Jedan od načina kako da se poveća interes za visokoškolskim obrazovanjem u poljoprivredi bila bi i obveza zapošljavanja agronoma na obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima
Odbor za poljoprivredu Hrvatskog sabora s akademskom je zajednicom raspravljao prošli tjedan o budućnosti visokoškolskog obrazovanja u poljoprivredi, veterinarstvu, šumarstvu i prehrambenom sektoru te o ogromnim izazovima visokoškolskog obrazovanja za potrebe sektora poljoprivrede, čije održavanje je inicirao Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu.
Razlog za ovu tematsku raspravu je to što sve manje mladih ljudi želi pohađati poljoprivredne fakultete i škole, a još manje ih se želi baviti poljoprivredom, što je za hrvatsko društvo izuzetno zabrinjavajući trend. Posebice kada znamo da su nam poljoprivrednici sve stariji, a proizvodnja sve manja.
Nitko ne želi u agronome
Visokoškolsko obrazovanje u ovim sektorima susreće se s izazovima nedovoljne zainteresiranosti srednjoškolskih učenika za nastavak obrazovanja, a to zahtijeva širu raspravu svih dionika sektora, glavna je poruka sa ove rasprave.
Naime, znanstvena zajednica smatra kako je potrebno sagledavanje trenutnog stanja, mogućnosti i prilika za nadolazeće razdoblje. To je bio i razlog da su okupljeni sudionici raspravljali o doprinosu edukacije i primjene stručnih i znanstvenih znanja u poljoprivredi, korištenju novih proizvodnih trendova, suradnji gospodarskih subjekata s visokoškolskim ustanovama, te o potrebi modernizacije studijskih programa što je preduvjet za popularizaciju visokoškolskog obrazovanja u poljoprivredi, ali i bolje pozicioniranje poljoprivredne, šumarske i veterinarske struke na tržištu rada.
Predsjednica Odbora za poljoprivredu Hrvatskog sabora Marijana Petir je naglasila kako se visokoškolsko obrazovanje u ovim sektorima susreće s velikim i brojnim izazovima, na koje još uvijek nismo pronašli odgovarajući odgovor. A ti izazovi imaju itekako veliki utjecaj, ne samo na sektore poljoprivrede, prehrambene industrije, šumarstva i veterinarstva, već i na ruralna područja na koja su ovi proizvođački sektori većim dijelom naslonjeni, a koja su - kako u Hrvatskoj, tako i u cijeloj Europskoj uniji - sve više izložena depopulaciji. Pravo je pitanje možemo li te trendove preokrenuti i što treba poduzeti.
Sve više se gase OPG-ovi
Uvažavajući utjecaj koji su, gospodarski i trgovinski tokovi, ali i razne krize kojima je poljoprivreda bila izložena, imali na gašenje proizvodnje na obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima, opravdano je postaviti pitanje bi li snažniji utjecaj edukacije, prijenosa znanja, informiranja, korištenja novih tehnologija, te primjene novih dostignuća u proizvodnji, kod poljoprivrednika, koji su se suočili s izazovima konkurentnosti, zaustavili gašenje njihove poljoprivredne proizvodnje.
U EU je u razdoblju od 2010. do 2020. godine s radom prestalo tri milijuna poljoprivrednih gospodarstava, a na dnevnoj razini u Uniji prestane s radom 800 poljoprivrednih gospodarstava.
Hrvatska je u promatranom desetogodišnjem razdoblju ostala bez čak 90.000 poljoprivrednih gospodarstava.
Podcijenjena znanost
U tom segmentu, Petir je naglasila, kako je uloga znanosti podcijenjena, a njen potencijal nije prepoznat, jer znanost može ponuditi odgovore na izazove klimatskih promjena, elementarnih nepogoda, visokih ambicija europskog Zelenog plana, reforme Zajedničke poljoprivredne politike, promjene planirane u upravljanju šumama, nepoštena kretanja na unutarnjem europskom tržištu. Isto tako, može pomoći u pronalaženju rješenja, između ostalog, i oko trgovinskih ugovora s trećim državama, koji dovode europske poljoprivrednike u neravnopravan položaj.
