Dok na Bečkom institutu za međunarodne ekonomske studije ističu kako i 'skraćena' CEFTA koristi gospodarstvima zemalja Zapadnog Balkana, hrvatski stručnjaci upozoravaju da 'nova' CEFTA nema previše veze sa 'starom'
CEFTA, zona slobodne trgovine zemalja Zapadnog Balkana i Moldavije, proteklih je godina značajno ubrzala gospodarski rast i razvitak svojih članica.
Ocjena je to iz nove studije Bečkog instituta za međunarodne ekonomske studije, u kojoj se analiziraju učinci postojanja CEFTA-e na njene članice - Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru, Srbiju, Kosovo, Albaniju i Sjevernu Makedoniju te Moldaviju.
Bečki institut: Zemlje regije imale su brojne koristi od članstva u CEFTA-i
Autorica studije Nina Vujanović ističe kako je CEFTA pridonijela otvorenosti zemalja regije prema svijetu, a posebno prema Europskoj uniji, te njihovu uključenju u europske i svjetske proizvodne lance. Također, dodaje, postojanje zapadnobalkanskog trgovinskog bloka potaklo je investicije, kako iz EU i svijeta, tako i iz jedne članice u drugu.
Kao nedostatke CEFTA-e Vujanović ističe i dalje preslabu industriju koja bi se mogla nositi s jakom konkurencijom na europskom i svjetskom tržištu. To je, upozorava autorica, posljedica zastarjelih pogona, tehnološkog zaostajanja za razvijenim svijetom i premale inovativnosti.
"Važan zaključak izvješća je pozitivan učinak CEFTA-e na gospodarski rast", naglašava Vujanović.
Autorica napominje da su članice od CEFTA-e imale kako izravnih, tako i neizravnih koristi. Osim povećanja robne razmjene, u koristi spada i poboljšanje tehnoloških kapaciteta i prijenos know-howa, kao i mogućnost postizanja ekonomije obujma na većem tržištu nego što su to mala i usitnjena nacionalna tržišta.
CEFTA osnovana krajem 1992., Hrvatska u nju ušla 2003. godine
CEFTA-u su krajem 1992. godine osnovale zemlje Višegradske skupine - Poljska, Češka, Slovačka i Mađarska. Cilj je bio da se te zemlje ekonomski povežu i prilagode pravilima igre koji vladaju na jedinstvenom tržištu EU, s krajnjim ciljem ulaska tih zemalja u Uniju. Stoga je CEFTA već tada i ocijenjena kao "čekaonica za EU".
CEFTA-i već 1996. godine pristupa Slovenija, a godinu kasnije i Rumunjska. Bugarska postaje članicom 1999. godine, a Hrvatska 2003. godine. Ulazak Hrvatske u CEFTA-u bio je i posljednji prije nego što su Poljska, Češka, Slovačka, Mađarska i Slovenija 2004. godine pristupile EU, zbog čega su morale napustiti CEFTA-u, a nakon čega je taj trgovinski blok spao samo na Rumunjsku, Bugarsku i Hrvatsku.
U sastav CEFTA-e 2006. godine ulazi i Makedonija, što je bilo i posljednje proširenje tog trgovinskog bloka po starim pravilima koji su podrazumijevali da zemlja mora biti članica Svjetske trgovinske organizacije (WTO) i da mora imati ugovor o pridruživanju EU, kao i da prethodno mora liberalizirati trgovinu sa svim članicama CEFTA-e.
'Stara' i 'nova' CEFTA
Potkraj 2006. godine iz CEFTA-e izlaze i Rumunjska i Bugarska, budući da su 1. siječnja 2007. i one pristupile EU. Stoga se još tijekom 2006. godine otvorilo pitanje opstojnosti tog tranzicijskog trgovinskog bloka.
Želju za pristupanjem CEFTA-i iskazivale su zemlje Zapadnog Balkana, no nisu ispunjavale uvjete za članstvo. Zato su ti uvjeti 2006. godine i izmijenjeni pa se od zemalja koje su željele u CEFTA-u više nije tražilo da budu članice WTO-a, niti da imaju asocijacijski sporazum s EU, već je bilo dovoljno da potvrde kako teže i jednom i drugom.
Takva je izmjena pravila igre širom otvorila vrata ulasku BiH, Crne Gore, Srbije, Kosova i Albanije u tada već prilično skraćenu i zemljopisno izmijenjenu CEFTA-u, koja je još samo po nazivu bila srednjoeuropska zona slobodne trgovine.
