INTERVJU: IVAN DADIĆ, prometni stručnjak: Jedino vinjete mogu ukloniti gužve na naplatnim postajama na autocestama

Nakon što je Hrvatska 1. siječnja ušla u Schengen, granične kontrole, a time i gužve, na granicama sa Slovenijom i Mađarskom otišle su u povijest. Njih su, međutim, zamijenile gužve na naplatnim kućicama na autocestama pa proizlazi da je ulazak u Schengen duga čekanja u kolonama "preselio" s graničnih prijelaza nekoliko stotina metara dalje, na ulaze na autoceste.

Hrvatske autoceste (HAC) tome pokušavaju doskočiti sporazumima kojima se korisnicima Telepass uređaja sa zapada Europe i elektronske naplate cestarine (ENC) iz europskog jugoistoka nastoji omogućiti da bez zaustavljanja prolaze trakama na autocestama namijenjenim korisnicima hrvatskih ENC uređaja. Uz to, korisnici hrvatskih ENC uređaja uskoro bi na isti način kao u Hrvatskoj trebali koristiti trake za ENC uređaje u Srbiji i Bosni i Hercegovini, a možda i u drugim zemljama.

O tome, kao i o prometnoj politici u Hrvatskoj, razgovarali smo s Ivanom Dadićem, profesorom emeritusom i bivšim dekanom zagrebačkog Fakulteta prometnih znanosti te direktorom Sektora za promet zagrebačke Univerzijade 1987. godine. Njegovi prijedlozi rješenja prometnih gužvi mnogima mogu djelovati pomalo radikalno, ali u drugim su zemljama, i to onima u okruženju Hrvatske, dali rezultate, pojašnjava sugovornik Euractiva.

EURACTIV: HAC je sklopio sporazum s Telepassom kojim se korisnicima tog uređaja iz Italije, Francuske, Španjolske i Portugala omogućuje korištenje ENC-a u Hrvatskoj. Što će nam to donijeti?

DADIĆ: Nije loše što smo sklopili sporazum s njima, ali bolje bi nam bilo da smo sporazum sklopili s Austrijom, Mađarskom i Slovenijom i uveli vinjete kao prijelazno rješenje do naplate cestarine na svim cestama putem satelitske navigacije.

Kada bismo uveli vinjete, zapravo bi nam se smanjile cestarine, a ne bi više bilo ni trošarina na gorivo. S druge strane, Austrija, Mađarska i Slovenija su zemlje iz kojih nam dolazi najviše turista.

Tu je više mogućih modela. Jedan je da kupci austrijskih, mađarskih ili slovenskih vinjeta slobodno mogu voziti i po autocestama u Hrvatskoj, pri čemu bi se prihod od vinjeta dijelio među upraviteljima autocesta u tim zemljama. No, moguće je i da toga ne bi bilo, već bi i dalje svaka zemlja zadržala svoje vinjete koje kupci mogu koristiti samo na njihovom području. Ipak, koristi od toga i u tom bi slučaju bile velike.

U svakom slučaju, vinjete bi potakle turistička putovanja. Vozače bi poticale da češće koriste autoceste i usluge koje se na njima nude.

Što ako se, primjerice, uvede naplata korištenja zaobilaznice Zagreba, a to će se, prije ili kasnije, morati dogoditi? To bi izazvalo bijes ljudi iz šire okolice Zagreba koji zagrebačku zaobilaznicu koriste svakodnevno i ne plaćaju njeno korištenje. Uvođenjem vinjeta tog problema ne bi bilo jer bi korištenje zagrebačke zaobilaznice, kao i drugih obilaznica, bilo u cijeni vinjete.

Zato mislim da je model koji je dogovoren s Telepassom zapravo nije dobar. To će se vidjeti u primjeni. Ova je tehnologija preskupa u usporedbi s vinjetama.

EURACTIV: No, HAC je sklopio i sporazume o korištenju uređaja ENC-a u Srbiji i Federaciji BiH koji omogućuje interoperabilnost uređaja u tim zemljama. Koristi od toga imat će kako korisnici hrvatskog ENC-a u Srbiji i BiH, tako i korisnici tamošnjih ENC uređaja kada putuju kroz Hrvatsku?

DADIĆ: Ako imate loš sustav naplate, sklapate sporazume s onima koji imaju isti ili sličan sustav koji je također loš. Ne kažem da dio vozača od toga neće imati koristi.

Ipak, mislim da smo se trebali ugledati na naše prve susjede - Slovence i Mađare, pa i Austrijance, odakle nam i dolazi najviše turista, i uvesti vinjete. Onda bi se i Srbija i BiH ugledale na Hrvatsku.

EURACTIV: Kada su vinjete uvodili u Sloveniji, među njihovim se vozačima, kao i među strancima koji samo povremeno koriste slovenske autoceste, javio otpor. Ljudi su, naime, smatrali da je nekorektno da jednak iznos plaća onaj tko se po autocesti vozi samo nekoliko kilometara i onaj koji vožnjom po autocesti prolazi velik dio ili čak cijelu zemlju?

DADIĆ: U početku uvijek postoji otpor promjenama pa bi ga vjerojatno bilo i kod nas. No, koristi od vinjeta ipak su ogromne.

