INTERVJU: MARIJA VUČKOVIĆ, ministrica poljoprivrede: Od ulaska u EU, naša poljoprivredna proizvodnja porasla je 60 posto

Od ulaska u Europsku uniju, iz svih dostupnih programa i instrumenata, kao i pretpristupnih fondova kroz niz potpora, mjera i projekata u poljoprivredi, šumarstvu, ribarstvu te ruralnom razvoju, u poljoprivredu Hrvatske plasirano je 6,84 milijarde eura.

U tom razdoblju vrijednost poljoprivredne proizvodnje kontinuirano raste te je u 2022. godini iznosila 3,1 milijardi eura (23,5 milijardi kuna) što je gotovo 60 posto više u odnosu na 2014. godinu kada je iznosila 2,1 milijardi eura (15,6 milijardi kuna).

Kao i u cijeloj EU i hrvatska je poljoprivreda trenutno suočena s nizom problema uslijed krize na globalnom tržištu hrane što je dovelo do rasta cijena i stalnih oscilacija na tržištu roba. Pritom je nova Zajednička poljoprivredna politika (ZPP) od početka ove godine donijela i niz promjena kroz Zeleni plan EU, zbog čega se bune poljoprivrednici svih država članica.

Može li Hrvatska promijeniti svoju poljoprivredu i više proizvoditi u godinama pred nama pokušali smo doznati od ministrice poljoprivrede Marije Vučković.

EURACTIV: Kakvo je, deset godina od ulaska Hrvatske u EU, stanje u hrvatskoj poljoprivredi. Možemo li zaključiti da je EU donijela velike pomake i u kojem dijelu su oni pozitivni ili negativni?

VUČKOVIĆ: Od ulaska Hrvatske u EU, poljoprivreda je uz adekvatne mjere, potpore i uspješno korištenje europskih poljoprivrednih fondova napredovala te su postignuti značajni iskoraci. 

U posljednjih sedam godina, ciljanim politikama obuhvaćenim u Programu Vlade i Nacionalnoj razvojnoj strategiji do 2030. te Strategiji poljoprivrede, ona se transformira, a poljoprivrednici prate korak s razvojem novih tehnologija u proizvodnji. U mandatima Vlade Andreja Plenkovića ostvareni su brojni strateški ciljevi. Vrijednost poljoprivredne proizvodnje kontinuirano raste te je u 2022. godini iznosila 3,1 milijardi eura (23,5 milijardi kuna) što je gotovo 60 posto više u odnosu na 2014. godinu kada je iznosila 2,1 milijardi eura (15,6 milijardi kuna).

 U proteklih 10 godina uz pomoć EU fondova omogućena su značajna ulaganja u modernizaciju poljoprivredne proizvodnje i prerade, prilagodbu znatno višim standardima, kvalitete i sigurnosti hrane, a osigurana je stabilnost dohotka proizvođačima kroz potpore dohotku. Unatoč svim izazovima, investicijske mjere i druge potpore, kao i prilagodba novim proizvodnim praksama, pridonijele su brojnim pozitivnim pokazateljima u poljoprivredi, između ostalog, samo u razdoblju od 2017. godine produktivnost rada u poljoprivredi u Hrvatskoj povećana je za 52 posto. 

EURACTIV: Ipak, na ruralnim prostorima sve je manje ljudi i mladih?

VUČKOVIĆ: Unatoč demografskim izazovima ruralnih prostora, koji su potencijal za proizvodnju hrane, udio mladih poljoprivrednika u proteklih nekoliko godina značajno je porastao. Udjel mladih poljoprivrednika u Hrvatskoj iznosi 14,4 posto, što je iznad prosjeka EU i predstavlja rast od 66 posto u odnosu na 2015. godinu. Cilj je u nadolazećem razdoblju dostići udio mladih poljoprivrednika od najmanje 20 posto. 

