KLIMATSKA KRIZA: Hrvatski znanstvenici Kovač i Biliškov upozoravaju na sve intenzivnije posljedice klimatskih promjena

Hrvatska nije imuna na globalni problem klimatskih promjena, o čemu zorno svjedoči i posljednje izuzetno kišno razdoblje koje za posljedicu ima rekordne vodostaje rijeka i velike poplave u mnogim dijelovima zemlje.

No, već nekoliko godina smo svjedoci niza vremenskih nepogoda, ne samo ekstremnih padalina poput tuče veličine teniske loptice, nego i suša, vrućinskih valova, šumskih požara i sličnih nezapamćenih posljedica u največoj mjeri uzrokovanih klimatskim promjenama.

Čini se kako je to tek početak, jer prema mišljenju uglednih hrvatskih znanstvenika koji se bave tom problematikom moguće je očekivati još žešće posljedice klimatskih promjena.

“Globalno nas očekuju još intenzivnije klimatske promjene na što ni Hrvatska neće ostati imuna. Trend zatopljenja u Hrvatskoj raste, te je za očekivati porast učestalosti toplinskih valova, suša, požara, smanjenje rezervi vode, kao i poplave i porast razine mora“, kazala je u razgovoru za Euractiv izvanredna profesorica na zagrebačkom Fakultetu strojarstva i brodogradnje (FSB) i potpredsjednica Hrvatske udruge za vodik  Ankica Kovač.

“Zato bi bilo mudro iskoristiti klimatske promjene na način da se Hrvatska jače okrene razvoju i primjeni novih tehnologija za korištenje i pohranu obnovljivih izvora energije. To bi dovelo prije svega do energetske neovisnosti, zatim do razvoja gospodarstva, pojačane konkurentnosti na tržištu, te otvaranja novih radnih mjesta, a ujedno i do smanjenja CO2 otiska“, dodala je.

Ujedno naglašava da su klimatske promjene nezaustavljive za nekoliko generacija. “Što god mi poduzeli, temperatura će rasti još barem 100 godina jer je poremećena ravnoteža grijanja i hlađenja Zemlje. Dakle, najviše što mi u ovom trenutku možemo učiniti je taj porast manje ili više usporiti, ovisno o tome koliko ćemo brzo smanjiti ili potpuno eliminirati emisije stakleničkih plinova“, smatra Kovač.

Nije dovoljno samo biti svjestan problema i slijegati ramenima

Viši znanstveni suradnik na Institutu Ruđer Bošković u Zagrebu, Nikola Biliškov je za Euractiv također izrazio mišljenje da Hrvatsku očekuje razdoblje intenzivnijeg utjecaja klimatskih promjena.

Podsjetio je da se Hrvatska zemljopisno nalazi u Mediteranskom bazenu, koji se zagrijava četiri puta brže od svjetskog prosjeka i već je za 1,5 stupanj prešao prosječnu temperaturu u odnosu na predindustrijsko razdoblje.

“Velike kiše i poplave su aktualne, ali su se posljedice klimatskih promjena vidjele i ranije, bez obzira što im ne možemo direktno pripisati svaki pojedinačni meteorološki događaj. No, vidimo obrazac, koji nedvojbeno pokazuje da su klimatske promjene jako uznapredovale na našem području jer se povećala učestalost ekstremnih događaja kao što su ekstremne kiše, iznenadni proljetni prodori arktičkog zraka, sve učestaliji i intenzivniji toplinski valovi, sve dugotrajnije suše, što onda uzrokuje i znatnu materijalnu štetu“, rekao je Biliškov, koji je od 2021. godine ambasador Klimatskog pakta Europske unije, inicijative Europske komisije u okviru Europskog zelenog plana.

S obzirom na ozbiljnost klimatske krize, čini se kako Hrvatska nije dovoljno ambiciozna kada se radi o političkom djelovanju pri suočavanja s klimatskim promjenama.

Tome u prilog može ići i izjava potpredsjednik hrvatske vlade i ministra unutarnjih poslova Davora Božinovića, koji je prilikom posjete poplavom pogođenim područjima u četvrtak u Varaždinu između ostalog rekao, da se stanovnici trebaju naviknuti klimatske promjene, a da će se država pobrinuti za prevenciju poplava.