Uz to, u CEFTA-u je 1. siječnja 2007. godine, u paketu sa zemljama Zapadnog Balkana, primljena i Moldavija, čime se željelo izbjeći da se skraćeni trgovinski blok poistovjeti sa Zapadnim Balkanom, što je u Hrvatskoj tog vremena bilo i osjetljivo političko pitanje.
Iz tako skraćene CEFTA-e sredinom 2013. godine, nakon 10 godina članstva, izlazi i Hrvatska, s obzirom na to da je 1. srpnja iste godine ušla u EU. Od tada je u CEFTA-i sedam zemalja - BiH, Crna Gora, Srbija, Albanija, Sjeverna Makedonija i Moldavija te Kosovo, koje, međutim, ni sve članice ne priznaju kao neovisnu državu.
BDP CEFTA-e kao BDP Maroka
Današnja CEFTA je tržište s nešto manje od 20 milijuna stanovnika. Sve zemlje današnje CEFTA-e spadaju u rang siromašnih europskih država.
O tome govori i podatak da je ukupan bruto domaći proizvod (BDP) spomenutih sedam zemalja u 2021. godini, prema podacima Svjetske banke, iznosio 147,5 milijardi američkih dolara, tek nešto više od Maroka, čiji je BDP iste godine iznosio oko 143 milijarde dolara.
Usporedbe radi, BDP Hrvatske je 2021. godine, također prema podacima Svjetske banke, iznosio oko 69 milijardi dolara.
Siromašne europske države
Prosječan BDP po stanovniku u sedam zemalja koje danas čine CEFTA-u u 2021. godini je, prema računicama koje se temelje na podacima Svjetske banke, iznosio samo oko 7500 dolara. Naravno, prisutne su znatne razlike među članicama.
Iste je godine BDP po stanovniku u Hrvatskoj iznosio oko 18.000 dolara, pokazuju kalkulacije koje se temelje na podacima Svjetske banke i popisu stanovništva iz 2021. godine.
'Skraćena CEFTA nije ispunila očekivanja'
Iako se ni "skraćenoj" CEFTA-i ne mogu osporiti brojne prednosti, njene dosadašnje učinke Ljubo Jurčić, profesor na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu i ministar gospodarstva u vrijeme kada je Hrvatska pristupala tom trgovinskom bloku, smatra nedovoljnima. Ili, kako sam kaže, učinci CEFTA-e su ograničeni i neutralni.
"Ovakva CEFTA, nažalost, nije odigrala ulogu kakvu je trebala odigrati", kaže Jurčić za Euractiv.
Pritom podsjeća da je CEFTA trebala pripremiti članice za ono što ih čeka u EU, odnosno "kada iz druge lige prijeđu u prvu". Međutim, članicama tog trgovinskog bloka članstvo u Uniji i dalje nije na vidiku. Štoviše, neke od njih - BiH, Srbija i Kosovo, još nisu ušle ni u WTO.
"CEFTA se danas pretvorila u politički okvir. Članice CEFTA-e su i države koje nisu u WTO-u, a to je prepreka njihovom većem uklapanju u svjetsku trgovinu. Osim toga, zbog snažnog utjecaja politike može se reći da je CEFTA zapravo zamrla", smatra Jurčić.
Napominje kako zemljama koje su danas članice CEFTA-e nedostaju izgrađene tržišne institucije. S druge strane, dodaje, ne može se osporiti da je CEFTA potakla trgovinu među zemljama regije, iako bi se ona i bez tog trgovinskog bloka odvijala.
"Skraćena CEFTA nije ispunila očekivanja, a realno nije ni mogla. U njoj nema infrastrukture ni organizacije koja bi razvijala integraciju, a politike u članicama su cijeli blok svele samo na slobodnu trgovinu, dok su ostalo zapostavile", napominje Jurčić.
'Hrvatska imala značajnih koristi od članstva u CEFTA-i, bila je najrazvijenija članica'
Potpuno je drukčija priča bila "stara" CEFTA, koja je obuhvaćala zemlje Srednje Europe, a kojoj je 2003. godine pristupila i Hrvatska. Zemlje koje su tada bile u CEFTA-i danas su članice Unije. Dio zasluga za to snosi i njihova prilagodba pravilima igre na jedinstvenom europskom tržištu koja se odvijala unutar tadašnje CEFTA-e, kao i činjenica da su bile znatno razvijenije od današnjih članica.
