Od izlaska Ujedinjenog Kraljevstva iz EU prošle su četiri godine, no kada se podvuče crta, može se reći da se Britanija nije uspjela na velika vrata vratiti na svjetsku političku i ekonomsku scenu

Pravu buru u britanskoj, ali i svjetskoj javnosti podigao je gradonačelnik Londona, laburist Sadiq Khan, koji je ovih dana poručio kako bi Ujedinjeno Kraljevstvo trebalo razmisliti o povratku u sastav carinske unije EU.

"Razgovarajmo o tome“, kazao je Khan, a prenijeli su svjetski mediji.

Carinska unija znači da se zemlja odriče samostalne trgovinske politike

Carinska unija je, inače, sam temelj EU. Ona omogućuje ne samo slobodu kretanja roba diljem Unije, nego i zajedničku trgovinsku politiku EU prema trećim zemljama, budući da carinska unija podrazumijeva i zajedničku carinsku tarifu prema trećim zemljama.

Drugim riječima, EU s drugim zemljama i blokovima u ime svih članica pregovara o liberalizaciji trgovine, odnosno o ukidanju carinskih i drugih prepreka trgovini. Robe koje iz trećih zemalja uđu u EU, koja je jedinstveni carinski prostor, potom slobodno cirkuliraju na području cijele Unije.

No, carinska unija EU ne obuhvaća samo 27 članica Unije. U njenom su sastavu i europske mikrodržave - Andora, San Marino i Monako, ali i, što je daleko važnije, Turska, iako carinski aranžman s Turskom ima i određenih izuzetaka, posebno u segmentu trgovine poljoprivrednim proizvodima.

Zato i Turska mora slijediti carinsku politiku EU. Kad god EU s nekom zemljom ili blokom sklopi ugovor o slobodnoj trgovini, isto potom radi i Turska.

Problem carinskog tretmana Sjeverne Irske

Izlaskom iz EU, Velika Britanija je napustila i carinsku uniju. No, pojavio se drugi problem.

Naime, granica Ujedinjenog Kraljevstva i Irske, što je i jedina kopnena britanska granica, ujedno je postala i granica s EU.

Kako bi se izbjegla uspostava graničnih kontrola između Sjeverne Irske i Irske i kako se time ne bi ugrozio mirovini proces u problematičnoj britanskoj pokrajini, London je pristao na to da se carinska politika EU nastavi primjenjivati u Sjevernoj Irskoj. Međutim, posljedica toga bila je uspostava carinske granice između Sjeverne Irske i Velike Britanije - dakle, unutar iste države - što je izazvalo revolt u Londonu, ali i među sjevernoirskim unionistima.

Carina na Doveru

Carinski problemi izazvani Brexitom nisu ostali ograničeni samo na granicu u Ulsteru. EU je sa svoje strane La Manchea uvela carinsku kontrolu odmah po izlasku Ujedinjenog Kraljevstva iz Unije.

No, London je odugovlačio s takvom mjerom na svojoj strani La Manchea, dijelom i zbog sporazuma o slobodnoj trgovini koji ima s Unijom, a koji je robnu razmjenu Otoka s EU ostavio u zoni slobodne razmjene, bez carinskih i drugih ograničenja.

Sada, međutim, i tome dolazi kraj pa Velika Britanija na Doveru počinje uvoditi carinski nadzor. To ne znači da će se proizvodi koji se iz EU uvoze na britansko tržište ujedno i cariniti, ali znači da će podlijegati fitosanitarnoj i drugim kontrolama, kao i da će se na njih eventualno obračunavati porezi.

Upravo je uvođenje carine na Doveru ovih dana diglo na noge britanske poslodavce, koji upozoravaju da Ujedinjeno Kraljevstvo još nije spremno za tako nešto, objavili su britanski mediji.

Poslodavci upozoravaju i da se na Doveru već odavno stvaraju velike gužve, a sada će, nakon uvođenja carinskih kontrola, kolone nesumnjivo biti i znatno duže. Posljedica toga bit će veće maloprodajne cijene roba, a možda i nestašice u trgovinama,a svakako kašnjenja u isporukama roba.

Prosječno britansko kućanstvo zbog Brexita godišnje gubi 1000 funti 

Neugodno iznenađenje izazvala je i matematika. Ili, preciznije, računice troška koje trpi cjelokupno britansko gospodarstvo zbog izlaska iz EU.

