Servisom e-Građani služi se 1,75 milijuna građana ili 45 posto stanovništva, a dosad je obavljeno 128 milijuna transakcija. U planu je širenje e-usluga na lokalne vlasti i uvođenje e-lisnice, kaže Vladin čovjek za digitalizaciju
Digitalizacija državne uprave jedan je od projekata o kojem se u Hrvatskoj govori već godinama. Posljednjih godina na digitalizaciji je puno i napravljeno, no još dosta toga ostaje što treba učiniti.
O tome, kao i o uklapanju Hrvatske u projekt Europske komisije "digitalno desetljeće", razgovarali smo s Bernardom Gršićem, državnim tajnikom u Središnjem državnom uredu za razvoj digitalnog društva. Gršić je ključna osoba za digitalizaciju u Hrvatskoj. U razgovoru za Euractiv, otkrio je kakvi su dosadašnji rezultati digitalizacije državne uprave, posebno sustava e-Građani, te što Vlada namjerava napraviti u narednim godinama, s posebnim naglaskom na korištenje novca iz fondova Europske unije.
EURACTIV: Kada smo prije pet ili šest godina radili intervju, projekt e-Građani bio je tek u začetku i imao je, ako se dobro sjećam, svega nekoliko desetaka tisuća korisnika. Koliko se danas ljudi služi tim servisom?
GRŠIĆ: Projekt e-Građani je danas postao jedan od prepoznatljivih hrvatskih brendova. Građani i poduzetnici više ne moraju tražiti parking i čekati u redovima kako bi dobili neku uslugu državne uprave, već je mogu dobiti digitalnim putem. To je, osim što je smanjilo pritisak na državnu administraciju, građanima olakšalo život, a poduzetnicima poslovanje.
Danas se servisom e-Građani koristi oko 1,75 milijuna građana ili oko 45 posto ukupnog stanovništva Hrvatske, a dostupno je stotinjak usluga.
Već i podatak da je od uspostave e-Građana do danas preko njega obavljeno oko 128 milijuna transakcija dovoljno govori o njegovoj popularnosti i o tome koliko je olakšao život i poslovanje.
Moram reći da servis e-Građani ne koriste samo hrvatski državljani u Hrvatskoj, nego i oni u inozemstvu. Također, koriste ga i stranci koji imaju stalan boravak u Hrvatskoj i OIB.
Na kraju, usluge koje se nude preko sustava e-Građani mogu koristiti i svi građani EU, svojim elektroničkim identitetom iz svoje zemlje u opsegu koji im je dostupan. Primjerice, ne mogu dobiti domovnicu budući da nisu hrvatski državljani.
No, stranci razmjerno malo koriste sustav e-Građani. Najveći dio korisnika su hrvatski državljani.
EURACTIV: Kako objašnjavate takav rast korištenja sustava e-Građani? Je li tu riječ samo o koronakrizi koja je uvelike digitalizirala naš način života?
GRŠIĆ: Glavni razlog je svakako bila kriza koju je uzrokovala pandemija koronavirusa. Najviše građana e-Građanima je postalo upravo u vrijeme korone.
Tada su neke usluge postale okidač za veće korištenje e-Građana. Riječ je o e-propusnicama, zatim kasnije o Covid potvrdama te o popisu stanovništva 2021. godine.
U 2020. i 2021. godini imali smo oko 380 tisuća novih korisnika e-Građana godišnje.
U 2022. godini imali smo oko 148.000 novih korisnika. To je manje nego u prethodne dvije godine, pri čemu možemo zaključiti da se velik broj građana već počeo služiti e-Građanima u prethodnim godinama, kao i da su tijela državne uprave, nakon lockdowna, počela normalno raditi pa se dio komunikacije s njima, nažalost, vratio na šaltere. Kada se sve uzme u obzir, možemo biti zadovoljni rezultatima e-Građana.
EURACTIV: Koje usluge građani najviše traže preko sustava e-Građani?
GRŠIĆ: Od spomenutih 128 milijuna transakcija preko tog sustava, prednjače one usluge koje su građanima uobičajeno najzanimljivije. Riječ je o potvrdama koje izdaje e-Porezna uprava, zatim o uslugama Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO), kao i o e-dnevniku u školskom sustavu.
