INTERVJU: MARIJANA PETIR, saborska zastupnica: Osigurala sam milijun eura mladima na selu za kupnju ili nadogradnju kuća

Amandman koji je na prijedlog proračuna za sljedeću godinu predložila saborska zastupnica Marijana Petir jedan je od rijetkih koje je Vlada usvojila.

Riječ je o amandmanu kojim se odobrava milijun eura državne pomoći mladim obiteljima koji žive u ruralnim područjima za kupnju ili nadogradnju kuće. Time bi se, objasnila je Petir, dao poticaj zaustavljanju iseljavanja iz ruralnih područja Hrvatske te bi se potaklo doseljavanje u te krajeve.

Iza Marijane Petir duga je karijera u hrvatskoj i europskoj politici. U više je mandata bila zastupnica u Hrvatskom saboru, a bila je i zastupnica u Europskom parlamentu.

Godinama je bila članica HSS-a. Sada je u Saboru nezavisna zastupnica koja je dio vladajuće većine i predsjednica Odbora za poljoprivredu.

U svom političkom radu uglavnom se bavi pitanjima sela i poljoprivrede. Ta i druga pitanja bila su u fokusu intervjua koji je dala za Euractiv.

EURACTIV: Vlada je prihvatila Vaš amandman da se u proračunu osiguraju sredstva za kupnju kuća mladim obiteljima na selu. Što to konkretno znači, koliko je novca osigurano i hoće li taj program potaknuti mlade da ne odlaze sa sela?

PETIR: U državnom proračunu, na temelju mog amandmana, osigurano je za 2024. godinu milijun eura državne pomoći gradovima i općinama s manje od pet tisuća stanovnika, koje već iz svojih proračuna osiguravaju bespovratna sredstva mladim obiteljima koje se bave poljoprivredom i žive u ruralnim područjima, za kupnju ili nadogradnju kuća. Time bi se zaustavilo njihovo iseljavanje, potaknulo bi ih se da ostanu na selu i da za nas proizvode hranu.

Sredstva su osigurana i u projekcijama državnog proračuna za 2025. i 2026. godinu. S obzirom na to da je ovaj moj amandman izuzetno pozitivno ocijenjen u Vladi, naglašeno je kako se u provedbi mogu osigurati i sredstava iz drugih izvora, ako za ovu mjeru bude povećan interes među mladim obiteljima.

EURACTIV: Koji je glavni cilj tog programa?

PETIR: Cilj je zadržavanje mladih na selu, ali i poticanje mladih obitelji, koje žive u urbanim područjima, da se vrate u ruralna područja i počnu baviti poljoprivredom, što bi, u konačnici, pomoglo generacijskoj obnovi sela i poljoprivrede. Dodatni doprinos ove mjere je i stavljanje u funkciju stanovanja praznih kuća na ruralnim područjima.

Stručnjaci i znanstvenici, koji su provodili istraživanja na području moje, Sisačko-moslavačke županije, utvrdili su da takvih praznih kuća ima gotovo 10.000. Naravno da nisu sve spremne za stanovanje, neke bi trebalo i ukloniti jer su u lošem stanju, no neke, uz minimalne zahvate, mladim obiteljima mogu postati dom.

U Hrvatskoj ima općina koje su uvele financijski instrument u svojim proračunima potpore mladim obiteljima za njihovo stambeno zbrinjavanje, no njihovi fiskalni kapaciteti nisu veliki, pa uz napore koje ulažu ne mogu izdvojiti iznos sredstava u kojem bi mladi ljudi uvijek vidjeli svoju računicu. Zato sam predložila da država s takvim općinama udruži svoja sredstva, kako bi se osigurao iznos koji bi mladim obiteljima bio dovoljno atraktivan da se odluče za život na selu.

Sredstva su usmjerena prema mladim obiteljima koje se bave poljoprivredom jer imamo kroničan nedostatak radne snage upravo u toj našoj gospodarskoj grani. No, osim poljoprivredne proizvodnje, vjerujem da možemo potaknuti i druge, na poljoprivredu "naslonjene" aktivnosti, poput ruralnog turizma.

