Hrvati najduže u Europskoj uniji žive s roditeljima i osamostaljuju se, u prosjeku, tek nakon 33. rođendana, znatno kasnije od mladih u drugim zemljama
Mladi Hrvati najkasnije u Europskoj uniji napuštaju obiteljsko gnijezdo, pokazuju novi podaci eurostatističara.
Prema tim podacima, prosječna (statistička) dob u kojoj Hrvati odlaze iz obiteljskog doma i počinju samostalno živjeti je čak 33,4 godine.
Mladi u EU osamostaljuju se u prosjeku 7 godina ranije nego u Hrvatskoj
To je najstarija životna dob u Uniji u kojoj se mladi osamostaljuju od roditelja i znatno je veća od prosjeka na razini EU.
Naime, podaci Eurostata pokazuju da mladi u Uniji napuštaju obiteljsko gnijezdo u prosjeku s nešto više od 26 godina, odnosno statističkim rječnikom, s 26,4 godine.
Obiteljsko gnijezdo najranije napuštaju Finci, Šveđani i Danci
Mladi se u EU najranije osamostaljuju u skandinavskim državama - Finskoj, Švedskoj i Danskoj. U tim zemljama, prema podacima eurostatističara za 2022. godinu, iz obiteljskog gnijezda odlaze malo nakon što napune 21 godinu života.
Tek nešto više godina imaju mladi koji se odluče na samostalan život u Estoniji i Nizozemskoj, između 22 i 23 godine. Na odlazak iz obiteljskog gnijezda razmjerno rano se odlučuju i mladi u Francuskoj i Njemačkoj: imaju, u prosjeku, između 23 i 24 godine.
Osim Hrvata, s roditeljima najduže žive mladi Slovaci i Grci
S druge strane, po duljini života s roditeljima Hrvatskoj su u EU najsličnije Slovačka, Grčka, Bugarska, Španjolska, Malta i Italija. U njima se mladi osamostaljuju u dobi između 30 i 31 godine. No, valja reći kako se mladi i u tim zemljama osamostaljuju prilično ranije nego u Hrvatskoj.
Usporedbe radi, u susjednoj Sloveniji mladi se, u pravilu, osamostaljuju prije 30. godine. Preciznije, nakon što navrše 29 godina, pokazuju podaci Eurostata.
U 2014. godini mladi u Hrvatskoj osamostaljivali su se kada bi napunili 31 godinu
Valja naglasiti i kako se pozicija Hrvatske na ljestvici EU u odnosu na prethodno istraživanje, koje se odnosilo na 2021. godinu, još i pogoršala. Sama dob u kojoj se mladi osamostaljuju nije se, doduše, značajno povećala, ali Hrvatska je u istraživanju sada izbila na neslavno prvo mjesto u Uniji, dok je još 2021. godine bila na utješnom drugom mjestu, iza Portugala.
Kao utjeha nam može poslužiti podatak da smo prethodnih godina ipak bili na prvom mjestu, odnosno najkasnije smo se osamostaljivali u EU, pa se može ironično reći da smo se lani samo vratili na mjesto koje smo i ranije godinama zauzimali na europskoj ljestvici.
No, i dob u kojoj su se mladi osamostaljivali ranijih je godina u Hrvatskoj ipak bila nešto niža. Primjerice, 2019. godine osamostaljivali smo se s nepune 32 godine, a 2014. kada smo napunili 31 godinu, pokazuju podaci Eurostata.
I u Srbiji se mladi osamostaljuju (nešto) ranije nego mladi u Hrvatskoj
Podaci Eurostata za 2022. godinu nisu obuhvatili Srbiju.
Ipak, podatak za 2021. godinu pokazuje da se mladi u Srbiji osamostaljuju neznatno ranije nego u Hrvatskoj. Preciznije, nakon što napune 31 godinu.
Ekonomski i kulturološki razlozi koji otežavaju odlazak od roditelja
Više je razloga zbog kojih mladi u Hrvatskoj dulje žive s roditeljima od svojih vršnjaka u drugim europskim zemljama. Stručnjaci pritom navode ekonomske, ali i kulturološke razloge.
Posebno upozoravaju na snažnu inflaciju s kojom se suočavamo posljednjih godina, a koja iz dana u dan povećava životne troškove. Doduše, rastu i plaće, ali njihov rast nije dovoljan da bi pokrio sve veće životne troškove pa one zapravo stagniraju, a u nekim mjesecima čak i realno padaju.
Snažan rast cijena i umjereni rast plaća u Hrvatskoj
Prema podacima Državnog zavoda za statistiku (DZS), godišnja stopa inflacije u Hrvatskoj u kolovozu je iznosila 7,8 posto i bila je veća nego u srpnju, kada je iznosila 7,3 posto.
Podaci Eurostata, koji se metodološki nešto razliku od onih koje koristi DZS, pokazuju da je stopa inflacije u Hrvatskoj u kolovozu iznosila 8,5 posto, što je znatno iznad prosjeka eurozone, u kojoj su cijene na malo u kolovozu porasle 5,3 posto u odnosu na isti lanjski mjesec. I prema podacima eurostatističara, Hrvatska je u kolovozu zabilježila rast inflacije u odnosu na srpanj, kada je prosječna godišnja stopa rasta maloprodajnih cijena iznosila osam posto.
Dodajmo ovome i podatak da veću inflaciju od Hrvatske u eurozoni ima samo Slovačka, 9,6 posto u kolovozu.