U ovom razdoblju uspjeli smo u cijelosti iskoristiti sredstva iz Programa ruralnog razvoja za razdoblje od 2014. do 2020., a uz sredstva u prijelaznom razdoblju 2021.- 2022., koja se mogu trošiti do 2025. godine, stanje ugovaranja iznosi 93 posto, a isplata 80 posto. Stoga sa sigurnošću možemo reći da će sva osigurana sredstva za hrvatsku poljoprivredu biti i utrošena. Ističem da, unatoč izazovima i preklapajućim krizama, i poljoprivrednici i naše jedinice lokalne i regionalne samouprave uspijevaju realizirati svoje investicijske projekte i to je ono što transformira naše ruralne krajeve i osigurava ravnomjeran regionalan razvoj cijele Hrvatske.

EURACTIV: Koji se sektori nisu dobro snašli na tržištu EU i zašto?

VUČKOVIĆ: Postoje sektori koji su posebno osjetljivi i koje dodatno podupiremo putem nacionalnih programa i ciljanih sektorskih politika. No, uz ciljane mjere, Ministarstvo poljoprivrede, zajedno s drugim tijelima državne uprave, nastoji učiniti dodatne iskorake s ciljem unaprjeđenja života u ruralnim prostorima kako bi naši poljoprivrednici i proizvođači, kao i njihove obitelji imali sve preduvjete za siguran i stabilan život te imali mogućnost građanima i turistima naše zemlje svakodnevno osiguravati zdrave i kvalitetne domaće proizvode i osigurati proizvodnju hrane hrvatskim građanima, potrošačima.

Želimo pomoći što većem broju poljoprivrednika da budu uspješni na otvorenom tržištu EU i u tome ćemo im pružiti podršku kroz niz mjera potpore i kroz pojačani savjetodavni rad. Pozivamo poljoprivrednike da iskoriste mogućnosti koje im nudimo i da pronađu svoje prilike kroz diverzifikaciju, povećanje dodane vrijednosti njihovih proizvoda, međusobno udruživanje te ulaganje u inovacije.

EURACTIV: Koliko je Hrvatska iskoristila novaca iz EU fondova od ulaska u EU i koliko je to utjecalo na rast investicija, proizvodnje, smanjivanje ili rast uvoza i izvoza hrane?

VUČKOVIĆ: Kao što sam u prethodnom odgovoru kazala, europski poljoprivredni fondovi dobro se koriste. Od ulaska Hrvatske u EU, iz Programa ruralnog razvoja isplaćeno je 2,6 milijardi eura potpora. Sufinancirano je, primjerice, iz najvažnije investicijske mjere Programa 2.588 investicijskih projekata, za koje je isplaćeno 517,2 milijuna eura, a uključuju modernizaciju farmi, izgradnju prerađivačkih kapaciteta i navodnjavanje.

Putem izravnih potpora isplaćeno je 3,36 milijardi eura, uključujući velikim dijelom mlade i male poljoprivrednike, a isplaćene su i tržišne potpore vrijedne 112,8 milijuna eura, u najvećem dijelu za hrvatsko mljekarstvo, pčelarstvo, vinarstvo i vinogradarstvo.

Do danas je hrvatskom stočarstvu iz europskih fondova te nacionalnih potpora isplaćeno 937,8 milijuna eura. Nažalost, ne možemo biti zadovoljni pokazateljima u hrvatskom stočarstvu. Međutim, uzroci za to su mnogobrojni te obuhvaćaju određena naslijeđa u pogledu prijašnjih dodjela resursa, socijalne čimbenike, promjene mentaliteta, starosne strukture gospodarstava. Oni koji opstaju, ulaze i razvijaju ove poslove, definitivno imaju sjajne iskorake u produktivnosti i razvoju proizvoda.