“Izjava ministra Božinovića je kao slijeganje ramenima, ali mi se moramo suočiti s problemom. Nije dovoljno samo biti svjestan postojanja problema, nego treba tražiti rješenja jer će problem bit sve veći. Neke ozbiljne projekcije govore, da bi uvjeti života u Hrvatskoj mogli postati takvi da će se stanovništvo masovno iseljavati zbog posljedica klimatskih promjena do 2070. godine“, naglašava Biliškov.

Pri toj ocjeni se poziva na informacije s konferencije švedske investicijske banke Nordea, koja izrađuje projekcije razvoja događaja s obzirom na svoje planove investiranja.

Hrvatska bogata neiskorištenim obnovljivim izvorima energije 

“Što se tiče ublažavanja klimatskih promjena Hrvatska ima velike mogućnosti jer jako dobro stojimo s potencijalima za iskorištavanje obnovljivih izvora enregije kao što su sunce i vjetar. Možemo intenzivnije iskorištvati geotermalnu energiju“, dodaje Biliškov.

Podsjeća da postoje studije FSB-a, koje pokazuju da se već sada može energijom iz geotermalnih izvora potpuno zamijeniti sva plinska infrastruktura za domaćinstva u sjevernoj Hrvatskoj .

“Situacija nakon potresa u Petrinji i Zagrebu je bila prilika da se barem taj dio zemlje deplinificira i zamijeni geotermalnom energijom, ali je propuštna prilika. Nastavljamo onako kako smo navikli, dok mnoge druge članice EU-a zabranjuju ugradnju novih plinskih trošila poput bojlera“, dodaje Biliškov.

Njegova kolegica Kovač također naglašava da u Hrvatskoj ima osamdesetak geotermalnih bušotina, uključivo s izvorima od kojih neki imaju temperaturu i 125 stupnjeva Celzija.

Dodaje da trajnija energetska rješenja treba u prvom redu tražiti u intenziviranju korištenja sunčeve energije i energije vjetra, a u priobalju i energije valova.

“Veliki su kapaciteti i u energiji valova koji se u Hrvatskoj uopće ne koriste usprkos 1777 kilometara kopnene obale, a s otocima preko 6000 kilometara“.

Hrvatska od 2020. godine ima Strategiju prilagodbe klimatskim promjenama za razdoblje do 2040. godine s pogledom na 2070. godinu. Radi se o prvom strateškom dokumentu koji ima za cilj podizanje svijesti javnosti o važnosti klimatskih promjena, a donosi i neke mjere za prilagodbu klimatskim promjenama.

Političke odluke za rješavanje klimatskih problema nedovoljno ambiciozne i proturječne

“Strategija kao dokument sama po sebi nije obvezujuća, već predstavlja poticaj i smjernice kako se kroz prilagodbu nositi s klimatskim promjenama. Ono što je važno su akcijski planovi koji usvajanjem postaju obvezujući, te s tog aspekta smatram da Hrvatska ima puno prostora kao i dovoljno pameti i znanja za povećati svoje ambicije kako bi ublažila klimatske promjene“, kaže Kovač.

“Prilagodbom klimatskim promjenama ograničit ćemo, a u nekim slučajevima i izbjeći veće trajne negativne utjecaje na okoliš vezane za porast temperature, CO2 i razine mora, te brojne druge. Ukoliko se nastavi trend porasta razine mora, bez ubrzane prilagodbe mogli bismo vrlo lako ostati bez Splita i u budućnosti ga gledati samo na razglednicama“, upozorava.

“Hrvatskoj definitivno nedostaje političke ambicioznosti u smislu borbe protiv klimatskih promjena jer naše političke elite izvlače taj problem samo kada im treba u nekim govorima i na novinarskim konferncijama, dok ih vrlo rijetku spominju u predizbornim političkim programima, mada se u mnogim zemljama upravo na tome dobivaju izbori“, ističe Biliškov.

Dodaje da političari često iznose rješenja iz rukava, koja su negdje čuli, ne da bi razmotrili koje su stvarne štete i koristi od tih rješenja. Navodi primjer dekarbonizacije koja se spominje u strategijiama, dok se istovremeno raspisuju natječaji za nastavak istraživanja potencijalnih ležišta plina i nafte u Jadranu i Dinaridima.

Dolina vodika Sjeverni Jadran dobre i pravovremene prakse

U Hrvatskoj također postoje primjeri dobre prakse prilagodbe i ublažavanja klimatskih promjena. Kovač ističe različite akcijske planove za očuvanje gradova kontinentalne Hrvatske i obale, poboljšanje kvalitete zraka, donošenje strategije za prilagodbu klimatskim promjenama gradova.

