Razlikuje se i dinamika rasta prosječnih plaća po županijama - najbrže rastu plaće u Brodsko-posavskoj, a najsporije u Istarskoj županiji
Plaće u Zagrebu za trećinu su više od onih u Virovitičko-podravskoj županiji, jednoj od najsiromašnijih hrvatskih regija, pokazuju novi podaci državne statistike.
Naime, prosječna neto plaća u Gradu Zagrebu u trećem je ovogodišnjem tromjesečju, prema podacima Državnog zavoda za statistiku (DZS), iznosila 1343 eura.
S druge strane, prosječna neto plaća u Virovitičko-podravskoj županiji iznosila je, prema istim podacima, samo 1006 eura. To je otprilike na razini medijalne plaće u zemlji.
Rad u Zagrebu povećava plaće stanovnika u široj zagrebačkoj regiji
Osim Zagreba, za hrvatske pojmove razmjerno velike plaće u trećem ovogodišnjem kvartalu imali su i zaposleni koji žive u Zagrebačkoj županiji, koja obuhvaća gradove i općine u "zagrebačkom prstenu“, i to 1168 eura.
Također, u skupinu viših plaća ulaze i zaposleni koji žive u Karlovačkoj županiji, u kojoj je prosječna neto plaća u trećem tromjesečju iznosila 1131 euro, te u Krapinsko-zagorskoj županiji, u kojoj je prosjek neto primanja 1117 eura.
Zajedničko svim trima spomenutim županijama je da se nalaze u široj zagrebačkoj regiji i da znatan broj njihovih stanovnika na dnevnoj bazi putuje na posao u Zagreb, u kojem su i više plaće.
Veće plaće i u Splitu i Rijeci
U kategoriju razmjerno visokih plaća spada i Primorsko-goranska županija, s prosječnom neto plaćom od 1155 eura u trećem ovogodišnjem tromjesečju. Štoviše, s takvim iznosom prosječne neto plaće, riječka je regija na trećem mjestu u zemlji, iza Grada Zagreba i Zagrebačke županije.
Prosječnu neto plaću iznad 1100 eura u trećem je tromjesečju imala i Splitsko-dalmatinska županija, 1102 eura.
U slučaju Primorsko-goranske i Splitsko-dalmatinske županije razmjerno velike neto plaće rezultat su snažne ekonomske aktivnosti koja se odvija u dva velika grada koja se nalaze na njihovu području - Rijeci i Splitu.
Samo Zagreb i još dvije županije imaju plaće iznad nacionalnog prosjeka
Prosječna neto plaća na razini cijele Hrvatske u trećem je kvartalu iznosila 1153 eura.
Veću prosječnu neto plaću od nacionalnog prosjeka imale su, osim Grada Zagreba, samo Primorsko-goranska i Zagrebačka županija, pokazuju podaci državne statistike.
Plaće u Istri ispod prosjeka na razini Hrvatske
Iako ima snažnu ekonomiju, plaće u Istri ne ulaze u kategoriju visokih primanja zaposlenih za prilike kakve vladaju u Hrvatskoj. Štoviše, manje su i od nacionalnog prosjeka.
Tako je, prema podacima DZS-a, prosječna neto plaća u Istarskoj županiji u trećem tromjesečju iznosila 1098 eura. To znači da plaće u Istri otprilike za petinu zaostaju za onima u Zagrebu.
Najsporiji rast plaća u Istri
Osim toga, Istra je u trećem tromjesečju imala i najmanji rast plaća među hrvatskim županijama.
Naime, podaci o rastu plaća koje je objavio DZS, pokazuju da je neto plaća u Istarskoj županiji u trećem ovogodišnjem kvartalu bila 12,2 posto veća nego u istom lanjskom razdoblju. To je manje od godišnjeg rasta plaća na razini cijele Hrvatske, koji je u trećem tromjesečju iznosio 13,9 posto.