Istaknula bih kako se dio ulaganja iz Programa ruralnog razvoja odnosi i na druga strateška ulaganja kao što su funkcionalna komunalna i društvena infrastruktura koji su važni elementi kvalitete života svakog područja, pa tako i ruralnih, a pokazalo se da ulaganja u osnovnu infrastrukturu i usluge u ruralnim područjima povećavaju povrat na potpore prihodu i kapitalna ulaganja.

U okviru Mjere 7 „Temeljne usluge i obnova sela u ruralnim područjima“ do danas je isplaćeno 319,6 milijuna eura te je uspješno sufinancirana izgradnja čak 219 vrtića diljem Hrvatske, 71 društvenog doma i kulturnog centra, 60 vatrogasnih domova i 211 ulaganja u nerazvrstane ceste. 

Ukupno je od ulaska u EU iz svih dostupnih programa i instrumenata, kao i pretpristupnih fondova, za niz potpora, mjera i projekata u poljoprivredi, šumarstvu, ribarstvu te ruralnom razvoju isplaćeno 6,84 milijarde eura.

U desetogodišnjem razdoblju do ulaska u EU na godišnjoj je razini poljoprivredi i ribarstvu isplaćeno oko 406 milijuna eura potpora, dok je desetogodišnji prosjek u članstvu EU 684 milijuna eura, pri čemu je samo u 2022. godini isplaćeno 895,3 milijuna eura.

EURACTIV: Kako je u tom razdoblju financijski prošlo ribarstvo?

VUČKOVIĆ: Za sektor akvakulture, koji također predstavlja važan segment ribarstva i gospodarstva, financirano je 80 uzgajivača u marikulturi i slatkovodnoj akvakulturi, a potpora je dodijeljena i za uspostavu sedam novih uzgajališta. Hrvatskom ribarstvu je u od ulaska u EU isplaćeno ukupno 295,4 milijuna eura potpora.

U sektoru ribarstva i akvakulture, unatoč zahtjevnim okolnostima, opći su pokazatelji pozitivni. Hrvatska bilježi kontinuiran trend rasta akvakulture, za čak 96 posto u količini u odnosu na 2013. godinu, kao i pozitivan trend u vanjskotrgovinskoj bilanci proizvoda ribarstva, već niz godina.

EURACTIV: Tijekom ovih godina veliki je korak naprijed napravljen u zaštiti proizvoda u EU?

VUČKOVIĆ: Naglasila bi kako Hrvatska danas broji čak 44 poljoprivredno-prehrambena proizvoda zaštićenog naziva u EU. Time smo prema broju zaštićenih poljoprivredno-prehrambenih proizvoda na EU razini na visokom sedmom mjestu među državama članicama.
Sada je pred nama još važniji iskorak u pogledu motiviranja većeg broja proizvođača za ulazak u sustav označavanja i trženje takvih posebnih i visokokvalitetnih, hrvatskih proizvoda u Hrvatskoj i inozemstvu. 

EURACTIV: U prvih nekoliko godina imali smo velikih problema s padom proizvodnje i vrijednosti proizvodnje. Koliko je sadašnji rast vrijednosti proizvodnje direktno pod utjecajem europskih politika i inflacije i svih tektonskih promjena u svijetu od korona krize preko rata u Ukrajini?

VUČKOVIĆ: Nakon značajnog pada u prvoj godini članstva u EU, u Hrvatskoj bilježimo kontinuirano povećanje vrijednosti poljoprivredne proizvodnje. Tome su pridonijeli različiti čimbenici koje ste i sami spomenuli - učinak mjera poljoprivredne politike na primarnu proizvodnju, kretanje cijena i utjecaj globalnog tržišta. Teško je razlučiti kako je svaki od njih pojedinačno djelovao na vrijednost
proizvodnje, bilo pozitivno ili negativno, ali treba uvažiti činjenicu da je ukupan rezultat pozitivan. 