Tako je Khan ovih dana predstavio računice stručnjaka s Cambridgea prema kojima je odlazak Ujedinjenog Kraljevstva iz EU oštetio britansko gospodarstvo za čak 178 milijardi američkih dolara, odnosno za šest posto, objavio je Reuters. Gubitak britanske ekonomije do 2035. godine, prema tim kalkulacijama, iznosit će 10 posto.

Računica Cambridgea o gubicima zbog Brexita nije jedina, ali je dosad najgora. Naime, ranije su analize govorile da se britansko gospodarstvo zbog Brexita smanjilo za tri do pet posto, dok bi učinak napuštanja jedinstvenog europskog tržišta do 2035. trebao iznositi pet do šest posto.

Računice Bank of England, središnje britanske banke, pokazuju da prosječno britansko kućanstvo zbog Brexita godišnje gubi oko 1000 funti, odnosno nešto manje od 1200 eura.

Još uvijek ništa od slobodne trgovine sa SAD-om i Indijom 

Britaniji ne ide sjajno ni u realizaciji ranije postavljenih ciljeva o liberalizaciji trgovine s drugim velikim igračima na svjetskoj ekonomskoj sceni. Većinu ugovora o slobodnoj trgovini London je zapravo naslijedio od EU, ispregovaravši tek manje izmjene u njima.

Ipak, uspio je sklopiti ugovor o slobodnoj trgovini s, primjerice, Australijom, dok se EU još uvijek muči u trgovinskim pregovorima s Canberrom.

No, Britaniji još nije pošlo za rukom sklopiti ugovor o slobodnoj trgovini sa SAD-om, iako Britance upravo veliko i bogato američko tržište jako zanima.

Iako su pregovori pri samom kraju, nije još sklopljen ni ugovor o slobodnoj trgovini Ujedinjenog Kraljevstva s Indijom. Kina, pak, nije ni pokazala želju za liberalizacijom trgovine s Velikom Britanijom.

Ništa ni od CANZUK-a

Jedna od ideja koja je u vrijeme Brexita kolala u britanskoj javnosti bilo je stvaranje CANZUK-a, saveza Velike Britanije s bivšim dominionima - Kanadom, Australijom i Novim Zelandom. Te su zemlje politički povezane, budući da je britanski kralj Karlo III. ujedno i kralj tih (kao i nekih drugih) zemalja., Osim toga, Velika Britanija i Kanada su i članice NATO-a.

No, ideja stvaranja unije spomenutih četiriju zemalja, iako i dalje ima svoje zagovornike, dosad se nije makla dalje od ideje. Osim geografske udaljenosti, jedan od razloga za to je i taj što te četiri zemlje razmjerno malo trguju.

EU i dalje vodeći trgovinski partner Velike Britanije

Prema podacima britanske vlade, najveći trgovinski partner Ujedinjenog Kraljevstva u razmjeni roba i usluga je SAD. Naime, izvoz u SAD-a u 2022. je predstavljao ukupno 20,9 posto ukupnog britanskog izvoza roba i usluga, dok je SAD u ukupnom britanskom uvozu roba i usluga sudjelovao s 12,6 posto.

No, takva je statistika po zemljama. Kada se EU gleda kao cjelina, a ona to u ekonomskom smislu i jest, onda je upravo EU najznačajniji gospodarski partner Velike Britanije.

Prema podacima Ministarstva trgovine iz Londona, EU je u ukupnom britanskom izvozu roba i usluga 2022. godine sudjelovala s 41,3 posto, a u ukupnom britanskom uvozu s 47,2 posto. Iako je udio EU u britanskoj trgovini sa svijetom danas nešto manji nego u vrijeme dok je Britanija bila u tom bloku, i dalje na trgovinu s Unijom otpada gotovo polovina britanske razmjene roba i usluga sa svijetom.

Naravno, Britanci najviše trguju s najvećim članicama EU - Njemačkom, Francuskom i Italijom te Španjolskom, ali i sa zemljama Beneluksa i Irskom, pokazuje službena britanska statistika.

Indija po veličini gospodarstva pretekla Ujedinjeno Kraljevstvo

Smanjuje se i značaj britanskoga gospodarstva za svjetsku ekonomiju. Prema podacima Svjetske banke, Velika Britanija je u 2020. imala petu po veličini ekonomiju u svijetu.

