Autohtonu bugarsku sortu ružičaste rajčice, nastale u mjestu Kurtovo Konare prije više od 125 godina, danas ugrožavaju klimatske promjene i opasan nametnik - a uzgajivačima je arsenal za borbu sve manji, izvještava Euractiv Bugarska.
Gusjenica Tuta absoluta, koja može uništiti 100 posto usjeva ružičaste rajčice, u Bugarskoj se prvi put pojavila prije nekoliko godina. Razlog je bio "ne baš strog fitosanitarni nadzor" u nereguliranom uvozu povrća, objasnila je za Euractiv Desislava Dimitrova, profesorica na Institutu za istraživanje bioraznolikosti i ekosustava pri bugarskoj akademiji znanosti BAS.
Kao koordinatorica za Slow Food for Bulgaria - neprofitne udruge koja se bavi očuvanjem raznolikosti tradicija, hrane i kulture - objasnila je kako je selo Kurtovo Konare povijesno važno mjesto za bugarsku poljoprivredu, jer tamo je prvi put uzgojena ružičasta rajčica.
Život tamošnje zajednice već je desetljećima vezan za uzgoj povrća. Prije više od deset godina pokrenut je i festival posvećen papru i rajčici, koji se i dalje održava svake godine. Danas su uzgajivači rajčice u mjestu Kurtovo Konare uključeni u mrežu udruge Slow Food, i neke od autohtonih sorti voća i povrća se tamo uzgajaju i čuvaju.
Ta autohtona ružičasta rajčica ima vrlo tanku kožicu, zbog čega ju je teško prevoziti - no njena prednost je da ima veliku trajnost. Nakon branja ostaje svježa više od 10 dana, bez ikakvog gubitka okusa. Trud uložen u komercijalno promicanje te sorte isprva je polučio dobre rezultate.
"Za nju je počeo rasti interes - zato što je ukusnija, ali i zato što je to proizvod koji ima svoju povijest i svoj identitet. Ljudi su počeli tamo dolaziti i tražiti baš tu ružičastu rajčicu, prepoznaju ju i na tržištu. Počela se sve više i uzgajati - izašla je iz dvorišta ljudi i postala tražena roba," kaže Dimitrova.
Klimatske promjene stvaraju probleme
No klimatske promjene utječu na pokušaje tamošnje zajednice da populariziraju uzgoj rajčice.
Zbog sve toplijih temperatura, larve moljaca mogu preživjeti zimu, zbog čega onda raste populacija odraslih moljaca koji se onda hrane rajčicama. Osim tog, posljednjih je godina količina padalina u tom kraju dosezala vrhunac u lipnju - što nije uobičajeno za to područje. Zbog povećane vlage i topline došlo je i do širenja gljivičnih patogena.
"Nakon lipanjskih kiša dolazi suša, što znači da je potrebno mnogo navodnjavanja, pa uzgoj zahtijeva jako puno rada," kaže uzgajivačica Emilija Šušarova iz mjesta Kurtovo Konare za Euractiv. "Postaje sve teže očuvati autentičnu ružičastu rajčicu, koja nije toliko otporna na klimatske promjene i nametnike."
Trenutno nema sigurnih i učinkovitih pesticida kojima bi se mogle zaštititi ružičaste rajčice. Zbog svega toga, sve manje uzgajivača ju doživljava kao sortu koju se može održivo proizvoditi.
Državne potpore
Bugarski državni poljoprivredni fond podržava uzgajivače financiranjem troškova za borbu protiv moljaca. U 2022. je za taj program izdvojeno €256.000, i dodjeljuje se uzgajivačima koji imaju staklenike površine veće od 1.000 kvadratnih metara.
Bugarski ciljevi za smanjenje korištenja kemijskih pesticida postavljeni su na najnižu razinu od svih država EU, tj. na 35 posto - ili 51 posto za kemijska sredstva opasna za zdravlje. No nije izgledno da će ti ciljevi biti postignuti do 2030., upozorila je zamjenica direktora bugarske agencije za hranu Olja Karadžova na panel raspravi u Plovdivu.
Pokušaji da se uvede integrirani nadzor nametnika (Integrated Pest Management, IPM) također nisu napravili velik pomak. Radi se o strategiji koja se oslanja na cijeli ekosustav i u kojoj se pokušava suzbiti nametnike primjenom niza metoda kojima se na minimum svodi upotreba kemijskih proizvoda.
To praktički znači da se kemijski pesticidi koriste isključivo kao posljednja opcija, za slučaj kad sve druge metode ne daju rezultate. U Bugarskoj zasad ne postoji nijedan proizvođač koji je uveo integriranu proizvodnju biljaka i biljnih proizvoda, mada postoje registrirani konzultanti za to.
Karadžova kaže da bi reorganizacija proizvodnje po IPM pravilima moglo biti teško, jer "tvrtke koje se bave prodajom pesticida su glavni savjetnici uzgajivačima, a ista takva situacija je i s tvrtkama koje prodaju biološke agense."
Sve dosad razvijene tehnologije i inovacije napravljene su za primjenu u intenzivnoj proizvodnji, a što se tiče primjene zelenijih tehnologija znanstveni razvoj događa se djelomično - a ne sistematski, dodaje Karadžova.
Trenutno je samo šest proizvoda niskog rizika za zaštitu biljaka, i to fungicida, registrirano za prodaju u Bugarskoj, ministarstvo za poljoprivredu potvrdilo je na upit Euractiva. Popis bioloških agensa posljednji put je ažuriran prošle godine, i uključuje njih 69 odobrenih za primjenu u proizvodnji niza usjeva.
(Preveo David Spaić-Kovačić. Originalan članak pročitajte ovdje: How climate change is killing the Bulgarian pink tomato)