Mi smo u proteklih nekoliko godina počeli sustavno raditi na transformaciji poljoprivrednog sektora u skladu s prioritetima Strategije poljoprivrede do 2030. godine, tako da se sredstva potpore u većoj mjeri nego ranije usmjeravaju prema sektorima i korisnicima gdje je to potrebnije - osjetljivi sektori, mladi i mali poljoprivrednici, da promičemo rast dodane vrijednosti u poljoprivredi - primjerice, kroz preradu, ekološku proizvodnju ili zaštićene proizvode, potičemo udruživanje poljoprivrednika i radimo na rješavanju nekih preduvjeta koji su godinama kočili razvoj poljoprivrede u Hrvatskoj, poput komasacije poljoprivrednog zemljišta i distribucijskih centara za poljoprivredne proizvode.

Uvjerena sam da ćemo kroz koju godinu vidjeti dugoročno pozitivan učinak ovih reformi u poljoprivredi, naravno, uz pretpostavku da će se globalna situacija smiriti i da neće biti daljnjih poremećaja na poljoprivrednom tržištu EU. Pored vrijednosti poljoprivredne proizvodnje svakako valja spomenuti i obujam proizvodnje koja varira najviše zbog udjela pojedinih kultura u hrvatskoj poljoprivredi i klimatskih okolnosti. Primjerice, prošle godine smo imali pad fizičkog obujma biljne proizvodnje. Međutim, to je bilo za očekivati s obzirom na pad prinosa kukuruza za više od 25 posto, a riječ je o kulturi koja se sije na 280 do 290 tisuća hektara.

Promjene u klimatskim uvjetima i upravljanje rizicima nešto su čime se itekako bavimo i u ovom kontekstu ću naglasiti preventivne aktivnosti, ulaganja u zaštitu, navodnjavanje i toliko potrebnu diverzifikaciju usjeva.

EURACTIV: Hrvatska ima ogroman deficit u razmjeni poljoprivrede i on stalno raste, a prema podacima HGK dosegnuo je gotovo 1,5 milijardi eura. Smatrate li da je to velika prijetnja i opasnost za hrvatsku poljoprivredu i očekujete li da će se to smanjivati i kako?

VUČKOVIĆ: Stalno čitam o problematici uvoza hrane u Hrvatskoj i ogromnom ili rastućem deficitu. Svaki je deficit prošle godine rastao s obzirom na dvoznamenkastu inflaciju, jasno je da je rast cijena više "napuhao" znatno veći uvoz od izvoza.

Deficit u robnoj razmjeni postoji desetljećima. Tu govorim o velikom deficitu u robnoj razmjeni i najčešće pozitivnoj bilanci u dijelu usluga, najviše zbog turizma. No, svi se slažemo da je nacionalni cilj poboljšati bilancu robne razmjene, a osobito bilancu robne razmjene u poljoprivredi i proizvodnji hrane. Ono što je manje poznato jest da su i poljoprivreda i prehrambena industrija među boljim dijelovima računa robne razmjene s inozemstvom, jer je od ulaska u EU izvoz u ovim dijelovima gospodarstva rastao brže od uvoza. I to je bit: nećemo prestati uvoziti, ali ako izvoz raste brže od uvoza, onda je to znak rastuće konkurentnosti.

Inače, pokrivenost uvoza izvozom u poljoprivredi, ribarstvu i šumarstvu 2015. godine bila je otprilike 100 posto, danas gotovo 140 posto, a sektora hrane i proizvodnje životinja 69,65 posto u odnosu na 2015. godinu kada je bila 57,82 posto.

Slažem se da možemo bolje. U tom smislu posebne napore je potrebno uložiti u meso i mlijeko te voće i povrće, uključujući i preradu. To je moj fokus.

EURACTIV: Iako država ulaže ogromna sredstva u poljoprivredu u velikom dijelu proizvodnje imamo pad ili stagnaciju. Kako to tumačite? Zašto hrvatska poljoprivreda danas nije dosegla razinu konkurentnosti kakvu imaju druge države EU?