Ako, pak, gledamo iz šireg spektra, zaustavljanje depopulacije hrvatskih sela i povećanje udjela mladih stanovnika u ruralnim područjima nužno utječe i na potrebu unapređenja javnih usluga i gospodarski rast, a što će utjecati i na kvalitetu života svih stanovnika ruralnih područja. Isto bi utjecalo i na unapređenje korištenja resursa lokalne zajednice, pa dobrobiti koje bi iz ove mjere proizašle nadilaze samo rješavanje stambenog pitanja za mlade obitelji.

EURACTIV: Na koji bi se način provodio projekt i može li se on proširiti? Postoje li slične inicijative u drugim državama EU?

PETIR: Vlada je od 468 amandmana prihvatila svega njih 11, među njima i moj, što je veliki uspjeh. Raduju me pozitivne reakcije koje su stigle od strane onih općina koje su problem depopulacije prepoznale i odlučile djelovati jer se one vesele ovoj mjeri koja će im pomoći da s puno konkretnijim paketima idu prema mladim obiteljima.

Problem demografske zime već dugo muči EU, posebno u ruralnim područjima, koja je odlučila pozabaviti se tim pitanjem pa je uspostavila i poseban portfelj za demografiju. Generacijska obnova sela i poljoprivrede stup je Zajedničke poljoprivredne politike (ZPP) za što su osigurana i financijska sredstva čije usmjeravanje je definirano Nacionalnim strateškim planovima.

Podsjetit ću da je do sada potpora za mlade poljoprivrednike za pokretanje poljoprivrednog biznisa iznosila 50.000 eura, a da s novim proračunskim razdobljem ona može ići do 100.000 eura, što nije zanemariv iznos.

Važno je naglasiti kako nijedna financijska potpora neće biti dovoljna ako ne otklonimo prepreke koje mlade sprječavaju da poljoprivredu odaberu kao svoj životni poziv i ako im ne osiguramo osnovnu infrastrukturu da ostanu živjeti na selu i bave se poljoprivredom.

Bespovratna potpora za rješavanje stambenog pitanja mladih obitelji koji se bave poljoprivredom, koju sam predložila, do sada se u Hrvatskoj nije primjenjivala. Prilikom susreta s kolegom Fontom iz mađarskog parlamenta razgovarala sam o ovom programu koji planiram predložiti. On me je upoznao s mađarskim ruralnim programom koji se provodi s ciljem zaustavljanja depopulacije ruralnih područja. Kroz mađarski program su u pet godina omogućili da se više od 40.000 obitelji naseli u malim selima, što je utjecalo na rast broja stanovnika u oko 1200 malih naselja.

EURACTIV: Koliko bi se godišnje moglo kupiti kuća za mlade i tko bi imao pravo na njih?

PETIR: Da bismo mogli govoriti o točnom broju kuća koje će se uz pomoć ovih sredstava kupiti, prvo moramo utvrditi koliko je općina u svom proračunu predvidjelo sredstva za tu mjeru. Potom će se pozvati mlade obitelji, da iskažu svoj interes putem javnog poziva za sudjelovanje u ovoj mjeri.

Na gradaciju iznosa koji će se dodjeljivati bespovratno, utjecaj će imati i broj članova obitelji, odnosno djece. Cijene nekretnina na selu su niske, no nije cilj da država i općina daju kompletan iznos, već da taj iznos koji će dati bude dovoljno stimulativan za mlade obitelji da se odluče koristiti mjeru i, ako je potrebno, sami ulože dio sredstava za zasnivanje svog doma na selu.

Nadam se da će interes biti dobar i već se unaprijed veselim mogućnosti traženja dodatnih izvora sredstava za osiguranje dovoljno novca. Smatram da ovakav program može biti dovoljno zanimljiv i EU koja bi ga također mogla poduprijeti.

EURACTIV: Imate li podatke o tome koliko je danas u Hrvatskoj napuštenih sela i kuća koje stoje prazne? Zašto nam mladi bježe iz zemlje?