Zato je važno u Hrvatskoj upravljati procesima prijenosa znanja, kako na visokoškolskoj razini, tako i kroz cjeloživotno obrazovanje jer i održivo upravljanje šumama, kao i navodnjavanje, prihrana bilja ili suzbijanje bolesti, ali i upravljanje visoko sofisticiranim traktorima i priključcima vrijednim na stotine tisuća eura, zahtijevaju posebna znanja, a koja farmerima netko treba prenijeti. Dodatno, a promatrajući sve trendove, većina studenata veterine želi se primjerice baviti malim životinjama, što otvara pitanje tko će liječiti velike životinje i biti potpora hrvatskim stočarima u proizvodnji hrane ako veterinarske usluge neće biti dostupne.
Petir je naglasila kako će o brzini odgovora na ovu potrebu ovisiti i krajnji rezultat transformacije sektora prema održivosti. Jer, postalo je jasno da nam treba više stručnjaka koji će svojim znanjem i savjetima usmjeravati i olakšavati rad poljoprivrednicima, no i da je pitanje svih pitanja kako zainteresirati mlade da upišu studij agronomije, veterine i šumarstva. Visokoškolsko obrazovanje u ovim sektorima je zadnjih godina suočeno s izazovima nedovoljne zainteresiranosti srednjoškolskih učenika za nastavak obrazovanja.
Padaju upisne kvote
Problem nedovoljne zainteresiranosti srednjoškolskih učenika za nastavak obrazovanja u tom području, a nastavno na to negativna demografska kretanja u cjelokupnom odgojno-obrazovnom sustavu s vidljivim padom broja učenika, još više otežavaju situaciju.
Dekan Agronomskog fakulteta Ivica Kisić tako otkriva podatak da posljednje tri upisne godine upravo svjedoče o tome jer se od akademske godine 2021/22. do 2023/24. ukupna upisna kvota s 90,2 posto spustila na 69,5 posto ukupne kvote Agronomskog fakulteta.
Slično je i na ostalim institucijama koje obrazuju u području agronomije, dok dodatnu zabrinutost izaziva i činjenica da 48,56 posto ovogodišnjih brucoša dolazi iz Grada Zagreba. Sve ovo nameće pitanje ima li djece u ruralnim sredinama i kako ih motivirati za nastavak obrazovanja u poljoprivredi, rekao je Kisić.
Nova zanimanja
Iako u Hrvatskoj postoji veliki potencijal povezivanja zelene i plave Hrvatske, postojeći studijski programi pružaju malo mogućnost obrazovanja u području agroturizma, dok kod "zelenih“ zanimanja, upravo agronomski fakulteti trebaju biti glavni pokretači i dati najveći doprinos.
Kisić ističe važnost stavljanja neiskorištenih poljoprivrednih zemljišta u funkciju proizvodnje, ali i ključnu ulogu države i ministarstava, koja moraju poduprijeti nastojanja popularizacije poljoprivredne struke i osvještavanja javnosti o njenoj važnosti.
Dodatan doprinos trebalo bi dati i kroz povezivanje velikog broja institucija u Hrvatskoj u regionalne centre kompetentnosti koji bi bili usmjereni na određeni sektor unutar kojeg bi izvodili obrazovanje. Uz navedeno, bez pomoći države, resornih ministarstava, komora, Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, kao i ostalih dionika, nije moguće kvalitetno osmišljavanje tržištu potrebnih programa, pa je u tom smislu potrebno prepoznati važnost cjeloživotnog obrazovanja poljoprivrednika, ali i potrebu modernizacije studijskih programa.
Potreban dijalog
Za sve ovo je istaknuta važnost dijaloga i razmjena ideja među gospodarstvenicima, profesorima, znanstvenicima, političarima i drugim relevantnim dionicima, a sve s ciljem identificiranja problema i pronalazaka rješenja kako osvijestiti javnost na važnost edukacije mladih koji će svoja znanja iskoristiti za unaprjeđenje poljoprivredne proizvodnje.
Neizostavan dio u ovom nastojanju je prepoznatljivost agronomske struke na tržištu rada.
Podaci Ministarstva poljoprivrede pokazuju da za 52.000 poljoprivrednika u Hrvatskoj, koji se nalaze u Upisniku, nisu poznati podaci o njihovom stupnju obrazovanja, ali je primjetan trend pada broja poljoprivrednika sa završenom osnovnom školom. Zainteresiranost za srednjoškolsko obrazovanje u sektoru poljoprivrede se poboljšala, no isto na visokoškolskoj razini još nije postignuto.