VUČKOVIĆ: Ne može se u nekoliko godina nadoknaditi toliki jaz u produktivnosti i izjednačiti konkurentnost u proizvodnji i prodaji bilo čega, pa tako i hrane, u odnosu na prosjek najrazvijenijih zemalja svijeta, što velik dio EU jest.

Spomenula sam rast produktivnosti u ovom sektoru za 52 posto u odnosu na trenutak ulaska. S obzirom na metodologiju koja je usporediva s današnjom tek od 2014., riječ je o rastu produktivnosti za 69 posto. Zbog toga smo u Strateškom planu za razdoblje do 2027. godine predvidjeli mjere za povećanje konkurentnosti poljoprivrednih gospodarstava, od ulaganja u poljoprivredna gospodarstva i preradu, preko potpora za prijenos znanja i inovacija, do investicija u navodnjavanje ili obnovljive izvore energije. Ovo su samo neki od primjera potpora iz Strateškog plana, koji sadrži i niz drugih mjera, a sve u skladu s prioritetima iz naše Strategije poljoprivrede.

EURACTIV: Kako će se nova ZPP odraziti na hrvatsku poljoprivredu? Koliko novaca imamo i kako ćemo ih iskoristiti? Možemo li na kraju programskog razdoblja imati veću proizvodnju, izvoz i dohodak poljoprivrednika?

VUČKOVIĆ: Provedba Strateškog plana ZPP-a doprinijet će ubrzanju procesa strukturne preobrazbe hrvatskog poljoprivredno-prehrambenog sektora u modernu djelatnost koja proizvodi visokokvalitetnu hranu po konkurentnim cijenama, koja, uz održivo upravljanje prirodnim resursima, stvara nova radna mjesta te doprinosi poboljšanju kvalitete života i rada u ruralnim područjima. U tome će veliku ulogu imati modernizacija, digitalizacija i inovativna rješenja, kako u proizvodnji, tako i u svim segmentima života.

Strateški plan ZPP-a predstavlja nacionalni dokument kojim se osigurava gotovo 3,8 milijardi eura potpore u razdoblju od 2023. do 2027., a koji je usklađen sa Strategijom poljoprivrede do 2030. godine, odnosno Nacionalnom razvojnom strategijom do 2030. godine.

Od ukupnog iznosa, 1,87 milijardi eura se odnosi na izravna plaćanja, 1,85 milijardi eura za mjere ruralnog razvoja te 63,9 milijuna eura za sektorske intervencije u sektorima voća i povrća, pčelarstva te vina.

EURACTIV: Kako se planira modernizirati poljoprivrednu proizvodnju?

VUČKOVIĆ: Značajan naglasak u planiranim intervencijama je na investicije u digitalizaciju i općenito primjenu inovacija te "zelenu tranziciju", a koja podrazumijeva investicije koje ne štete ili su korisne za prirodu i okoliš, kao i investicije u obnovljive izvore energije koje, osim okolišnog imaju i značajne gospodarske učinke. Potpore će posebno biti usmjerene na male i mlade s najvećim potencijalom rasta i razvoja proizvodnje kao i na poticanje udruživanja poljoprivrednika s ciljem jačanja njihova položaja na tržištu. U sinergiji s ostalim nacionalnim planovima, programima i politikama koje su posebno usmjerene na mlade, doprinijet će se gospodarskom razvoju u poljoprivrednom sektoru i izvan njega, a posljedično tome i jačanju socioekonomske strukture ruralnih područja.

Nove proizvodne prakse i tehnologije mogu povećati konkurentnost poljoprivrede i njezinu gospodarsku i okolišnu održivost. Komplementarnost i sinergijski učinak financiranja aktivnosti i ulaganja iz više izvora doprinijet će učinkovitosti i kvaliteti rezultata, a što će pozitivno utjecati na zaustavljanje procesa negativnih demografskih trendova i sveobuhvatnu revitalizaciju ruralnih područja.