I prosječne plaće u Zagrebu rasle su sporije od plaća na razini zemlje. U trećem kvartalu ove godine, naime, bile su za 12,9 posto više nego u istom lanjskom razdoblju.
Najveći rast plaća u Brodsko-posavskoj županiji
S druge strane, najveći rast plaća imala je Brodsko-posavska županija, 16,8 posto na godišnjoj razini.
Inače, prosječna neto plaća u toj županiji, također jednoj od najnerazvijenijih, u trećem je tromjesečju iznosila 1045 eura.
Masovno iseljavanje glavni generator rasta plaća u Hrvatskoj
Stručnjaci ističu kako kretanje plaća u velikoj mjeri odražava stupanj razvoja svake od županija, ali i gospodarsku strukturu u njima.
U Istri je, primjerice, puno sezonskih radnika jer ima jak turistički sektor, što znači da se izvan ljetne sezone smanjuje potražnja za radnicima, a time i pritisak na rast plaća.
Na kontinentu potražnja za radnicima ne ovisi toliko o sezonskim prilikama, pa je i sezonski rad neusporedivo manje zastupljen nego u Istri i na Jadranu. Naime, sezonski rad na kontinentu većinom se svodi na poljoprivredu. To znači da je nedostatak radnika na tržištu rada velikoj mjeri prisutan tijekom cijele godine.
Osim toga, iseljavanje je, a time i nedostatak radnika, znatno izraženije u Slavoniji, pa tako i u Brodsko-posavskoj županiji, nego u Istri. Iz toga ne treba izvlačiti zaključak kako nema iseljavanja iz Istre, ali znači da je ono tamo ipak manje izraženo nego u drugim dijelovima zemlje, pa je i poslodavcima nešto lakše doći do radnika, posebno izvan ljetne sezone.
"U Istru doseljava dosta ljudi jer je tamo kvaliteta života visoka, pa je i poslodavcima nešto lakše doći do radnika. S druge strane, u Brodsko-posavskoj županiji je prisutno masovnije iseljavanje i tamo radnika doista jako nedostaje. Stoga su poslodavci prisiljeni više povećavati plaće u Brodsko-posavskoj županiji nego u Istri kako bi zadržali postojeću radnu snagu“, ocjenjuje za Euractiv neovisni analitičar tržišta rada Predrag Bejaković.
Virovitičko-podravska županija posljednja u kojoj su plaće prešle iznos od 1000 eura
U slučaju Virovitičko-podravske županije, ističe naš sugovornik, male plaće odraz su tamošnje slabe gospodarske strukture, u kojoj dominiraju poljoprivreda i male tvrtke. Na području Virovitice nedostaju velika poduzeća, kojima je ipak lakše nego malim tvrtkama posegnuti u blagajnu i radnicima isplatiti veća primanja.
Inače, vrijedi spomenuti i da je Virovitičko-podravska županija posljednja hrvatska regija u kojoj su neto plaće još donedavna bile ispod 1000 eura. Preciznije, još u srpnju je prosječna neto plaća u toj zemlji iznosila samo 991 euro. No, manjak radnika i u toj županiji radi svoje pa poslodavci moraju povećavati primanja svojih zaposlenika kako bi ih zadržali.
Erozija konkurentnosti zbog bržeg rasta plaća od rasta produktivnosti
Međutim, ekonomisti već dugo upozoravaju kako plaće u Hrvatskoj rastu brže od rasta produktivnosti, što predstavlja sve veći teret za poslodavce kojima se smanjuje konkurentnost. Nedostatak radne snage nesumnjivo će utjecati na daljnji rast primanja zaposlenih, kao i na daljnji uvoz stranih radnika.
Ipak, otvoreno je pitanje hoće li moći nastaviti rasti dosadašnjom dinamikom, odnosno po dvoznamenkastim stopama, i kakve će biti posljedice toga na hrvatsko gospodarstvo u cjelini.