PETIR: Prema podacima DZS-a, u Hrvatskoj je prazna svaka treća nekretnina, a to je posebno vidljivo u ruralnim područjima. Iako je trend napuštanja ruralnih područja prisutan u cijeloj EU, alarmantni podaci popisa stanovništva potvrđuju kako 195 naselja u Hrvatskoj nema nijednog stanovnika, dok je više od 700 hrvatskih sela na pragu potpunog izumiranja.

Projekcije UN-a upozoravaju da će do kraja stoljeća hrvatska populacija pasti ispod tri milijuna, što su nevjerojatni gubici. Zato je važno iskoristiti veliku priliku koja stoji pred nama i mladim i novim poljoprivrednicima kroz fondove EU osigurati bolju potporu u smislu financiranja, prihoda, generacijske obnove, osposobljavanja, zapošljavanja mladih, poduzetništva i digitalizacije, osobito u rubnim i vrlo rijetko naseljenim područjima, kako bi se stvorio prostor za uključivanje i zadržavanje mladih ljudi u poljoprivredi.

Pitanje ostanka mladih na hrvatskom selu treba biti još i važnije zato što je to pitanje nacionalne sigurnosti - tko će čuvati hrvatski prostor ako oni odu, tko će za nas proizvoditi hranu ako sela ostanu prazna?!

Zato je odgovornost na svima nama da otklonimo administrativne prepreke mladima za bavljenje poljoprivredom, da im osiguramo poljoprivredno zemljište, izgradimo potrebnu društvenu, komunalnu i socijalnu infrastrukturu te da izdašnim sredstvima iz EU fondova podupremo najbolje projekte koji će stvarati dodanu vrijednost. I da tako mladima olakšamo odluku da ostanu na hrvatskom selu ili, onima koji su otišli, da se vrate ovdje, doma, u Hrvatsku!

EURACTIV: Koje bi bile obaveze mladih poljoprivrednika ili obitelji koje bi dobili te kuće?

PETIR: Korištenje ovih sredstava odvijat će se prema uvjetima koji će biti točno propisani, kako mlada obitelj može ostvariti potporu za kupnju kuću na selu ili nadogradnju postojeće kuće i koje obveze iz toga proizlaze. Ne vjerujem da može doći do bilo kakvih zlouporaba jer je riječ o projektu koji će država provoditi s općinama putem javnog poziva, te će sve biti transparentno.

Potpuno je jasno da je poljoprivredno zemljište osnovni resurs za bavljenje poljoprivredom te je Odbor za poljoprivredu Sabora uložio amandman na Zakon o poljoprivrednom zemljištu, koji je usvojen i kojim smo mlade poljoprivrednike nagradili dodatnim bodovima, kako bi lakše ušli u zakup poljoprivrednog zemljišta.

Nacionalnim strateškim planom u okviru ZPP-a, posredstvom financijskih instrumenata, omogućena je kupnja poljoprivrednog zemljišta za mlade poljoprivrednike bez ograničenja, kroz zajmove, kredite, te je u tom smislu za mlade poljoprivrednike planirana maksimalna stopa jamstva do 80 posto.

Uz navedeno, činjenica je da imamo dosta poljoprivrednog zemljišta, ne samo u državnom, već i u privatnom vlasništvu, koje nije u funkciji, a cilj bi nam trebao biti stavljanje što više zemljišta u funkciju poljoprivredne proizvodnje te su sredstva i za tu namjenu osigurana u proračunu.

EURACTIV: Ako se ovaj projekt pokaže dobrim, može li se proširiti i na druge, a ne samo na mlade poljoprivrednike?

PETIR: Ne samo da može, nego vjerujem i da mora, jer ako želimo spriječiti depopulaciju sela i privući nove stanovnike sela, moramo obuhvatiti što je moguće širu populaciju. Zašto mladi ljudi koji se bave poslovima za koje nije nužno odlaziti u ured, već ih mogu raditi od doma, ne bi živjeli na selu i imali bolju kvalitetu života bez buke, stresa, u čistom okolišu, lijepoj prirodi, konzumirajući lokalnu proizvedenu svježu hranu? Naravno, preduvjet za većinu takvih poslova je dobra infrastruktura i brzi internet jer je bez toga gotovo nemoguće u 21. stoljeću zamisliti bilo koje poslovanje.