Istodobno, prosječna je neto plaća u Hrvatskoj u lipnju, što su i posljednji dostupni podaci, iznosila 1150 eura. To je, pokazuju podaci državne statistike, nominalno 12,4 posto više nego u lipnju prošle godine, no realan rast, umanjen za inflaciju, u istom je razdoblju iznosio samo 4,5 posto.
Vrijedi spomenuti i da je medijalna plaća, srednja vrijednost plaća u zemlji, u lipnju iznosila 991 euro u neto iznosu. To znači da polovina zaposlenih prima takvu ili manju plaću, a u svakom slučaju manju od prosjeka. Nisu rijetki ni oni koji rade samo za minimalac koji u ovoj godini iznosi 560 eura u neto iznosu.
Mladi najveće žrtve malih plaća
Žrtve malih plaća, upozoravaju stručnjaci za tržište rada, često su upravo mladi.
Naime, kada završe školovanje, mladi su na tržištu rada početnici pa im poslodavci, u pravilu, daju i manja primanja nego radnicima s više staža i iskustva. Posljedica toga je i da se teže od drugih u EU osamostaljuju od roditelja.
Visoke cijene stambenih kvadrata i skup najam stanova
Ipak, glavni razlog kasnijeg osamostaljenja od roditelja u Hrvatskoj nego u drugim članicama EU sugovornici Euractiva vide u visokim cijenama nekretnina i skupom najmu stanova. U kombinaciji s razmjerno malim plaća, to je, ističu, i glavni razlog zbog kojeg se u Hrvatskoj dulje živi s roditeljima.
"Cijene nekretnina u Hrvatskoj su nerealno visoke. Imamo jednu od najvećih stopa rasta nekretnina u Europi. I cijene najma stanova su visoke", upozorava za Euractiv Zvonimir Galić s Odsjeka za psihologiju rada na zagrebačkom Filozofskom fakultetu.
"Istina je i da plaće rastu, ali nominalno. Realno, zbog visoke inflacije, one stagniraju. Inflacija je posebno jaka kod onih dobara koja su ljudima potrebna za svakodnevni život, zbog čega je i životni standard slab, posebno mladih ljudi", dodaje Galić.
I neovisni analitičar tržišta rada Predrag Bejaković upozorava na visoke cijene stambenih kvadrata u Hrvatskoj, kao i na rast cijena najma stana. Dodaje i kako na tržištu nedostaje stanova za najam.
Mladi teško dolaze do stambenog kredita ako nemaju siguran i stalan posao
Međutim, upozorava i da se u Hrvatskoj dugo studira. To također utječe na nevoljkost i nesposobnost mladih da se osamostale.
Problem je, dodaje, i kreditiranje, posebno za kupnju stana. Banke se, naime, teško odlučuju kreditirati one koji rade na nesigurnim, a pogotovo na povremenim poslovima. Nažalost, upravo mnogi mladi rade u takvim oblicima zaposlenja.
Navikli živjeti u intergeneracijskim kućanstvima
"Tu je i tradicija. Mi smo navikli živjeti u intergeneracijskim kućanstvima", napominje Bejaković za Euractiv.
I Galić kaže da je život mladih ljudi s roditeljima u Hrvatskoj uobičajeniji nego u zapadnoj Europi. To je posebno izraženo izvan Zagreba.
"Mladi na sjeveru Europe uobičajeno se osamostaljuju znatno ranije nego u Hrvatskoj, obično već nakon srednje škole ili tijekom studiranja", upozorava Galić.
'Život s roditeljima ljude odvraća od poslovne mobilnosti'
Iako život mladih s roditeljima ima svojih prednosti, takav je model prepun i nedostataka. Ti se nedostaci reflektiraju i na tržište rada.
Bejaković, primjerice, upozorava kako nije dobro da netko s 30 ili 35 godina živi na teret roditelja. U tim godinama, uostalom, više se ni ne može govoriti o mladima, već o zrelim ljudima u srednjim godinama.
"Na taj način mlade ljude se odvraća od traženja posla, a pogotovo od poslovne mobilnosti, odnosno od preseljenja u drugi grad zbog posla", zaključuje Bejaković.
Dodaje kako je i to jedan od razloga zbog kojeg je radna snaga u Hrvatskoj nedovoljno mobilna, odnosno rijetko prihvaća posao izvan mjesta stanovanja, u drugim dijelovima zemlje. Tim više što bi se i u novoj sredini radnik suočio s velikim troškovima najma stana.
Iseljavanje kao sudbina
Mladi u Hrvatskoj tako ostaju zarobljenici socijalne situacije u zemlji koju karakteriziraju razmjerno male plaće, sve labaviji oblici radnih odnosa i visoka razina cijena, posebno osnovnih životnih potreba, ali i uhodani društveni običaji koji pripadaju nekom drugom vremenu. Upravo zato stručnjaci kažu da je teško procijeniti kako će se osamostaljivanje mladih u Hrvatskoj kretati u budućnosti. Kako sada stvari stoje, mladi će se kod nas i u narednom razdoblju nastaviti osamostaljivati kada im mladost već prođe, a oni zakorače u zrele godine života.
Alternativa tome za mnoge je iseljavanje u razvijenije i bogatije članice Unije, u kojima su plaće i životni standard veći. Tu je mogućnost velik broj mladih Hrvata ionako već iskoristio. Dostupni podaci ne ulijevaju optimizam da bi mladi uskoro mogli prestati iseljavati.