Iako Hrvatska ima velik rast površina namijenjenih poljoprivrednoj proizvodnji, realno povećanje proizvodnje eko proizvoda je skromno, i to čak i uz povećanje poticaja
Površine koje se koriste za ekološku poljoprivrednu proizvodnju u Europskoj uniji nastavljaju se povećavati.
Prema novim podacima Eurostata, ekološke površine proširile su se s 14,7 milijuna hektara iz 2020. na 15,9 milijuna hektara u 2021., što je ekvivalent 9,9 posto ukupne korištene poljoprivredne površine u EU.
Hrvatska među članicama EU s najvećim povećanjem površina za eko uzgoj
Između 2012. i 2021. površine korištene za ekološki uzgoj povećale su se u gotovo svim zemljama EU. Površina se gotovo učetverostručila u Portugalu (+283 posto) i Hrvatskoj (+282 posto), što je najveća stopa porasta unutar EU.
Također brzo rastu eko površine i u Francuskoj (+169 posto) i također su se više nego udvostručile u Mađarskoj (+125 posto) i Rumunjskoj (+101 posto).
Najveći udio površina za organsku poljoprivredu u ukupnoj korištenoj površini bilo je u Austriji (26 posto u 2020.), Estoniji (23 posto u 2021.) i Švedskoj (20 posto u 2021.).
Nasuprot tome, udio organske poljoprivrede bio je ispod pet posto u šest zemalja EU 2021., s najnižim udjelima u Bugarskoj (1,7 posto) i Malti (0,6 posto).
Francuska je 2021. imala 2,8 milijuna hektara površine koja se koristi za organsku poljoprivrednu proizvodnju, što je najviše među zemljama EU-a. Slijedila je Španjolska s 2,6 milijuna hektara organskih površina, Italija s 2,2 milijuna hektara i Njemačka s 1,6 milijuna hektara. Ove četiri zemlje EU-a zajedno su činile gotovo tri petine ukupne organske površine EU-a 2021. - Francuska 17,4 posto, Španjolska 16,6 posto, Italija 13,7 posto i Njemačka 10,1 posto.
Rast eko površina u Hrvatskoj ne prati i realan rast eko proizvodnje
Ove informacije dolaze iz podataka koje je objavio Eurostat, a koje sadrži pregršt nalaza iz detaljne analize ovog tržišta. Prema tim podacima ekološke površine u Hrvatskoj su povećane s 31.904 hektara iz 2012 godine na 121.924 hektara, što je ogroman rast površina, ali koji na žalost ne prati i realan rast proizvodnje ekoloških proizvoda.
Iako smo barem u jednoj poljoprivrednoj statistici EU zabilježili rast i rekord, kada se malo dublje uđe u analizu hrvatske ekološke poljoprivrede, onda se vide spori napredak u proizvodnji, a rast u površinama (pašnjaci, livade, ugari i slično), za koje se ostvaruju ogromni poticaji, ali je ne prati i adekvatna proizvodnja. Hrvatska je 2013. godine imala 1608 eko proizvođača, a to je naraslo na preko 6000 proizvođača, dok je broj onih koji se bave preradom povećan sa 181 na 378 proizvođača.
Ekološku poljoprivredu i dalje percipiraju kao način izvlačenja novca
"Pravi" poljoprivredni proizvođači, OPG-ovi ili poljoprivredna trgovačka društva, koja se bave ozbiljnom intenzivnom proizvodnjom hrane, ekološku poljoprivredu u Hrvatskoj često percipiraju kao način izvlačenja novca kroz razne potpore, od izravnih plaćanja koja imaju zelenu komponentu do mjera ruralnog razvoja, odnosno najznačajnijih IAKS mjera, glavne mjere kojom bi se trebala poticati organska proizvodnja, a time i proizvodnja ekoloških proizvoda.
Kada se govori o ekološkoj poljoprivredi i organski uzgojenim proizvodima u Hrvatskoj potrošači imaju pozitivan stav, dok pojedini stručnjaci smatraju da bi temelj hrvatske poljoprivrede trebala biti upravo takva ekološka poljoprivreda. No, statistike pokazuju kako se unatoč povećanju broja hektara u ekološkoj proizvodnji u našoj zemlji bilježi pad proizvodnje ekoloških proizvoda u glavnim namirnicama kao što su povrće, voće, med i proizvodi stočarstva.
Potrebno staviti naglasak na proizvodnju konkretnih proizvoda, a ne na povećanje hektara
Udruge ekoloških proizvođača naglašavaju da je značajno veći naglasak potrebno staviti na proizvodnju konkretnih proizvoda, a ne samo broj hektara u ekološkoj proizvodnji. Tako su prema pojedinim podacima u našoj zemlji registrirana svega 24 ekološka pčelara, a također je deficitarna proizvodnja svježeg voća i povrća te proizvoda stočarstva.
Proizvodnja ekološkog povrća već dugi niz godina bilježi pad (čak 30 posto u odnosu na 2019. godinu te 13 posto u odnosu na 2013.). Upravo ti proizvodi najviše su traženi na tržištu, a ujedno su i okosnica zelene javne nabave, razvoja ekoloških restorana i školskih shema.
Podaci Ministarstva poljoprivrede tako pokazuju da smo najviše u 2021. godini, kada je riječ o ratarstvu koje dominira u eko uzgoju, proizvodili zelene krme sa oranica i vrtova - 76.616 tona, potom meke pšenice i pira 32.028 tona, te kukuruza oko 20.000 tona. Kod ovih proizvoda primjetan je rast proizvodnje kao i kod eko proizvodnje suncokreta, soje, te ljekovitog bilja.
