Nakon što je Europske komisija najavila potpore za zelene industrije u EU, Euractiv je došao do dokumenta u kojem se opisuju detalji tog plana, uključujući i odredbu koja bi Njemačku spriječila da sama nudi najveće iznose.
Samo nekoliko dana nakon što je Europske komisija najavila program potpora za poticanje zelenih industrija, kao odgovor na slične najave iz SAD-a, procurio je tekst priopćenja u kojem se opisuju pojedinosti privremenog zaobilaženja EU propisa o državnim potporama - uključujući i pravilo smišljeno za sprečavanje Njemačke da sama krene u takav projekt.
U srijedu, 1. veljače, predsjednica Europske komisije, Ursula von der Leyen, prezentirala je novi plan za zelenu industriju, koji je nastao kao odgovor na novi američki zakon o smanjenju inflacije (Inflation Reduction Act, IRA) koji predviđa subvencije teške 369 milijardi dolara za ekološki čistu industriju.
Iako je veći dio europskog plana već bio poznat javnosti od početka prošlog tjedna, iz konzultacija povjerenice Europske komisije za tržišno natjecanje Margrethe Vestager, još uvijek se čekalo na više pojedinosti o tome kako će sistem subvencija funkcionirati.
Nova pravila bi trebala ojačati kapacitete država EU za poticanje tvrtki na ostanak u Europi, u kontestu velikih subvencija koje se nude drugdje, "u sektorima koji imaju stratešku važnost za tranziciju prema ekonomiji s nultom stopom emisija," navodi se u dokumentu.
Priopćenje govori o Privremenom okviru za mjere državne potpore u kriznim situacijama i tranziciju (Temporary Crisis and Transition Framework, TCTF), jednom od stupova Green Deal plana za industriju (Green Deal Industrial Plan). Dokument kojeg je Euractiv dobio na uvid nosi oznaku 'osjetljivo', i u njemu se "specificiraju kriteriji za procjenu kompatibilnosti plana s unutrašnjim tržištem mjera državne pomoći."
Doviđenja za 'tehnološku neutralnost'
Priopćenje potvrđuje namjeru Europske komisije da omogući sistem subvencija po kojem EU može iznosom parirati subvenciji koja se nudi nekoj kompanija iz države izvan Europe, kako bi se time spriječilo preseljenja europskih tvrtki izvan Europe.
Budući da predloženi plan definira sektore na koje bi se pravilo trebalo primjenjivati kao "proizvodnja baterija, solarnih panela, vjetroelektričnih turbina, toplinskih pumpi, uređaja za elektrolizu, prikupljanje ugljika i njegovo skladištenje (CCUS), kao i ključne sirovine vezane hza ove djelatnosti," dokument označava napuštanje prijašnjeg stava Europske komisije o 'tehnološkoj neutralnosti.'
Kako bi dobile tu potporu, države članice moraju dokazati da bez nje postoji opasnost da se proizvodni kapaciteti odsele iz Europe, ili da se sagrade negdje drugdje. "Prije odobrenja takve pomoći, državno tijelo koje dodjeljuje subvenciju mora potvrditi da postoji konkretan rizik od odvlačenja produktivne investicije negdje izvan EEA (Europskog ekonomskog područja), i da ne postoji rizik od relociranja unutar EEA," stoji u dokumentu.
Osim u iznimnim okolnostima, potpora ne bi smjela iznositi više od 100 milijuna eura u bogatijim dijelovima Europe, ili 300 milijuna eura u siromašnijim područjima, koji se opisuju kao "potpomognuta područja određena u relevantnoj karti regionalne pomoći," navodi se u prijedlogu.
Pariranje stranim subvencijama - no Njemačka ne može sama
Međutim, Europska komisija zadržava pravo da odobri i veći iznos potpore u pojedinim slučajevima kad se radi o siromašnijim regijama, tj. onima u kojima je BDP niži od 75 posto prosjeka EU - ili u slučajevima kad se radi i kompanijama i projektima koji se protežu u više država EU.
Kao uvjet za dobivanje europske potpore kompanija bi morala dokazati da bi mogla dobiti isti iznos subvencije izvan EU, poput primjerice u Americi, po njihovom zakonu IRA. U takvim slučajevima, kaže se u priopćenju, Europska komisija bi "mogla odobriti povećan iznos potpore, a maksimalno u iznosu potpore koja se nudi za jednaku takvu investiciju u jurisdikciji treće zemlje."