Šteta je da kuće tradicijske arhitekture na selu propadaju, a mogle bi biti odlična polazna osnova za bavljenje ruralnim turizmom. Osim toga, pokazalo se u potresu na Banovini da nijedna drvena kuća nije stradala i da je izdržala niz uzastopnih potresa.

Selo pruža niz mogućnosti pa se nadam da će se jedinice lokalne samouprave angažirati i planirati u svojim proračunima stavku za potporu mladim obiteljima koje žele ostati na selu i tamo zasnovati svoj dom, kako onima koje se bave poljoprivredom, tako i onima koje se bave drugim aktivnostima.

Kombinacijom više programa iz raznih izvora financiranja možemo utjecati na zadržavanje mladih, u ruralnim i u slabije razvijenim područjima. Vjerujem da je sada svima jasno da je zadržavanje stanovnika na hrvatskom selu pitanje nacionalne sigurnosti.

EURACTIV: Svjedoci smo prosvjeda svinjogojaca. Podržavate li ih? Jesu li ovi prosvjedi opravdani, jer se seljaci bune protiv dokidanja tradicije svinjokolja, ili je riječ o politički motiviranim okupljanjima?

PETIR: Afrička svinjska kuga bolest je koja je pogubna za svinje, a nema lijeka ni cjepiva. Zato je važno poštivati biosigurnosne mjere i surađivati sa strukom kako bi se bolest što prije iskorijenila.

Ne ukida se ni tradicija niti svinjokolja. Svinjokolja je dozvoljena u svim dijelovima Hrvatske, osim u područjima gdje se je bolest pojavila, a bit će dozvoljena i tamo kada bolest iskorijenimo i nadam se da će to biti uskoro.

Treba slušati struku, smanjiti tenzije i pridržavati se svih propisanih mjera kako bismo što prije izašli iz ove neugodne situacije. Pogrešno je govoriti da se eutanaziraju zdrave svinje kada još od srpnja, nakon što je naš Odbor za poljoprivredu reagirao, nema eutanazije zdravih svinja. Uz svu, do sada osiguranu pomoć koju je Vlada namijenila za borbu protiv afričke svinjske kuge i obeštećenja poljoprivrednicima koji su pogođeni posljedicama ove bolesti u vrijednosti većoj od 35 milijuna eura, treba u obzir uzeti i zadnju odluku Vlade kojom je 900.000 eura osigurano za nabavu svinjskih polovica, ili 600 eura po subjektu, za nabavu svinjskih polovica. To potvrđuje da se želi očuvati tradicijski način prerade svinjskog mesa i priprema tradicionalnih suhomesnatih proizvoda.

EURACTIV: Kako komentirati stanje u hrvatskoj poljoprivredi? U kojem segmentu se vide poboljšanja, a koji su negativni trendovi?

PETIR: Prema ocjeni Europske komisije, Hrvatska ima jedan od najvećih potencijala u EU za razvoj biogospodarstva, koji je neiskorišten i posljednjih godina čak pokazuje određene znakove smanjenja. U Hrvatskoj se manje koriste pesticidi i antimikrobna sredstva, dok su površine pod ekološkom proizvodnjom u stalnom trendu rasta, a nije dozvoljena sjetva GMO sjemena ni u pokusne svrhe.

Uz navedeno, imamo sve prirodne predispozicije za proizvodnju svih vrsta hrane, za kvalitetne poljoprivredne i proizvode dodane vrijednosti, kako za domaće tržište, tako i za turističku potrošnju i izvoz.

Ipak, sami prirodni potencijali za to nisu dovoljni, a poljoprivredi je potrebna potpuna transformacija kako bismo proizvodili proizvode s dodanom vrijednošću i prestali izvoziti sirovinu na kojoj druge države stvaraju dodanu vrijednost.

