Podaci Fine potvrđuju da su ovrhe, unatoč pokušajima njihova rješavanja, i dalje velik problem u hrvatskom društvu, no još se ne zna koji je izlaz iz tog začaranog kruga
Iako se broj ovršenih u Hrvatskoj u godinu dana smanjio za oko 16.000, krajem studenoga u blokadi je i dalje bilo tek nešto manje od 215.000 građana, pokazuju podaci koje je ovih dana objavila Fina.
To znači da je pod ovrhom i dalje otprilike svaki sedmi radno aktivni stanovnik Hrvatske.
Ovrhe siguran put u siromaštvo
Naime, podaci Državnog zavoda za statistiku (DZS) pokazuju da je u Hrvatskoj, prema posljednjim podacima, oko 1,7 milijuna radno aktivnih građana. Najveći dio njih, 1,6 milijuna, su zaposleni, dok je nezaposlenih oko 100.000.
Kada se broj ovršenih građana stavi u omjer s brojem radno aktivnih, proizlazi da je u blokadi 13 posto ili, moglo bi se reći, sedmina građana koji ulaze u radnu snagu.
Naravno, ovršenih ima i među zaposlenima i među nezaposlenima, ali je među nezaposlenima taj problem znatno izraženiji i opasniji, i to iz jednostavnog razloga što su bez stalnih izvora primanja, a time i bez mogućnosti otplate dugova. Štoviše, dosadašnja praksa pokazuje da je upravo ostanak bez posla gotovo siguran put u ovrhu, a time i u gubitak svega što su građani tijekom karijere marljivo stvarali. Samim tim, ovrhe su i siguran put u siromaštvo.
Broj ovršenih u godinu dana smanjio se za 16.000
Podaci Fine pokazuju da je u Hrvatskoj u blokadi krajem studenoga bilo 214.680 građana. To je manje nego krajem studenoga prošle godine, kada je pod ovrhom bilo 230.687 građana.
Manje je i u odnosu na sam kraj prošle godine, kada je pod ovrhom bilo 228.722 građana.
Broj ovršenih u studenom se neznatno - za manje od 400 - smanjio i u odnosu na kraj listopada, kada je u blokadi bilo 215.062 građana.
Snažan ekonomski rast i povećanje plaća smanjili broj ovršenih
Smanjenje broja ovršenih ekonomisti objašnjavaju ponajprije snažnom gospodarskom aktivnošću, rezultat čega je i otvaranje novih radnih mjesta. Drugim riječima, posla u Hrvatskoj ima, a radne snage nedostaje, zbog čega posljednjih godina sve masovnije uvozimo radnike čak i iz udaljenih krajeva svijeta, iz zemalja poput Indije, Nepala, Bangladeša, Filipina i drugih prekomorskih država. No, sve to nije dovoljno da bi nadomjestilo nedostatak radnika u brojnim djelatnostima.
Drugi razlog smanjenja broja ovršenih stručnjaci vide u nastavku masovnog iseljavanja iz zemlje. To se posebno odnosi na radnike iz sektora turizma, ugostiteljstva, trgovine i građevine, ali i IT sektora, koji za isti posao kakav rade ili su radili u Hrvatskoj u Njemačkoj, Austriji ili Irskoj mogu dobiti višestruko veću plaću. Njihov je odlazak i stvorio veliku rupu na tržištu rada, posebno u spomenutim sektorima, a nju poslodavci nastoje zakrpati uvozom stranih radnika i povećanjem plaća.
Treći razlog smanjenja broja nezaposlenih leži upravo u rastu plaća. Iako veća primanja zaposlenih nagriza visoka inflacija, veće plaće mnogima su ipak omogućile da otplate dugove zbog kojih su završili u blokadi. Osobito ako su ti dugovi bili manji, poput neplaćenih pojedinih računa za telekomunikacijske usluge ili komunalije.
"Smanjenje broja ovršenih posljedica je svih tih razloga. Ipak, broj od oko 215.000 građana u blokadi i dalje je velik i predstavlja više od 10 posto radno aktivnog stanovništva u zemlji“, ocjenjuje za Euractiv neovisni analitičar tržišta rada Predrag Bejaković.
Broj ovršenih pada, ali iznos njihovih dugova raste
I dok se broj ovršenih smanjuje, iznos njihovih dugova nastavlja rasti.
Krajem studenoga ovršeni su na ime neplaćene glavnice dugovali više od 2,73 milijarde eura. Godinu ranije, krajem studenoga prošle godine, iznos neplaćene glavnice njihova duga iznosio je nešto više od 2,4 milijarde eura.
Posebno brine rast kamata. Ovršeni su krajem studenoga prošle godine na ime neplaćenih kamata dugovali 0,87 milijardi eura, a krajem studenoga ove godine gotovo 0,93 milijarde eura.