Ministarstvo poljoprivrede podržava mlade u nastavku visokoškolskog obrazovanja pa je tako u okviru Projekta "Stipendiranje studenata“ viših godina poljoprivrednih smjerova na visokoškolskim institucijama na području Slavonije, Baranje i Srijema ukupno dodijeljeno u sedam godina 4000 stipendija.
Usklađenost kurikuluma
"Organizacija studija, broja studijskih programa, broja studenata, te usklađenost kurikuluma s potrebama tržišta rada i društva u cjelini, u rukama je visokih učilišta. Ministarstvo znanosti i obrazovanja izmijenilo je arhitekturu visokoškolskog obrazovanja kako bi ju prilagodilo stvarnim potrebama tržišta“, rekao je na skupu Ivica Šušak, državni tajnik u Ministarstvu znanosti i obrazovanja.
Međutim, upozorio je na drastičan pad broja studenata i istovremeni rast broja programa i zaposlenih na fakultetima agronomije i dodao kako bi bilo dobro utvrditi cijenu studija i jasne standarde kvalifikacija, modernizirati studijske programe i uskladiti ih s tržištem rada, a na isto bi odgovor trebale dati upravo visokoškolske ustanove.
Očito je veliki broj studijskih programa pokazatelj hiperprodukcije dodjele dozvola za studije, što je dovelo do pada kvalitete nastave. Pritom je najvažniji transfer znanja između znanstvenih institucija i gospodarstva koji mora biti pokretač rasta produktivnosti hrvatske poljoprivrede, jer i dalje imamo vrlo značajan pad dohotka po jedinici rada u poljoprivredi u Hrvatskoj. Rast dohotka jedini je koji bi mogao utjecati i na veći interes za obrazovanje u ovim sektorima.
Struktura poljoprivrede loša
Većina stručnjaka iz poljoprivrede danas se slaže kako je potrebno mijenjati strukturu poljoprivrede u Hrvatskoj i dati snažniju potporu mješovitim poljoprivrednim gospodarstvima, jer su upravo ova gospodarstva pokazala najotpornijima u kriznim vremenima. Preuska specijalizacija visokoškolskog obrazovanja ne može pružiti adekvatan odgovor na potrebe ovih gospodarstava, pa u tom smislu treba razmišljati o njenoj prilagodbi.
Za sve gospodarske sektore postavljeni je zahtjev kvalificirane radne snage, osim za poljoprivredu, iako je 90 posto nacionalnih resursa u Hrvatskoj spada upravo u tu primarnu gospodarsku djelatnost, pa je isto potrebno vrednovati. Agronomska struka je očito izgubila dignitet, a vraćanjem digniteta privuklo bi se i više studenata u visokoškolsko obrazovanje.
Jedan od načina za rast interesa za visokoškolsko obrazovanje u poljoprivredi bila bi i obveza zapošljavanja agronoma na obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima.
Poruka studenata
Osim predstavnika znanosti i politike, na ovom skupu svoje je mišljenje o budućnosti agronomske struke iznio i predstavnik studenata. Kako je rekao Nikola Linić, student Agronomskog fakulteta, veliki broj studijskih programa potreban je zbog niske produktivnosti u proizvodnji u različitim sektorima, a poboljšanje kvalitete života na ruralnim područjima bio bi poticaj mladima, ne samo za studiranje poljoprivrede, već i za život na ruralnim područjima.
Većina stručnjaka danas s pravom ističu kako je povezanost znanosti, gospodarstva i poljoprivrede vrlo mala. Kao da svako od njih živi u svom balonu i ne vjeruje onima drugima, a kada se to odvija godinama onda se prekinu dobre veze i znanje ostaje neiskorišteno. A to se vidi i po rezultatima u poljoprivredi.
U Hrvatskoj znanje nije 'na cijeni'
Tako su prije deset dana objavljeni podaci DZS-a pokazali da je vrijednost otkupa od OPG-ova pala, pa danas oni čine oko 39 posto ukupne vrijednosti poljoprivrede, dok tvrtke koje još imaju kadrove i znanje s manje zemlje proizvode preko 60 posto poljoprivrednih proizvoda.
To je vrlo zabrinjavajući podatak koji pokazuje da se znanje u Hrvatskoj i dalje podcjenjuje i slabo koristi.
(Autor analize, Miroslav Kuskunović, poljoprivredni analitičar iz konzultantske kuće Kombinat 1969, vanjski je suradnik portala Euractiv.hr. Stavovi izneseni u komentarima i analizama vanjskih suradnika su osobni stavovi i nisu nužno stav redakcije.)