvu ili batinu iz jednostavnog razloga što na Zapadnom Balkanu već postoji nekoliko regionalnih ekonomskih inicijativa s ciljem produbljivanja integracije među zemljama regije.

Okviri za regionalnu suradnju već postoje, ali nisu svi zadovoljni njima  

Jedna od tih inicijativa je CEFTA, zona slobodne trgovine u kojoj je, osim zemalja Zapadnog Balkana, i Moldavija. Oko nastavka postojanja CEFTA-e nema prijepora među članicama. 

Druga inicijativa je Berlinski proces. Ta je inicijativa pokrenuta 2014. godine, uz blagoslov tadašnje njemačke kancelarke Angele Merkel, a cilj joj je kako dublja integracija zemalja Zapadnog Balkana međusobno, tako i njihova postupna integracija s EU.

Treća inicijativa je Otvoreni Balkan. O Otvorenom Balkanu počelo se govoriti 2019. godine, a službeno je pokrenut dvije godine kasnije. U njegovu su sastavu Srbija, Sjeverna Makedonija i Albanija, dok su Bosna i Hercegovina i Crna Gora te Kosovo odbili pristupiti toj inicijativi ili stalno ističu kako "još razmišljaju isplati li im se ili ne" ući u nju.

Upravo tu i nastaje problem kod ocjene je li točka novoga plana Europske komisije za Zapadni Balkan o dubljoj regionalnoj integraciji mrkva ili batina. Naime, dok pojedine zemlje regije smatraju da je Berlinski proces nedovoljno ambiciozan i umrtvljen, zbog čega su i pokrenule Otvoreni Balkan, u drugim zemljama regije strahuju da je Otvoreni Balkan samo drugo ime za "srpski svet" i za "Veliku Albaniju" - kako za koga - pa zaziru od te inicijative.

Stoga se može reći da ta točka u planu za jedne predstavlja mrkvu, a za druge batinu. Sve ovisi o tome koga se pita i kako tko na nju gleda.

'Kratki spoj' 

Iako bi provedba novog plana Europske komisije zemlje Zapadnog Balkana nesumnjivo dijelom dublje integrirala u EU i prije nego što formalno postanu njene članice, stručnjaci s kojima smo razgovarali oprezni su u davanju ocjena.

Tako Ljubo Jurčić, profesor emeritus na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu i nekadašnji hrvatski ministar gospodarstva, u čijem je mandatu Hrvatska ušla u CEFTA-u, tada još uvijek srednjoeuropsku zonu slobodne trgovine, kaže da novi plan zapravo ne predstavlja nikakav novi pristup Bruxellesa regiji.

Pritom podsjeća da svaka od zemalja Zapadnog Balkana s EU ima sklopljen Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju (SSP), kakvog je, uostalom, do 2013. godine, kada je ušla u EU, imala i Hrvatska. Taj dokument je u osnovi sporazum o slobodnoj trgovini i svakoj od zemalja regije omogućuje slobodan pristup tržištu Unije. Vrijedi, naravno, i obratno, pa roba iz EU slobodno cirkulira na zapadnobalkanskim tržištima, ali svaka od zemalja regije ipak mali dio svojih proizvoda privremeno može zaštiti carinskim i drugim mjerama.

Zato, kaže Jurčić, priča o novom planu za Zapadni Balkan ne nosi neke novosti, osim u segmentu najavljenog povećanja novca iz pretpristupnih fondova.

"EU očito ni sama ne zna što hoće. Problem je što Unija ponavlja recepte onih koji su je utemeljili, ali ovo je ipak drukčije vrijeme i okruženje od onoga, ovo je Europa 21. stoljeća. S druge strane, zemlje Zapadnog Balkana jako slabo provode reforme, a bez njih ne mogu u EU", objašnjava Jurčić za Euractiv zašto bi se u konačnici i novi plan Bruxellesa mogao opisati i kao "kratki spoj“ između Unije i Zapadnog Balkana.