Kada se zbroje neplaćene glavnice dugovanja i kamate koje se obračunavaju na njih, ukupan dug ovršenih u Hrvatskoj krajem studenoga ove godine iznosio je oko 3,66 milijardi eura. Godinu ranije iznosio je oko 3,27 milijardi eura, iako je tada bilo više ovršenih nego danas.
Među vjerovnicima dominiraju banke i ostale financijske institucije
Inače, među vjerovnicima ovršenih dominiraju banke i druge financijske institucije, poput kartičnih kuća. Podaci Fine, naime, pokazuju da su banke i ostale financijske institucije krajem studenoga ove godine od ovršenih potraživale iznos glavnice od 0,76 milijardi eura.
Fina nije objavila podatke o ostalim vjerovnicima, no od ranije znamo da su među njima telekomi, zatim javna i komunalna poduzeća, kao i središnja i lokalna država. Na kraju, dio građana zaduživao se i kod drugih građana pa i oni ulaze u krug vjerovnika ovršenih građana
Što je s dugovima koje su preuzele agencije za naplatu potraživanja?
Nekadašnja predsjednica udruge Blokirani Miriam Kervatin kaže da se broj ovršenih u Hrvatskoj zapravo nije ni smanjio.
"Fina ne vodi broj ovrha i ovršenih koji su u rukama agencija za naplatu potraživanja, a takvih je jako puno“, upozorava Kervatin za Euractiv.
Napominje i kako su zatezne kamate u Hrvatskoj znatno više od onih u razvijenim europskim državama. To je, napominje, izvor bogaćenja onih koji žive od ovršnog biznisa, a takvih nije malo u Hrvatskoj. S druge strane, zatezne kamate za ovršene su omča oko vrata i siguran put u siromaštvo.
Ovrhe jedan od glavnih uzroka iseljavanja
Iako je u Hrvatskoj već bilo od države propisanih otpisa manjih nenaplaćenih dugova, a neki su i dali rezultata, posebno kod građana koji su pod ovrhom završili zbog jednog ili dva manja neplaćena računa, problem ovrha i dalje postoji i predstavlja pravu socijalnu bombu. Demografi su u više navrata upozoravali da su upravo ovrhe jedan od glavnih motiva za iseljavanje iz zemlje.
Međutim, svi dosadašnji pokušaji da se čestim izmjenama Ovršnog zakona konačno uredi područje ovrha i stane na kraj "vječnim blokadama“ nisu dali konkretnih rezultata. Stručnjaci, naime, napominju da zakone nije dovoljno samo izmijeniti, već ih treba adekvatno i primjenjivati. Posebno tako složene propise kakav je Ovršni zakon.
Osim toga, ističu kako je za smanjenje ovrha potrebno poboljšati životni standard koji, doduše, raste, ali očito nedovoljno da bi stao na kraj nemogućnosti pravovremenog podmirivanja računa i ovrhama koje zbog toga dolaze kao kazna. Kao poseban problem već godinama se navode agencije za naplatu potraživanja, čiji je rad u Hrvatskoj prilično slabo reguliran.
Nema jednostavnog rješenja problema ovrha
I Bejaković kaže da bi pitanje ovrha trebalo konačno riješiti. Ipak, smatra da otpis dugova, kojem država povremeno pribjegava, nije najsretniji izbor jer šalje lošu poruku kako će država intervenirati uvijek kada zatreba i problem ovršenih prebaciti na društvo u cjelini.
No, dodaje naš sugovornik, nema ni jednostavnog ni jedinstvenog recepta za rješavanje problema ovrha.
Sve to znači da će izlaz iz problema ovrha trebati tražiti u rješenju koje će biti održivo i pravedno za sve sudionike u tom odnosu. Uz to, rješenje će se morati provoditi, a ne ostati samo mrtvo slovo na papiru, kao što se do sada često događalo.
Većina naših građana nema veliku štednju, a recesija kuca na vrata
Osim lošeg socijalnog i ekonomskog stanja ovršenih, na potrebu rješavanja problema ovrha upućuje još nekoliko stvari.
Bejaković podsjeća da su zemlje koje su najznačajniji hrvatski vanjskotrgovinski parteri i koje su privukle velik broj hrvatskih iseljenika, poput Njemačke, Austrije i Italije, već u recesiji ili im ona kuca na vrata. Osim što postoji opasnost prelijevanja negativnih ekonomskih kretanja iz tih zemalja u Hrvatsku, a time i rasta broja ovršenih, realno je očekivati i da će dio naših iseljenika u tim zemljama ostati bez posla i vratiti se u Hrvatsku.
"To bi bio veliki udarac za javne financije. Većina naših građana ipak nema neku veliku štednju“, naglašava Bejaković.
Opasan rast kamata
Problem je i rast kamatnih stopa kojem već svjedočimo. Visoke kamate mogle bi teret otplate dugova učiniti još težim nego što je sada, zaključuje Bejaković.
Zbog svega toga, može se reći da je krajnje vrijeme da se država i društvo konačno pokrenu na rješavanju pitanja ovrha. To nije samo pitanje ekonomije i socijale, nego i demografije.