Analitičari Instituta za javne financije u svom osvrtu o Vladinom prijedlogu reforme sustava poreza na dohodak upozoravaju na opasnosti koje nosi ukidanje prireza, ali i zadiranje u sustav mirovinskih doprinosa
Izmjene u sustavu poreza na dohodak u posljednjih desetak godina prvenstveno su pomogle građanima s višim primanjima pa Vlada prijedlogom nove porezne reforme nastoji pomoći građanima koji do sada nisu imali previše koristi od zadiranja u sustav oporezivanja plaća.
Međutim, i novi bi Vladin prijedlog u konačnici ipak mogao više koristiti osobama s natprosječnim plaćama, upozorava se u novom Osvrtu Instituta za javne financije (IJF).
Ukidanjem prireza gradovi i općine ostaju bez značajnih prihoda
"Mina" za ostvarenje Vladinog cilja u novom je prijedlogu više. Prije svega, najavljenim ukidanjem prireza i prepuštanjem gradovima i općinama da samostalno kreiraju stope poreza na dohodak na svom području, gradovi i općine mogli bi ostati bez značajnog dijela svojih dosadašnjih prihoda iz kojih financiraju usluge koje pružaju stanovništvu na svom području, a čije bi cijene mogle porasti u odnosu na sadašnje.
"Od gradova i općina javnost bi mogla očekivati da snize svoje porezne stope kako bi 'dale obol' podizanju životnog standarda građana koji žive na njihovim područjima. Međutim, životni standard građana, osim o njihovim neto plaćama, ovisi i o javnim uslugama koje lokalne jedince trebaju financirati, a pri tome je najvažniji upravo porez na dohodak", upozoravaju autori Osvrta IJF-a Ivica Urban, Slavko Bezeredi i Vjekoslav Bratić.
Dodaju kako, iako lokalne jedinice dobivaju veću autonomiju u oblikovanju poreza na dohodak, brojni važni parametri ostaju u nadležnosti središnje države. Stoga preporučuju srednjoročno planiranje - na pet do 10 godina - važnih parametara sustava, poput iznosa osobnih odbitaka i praga osnovice za primjenu više stope, čime bi se lokalnim jedinicama omogućilo da lakše i učinkovitije planiraju svoje proračunske prihode.
"U narednom, relativno kratkom razdoblju, na lokalnim je vlastima ključna strateška odluka u kojem će smjeru ići i kako će se prilagoditi novonastalim okolnostima", napominju autori Osvrta, ukazujući kako bi se lokalni čelnici mogli suočiti s izborom između smanjenja poreznog opterećenja za građane na svom području, a time i značajnog para prihoda lokalnih proračuna, i poteškoća u financiranju usluga koje pružaju.
Lokalne jedinice same bi odlučivale o stopama poreza na dohodak na svom području
Podsjetimo, Vlada je nedavno predstavila prijedlog novog kruga porezne reforme koja bi trebala zaživjeti početkom sljedeće godine.
U fokusu novih zahvata u poreznom sustavu je ukidanje prireza kojeg su gradovi i općine dosad mogli zaračunati na iznos poreza na dohodak koji je plaćao građanin nastanjen na njihovu području.
Prema dosadašnji propisima, općine su mogle razrezati prirez od najviše 10 posto na iznos poreza na dohodak. Gradovi s manje od 30.000 stanovnika mogli su razrezati prirez do 12 posto, a oni s preko 30.000 stanovnika do maksimalnih 15 posto. Grad Zagreb imao je mogućnost određivanja prireza po stopi do 18 posto, koju i koristi upravo u tom, maksimalnom iznosu.
Većina gradova i općina uvela je prirez, iako je bilo i lokalnih jedinica koje se za taj oblik oporezivanja nikada nisu odlučile ili su jednostavno s vremenom odustale od njega. Kako god, prirez je postao značajna stavka punjenja lokalnih proračuna, posebno u slučaju većih gradova.
U Banskim dvorima, međutim, sada predlažu ukidanje tog poreznog nameta. Umjesto prireza, gradovi i općine samostalno bi odlučivali o visini poreza na dohodak na svom području, prihodi od kojeg se također uglavnom slijevaju u gradske i općinske proračune.
Sukladno Vladinom prijedlogu, sadašnje stope poreza na dohodak od 20 i 30 posto mogle bi se prilagoditi na način da općine nižu stopu tog poreza uvedu u rasponu od 15 do 22 posto, a višu u rasponu od 25 do 33 posto. Gradovi s manje od 30.000 stanovnika mogli bi imati nižu stopu poreza na dohodak u rasponu od 15 do 22,4 posto te višu stopu u rasponu od 25 do 33,6 posto. Gradovi s više od 30.000 stanovnika nižu bi stopu mogli odrediti u rasponu od 15 do 23 posto, a višu u iznosu od 25 do 34,5 posto. Grad Zagreb bi nižu stopu mogao odrediti u rasponu od 15 do 23,6 posto, a višu u rasponu od 25 do 35,4 posto.
U Vladi tvrde da bi lokalne jedinice na taj način kompenzirale gubitak prihoda od prireza. Uz to, dobile bi veće ovlasti u poreznom sustavu jer bi same odlučivale o stopi poreza na dohodak na svom području, što bi potaklo i konkurenciju među njima.
Po Vladinom prijedlogu, Rijeka bi imala jedne, a susjedni Kastav i Bakar druge stope poreza na dohodak
Stručnjaci su, međutim, već upozorili da je Vladin prijedlog reforme u sustavu poreza na dohodak pun rupa. Za početak, upozoravaju da nije uobičajeno da lokalna samouprava odlučuje o visini poreznih stopa na svom području, tim više što u Hrvatskoj postoji i znatan broj općina koje su vrlo male, odnosno koje nemaju ni 1000 stanovnika.