Posebice je naglasila projekt, koji osobno vodi na FSB-u, a odnosi se na osiguranje električne energije u slučaju klimatskih ekstrema i prirodnih katastrofa, uz korištenje sunčeve energije i vodika.

Riječ je o energetskoj mikromreži koja je osobito važna za bolnice, klinike, medicinske ordinacije, policijske i vojne ustanove, zatim za sustave za dobavu pitke vode i telekomunikacije kao i za proizvođače hrane te industrije u kojima bi prekidanje kontinuiranoga proizvodnoga procesa izazvalo veće štete.

Kao primjere dobre prakse Biliškov spominje otvaranje novih elektrana iz obnovljivih izvora poput nedavno otvorene solarne eletkrane pored Obrovca. Kaže da postoje i različite lokalne inicijative, kao i samoinicijativni projekti pojedinih građana, ali da doizražaja dolazi tromost sustava.

Smatra da bi trebalo dobro iskoristiti sredstva iz fondova Europske unije kako bi iz stihijskih aktivnosti prešli na sustavne, koje bi bile fokusirane i ambiciozne. “Imamo brojne ljude koji imaju odlične ideje i žele raditi dobre stvari, ali izostaju sustavne potpore“, kaže Biliškov.

Primjer dobre prakse je i prekogranični projekt Hrvatske, Slovenije i Italije, Dolina vodika Sjevereni Jadran.

“Na vrijeme smo se ukrcali na vlak EU-a, koji naglašava vodik kao jedna od stupova zelenog plana. Hrvatska je donošenjem vodikove strategije u relativno ranoj fazi ušla u tu priču, za koju se nadam da će rezultirati konkretnim projektima i rješenjima“, dodaje.

“Dolina vodika Sjeverni Jadran od velikoga je značaja za hrvatsko gospodarstvo u smislu uspostave gospodarstva temeljenoga na vodiku. Imamo dobru priliku za pokrenuti hrvatsko gospodarstvo u području vodikovih tehnologija, otvoriti nova radna mjesta, te pojačati suradnju gospodarstva i akademske zajednice“, ocjenjuje Kovač.

Klimatski skeptici su sebični

Dok znanstvenici marljivo argumentirano navode pokazatelje, koji govore o klimatskoj krizi i njenim posljedicama na život na Zemlji, pojedini mediji i dio javnosti, među kojima i neke utjecajne osobe, posebice na društvenim mrežama, odbacuju svaku pomisao da su nastupile klimatske promjene.

“U sagledavanju utjecaja i predlaganju mjera prilagodbe klimatskim promjenama, znanost i tehnologija nikada nisu igrale tako važnu i utjecajnu ulogu u našim životima kao danas“, naglašava Kovač.

“U zadnjih 800 tisuća godina, a vjerojatno u zadnjih 20 milijuna godina, nezabilježen skok koncentracije CO2 u atmosferi započinje negdje 1850. godine kada je koncentracija iznosila oko 285 dijelova na milijun (ppm), da bi 2014. prešla granicu od 400 ppm CO2, a danas iznosi preko 417 ppm“, dodaje naša sugovornica.

A da bi se razumjelo o čemu se tu radi, nastavlja, treba znati da psihofizička ispitivanja na ljudima pokazuju da se kognitivne sposobnosti počinju smanjivati nakon 650 ppm. Porast koncentracije CO2 u atmosferi uzrokuje globalno zagrijavanje mora, kopna i atmosfere.

“Važno je naglasiti da su dva stupnja Celzijusa granica koja se ne bi smjela prekoračiti jer bi u suprotnome nastupile nepovratne i dramatične posljedice. Gotovo svakodnevno obasipani smo crnim predviđanjima, a jedno od zadnjih je puno veće povećanje razine mora do kraja ovoga stoljeća nego što se do sada predviđalo, odnosno s jednog metra na metal i pol. To bi rezultiralo gubljenjem ogromnih obradivih površina u deltama velikih rijeka uz istodobne migracije 200 milijuna ljudi. Zato mislim da je negiranje klimatskih promjena sebično, a uz to i vrlo opasno jer klimatske promjene su najvažnije pitanje našega doba“, ističe Kovač.