Strateški plan mora doprinositi zajedničkim ciljevima EU u području poljoprivrede, ali istovremeno uvažava naše nacionalne potrebe i specifičnosti. Krajnji cilj svih intervencija iz Strateškog plana, kao i mjera koje su obuhvaćene drugim EU ili nacionalnim programima potpore, je unaprijediti konkurentnost hrvatskog poljoprivrednog sektora, povećati prehrambenu sigurnost, povećati dohodak poljoprivrednika te unaprijediti uvjete života u ruralnim područjima.

Inače, analize su pokazale da veći dio Programa ruralnog razvoja pridonosi tehničkoj efikasnosti poljoprivrednih gospodarstava Hrvatske, dok dio neinvesticijskih potpora i dohodovni stup poljoprivredne politike može biti bolje usmjeren, što smo promjenama i napravili. Spomenut ću samo veću preraspodjelu plaćanja, usmjerenost na investicije u ekološkoj poljoprivredi umjesto isključivo na jednu mjeru i slično.

EURACTIV: Koje su ključne mjere koje država planira provoditi u godinama pred nama kako bi došla do ciljeva iz strategije poljoprivrede?

VUČKOVIĆ: Ključne mjere i politike smo definirali pregledom osnovnih dijelova strateškog plana, a ovdje bih istaknula ulaganje u mlade i generacijsku obnovu, diverzifikacija kako usjeva tako i djelatnosti, poticanje investicija u zelenu i digitalnu transformaciju, ulaganja u preciznu poljoprivredu, dohodovne potpore, širokopojasni internet u ruralnim područjima, bez obzira što je ovaj segment dio drugog programa, dobrobit i zdravlje životinja te ulaganja u preradu i višu dodanu vrijednost povezivanjem hrvatske primarne proizvodnje i prerađivačkog sektora uz provođenje nacionalnih oznaka kvalitete. 

EURACTIV: Kako tumačite da se poljoprivrednici u cijeloj EU bune i prosvjeduju protiv novog ZPP koji stavlja previše novih pravila i izazova pred poljoprivrednike koji su sve stariji i sve lošije posluju i teško se nose s konkurencijom na tržištu?

VUČKOVIĆ: Skrb o očuvanju resursa, jačanju otpornosti na negativne promjene u prirodi do kojih je dovela i ljudska djelatnost, očuvanje raznolikosti genetskih izvora i bioraznolikost jedno su od temeljnih pitanja 21. stoljeća. Ova pitanja ne mogu se rješavati bez poljoprivrede, ribarstva i šumarstva u skladu sa smjerom općih politika EU iz Europskog zelenog plana, koji je i Hrvatska prihvatila te ne možemo izbjeći obveze koje iz njega proizlaze za cijelo društvo, pa tako i za poljoprivredu. 

Nama u Ministarstvu poljoprivrede je važno da se u raspravama o obvezama povezanima s Europskim zelenim planom realno sagledaju mogućnosti poljoprivrednog sektora za prihvaćanje dodatnih obveza te da se svim državama članicama ne nameću jednake obveze jer nemaju sve istu startnu poziciju.

Primjerice, Hrvatska ima upola manju potrošnju pesticida po hektaru od prosjeka EU pa stoga ne možemo prihvatiti da Hrvatska ima jednaku obvezu daljnjeg smanjenja potrošnje pesticida kao države kod kojih je potrošnja višestruko veća. Ne odbacujemo odgovornost za održivo upravljanje prirodnim resursima, ali svaki novi zahtjev koji bi se odrazio na poljoprivrednike mora biti popraćen kvalitetnom analizom učinka.

Isto tako, inzistiramo na tome da Komisija svaki svoj prijedlog analizira cjelovito, ne samo sa stanovišta učinka na okoliš, nego uzimajući u obzir i njegove gospodarske i socijalne učinke.