Podsjećaju i da je Hrvatska razmrvljena na 128 gradova i 428 općina, odnosno čak 556 lokalnih jedinica, što znači da će se stope u sustavu poreza na dohodak najvjerojatnije razlikovati na samo nekoliko kilometara razdaljine.
Tako bi, primjerice, Grad Zagreb mogao imati jednu razinu opterećenja dohotka, a već susjedni gradovi Velika Gorica i Samobor posve drugu.
Sličnih (potencijalnih) primjera u Hrvatskoj ne nedostaje. Tako bi Grad Rijeka mogao imati jednu razinu stopa poreza na dohodak, a samo nekoliko kilometara udaljeni gradovi Kastav i Bakar ili općine Kostrena i Čavle, posve drugu.
I Grad Pula mogao bi imati jednu razinu poreznog opterećenja plaća, a nekoliko kilometara udaljene općine Fažana i Medulin potpuno drugu.
Sve bi to, kažu porezni stručnjaci, moglo dovesti do brojnih problema u primjeni, posebno prilikom obračuna plaća, a tvrtkama izazvati dodatne troškove poslovanja. Osim toga, moglo bi pokrenuti lavinu fiktivnog ili stvarnog preseljenja u gradove i općine s manjim poreznim opterećenjem, o čemu je Euractiv već pisao.
Povećava se i neoporezivi dio dohotka
No, ukidanje prireza i prepuštanje gradovima i općinama da samostalno odlučuju o visini poreza na dohodak na svom području nisu jedine novine koje predlažu Banski dvori.
Tako bi se neoporezivi dio dohotka povećao sa sadašnjih 531 na 560 eura, što bi, kako su upozorili stručnjaci, za posljedicu moglo imati povećanje broja ljudi koji, zbog ionako premalih plaća, ionako ne podliježu plaćanju poreza na dohodak, a kakvih je već sada značajna većina.
Zadiranje u ionako preopterećeni mirovinski sustav
U Vladi, među ostalim, predlažu i smanjenje osnovice za plaćanje mirovinskog osiguranja iz prvog stupa. Tako bi, sukladno prijedlogu, za bruto plaće do 700 eura fiksna olakšica iznosila 300 eura, dok bi se za plaće od 700,01 do 1300 eura postupno smanjivala. U praksi bi to značilo povećanje neto plaće, dok bi se razlika za uplatu mirovinskih doprinosa podmirivala iz proračuna.
"Novom mjerom - olakšicom za prvi stup mirovinskog osiguranja - pomaže se skupini osoba s niskim dohotkom, koja u sadašnjem sustavu poreza na dohodak nije mogla 'profitirati' od povećanja osobnih odbitaka i smanjenja poreznih stopa", ocjenjuje se i u Osvrtu IJF-a.
Plaće se mogu povećati uvođenjem 'negativnog poreza'
No, autori upozoravaju kako postoje i drukčiji, bolji načini povećanja (malih) plaća, a da se pritom ne zadire u sustav mirovinskih doprinosa koji ionako nisu dovoljni za isplatu mirovina. Ističu kako se u okviru poreznog sustava moglo dizajnirati umanjenje poreza s mogućnošću povrata poreza, što bi se isplaćivalo iz državnog proračuna, što je model kakav imaju mnoge europske zemlje.
"Umanjenje poreza se primjenjuje nakon izračuna osnovice i primjene poreznih stopa i stoga ga treba razlikovati od osobnih odbitaka koji predstavljaju 'umanjenja osnovice', odnosno obračunavaju se prije primjene stopa. U hrvatskom sustavu poreza na dohodak postoji nekoliko vrsta umanjenja poreza - primjerice, za mlade zaposlene osobe, ali ona nikada ne mogu rezultirati negativnim porezom", pojašnjavaju autori Osvrta.
Riječ je o modelu u kojem se konačni ili "neto" porez na dohodak, koji određeni porezni obveznik mora platiti, računa kao razlika između "bruto" obveze poreza na dohodak i iznosa poreznog umanjenja. Ako je porezno umanjenje veće od bruto porezne obveze, dobiva se iznos "negativnog poreza" koji se obvezniku isplaćuje u obliku povrata poreza, ističu autori Osvrta.
"Zaposleni bi izdvajali sredstva za doprinose u punom iznosu kao i do sada, ali bi se njihova neto plaća uvećala zahvaljujući negativnom porezu. Nadalje, spomenutu bi se mjeru prema želji moglo dodatno usmjeriti prema određenim tipovima osoba. Primjerice, mogla bi se preciznije usmjeriti na 'ranjive' skupine tako da iznos olakšice raste za, primjerice, osobe s djecom i samohrane roditelje", napominju autori Osvrta.
Do povećanja neto plaća moguće je doći i isplatom zasebne novčane naknade
Dodaju kako alternativu ovom modelu predstavlja model zasebne novčane naknade koja bi se izračunavala na isti način kao i spomenuto porezno umanjenje i isplaćivala uz isplatu neto plaće.
"Prednosti novčane naknade u usporedbi s poreznom olakšicom su lakše i jeftinije administriranje te veća transparentnost", zaključuju autori Osvrta IJF-a.
Napominju i kako svrha ovakvih mjera u zemljama koje su ih uvele nije bila samo povećanje plaća, nego i želja da se teže zapošljive radno sposobne pojedince motivira da uđu na tržište rada i ostanu na njemu, umjesto da ostanu kod kuće i primaju socijalnu pomoć.