Trebamo se orijentirati prema povećanju dodane vrijednosti sektora što bi rezultiralo otvaranjem novih radnih mjesta u ruralnim područjima, povećanjem prihoda i diferencijacijom hrvatskih proizvoda. Sektor se treba okrenuti proizvodnji proizvoda koji su prilagođeni specifičnim potrebama kao što su svježi proizvodi, proizvodi prilagođeni potrošačima, poput praktičnih proizvoda ili gastrodelicija, te onih koji su prilagođeni tržištu, što uključuje kružno biogospodarstvo, ali i oni za koje potrošači smatraju da su više kvalitete te nerijetko ostvaruju više cijene, što će sektoru omogućiti odmak od proizvodnje niske vrijednosti. Zato smatram da je dobro što se je počelo ulagati u preradbene kapacitete, nove tehnologije proizvodnje, jačanje logističkih i skladišnih kapaciteta, prijenos znanja i drugo.

EURACTIV: Vidljivo je da imamo pad gotovo u svim sektorima proizvodnje, osim u ratarstvu. Možemo li biti zadovoljni učinkom ogromnog ulaganja u poljoprivredi i rezultata koje imamo?

PETIR: Jasno je da je susret hrvatske poljoprivrede s konkurencijom otvorenog EU tržišta bio svojevrsni šok i da su godinama nerješavana strukturna pitanja u poljoprivredi došla na naplatu. Iako će kritičari reći da omjer uloženog novca u proteklih 10 godina i onog što se proizvodi nije u balansu, činjenica je da bi bez novca iz ZPP-a bilo teško držati glavu iznad vode. U ovih 10 godina iz različitih europskih fondova u hrvatsku je poljoprivredu, ribarstvo, šumarstvo i ruralni razvoj, uloženo 6,84 milijardi eura.

Treba podsjetiti da nismo krenuli s istih startnih pozicija kao starije ili ranije pridružene države članice, koje su kroz godine korištenja EU sredstava svojoj poljoprivredi osigurale konkurentniju poziciju. Iako je vrijednost izvoza naših poljoprivredno-prehrambenih proizvoda u zadnjih 10 godina skoro utrostručena, u isto vrijeme zabilježili smo povećanje vrijednosti proizvodnje za oko 29 posto i produktivnosti rada u poljoprivredi za 62 posto, a još je jako puno posla pred nama.

Hrvatski poljoprivrednici u ovom programskom razdoblju imaju na raspolaganju preko pet milijardi eura, no samo financijskim sredstvima ne mogu se riješiti nagomilani problemi u poljoprivredi i ruralnom prostoru. Planirano je povećanje obujma proizvodnje u govedarstvu, svinjogojstvu i kod trajnih nasada, izgradnja regionalnih skladišno-distributivnih centara, povećanje udjela proizvođača u kratkim lancima opskrbe hranom, povećanje udjela proizvodnje energije iz obnovljivih izvora u poljoprivredi i zaposlenih u biogospodarstvu. Isto tako dodatnih 25.000 hektara pod navodnjavanjem, 40-postotno povećanje pristupa novoj infrastrukturi i temeljenim uslugama na ruralnim područjima, ali i ulaganja u razmjenu znanja i inovacija i drugo.

EURACTIV: Često kritizirate da se kroz Program ruralnog razvoja ulaže puno u infrastrukturu i dodatne sadržaje, a sela su nam praznija i napuštenija?

PETIR: Kritiziram činjenicu da se infrastruktura za ruralni prostor financira isključivo iz Fonda za ruralni razvoj, što je nedostatno, te zagovaram da se u to uključe i drugi izvori, poput Fonda za regionalni razvoj, Europskog socijalnog fonda i drugi, jer je potreba za ulaganjima u hrvatska sela jako puno.

ZPP obuhvaća i ruralni razvoj i svi se možemo složiti da projekti financirani iz sredstava ruralnog razvoja mogu utjecati na kvalitetu života ljudi koji u ruralnim područjima žive. No, u nekim slučajevima radilo se o uvođenju nadstandarda u situaciji u kojoj ni neke osnovne usluge za stanovnike ruralnih područja nisu osigurane i to je nešto na što sam reagirala.

Nije logično da se financira izgradnja biciklističkih staza, ali ne i popravak cesta koje su na selu pune rupa, uz koje bi ta ista biciklistička staza trebala biti izgrađena. Sve dok se mora naginjati kroz prozor ili penjati na stablo da bi se uhvatio signal za mobitel ili platilo račune preko netbankinga, jasno je da prvo moramo riješiti elementarne stvari pa tek onda ići u nadogradnju.