Ipak, kada se pogleda proizvodnja svježeg povrća onda je vidljivo da smo prije deset godina proizvodili 400 tona, a to je prešlo zadnjih godina 1000 tona.
Eko voća smo 2013. godine proizvodili 1836 tona, od čega najviše jabuka 1061 tona. Proizvodnja eko voća je u desetak godina narasla na preko 4000 tona, a jabuke na nešto više od 2000 tona. Orašastog voća, čije smo površine najviše povećali (najviše zbog brze zarade na poticajima), u 2021. godini smo proizveli tek 564 tona, dok smo prije desetak godina imali oko 300 tona. Ali su zato površine u deset godina narasle sa nešto više od 2000 ha, na gotovo 10.000 ha u 2021. godini.
U mesu i mlijeku su podaci o proizvodnji još dramatičniji. Naime, povećali smo proizvodnju eko govedine i teletine sa 75 tona, na preko 2100 tona, dok je proizvodnja eko svinjetine skočila s tri na 12 tona.
Zanemarive količine
Kada se to stavi u kontekst ukupne proizvodnje svih kategorija mesa onda su ovo smiješne, zanemarive količine. Nismo napravili pomak niti kod mlijeka jer smo prije desetak godina imali proizvodnju preko 1000 tona eko mlijeka, a to je palo sada na 754 tona. Eko sira smo proizvodili 778 tona, a pali smo na tek 26 tone.
Bez značajnog zaokreta poljoprivredne politike i jasne vizije razvoja ekološke proizvodnje kakvu Europa potiče, neće biti moguće ostvariti zadane ciljeve povećanja ekološke proizvodnje na 25 posto površina, niti rasta potrošnje ekoloških proizvoda. Analiza ovih podataka razotkriva sve slabosti ekološke poljoprivrede u Hrvatskoj. Unatoč ogromnim izdvajanjima za ekološku proizvodnju, Hrvatska zapravo prave proizvodnje nema ili je ima vrlo malo.
Podaci izazivaju poprilično veliko razočaranje pa bi se nakon uvida u njih bilo koji agro biznis ili ekonomski analitičar u potpunosti mogao složiti s mišljenjem poljoprivrednika koji tvrdi da se za ekološku proizvodnju izdvajaju ogromni novci, a da proizvodnje gotovo i nema odnosno ona je vrlo mala, zanemariva. Najčešće se u javnosti kao primjer ističe sadnja oraha i rezultati u proizvodnji. A podaci zaista pokazuju sav apsurd politike poticaja na primjeru sadnje oraha.
Dobar primjer Austrije
Ekološki poljoprivredni proizvođači iz Austrije godinama su bili primjer kako se pametnim politikama potiče proizvodnja ekoloških proizvoda i davno su dosegnuli zacrtani cilj EU od 25 posto površina u ovoj proizvodnji. Ova zemlja prednjači kada su u pitanju površine i količine proizvoda pod eko proizvodnjom.
Posljednjih dana objavljena je informacija kako je austrijska ekološka poljoprivreda pogođena velikom krizom, a da ovaj vid proizvodnje više ne cvjeta pokazuje podatak da je u 2023. godini od nje odustalo 1450 tamošnjih farmera zbog rasta troškova i preniskih prihoda. Neki se vraćaju na konvencionalni uzgoj kako bi uštedjeli novac. Pritom je samo 9,9 posto konvencionalnih proizvođača zainteresirano da pređe na ekološki, dok je ranije taj postotak bio 20 posto na godišnjem nivou.
Najveći broj poljoprivrednika koji su odustali bio je u Štajerskoj 284, zatim u Salzburgu 247 i Donjoj Austriji 236. Ukupan broj svih ekoloških gospodarstava u Austriji na kraju 2022. bio je 26.161, a treba napomenuti da od ukupnog broja čak 584 ekoloških pčelara nemaju primjerice zemlju.
U krovnoj organizaciji za eko poljoprivredu napominju da razloge ne treba tražiti samo u umirovljenju farmera, već i strožem EU zakonodavstvu, maloj razlici u cijeni između eko i konvencionalnih proizvoda. Sve je veća zabrinutost i očekuje se novo poticanje ove vrste proizvodnje kako bi osigurali ciljeve akcijskog plana do 2030. godine.
Skepsa prema Zajedničkoj poljoprivrednoj politici EU
Nova zajednička poljoprivredna politika EU koja je usklađena sa Zelenim planom usmjerava sve veću količinu novca i poticaja prema eko poljoprivredi, ali nema mehanizme kako da se poveća proizvodnja što je čisti apsurd jer se kroz povećanje površina potiče zapravo nerad i smanjivanje proizvodnje. Prošle godine su upravo austrijski eko proizvođači na jednoj radionici s hrvatskim poljoprivrednicima izrazili sumnju u novi ZPP jer su naglasili kako će usmjerenost cijele EU na ekološku poljoprivredu dovesti do pada cijena eko proizvoda i velike hiperprodukcije što samo može dovesti do odustajanja od ove proizvodnje. I to se očito već počelo događati.
Za razliku od Austrijanaca koji barem proizvode nešto, u Hrvatskoj je pitanje kako natjerati sve one koji imaju ekološke površine da i stvarno krenu proizvoditi više eko hrane, a da ne ostane sve samo na ubiranju poticaja i hvaljenju podizanjem površina, po čemu smo, eto, rekorderi u EU.
(Autor analize, Miroslav Kuskunović, poljoprivredni analitičar iz konzultantske kuće Kombinat 1969, vanjski je suradnik portala Euractiv.hr. Stavovi izneseni u komentarima i analizama vanjskih suradnika su osobni stavovi i nisu nužno stav redakcije.)