Kada je riječ o osobnim dokumentima građana, i za njih postoji priličan broj zahtjeva koji se podnose preko sustava e-Građani. To se osobito odnosi na putovnicu i vozačku dozvolu koje se mogu zatražiti putem e-Građana i dobiti na kućnu adresu korisnika.
Za mnoge usluge potrebna je visoka razina sigurnosti pristupa e-Građanima što se postiže certifikatima, primjerice s elektroničke osobne iskaznice. Zato se e-osobna iskaznica, primjerice, ne može dobiti na kućnu adresu, već se po nju treba osobno otići.
Valja naglasiti kako je spomenutih 128 milijuna transakcija u praksi značilo da se za toliko smanjio broj posjeta šalterima. I sami možete procijeniti što to znači za gužve pred šalterima državne uprave.
EURACTIV: Kakav je prosječan profil korisnika usluga sustava e-Građani?
GRŠIĆ: Dostupni podaci nam pokazuju da je najveći broj korisnika e-Građana između 20 i 60 godina.
Korisnici mlađi od 20 godina puno manje koriste taj sustav, ali njima uglavnom nije ni potreban. Naime, za korisnike mlađe od 18 godina nadležni su roditelji, koji za njih podnose zahtjeve za dokumentima, a ostali u dobnoj skupini do 20 godina obično ni nemaju puno kontakata s državnom upravom.
Puno su važniji korisnici stariji od 60 godina. Ljudi u toj dobnoj skupini razmjerno malo koriste usluge e-Građana, oni su navikli dobivati dokumente na šalterima, a mnogi od njih nisu ni osposobljeni za informatičku komunikaciju s državnom upravom. Štoviše, mnogi od njih nemaju ni računalo. Stoga ćemo u narednom razdoblju pojačati napore upravo prema toj, starijoj dobnoj skupini ne zanemarivši ni mlađu populaciju.
Građanima u toj dobnoj skupini također treba objasniti da većinu dokumenata mogu dobiti digitalnim putem. Treba ih i podučiti kako to svoje pravo mogu ostvariti. To se može napraviti, primjerice, preko televizije, kao i dodatnom edukacijom.
Inače, građani u starijoj dobi najviše su zainteresirani za zdravstvene usluge – od recepata pa do naručivanja kod liječnika, a te su usluge u Hrvatskoj digitalizirane.
EURACTIV: No, nedostaju usluge lokalne samouprave preko sustava e-Građani?
GRŠIĆ: Pojedine usluge lokalne samouprave dostupne su preko e-Građana, no nisu izlistane na popisu usluga koje se nude jer je riječ o lokalnim, a ne o državnim uslugama. No, slažem se da je potrebno u tom segmentu pojačati napore da i usluge županija, gradova i općina budu u potpunosti digitalizirane.
EURACTIV: Koje dodatne usluge preko sustava e-Građani možemo očekivati? U zdravstvu se, recimo, žale da baze podataka nisu povezane?
GRŠIĆ: Ono na čemu se radi i nastavit će se raditi je svakako međusobno povezivanje baza podataka i registara čime se postiže da su svi podaci potrebni za rješavanje nekog zahtjeva građana digitalno dostupni, a ne da se ponovno traže od građana. Primjerice, često morate priložiti domovnicu ili rodni list za dobivanje neke usluge, iako u registrima postoje podaci o tome. Zato uvezujemo registre i baze podataka kako bismo olakšali kako građanima tako i poduzetnicima komunikaciju s državnom upravom.
Što se tiče zdravstva, ja na to gledam malo drukčije. Hrvatska je po e-zdravstvu među predvodnicima u Europi, bili smo jedna od prvih zemalja koja je počela koristiti e-recepte, a danas imamo i e-uputnice i e-naručivanje. Po tome smo među četiri države u Europi, stoga ne možemo govoriti da smo u nekakvom zaostatku.
Na razini EU se razmišlja o povezivanju zdravstvenih podataka digitalnim putem. To će omogućiti svim liječnicima u EU kojima mi, građani, dopustimo da imaju uvid u naše zdravstveno stanje. Riječ je o projektu digitalne zdravstvene putovnice na razini EU, za kojeg se Hrvatska priprema.