EU umorna od proširenja, kandidati umorni od čekanja 

Dodatnim problemom smatra lanjsko brzopotezno dodjeljivanje kandidatskog statusa Ukrajini i Moldaviji, i to u uvjetima kada druge zemlje - one s europskog jugoistoka, već desetljećima čekaju na ulazak u EU.

Time ukazuje na problem s kojim se EU već dugo suočava, a koji iz dana u dan postaje sve teži.

Naime, od proširenja na Hrvatsku 2013. godine Unija se više nije širila. Od posljednjeg je proširenja, dakle, prošlo već 10 godina, a nitko ne zna kada bi moglo doći do nove runde proširenja, niti se zna tko će prvi proći kroz EU vrata.

Istodobno, kandidatski klub je sve veći. Status kandidata za članstvo u Uniji trenutno ima osam zemalja - BiH, Crna Gora, Srbija, Sjeverna Makedonija, Albanija i Turska, a od prošle godine i Moldavija i Ukrajina. No, na vrata Unije kucaju i Kosovo i Gruzija, koje u Bruxellesu smatraju potencijalnim kandidatima za članstvo.

Kada se sve zbroji i oduzme, ne treba se čuditi što je rezultat cijeloga procesa (ne)proširenja posljednjih godina negativan. EU je, kako se to često govori, "umorna od proširenja", dok su kandidati, a posebno oni na Zapadnom Balkanu - Tursku, "vječnog kandidata", ovom prilikom ostavimo po strani! - umorni od čekanja.

'Sličnih je prijedloga već bilo, ali članice su ih ignorirale'

"Predstavljanje novog plana rasta za Zapadni Balkan treba pozdraviti kao pravovremeni odgovor na novi geopolitički kontekst stvoren ruskom agresijom na Ukrajinu i činjenicu da politika proširenja EU, onakva kakvu poznajemo, stoji u mjestu već dugi niz godina. Ipak, treba sačekati reakcije i odluku država članica EU jer je sličnih prijedloga bilo i ranije, naročito u Strategiji proširenja iz 2018. godine koju je tadašnja Europska komisija predložila, a koju su članice EU ignorirale", ocjenjuje za Euractiv potpredsjednica Centra za vanjsku politiku iz Beograda Suzana Grubješić.

Dodaje kako u novom planu Bruxellesa svakako ima dobrih rješenja. To se ponajprije odnosi na pridruživanje regije jedinstvenom europskom tržištu, što bi dalo poticaj ekonomskom rastu, povećanju konkurentnosti i većoj privlačnosti za nova ulaganja.

Tu je i stvaranje zajedničkog regionalnog tržišta koje bi također pomoglo povezivanju s velikim europskim tržištem. I najavljeno povećanje pretpristupnih fondova spada u kategoriju onoga od čega bi regija imala koristi jer bi pridonijelo smanjenju jaza u razvijenosti između članica Unije i kandidata.

Sa svoje strane, države regije morale bi se obvezati na suštinske reforme u brojnim područjima.

"Sve u svemu, ovaj plan Komisije na liniji je faznog pristupanja kandidata za članstvo kao što je predstavljeno u takozvanoj novoj metodologiji za pregovaranje, koja je usvojena prije dvije godine", zaključuje Grubješić.

Zemlje regije i dalje ne znaju kada bi mogle pristupiti EU

Na kraju, može se reći da novi plan Europske komisije za Zapadni Balkan svakako predstavlja korak naprijed u odnosu na dosadašnju sporovoznu politiku proširenja. 

Ipak, dio analitičara i novi plan smatra nedovoljno ambicioznim i zakašnjelim. Strahuju i da pravi razlog njegova donošenja treba tražiti u geopolitici, odnosno u ruskoj invaziji na Ukrajinu, koja je iz temelja promijenila političku i ekonomsku arhitekturu Staroga kontinenta koja se izgrađivala od pada Berlinskog zida, a ne u stvarnoj namjeri EU da ubrza proces primanja zemalja Zapadnog Balkana.

Za zemlje europskog jugoistoka posebno je demotivirajuće to što i dalje ne znaju koliko će još vremena provesti u kandidatskom klubu, odnosno kada bi novi pristup Bruxellesa regiji mogao uroditi željenim plodovima - članstvom u EU.