Biliškov ističe da negiranje klimatskim promjena nije hrvatska posebnost, ali da je relativno lako pobijati poricatelje u Hrvatskoj jer kaskaju za svojim istomišljenicima u drugim zemljama, koji za svoje ideje koriste različite modele lažnih vijesti, poput zavaravajućih prognostičkih karata ili objavom podataka koji nisu usporedivi.

'Zeleni lobi' nedovoljno usklađen

“Šteta je što klimatske promjene vrlo često negiraju ljudi koji imaju znanstvene titule, doktora i profesora, na kojima počiva njihov kredibilitet, a ljudi to onda bez razmišljanja prihvaćaju“, dodaje.

No, čini mu se, da u posljednje vrijeme ljudi sve više shvaćaju problem klimatskih promjena i potrebu za njegovim rješavanjem te da je prekretnica u cijelom klimatskom pokretu, kao i u Hrvatskoj učinjena s pokretom Fridays for Future, koji je počeo 2018. godine nakon što su tada 15-godišnja Greta Thunberg i drugi mladi aktivisti tri tjedna svakog školskog dana sjedili ispred švedskog parlamenta kako bi prosvjedovali protiv nedostatka djelovanja u vezi s klimatskom krizom.

Iako u Hrvatskoj djeluju klimatski aktivisti,j ne postoji dovoljno organizirani “zeleni lobi“.

“Možemo prepoznati neke organizacije poput Regionalne energetsko-klimatske agencije Sjeverozapadne Hrvatske (REGEA), koje su uspjele ući u političke strukture jer je njihov predsjednik Julije Domac postao savjetnik predsjednika Zorana Milanovića za energiju i klimu, ali i dalje nedostaje jedinstva, kao što ga inače nedostaje u mnogim aspektima u Hrvatskoj“, naglašava Biliškov.

Uspoređuje projekte s vodikom u Hrvatskoj i Srbiji te navodi da su u susjednoj državi “puno napredniji jer su ujedinili različite sektore i svi rade zajedno, dok se u Hrvatskoj sve vodi pojedinačno i ispada površno“.

Strateški se Europska unija obvezala da će provesti zelenu tranziciju i učiniti Europu klimatski neutralnom do 2050. godine, ali na tom putu ima još mnogo nepredviđenih situacija, poput invazije Ruske Federacije na Ukrajinu, koja je izmijenila energetsku sliku Europe.

“Ruska agresija na Ukrajinu je uzrokovala različite trenutačne prilagodne energetskog sektora, gdje se ugljen opet pojavljuje kao jedan od faktora, a razmatra se otvaranje i sve više LNG terminala, kako bi se smanjila ovisnost o ruskom plinu. Europa se pod utjecajem te krize opet okreće fosilnim gorivima. Iako se govori da je to privremeno, ne čini se da će tako i biti“, naglašava sugovornik Euractiva.

(Ne)dostižan cilj europske klimatske neutralnosti do 2050. godine

“Europska unija će se možda dekarbonizirati, ali ako to bude na način da ćemo izvesti emisije u zemlje globalnog juga onda takvo rješenje nije prihvatljivo, jer ostaju apsolutne visoke emisije na globalnoj razini“, dodaje Biliškov, koji smatra da će uz postojeće planove biti teško postići ciljeve do 2050. godine.

Podsjeća da se dio planova već revidirao, kada se govori o zaustavljanju globalnog zagrijavanja rezanjem štetnih emisija CO2 od 65 posto do 2035, jer je cilj već smanjen na 55 posto.

Da je EU na dobrom putu za postizanje cilja klimatske neutralnosti do 2050. godine, misli Kovač, koja ističe važnost energetske neovisnosti u vrijeme jedne od najopasnijih energetskih kriza.

“Ono što EU može učiniti je povećavati kapacitete obnovljivih izvora energije i postupno, ali brzo, se rješavati fosilnih goriva. Isto tako, potrebno je odmah ukinuti sve subvencije koje odlaze na fosilnu industriju i ta sredstva preusmjeriti na čiste tehnologije koje nam dugoročno osiguravaju energetsku neovisnost, a time i klimatsku neutralnost, poput strategije za vodik do 2050. godine koja trebala biti jasan putokaz hrvatskoj energetici“, naglasila je Kovač koja predlaže da se klimatske promjene uvedu kao obvezan predmet u osnovnim i srednjim školama te kao kolegij na fakultetima.