Zašto je to korisno? U Hrvatskoj se godišnje elektroničkim putem izda preko 62 milijuna recepata. Sami možemo zaključiti kolike su uštede sustava, a kada tome pridodamo da je liječniku dostupna informacija u pravo vrijeme može znatno utjecati na naše zdravlje ili ishod liječenja.
Tako da, koliko god digitalni zdravstveni sustav u Hrvatskoj izgledao nesavršen, bolji je od zdravstvenih sustava u onim zemljama koje još nemaju e-zdravstvo. EU, inače, pokreće inicijativu da se e-zdravstvo uvede u svim članicama Unije.
Jedan od projekata na kojem radimo je i digitalna ili e-lisnica. To će građanima omogućiti da na svom pametnom telefonu spreme glavne dokumente, poput e-osobne iskaznice ili e-vozačke, i tako će moći u cijeloj EU dokazati sve što je potrebno putem svog digitalnog identiteta. I to je inicijativa koja se provodi na razini EU, a u Hrvatskoj će profunkcionirati, vjerujem i prije nego u ostatku Unije.
Kada je riječ o novim uslugama preko sustava e-Građani, radimo na tome da usluge stavljaju u fokus korisnika i da rješavaju cjelovite životne situacije, a ne parcijalna rješenja. Pri tome je nužno povezivanje baza podataka i registara koje sam već spomenuo, a u praksi će to značiti i smanjenje broja usluga jer će jednostavno nestati potreba za pribavljanjem pojedinih dokumenata. Građanima i tvrtkama to će svakako ići u korist jer će im pojednostavniti život i rad.
Cilj nam je omogućiti korištenje e-Građana preko aplikacije na pametnom telefonu. Tako nešto već djelomično postoji, a sada se radi nova mobilna platforma u kojoj će autentifikacija korisnika biti jednostavnija, uz zadržavanje sigurnosnih elemenata.
EURACTIV: Hoćemo li konačno imati i mogućnost elektronskog glasovanja, kakvu imaju, primjerice, Estonci?
GRŠIĆ: To je polemika koja se u Hrvatskoj vodi već godinama i zapravo je pitanje za Državno izborno povjerenstvo (DIP), a ne za mene. Mogu samo reći da tu postoje određena pravna ograničenja, koja su vezana za Ustav. Najprije ta ograničenja treba promijeniti pa onda ići u taj projekt.
No, moram reći da se elektronsko glasovanje ne može uvesti preko noći. Estonija je, recimo, e-glasovanje uvela 2005. godine i te godine imala je samo 1,9 posto online glasača da bi ta brojka nakon 14 godina narasla na 44 posto.
Pitanje e-glasovanja vezano je uz niz promjena, no niti u drugim članicama EU nije značajno prihvaćena. Riječ je o cijelom mehanizmu kontrola, sustava i praćenja. Taj projekt nije neizvediv u tehničkom smislu, ali mora imati niz provjera kako ne bi došlo do zlouporaba. Također, potrebno je i prihvaćanje tog sustava od strane samih građana.
EURACTIV: Koji nas novi projekti iz sfere digitalizacije čekaju? Hoće li se za njih koristiti sredstva iz fondova EU?
GRŠIĆ: U programskom razdoblju od 2014. do 2020. godine, koje u provedbi završava ove godine, dobili smo oko tri milijarde kuna za digitalizaciju, a taj smo novac uvelike iskoristili. Tu su uključena sredstva i za razvoj širokopojasnog interneta i infrastrukture. Dobili smo priliku da Hrvatsku opremimo novom informacijskom infrastrukturom.
Samo u Uredu, imali smo 11 projekata koji su sufinancirani novcem iz fondova EU. Među njima su i plaćanje pristojbi i naknada elektroničkim putem, zatim upisi u dječje vrtiće i škole digitalnim putem, kao i korištenje sustava e-Građani za poslovne subjekte. Sad završavamo projekte vezane uz Registar državne imovine, otvorenih podataka i e-Savjetovanja, a možemo primijetiti i projekte vezane uz pravosuđe, zemljišne knjige i digitalizacije Državne geodetske uprave kao i niz drugih.
U sadašnjem razdoblju za digitalizaciju je namijenjeno 20 posto sredstava iz Nacionalnog programa oporavka i otpornosti (NPOO), odnosno oko 1,25 milijardi eura. Taj novac se odnosi na razdoblje od 2021. do 2026. godine.