No, u 2022. godini, prema podacima iste institucije, britansko je gospodarstvo palo na šesto u svijetu. Po veličini bruto domaćeg proizvoda (BDP), Veliku Britaniju je u međuvremenu pretekla - Indija.

Sve to ni slučajno ne znači da je Velika Britanija nebitna za svjetsko gospodarstvo. Upravo suprotno, i dalje je vrlo jak igrač u svjetskoj ekonomiji. U prilog tome govori i podatak da je s BDP-om od preko tri bilijuna dolara Velika Britanija i 2022. godine bila drugo po veličini gospodarstvo u Europi, iza Njemačke.

No, ti podaci potvrđuju i da Brexit nije ostvario rezultate kakvim su mu se mnogi na Otoku nadali. Na to upozoravaju i stručnjaci.

'Odluka o Brexitu nije bila racionalna, nego emotivna'

"Britanija nije ni politički ni ekonomski profitirala od Brexita. Program Global Britain nije dao rezultate, a ni funta se nije uspjela vratiti u svjetski monetarni sustav kako su to u Londonu priželjkivali, o čemu dovoljno govore i podaci da najveći udio u svjetskim deviznim rezervama i dalje ima dolar, pa onda euro“, kaže za Euractiv ekonomski analitičar Damir Novotny.

Dodaje kako se odluka o Brexitu nije ni temeljila na racionalnim, nego na emotivnim razlozima.

'Velika Britanija je važna za Europu'

S druge strane, napominje Novotny, okolnosti u kojima danas živimo bitno su drukčije od onih u 2016., kada je Velika Britanija provela referendum o izlasku iz EU.

Ruska invazija na Ukrajinu u veljači 2022. dodatno je potaknula političko i ekonomsko ujedinjavanje EU. U te se procese uključuje čak i tradicionalno neutralna Švicarska.

Stoga, ističe naš sugovornik, ne treba se čuditi pokušajima samih Britanaca da nađu neki zaobilazni put kako bi se vratili u EU ili barem s Unijom čvršće povezali. Osim loših rezultata Brexita, na to ih potiče i dalje snažna ekonomska povezanost s EU, kao i unutarnje prilike, poput proeuropski orijentirane Škotske.

"Velika Britanija je važna za Europu, ima veliku i jaku ekonomiju, a i dobro se poznajemo“, napominje Novotny, ističući da se nisu ostvarile crne prognoze o raspadu Unije i kako su čak i euroskeptični populisti koji su došli na vlast u pojedinim europskim zemljama revidirali svoje stavove o Uniji.

Formula povratka

Smatra i da bi EU prihvatila povratak Velike Britanije jer bi s njom bila još jača na svjetskoj sceni i tako lakše parirala drugim velikim igračima.

"Ako se Britanci i formalno odluče za povratak, vjerojatno će se naći neka formula kako to provesti. Mislim da tu ne treba puno birokratizirati. I za Finsku i Švedsku se našla formula brzog potpisivanja sporazuma o ulasku u NATO, pa vjerujem da se i za Britance može nešto slično dogovoriti ako žele natrag u EU“, zaključuje Novotny.

Postoji li volja za povratkom Velike Britanije u EU?

Naravno, u cijeloj priči otvorenim ostaje pitanje pod kojim bi se uvjetima Ujedinjeno Kraljevstvo moglo vratiti u EU ako izrazi takvu želju. Razne opt-out klauzule koje je ranije imalo, poput neuvođenja eura ili nesudjelovanja u Schengenu, teško da bi EU mogla ponovno prihvatiti. Ne zbog ponosa, nego zato što se i sama Unija u međuvremenu promijenila i pokušava se još dublje integrirati. 

S druge strane, postoje i razne zaobilazne mogućnosti vezivanja Velike Britanije uz EU kakve, uostalom, koriste i pojedine druge zemlje, poput članica EFTA-e ili Turske. Povratak u carinsku uniju EU, što spominje londonski gradonačelnik, jedna je od tih mogućnosti.

No, i za realizaciju tako nečeg potrebna je politička volja. Pitanje je postoji li takva volja u Londonu i Bruxellesu, kao i u nacionalnim prijestolnicama diljem Staroga kontinenta.