Zato smatram da stanovnike sela treba pitati što im treba da bi ostali živjeti na selu, a poljoprivrednike što njima treba da bi za nas i dalje proizvodili hranu. Sve dok se politike kreiraju u Bruxellesu i Zagrebu, bez stvarnog doticaja s ljudima i prostorom na koji se te mjere odnose, imat ćemo problem.

EURACTIV: Planirate li se ponovno kandidirati za Sabor i idete li samostalno ili s nekom strankom? Imate li ambicije da se ponovo kandidirate za Europski parlament?

PETIR: Nezavisna sam zastupnica u Saboru i predsjednica Odbora za poljoprivredu, koji je pod mojim predsjedanjem jedno od najaktivnijih saborskih radnih tijela. Na ovom radnom mjestu, kao i na svakom drugom do sada, u potpunosti sam posvećena poslu koji obavljam.

Teško je uspoređivati Europski parlament i Hrvatski sabor, no i na jednoj i na drugoj dužnosti imala sam rezultate koji su posljedica mog predanog rada, a koji su bili i jesu važni za Hrvatsku. Na EU razini donosi se preko 70 posto zakonodavstva koje mi moramo ugraditi u svoje zakone i zato je rad tamo važan, no i na nacionalnoj razini, tko želi, može davati prijedloge i koristiti mogućnosti poput političkog dijaloga s Europskom komisijom, što ja koristim, kako bih ponudila drugačija rješenja ili propitkivala ono što Komisija predlaže.

Osim toga, možemo donositi i osmišljavati svoje nacionalne mjere i na tome konstantno radim te je Odbor za poljoprivredu na moju inicijativu predložio niz zaključaka i mjera koje obvezuju izvršnu vlast da učine iskorake u resoru poljoprivrede.

Kada je riječ o izborima, rano je sada dati konačan odgovor, no znamo da je sljedeća godina superizborna godina u Hrvatskoj te imamo čak troje izbore, od kojih se na jednima svakako planiram kandidirati.

EURACTIV: Kako komentirate političku scenu u Hrvatskoj danas? Vidite li već sada tko bi mogao pobijediti na izborima?

PETIR: Moj je osobni dojam, promatrajući političku scenu, a slično pokazuju i istraživanja javnog mijenja, da neće doći do promjene vlasti. I dok vladajuća većina pokazuje koheziju, oporba je razjedinjena, a retorika stalnih napada, bez da nude nešto konkretno, kod ljudi ne ulijeva povjerenje. To je loše i za Vladu koja se može pohvaliti nizom uspjeha, no uvijek može biti bolje, ali iz oporbe ne dolaze poticaji kako nešto poboljšati, već vođeni jeftinim podilaženjem javnosti, u kriznim situacijama postupaju potpuno neodgovorno, nošeni populizmom. I to me brine jer smo od nekih čak mogli čuti izjave da su korona, kao i afrička svinjska kuga, izmišljene bolesti.

Iako će mnogi reći da je Sabor ogledalo društva i građana koji biraju političare, svaki je novi saziv lošiji od onog prethodnog i čini mi se da općenito postoji negativna selekcija unutar samih političkih stranaka.

No, isto vidim i u drugim područjima društva. Oni glasni, ne baš radišni, nadvladali su pristojne, vrijedne i pametne, a mediji im daju ogroman prostor. Tako se demotivira političare i javne djelatnike koji se trse oko općeg dobra jer ispada da je važnije od pametnog i dobrog projekta, te poštenog i marljivog rada, imati doskočice ili o nekom loše govoriti bez obzira na to bila to istina ili ne.

To, naravno, demotivira i građane da budu aktivni sudionici političkih procesa na svim razinama jer reprezentanti politike koji se ističu u javnosti uglavnom nisu primjeri za kojima bi se itko trebao povesti. Ja na politiku još uvijek gledam kao borbu za opće dobro i na taj se način ponašam svjesna odgovornosti koju imam prema građanima i našoj Domovini.