Kroz NPOO smo definirali četiri ključne reforme koje se odnose na donošenje strateškog okvira, povezivanje registara i baza podataka, infrastrukturnom nadogradnjom, te značajnim doprinosom razvoju brzog interneta.
U prosincu 2022. godine Sabor je usvojio Strategiju digitalne Hrvatske za slijedeće desetljeće kojom smo zacrtali četiri strateška cilja: razvoj IT sektora i digitalnu transformaciju gospodarstva, digitalizaciju javne uprave s inovativnim rješenjima, dostupnost brzog interneta u svim krajevima Hrvatske, te stvaranje digitalnih kompetencije kod hrvatskih građana. Cilj nam je dostići prosjek EU, a u nekim segmentima biti i među prvih pet članica EU.
Hrvatska svake godine napreduje na DESI indeksu, no na ljestvici smo na 21. mjestu. Za 10 godina želimo biti na prosjeku EU što je prilično ambiciozno jer, nemojte zaboraviti, i druge države napreduju u digitalizaciji, a to znači da, ako ih želimo prestići, moramo trčati brže od njih.
EURACTIV: Ipak, mnogi građani i poduzetnici žale se da je već izlaskom iz lockdowna ponovno krenulo traženje papira i pečata i čekanje u redovima na šalterima…
GRŠIĆ: To je logično jer mnogi državni službenici i javne službe još nisu provele svoju digitalnu transformaciju. No, to se već događa i postupno će se promijeniti, a za to nam služi i novac iz fondova EU.
Hrvatska će već iza 2025. godine biti znatno digitaliziranija zemlja nego što je danas, iako ni danas ne stojimo loše. Na digitalnoj transformaciji već se radi.
EURACTIV: Što će nam donijeti projekt razvoja gigabitne infrastrukture koji promovira Europska komisija? Dio građana je skeptičan prema tome jer strahuje od novih antena na krovovima zgrada?
GRŠIĆ: Naša pravila za postavljanje stanica za mobilnu telefoniju puno su stroža nego u mnogim drugim članicama EU. Stoga bi svaka zabrinutost oko toga trebala biti minimalna. Ako želimo digitalno društvo, moramo biti svjesni da ono podrazumijeva i bazne stanice, kao i optičku infrastrukturu. Jedno bez drugoga ne ide.
Naravno, mi se, ako želimo, možemo vratiti i u srednji vijek i živjeti sa svijećama, ali mislim da to ipak većina ljudi ne želi. Štetnost i rizik uvijek postoje, ali postoje i kada se vozite zrakoplovom i automobilom, pa svejedno putujemo. Sigurno nećemo raditi nešto što ide na štetu čovjeka.
Što se gigabitne infrastrukture tiče, od 2016. godine gradimo širokopojasni internet u područjima u kojima telekomi nemaju komercijalni interes. Naravno, neće biti pokrivena apsolutno sva područja, za to ipak nema dovoljno novca, ali najveći dio zemlje hoće.
Drugi segment je gradnja 5G mreže. Koncesije su dodijeljene telekomima i 5G mreža se u Hrvatskoj razvija. Obveza je telekoma da osiguraju pokrivenost na području cijele Hrvatske.
EURACTIV: Kako gledate na digitalne projekte EU, poput već spomenute digitalne zdravstvene putovnice i razmjene podataka o prometnim prekršajima na razini EU? Čini se naša državna uprava o tome zna jako malo…
GRŠIĆ: Digitalna zdravstvena putovnica je projekt EU koji još nije zaživio. Očekuje se da će zaživjeti do kraja mandata sadašnje Europske komisije. Hrvatska će tu biti među predvodnicima u EU jer već ima uvelike digitaliziran zdravstveni sustav.
Slično je i s razmjenom informacija o prometnim prekršajima, što do prije desetak godina nije bilo moguće, a sada već funkcionira.
Puno je usluga i novih rješenja o kojima bi mogli razgovarati, no moramo biti svjesni da digitalne tehnologije mijenjaju naše živote, da se digitalna transformacija događa i da sve što činimo u ovoj tehnološkoj revoluciji mora biti na korist čovjeku, tek tada ćemo ispravno shvatiti i koristiti sve što nam tehnologija pruža bez straha, a to ćemo najlakše postići kroz informiranost i edukaciju.