Europska komisija predlaže regulativu o tzv. digitalnim putovnicama za proizvode koje bi mogle pospješiti kružnu ekonomiju i recikliranje. No, nejasno je kako bi nova pravila mogla biti primjenjiva u praksi
Bez obzira radi li se o perilicama suđa, televizorima ili laptop kompjutorima, mnogi vjeruju da su proizvodi koje kupuju namjerno napravljeni za kratak životni vijek, a kad se pokvare, njihov popravak je često puta skuplji od kupnje novog proizvoda. Međutim, radi se o mišljenju koje je teško dokazati, dok ga sami proizvođači uporno negiraju.
"Usprkos onome što se piše po medijima, prosječan životni vijek kućanskih aparata zapravo je sve dulji," kaže Paolo Falcioni, generalni direktor europske udruge proizvođača kućanskih aparata APPLIA.
Testiranje proizvoda
Na nedavnom događaju u Bruxellesu kojeg je organizirao EURIC, udruga europske industrije recikliranja, Falcioni je ustvrdio da je njegova perilica rublja stara 20 godina.
No, iz europske organizacije za prava potrošača BEUC kažu da se radi o stvarnom problemu. Prošlog tjedna objavili su rezultate velikog istraživanja na tu temu, nazvanog projekt PROMPT.
U sklopu tog istraživanja testiralo se razne proizvode kako bi se izmjerio njihov životni vijek i njihova popravljivost. Iako nisu uspjeli dokazati "planirano zastarijevanje" - praksu u kojoj proizvođači namjerno prodaju proizvode koji se nakon nekog vremena kvare - ipak je uočeno "preuranjeno zastarijevanje", što je naziv za slučajeve kad je pojedini proizvod trebalo baciti ranije nego što je bilo predviđeno.
Digitalne putovnice
Prijepori oko zastarijevanja proizvoda u posljednje vrijeme su sve glasniji jer proizvođači se moraju pripremiti za velike promjene u pravilima Europske unije koje će doći uvođenjem digitalne putovnice za proizvode.
Te putovnice čine središnji dio regulative za ekološki dizajn i održivost proizvoda ESPR koju je u ožujku predložila Europska komisija, i kojoj je cilj da dugotrajni i popravljivi proizvodi postanu norma na jedinstvenom tržištu Europske unije.
Novi propisi trebali bi proširiti postojeća pravila Europske unije o ekološkom dizajnu, koja se zasad primjenjuju samo na električne uređaje, na veće skupine proizvoda, uključujući tekstil i namještaj. No, možda najvažniji dio prijedloga su pravila koja bi trebala natjerati proizvođače da na tržište stavljaju više tzv. kružnih proizvoda, i to na način da proizvode tretiraju kao dugoročnu uslugu ili da osiguraju dostupnost rezervnih dijelova potrebnih za njihov popravak.
"ESPR će donijeti pomak od ovog što imamo danas, tj. od linearne ekonomije, prema kružnoj ekonomiji, u kojoj će proizvodi kojima istekne rok trajanja biti moguće reciklirati", rekla je Ioana Popescu iz organizacije za zaštitu okoliša ECOS.
"Digitalna putovnica bi trebala biti alat koji će potaknuti da se duž cijelog vrijednosnog lanca donose odluke relevantne za okoliš."
Predmet prijepora
No, putovnica kako je zamišljena postala je predmet prijepora. U listopadu su neke europske vlade izrazile zabrinutost da bi putovnicu moglo biti nemoguće provesti u praksi ako se za to koriste preširoki kriteriji, jer to bi značilo da bi agencije za nadzor tržišta bile zatrpane poslom.
Po prijedlogu Europske komisije svaki proizvod bi dobio identifikacijski broj - slično brojevima na putovnicama - koje bi mogle čitati skeneri preko QR kodova. U putovnicu bi bile uključene i informacije o ambalaži proizvoda. Osim potencijalnog preopterećenja službi za nadzor tržišta, neke vlade su također zabrinute da bi novi propisi mogli uvesti dodatnu birokraciju za europske tvrtke - osobito one male i srednje veličine.
"Novi propisi će biti velik izazov za tvrtke, osobito za startupe i manje kompanije... Za mnoge od njih to će značiti da moraju značajno izmijeniti svoj proizvodni proces", rekao je francuski ministar za industriju, Roland Lescure.
Austrijski ministar za digitalne i ekonomske poslove, Martin Kocher, upozorio je da se u novoj regulativi o putovnicama za proizvode "moraju osigurati važni preduvjeti, poput niskih troškova, povjerljivosti, i proporcionalnosti."
Identiciranje proizvoda u otpadnom lancu
Jedna od glavnih svrha zbog kojih se rade digitalne putovnice je da se u otpadu identificiraju proizvodi koji bi mogli biti ponovno korišteni ili reciklirani. No, iako je reciklažna industrija uglavnom pozdravila prijedlog nove regulative, javlja se i zabrinutost oko same implementacije novih pravila.
"Ako posjetite postrojenja za reciklažu, vidjet ćete koliko su velike količine koje se tamo obrađuju... Kad bi se uvela digitalna putovnica, nisam baš sigurna da bi postrojenja kroz koja prolaze storine i stotine tona otpada mogla skenirati svaki pojedini proizvod," kaže Tess Pozzi iz udruge EURIC.
Pozzi dodaje da bi sistem mogao biti koristan za električne uređaje ili veliku industrijsku mašineriju, ali ne i za manje potrošačke proizvode.
Skeniranje proizvoda
No, drugi se nadaju da bi skeniranje proizvoda kod prikupljanja otpada moglo omogućiti da se sačuvaju proizvodi koji su nepotrebno odbačeni.
"Ako se proizvod prikupi u vrlo dobrom stanju u centru za recikliranje, onda ga se može popraviti i vratiti u upotrebu i čak prodati opet kao rabljeni uređaj," kaže Pozzi, i dodaje da se oko trećine proizvoda prikupljenih u reciklažnim centrima može ponovno koristiti.
Falcioni kaže da su proizvođači "spremni osigurati" da se 100 posto otpada propisno prikuplja i reciklira. Međutim, dodaje da je nemoguće danas dizajnirati proizvode za reciklažne tehnologije koje još uopće ne postoje.
Fokus na dizajn poslovnog modela
Zato se ESPR treba fokusirati na dizajn cijelog poslovnog modela.
"Ne radi se samo o dizajnu proizvoda, već o cijelom vrijednosnom lancu koji bi mogao funkcionirati kružno i održivo."
O ESPR pravilima sada se raspravlja u Europskom parlamentu i na Vijeću Europske unije, a u nadolazećim mjesecima očekuje se da će obje institucije iskristalizirati svoje mišljenje o tom prijedlogu.
(Preveo David Spaić-Kovačić. Originalan članak pročitajte ovdje: Manufacturers brace for EU ‘product passports’ to improve recycling)