Takvo "pariranje" stranih subvencija bio je ključan zahtjev Francuske i Njemačke u dokumentu koji je objavljen u prosincu. No, kako Njemačka nema nijednu regiju koja spada u kategoriju siromašnih, ona bi svojim kompanijama mogla osigurati potporu veću od 100 milijuna eura samo u suradnju s drugim državama.
Neki kritičari ovog prijedloga upozoravaju da bi takva pravila mogla otvoriti prostor kompanijama koje bi se mogle okrenuti zaradi na brzinu, prisiljavanjem država da se natječu jedna protiv druge, u globalnoj utrci za dobivanje najveće subvencije.
Prijedlog povjerenice Vestager želi izbjeći takav scenarij, propisivanjem uvjeta da državna pomoć ne smije premašiti goli minimum potreban da proizvodni pogon bude "dovoljno profiabilan," kako stoji u dokumentu, uz dodatak da se to može izmjeriti "korištenjem metoda koje su standardna praksa u pojedinoj industriji."
"Profitabilnost projekta će se uspoređivati s normalnim stopama povrata kakve korisnik ostvaruje u drugim sličnim investicijskim projektima," piše u fusnoti. U isto vrijeme, državna pomoć bi trebala pokriti samo do maksimalno 10 posto ukupnih troškova investicije - uz dodatne mogućnosti potpore u slučaju siromašnijih područja, malih i srednje velikih tvrtki, ili slučaju da se potpora daje u obliku poreznih olakšica.
"Ni pod kakvim okolnostima ukupan iznos potpore ne smije premašiti 100 posto troškova investicije," stoji u prijedlogu, što upućuje na zaključak da je osoblje Europske komisije takav scenarij vidio kao realističnu bojazan.
Više investicija za klimatsku neutralnost
Procureni dokument je na više načina usklađen s Privremenim okvirom koji je trenutno na snazi.
Po novim pravlima, može se dodijeliti pomoć u iznosu do 2 milijuna eura po projektu po državi članici, pod uvjetom da ova financijska pomoć stigne najkasnije 31. prosinca 2023. godine. Potpora može imati oblik direktne pomoći ili porezne olakšice, navodi se u dokumentu.
Povrh ovih prilično uobičajenih mjera potpora, dodatna pomoć se može dodjeljivati kompanijama kojima je teško naudila eksplozija cijena energenata, i projektima kojima je cilj pomoći u ostvarenju napora EU za postizanje ugljične neutralnosti. Kako bi se pomoglo tvrtkama da prebrode visoke cijene energenata, potpora se mora dodjeljivati "temeljeno na sadašnjoj ili prošloj potrošnji" - dok se istovremeno zadržavaju postojeći poticaji, financijski ili neki drugi, za manju upotrebu prirodnog plina, jer ga ima manje nakon što je Rusija zatvorila plinovode. I ovo vrijedi samo do 31. prosinca 2023.
U kontekstu investicija koje se bave proizvodnjom energije iz obnovljivih izvora, Okvir razlikuje zrele tehnologija poput solarne, vjetroelektrične ili hidroelektrične, te novijih rješenja. U slučaju zrelijih tehnologija, iznos i oblik državne pomoći mora se odrediti putem natječaja s ponudama. Kod mlađih vrsta tehnologije, iznos može propisati država članica EU, na temelju troška predloženog projekta - no pritom pomoć ne smije prijeći 45 posto ukupnog troška investicije.
U praksi to znači da je za tehnologije koje su eksperimentalne, ili koje su tek na začetku svog razvoja, omogućen lakši pristup novcu kojeg dodjeljuju pojedine države.
Slične vrste dodatne pomoći mogu se dodjeljivati projektima kojima je cilj dekarboniziranje energetski intenzivnih industrija, kao i kompanijama koje žele smanjiti ukupnu potrošnju električne energije. Za neke oblike pomoći koji se odnose na obnovljive izvore i zelene industrije, prijedlog predviđa produljenje primjene Okvira do 31. prosinca 2025.
Ovaj dokument je procurio samo nekoliko dana prije neformalnog sastanka ministara EU za tržišno natjecanje, zakazanog za utorak, 7. veljače, na kojem će se govoriti o državnim potporama.
"Ne vjerujem da će se ministri baš upuštati u razgovore o detaljima, ali bit će strateške rasprave," rekao je dužnosnik švedskog predsjedništva EU, i dodao da će biti "jako teško doći do zajedničkog stava svih država."
(Originalan članak čitajte ovdje: LEAK: Commission details subsidy-matching scheme for green industry)