Kada kupite vinjetu koja bi, primjerice, za godinu dana za neograničen broj vožnji u Hrvatskoj koštala 150 eura, možete se voziti koliko i gdje hoćete. Osim toga, na autocestama imate objekte, poput benzinskih pumpi, koje sada građani ne mogu koristiti ako nisu platili korištenje autoceste. No, u slučaju uvođenja vinjeta, mogli bi ih koristiti, a to bi povećalo promet u tim objektima.

Vinjete bi zapravo potaknule korištenje autocesta, što kod našeg stanovništva i dalje nije slučaj jer češće koristi obične ceste nego autoceste. Time bi se rasteretile državne ceste i ubrzao promet, a povećala bi se i sigurnost prometa.

EURACTIV: Moguće, no mnogi će reći da autoceste ionako koriste samo jednom ili dva puta godišnje, i to najčešće za putovanje do vikendice ili apartmana na moru ili na kontinentu, pa ne razumiju zašto bi plaćali 150 eura za godišnje korištenje autocesta, i to još na području cijele zemlje, odnosno i za krajeve u koje ne putuju?

DADIĆ: Godišnje vinjete samo su jedan oblik vinjeta. Svugdje postoje i vinjete za kraće vremensko razdoblje, primjerice za tjedan ili mjesec dana. Mogu biti i za 10 dana ili za pola godine, svi nastoje izaći ususret zahtjevima potrošača. Uostalom, danas se vinjete kupuju preko interneta, e-vinjete.

Nažalost, kod nas se o tome ne razmišlja, samo se gleda kako ubrati što više gotovine.

EURACTIV: HAC je, međutim, najavio uvođenje novog, elektronskog modela naplate autocesta do kraja sljedeće godine?

DADIĆ: Taj model neće ništa riješiti. Radi se o osuvremenjenom ENC-u, ali svi problemi će ostati, a novaca neće biti. 

Slovenci, primjerice, s vinjetama ubiru puno više novaca nego mi, a slovenskim građanima se vinjete ipak više isplate.

EURACTIV: Zašto mislite da su vinjete bolji sustav od sadašnjeg modela naplate korištenja autocesta?

DADIĆ: Zato što je to puno jednostavniji način naplate. Model kakav sada imamo je zastario i skup i ne potiče korištenje autocesta, a posljedica toga su zagušenja na pojedinim državnim cestama.

Istraživanja koja smo radili na Fakultetu prometnih znanosti pokazala su da bi vinjete povećale hrvatski bruto domaći proizvod (BDP) za 0,5 posto. Naime, građanima bi se s vinjetama isplatilo češće koristiti autoceste, dok bi sigurnost prometa bila znatno veća nego sada. Time bi se smanjio i pritisak na lokalne ceste.

EURACTIV: Hrvatska je od početka ove godine u Schengenu. Međutim, gužve koje su dosad bile na granicama sa Slovenijom i Mađarskom "preselile" su se na naplatne kućice na autocestama. Kako to riješiti?

DADIĆ: Na naplatnim kućicama na autocestama su gužve upravo zbog modela naplate kakav imamo. Kroz jedno naplatno mjesto može proći vrlo malo vozila u sadašnjem sustavu naplate, možda jedan automobil u minuti, dok ako uvedete vinjete - dakle, kada više nema naplate na licu mjesta - svake dvije sekunde može proći jedno vozilo, odnosno 30 vozila u minuti i 1800 vozila u sat vremena.

Da ne govorimo o velikoj i skupoj infrastrukturi koju smo morali izgraditi zbog ovakvog modela naplate, a koja obuhvaća brojne nepotrebne mostove i druge objekte. Samo ta dodatna infrastruktura hrvatske je građane koštala preko 1000 eura po stanovniku.

EURACTIV: Mi smo, što se tiče gradnje autocesta, pri samom kraju projekta gradnje. Ostalo je još nekoliko dionica koje treba dovršiti, što se na prvom mjestu odnosi na autocestu od Ploča do Dubrovnika. Bi li trebalo ići u projekte gradnje novih autocesta, koje sada možda još nisu ni u planovima ili se samo uzgred spominju, ili bi se trebalo okrenuti drugim projektima u prometnoj infrastrukturi?

DADIĆ: U Hrvatskoj bi primarno trebalo riješiti sustav prometa u gradovima koji je loš. Riječ je o Zagrebu, ali i Splitu i Rijeci te njihovim okolicama.

Projekt o kojem se malo govori, a kojeg bi trebalo realizirati, je brza cesta od Kutine preko Siska, Petrinje i Karlovca do Bosiljeva. Tako bi Hrvatska s dvije brze ceste bila povezana u središnjem dijelu, čime bi se smanjile gužve na autocesti od Zagreba do Karlovca, pa čak ne bi trebalo graditi ni treću traku na toj dionici. Izgradnjom brze ceste od Kutine do Bosiljeva omogućilo bi se putnicima iz pravca Slavonije da prema Istri i Dalmaciji idu zaobilazeći Zagreb, čime bi se smanjio pritisak i na zagrebačku zaobilaznicu.

Hrvatska je najviše pogriješila što je krivo razvijala prometni sustav. U gradnju autocesta uloženo je puno, a koristi od njih su male i uglavnom se svode na ljetne mjesece.

S druge strane, potpuno je zapostavljen željeznički promet. Zračne luke su se razvijale, ali njihova je povezanost s okolnim prometnicama, pa i s gradovima, jako slaba.

To je puno problema, no ni jedan ministar do sada nije se uhvatio ukoštac s tim. To se već pokazuje u praksi, a budućnost će pokazivati još i više.