Hrvatska je i inače, ističe Jurčić, imala znatnih koristi od članstva u CEFTA-i. Koristi su joj proizlazile iz bescarinskog pristupa tržištima ostalih članica CEFTA-e, iako joj je uvijek vodeći vanjskotrgovinski partner bila EU. No, upozorava Jurčić, Hrvatska je, dok je bila u "skraćenoj" CEFTA-i, bila i njena najrazvijenija članica, a njeno je gospodarstvo bilo znatno razvijenije, konkurentnije i učinkovitije od gospodarstava ostalih članica.
'Srbija od Hrvatske preuzela ulogu lidera u skraćenoj CEFTA-i'
"Danas je tu ulogu u skraćenoj CEFTA-i, u kojoj više nema Hrvatske, preuzela Srbija jer je najveće tržište, ima jaku sirovinsku bazu i prilično jaku industriju te se razvija", zaključuje Jurčić.
Ipak, kroničan problem današnje CEFTA-e ostaju neriješeni politički problemi, koje "stara" CEFTA ipak nije imala. Tu se ponajprije misli na neriješen status Kosova, rezultat čega su i napeti odnosi Beograda i Prištine, ali i politička nestabilnost u drugim članicama trgovinskog bloka.
Uz to, Moldavija je zemljopisno odvojena od ostataka "nove" CEFTA-e, a nije s ostalim članicama ni nešto pretjerano ekonomski vezana. I Moldavija ima političkih problema, od kojih je najteži neriješen status odcijepljene regije Pridnjestrovlje.
Sve se to odražava i na trgovinu među članicama, a time i na funkcioniranje same CEFTA-e. Tim više što pojedine članice iz političkih razloga jedna drugoj povremeno uvode carinska i druga ograničenja.
Ruska invazija na Ukrajinu i novo pomicanje figura na geopolitičkoj šahovskoj ploči i CEFTA-i je donijelo nove izazove. Tu se prije svega misli na odnos prema Rusiji koji nije isti u svim članicama.
Nove regionalne inicijative izazov za CEFTA-u
Na kraju, izazov za CEFTA-u su i nove regionalne inicijative koje se posljednjih godina pojavljuju u regiji.
Među njima, najznačajnije su inicijativa Otvoreni Balkan, u kojoj su Srbija, Sjeverna Makedonija i Albanija, kao i Berlinski proces, koji obuhvaća sve zapadnobalkanske članice CEFTA-e, ali ne i Moldaviju.
Hrvatski odnosi s CEFTA-om i dalje jaki, ali slabe
Kada je riječ o Hrvatskoj, njeni ekonomski odnosi sa "skraćenom" CEFTA-om i dalje su snažni, čemu pridonose i ugovori o slobodnoj trgovini koje je Unija ranije sklopila s članicama CEFTA-e. No, ti odnosi više nisu tako jaki kao prije ulaska u EU. Osim toga, nakon ulaska Hrvatske u eurozonu i Schengen, za očekivati je da će nastaviti rasti i njena orijentacija na zapad, a ne na jugoistok.
Prema podacima Državnog zavoda za statistiku (DZS), ukupan je hrvatski robni izvoz u članice CEFTA-e u 2022. godini iznosio 4,6 milijardi eura, što je predstavljalo nešto više od 19 posto našeg ukupnog izvoza.
U 2012. godini ukupan je hrvatski robni izvoz u zemlje CEFTA-e iznosio oko dvije milijarde eura, a to je predstavljalo nešto manje od 21 posto ukupnog hrvatskog izvoza.
Kada je riječ o uvozu, hrvatske su tvrtke lani u zemlje CEFTA-e izvezle robe u vrijednosti 3,1 milijardu eura. To je predstavljalo samo 7,5 posto ukupnog hrvatskog uvoza.
U 2021. godini Hrvatska iz članica CEFTA-e uvezla robe u vrijednosti od oko milijardu eura, što je činilo malo više od šest posto ukupnog hrvatskog uvoza.
Ovdje valja napomenuti kako se i tada i sada glavnina robne razmjene Hrvatske s članicama CEFTA-e odvijala s BiH i Srbijom. Ostale članice tog trgovinskog bloka u hrvatskoj su robnoj razmjeni sa svijetom znatno manje zastupljene, neke čak i samo simbolično.