Najveći igrači u hidroelektričnoj industriji u EU okupili su savez koji traži pomoć od Bruxellesa, budući da njihov sektor trpi usporeni rast zbog smanjenih investicija, koje se više okreću prema vjetroelektranama i solarnim pogonima

Međutim, zbog toga što se Bruxelles ozbiljno okreće investiranju u proizvodnju energije iz vjetra i sunca, i želi da gotovo sva energija u Europskoj uniji dolazi iz tih izvora, hidroelektrični sektor počinje osjećati teret smanjenih ulaganja.

'Nepostojanje poslovne logike'

"Hidroenergija se danas suočava s nizom izazova", pojasnio je Xabier Viteri, ravnatelj španjolskog diva za obnovljive izvore Iberdrola Renewables.

A koji je najveći izazov za taj sektor?

"Nepostojanje poslovne logike", kaže Viteri.

Zahtjevi sektora

Osnovni zahtjevi koje ta industrija traži od zakonodavca su financijska potpora projektima za izgradnju novih hidroelektrana i tržišno okruženje koje bi nagradilo doprinos tog sektora stabilnosti električne mreže.

Iako hidroenergija elektroenergetskom sustavu donosi neke prednosti, poput stabilne proizvodnje i veće sposobnosti fleksibilne prilagodbe proizvodnje u odnosu na promjenjive obnovljive izvore, to se na tržište "ne nagrađuje," kaže Viteri. Nadalje, regulatorne barijere, kao što su obavezne studije utjecaja na okoliš za svaki novi projekt, otežavaju izgradnju takvih kapitalno intenzivnih prijekata.

Kako bi se to ispravilo, Europska unija treba napraviti strategiju za hidroenergiju, kaže Viteri, slično onome što se već napravilo za solarnu industriju i industriju vjetroelektrana.

Međutim, nema baš puno entuzijazma oko toga u Europskoj komisiji. Budući da se cijela hidroenergetska industrija nalazi u Europi i ne može se jednostavno preseliti u inozemstvo, "prema našem mišljenju, trenutačno nema velike potrebe za specifičnom strategijom za hidroenergetiku", pojasnio je Mechthild Wörsdörfer, zamjenik direktora odjela za energetiku Europske komisije

Sektorski savez

Viterijevo obraćanje obilježilo je kraj trosatnog događaja u Bruxellesu u utorak, u organizaciji novoosnovanog sektorskog udruženja EU Hydropower Alliance, koje okuplja 10 najvećih dionika u toj industriji koji žele privuči veću pozornost i vidljivost u očima kreatora europskih politika.

Mnogo argumenata im pri tome ide u prilog: iz hidroenergija dobiva se 12 posto struje u EU i to je drugi po veličini izvor obnovljive energije, jer ga je tek nedavno prestigao sektor vjetroelektrana. Masivni sustavi koji pumpaju vodu na uzvisine kada za to ima dovoljno struje - i kojom se onda pokreću turbine u periodima kada je ona oskudna - osiguravaju 90 posto fleksibilnog kapaciteta EU za pohranu struje.

"Hidroenergija je ključan izvor obnovljive električne energije u EU, zahvaljujući njenoj fleksibilnosti i velikom skladišnom kapacitetu", priznala je povjerenica za energetiku Kadri Simson, koja je također govorila na konferenciji.

Međutim, europske hidroelektrične brane izgrađene su u vrijeme kada nije bilo toliko alternativa - druge opcije su bile nafta i ugljen - a protivljenja iz razloga zaštite okoliša uglavnom nije bilo.

U 'modi' drugi obnovljivi izvori energije

Danas samo vrlo optimizirani novi hidroenergetski projekti mogu pratiti i konkurirati sve jeftinijim i sve dostupnijim "novim" obnovljivim izvorima energije, poput vjetra i sunca. U najgorem scenariju, cijena hidroenergije po kilovat satu mogla bi biti osam puta veća od današnjih solarnih panela, po svakoj jedinici proizvedene električne energije.

S obzirom na zrelost hidroenergetskog sektora, čini se da su znatna poboljšanja učinkovitosti malo vjerojatna. Zbog toga Europska komisija hidroenergiju nije uvrstila među glavnih osam tehnologija za koje se smatra da imaju stratešku važnost za tranziciju prema ekonomiji s nultom stopom emisija.

Taj sektor zato ni nije uključen u prijedlog Komisije o reformi europskog tržišta električne energije. Nprotiv, sve hidroelektrane koje za funkcioniranje koriste velike rezervoare bit će zabranjeno primanje državnih potpora.

Budućnost hidroelektrične industrije

Jedna od nada za industriju je obnova kapaciteta (repowering) starih hidroelektrana. Radi se o relativno jeftinoj operaciji koja bi mogla postojećim elektranama omogućiti značajnu količinu dodatne proizvodnje električne energije.

Eurelectric, sektorska udruga energetske industrije, procjenjuje kako bi proširenje postojećih rezervoara u Europi moglo povećati kapacitet crpljene hidroakumulacije za 80 posto.

Time bi se povećao i kapacitet EU za dugoročno skladištenje viška energije, za što postoji sve veća potreba zbog sve većeg udjela nestabilnih izvora iz energije vjetra i solarne energije koji se priključuju na elektroenergetski sustav.

Prema riječima povjerenice za energetiku Simson, obnova kapaciteta hidroelektrana također je u posljednje vrijeme postala lakša, jer svi obnovljivi izvori danas imaju status "javnog interesa".

No, iako većina Europljana za hidroenergiju zna zbog ogromnih alpskih brana, koje funkcioniraju kao jeftina "baterija" za cijeli elektroenergetski sustav, ta industrija zapravo izgleda sasvim drugačije. Većina hidroelektričnih brana u Europi nalazi se na rijekama i proizvodi relativno male količine energije uz visoku cijenu utjecaja na okoliš.

Rijeke na kojima su hidroelektrane često služe kao glavni putevi za migracije i mrijest ribljih vrsta. Rezultat je da se dobija mala količina struje, a pritom se ostvaruje ogroman negativan utjecaj na okoliš.

'U slučaju hidroenergije, malo nije lijepo'

"U slučaju hidroenergije, malo nije lijepo", objašnjava Claire Baffert, zadužena za vodnu politiku u uredu organizacija za zaštitu okoliša WWF pri Europskoj uniji.

U zemljama poput Rumunjske čak 545 malih hidroelektrana proizvodi samo tri posto struje u toj zemlji, ali njihov rad je prijetnja koja bi mogla dovesti do izumiranja nekoliko vrsta ribe, navodi se u izvješću Instituta Lebniz za slatkovodnu ekologiju (IGB).

Zbog toga su WWF i druge skupine za zaštitu okoliša u sukobu s Komisijom oko pitanja koliko bi manevarskog prostora trebalo dati investitorima koji grade nove hidroelektrane.

"Potencijal za rast hidroenergije u Europi je ograničen, osim u slučaju produljenja crpljene hidroenergije i malih hidroelektrana", priopćila je Komisija u veljači.

No, istovremeno, utjecaj na okoliš "obično je neizbježan", dodaje se u izvješću.

(Preveo David Spaić-Kovačić. Originalan članak pročitajte ovdje: Europe’s oldest renewables industry wants more attention from Brussels)