EURACTIV: Jesu li cijene hrane u Hrvatskoj previsoke i je li to direktna posljedica niske razine samodostatnosti? Potrošači često govore o tome da smo skuplji od mnogih država EU koje imaju daleko već standard i kupovnu moć?

VUČKOVIĆ: Ne bih rekla da je rast cijena hrane u Hrvatskoj uzrokovan razinom samodostatnosti. Najprije, mi ciljamo rast u ovom sektoru, jer imamo potencijal i resurse, zatim želimo biti prehrambeno sigurni i jačati hrvatski lanac opskrbe hranom, ali isto tako, dionici smo jedinstvenog tržišta EU koje je neto izvoznik hrane i unutar kojeg, zasad, nema ozbiljnijih prekida ili nestabilnosti u opskrbi hranom.

Rast cijena u posljednje dvije godine uzrokovan je različitim čimbenicima - smanjenjem ponude ključnih žitarica na nekim od najznačajnijih mjesta proizvodnje u svijetu uslijed nepovoljnih klimatskih okolnosti, brutalnom agresijom Rusije na Ukrajinu koja je dovela do rasta cijena inputa, osobito energije, tržišnim poremećajima u pojedinim sektorima. Zatim tu je i vremenski odmak. Naime, cijene su najprije rasle na tržištu sirovina, efekt se prelijevao u proces proizvodnje da bi na kraju došao do potrošača.

Na isti način, smirivanje ne ide odjednom u sve dijelove lanca do potrošača. Rast cijena je, dakle, uzrokovan brojnim čimbenicima koji su izazvali poremećaj na tržištu hrane u cijeloj EU, ne samo u Hrvatskoj.

Prema zadnjim dostupnim podacima Eurostata, cijene hrane u EU u svibnju su bile za 15,1 posto više nego godinu dana ranije, dok je u Hrvatskoj to povećanje iznosilo 15,4 posto. U nekim državama članicama rast cijena hrane veći je nego u Hrvatskoj, primjerice u Mađarskoj, Slovačkoj, Estoniji, Poljskoj. No, trošak hrane čini oko 26 posto ukupnih troškova hrvatskih kućanstava, stoga svako povećanje cijena hrane predstavlja udar na standard naših potrošača.

EURACTIV: Možemo li onda uskoro očekivati smirivanje i pad cijena hrane?

VUČKOVIĆ: Očekujem da će se u dogledno vrijeme globalna situacija stabilizirati, ali daljnji poremećaji se ne mogu isključiti. Pritom ZPP, osim što mora odgovoriti izazovima osiguranja dostojanstvenog dohotka za poljoprivrednike, održive uporabe resursa i gospodarskog napretka ruralnih područja, ima još jedan svoj tradicionalni i jednako važan cilj: osiguranje dovoljne količine hrane po priuštivim cijenama.

Poštujući tržište, koje najbolje uravnotežuje mehanizmom ponude i potražnje cijene, u slučaju bitnih poremećaja, bili smo i ostali oni koji su predani ovom posljednjem cilju i kojim ćemo poduzimati potrebne aktivnosti za održavanje i rast kupovne moći građana i smanjivanje rizika od prehrambene nesigurnosti i siromaštva.

U međuvremenu, Vlada će nastaviti pratiti kretanje na tržištu i po potrebi intervenirati dodatnim mjerama pomoći, kao što smo to činili i protekle tri godine paketima mjera namijenjenih proizvođačima i potrošačima. Treba međutim reći da je bilo slučajeva neopravdanog povećanja cijena. Sjećate se da je Vlada početkom godine poduzela neke mjere kako bi se smanjile ovakve špekulacije na tržištu hrane. U uvjetima tržišnog gospodarstva, Vlada ima ograničene mogućnosti utjecanja na formiranje cijena. Stoga važnu ulogu u korigiranju cijena na tržištu imaju potrošači koji svojim odabirom prilikom kupnje mogu poslati jasan signal trgovcima ili drugim sudionicima na tržištu o tome koje cijene su im neprihvatljive.