Unatoč vrlo visokim subvencijama, hrvatska poljoprivreda se mijenja vrlo sporo, a strukturni problemi se ne rješavaju
Prema drugoj procjeni Državnog zavoda za statistiku (DZS), očekuje se da će vrijednost poljoprivredne proizvodnje u Hrvatskoj u 2022. godini biti veća za 13,7 posto i iznosit će 3,12 milijardi eura, dok se procjenjuje da će vrijednost realnog dohotka u poljoprivredi iznositi 1,76 milijardi eura, odnosno biti 4,8 posto veći u odnosu na prethodnu godinu.
Bruto dodana vrijednost procjenjuje se na 1,55 milijardi eura i u odnosu na prethodnu godinu očekuje se porast od 6,3 posto, a bilježi se i blagi rast uloženog rada u poljoprivredi te realnog dohotka u poljoprivredi po jedinici godišnjeg rada.
Ne proizvodimo više, nego su visoke cijene povećale rezultate
Ova druga procjena realnog dohotka u poljoprivredi za Republiku Hrvatsku izračunana je na temelju podataka dobivenih iz istraživanja DZSA-a, administrativnih podataka Ministarstva poljoprivrede i Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju.
Iako se država i Vlada posljednjih dana pohvalila ovim, kako se prikazuje, velikim uspjehom u poljoprivredi, hrvatska je javnost ipak ostala uskraćena za malo više informacija što je to realno poguralo vrijednost poljoprivredne proizvodnje na više. Jesu ili to stvarno bolji proizvodni rezultati odnosno rast količina proizvoda koji su proizvedeni ili je ipak riječ o tome da je na ovaj pomak utjecala inflacija, odnosno ogroman rast cijena poljoprivrednih proizvoda tijekom prošle godine.
Dakle ne proizvodimo više, nego su cijene bile toliko visoke da je to utjecalo na konačni rezultat, iako politici u ovom trenutku odgovara da se u javnosti pohvale ovim uspjehom.
Do 2030. godine plan četiri milijarde eura
Hrvatska je u svojoj strategiji poljoprivrede predvidjela da će do 2030. godine povećati vrijednost poljoprivredne proizvodnje na 30 milijardi kuna, odnosno na nekih oko 4 milijarde eura, što bi se uz sadašnju inflaciju i rast cijena u poljoprivredi i moglo ostvariti. No, ipak treba biti realan i napraviti analizu što smo to prošle godine proizvodili i po kojim cijena su poljoprivredni proizvodi bili trženi.
Ako se usporede podaci vrijednosti poljoprivredne proizvodnje unazad desetak godina, onda je vidljivo da je ovaj pomak ipak minimalan, u odnosu na ulaganja u poljoprivredu, odnosno količinu poticaja koji su godišnje plasiraju u poljoprivredu - a radi se o sredstvima od gotovo milijardu eura.
Tako smo primjerice 2010. i 2011 godine u poljoprivredi bili na razini proizvodnje vrijedne preko 2,8 milijardi eura, uz tada stabilno tržište i stabilne cijene. Nakon toga vrijednost proizvodnje je padala pa je 2014. godine prijetilo da padnemo ispod dvije milijarde eura. Do 2018. godine vrijednost poljoprivredne proizvodnje je bila stabilna i na gotovo istim razinama, a tek je 2019. krenuo lagani rast koji je došao do prošlogodišnjih procijenjenih 3,12 milijardi eura.
Otkup i prodaja na razini 2014. godine
Ipak kada se malo dublje uđe u analiza podatak vrijednosti otkupa, onda je vidljivo da je vrijednost otkupa i prodaje svih poljoprivrednih proizvoda u 2021 godini bio gotovo na istoj razini kao i 2014., dok su cijene hrane rasle 1,6 posto. U prošloj godini vrijednost otkupa i prodaje je povećana 29,2 posto, pri čemu je vrijednost prodaje iz proizvodnje poslovnih subjekata bila 916 milijuna eura (57,9 posto), a vrijednost otkupa od obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava iznosila 667 milijuna eura (42,1 posto).
Stručnjaci ističu kako se ovaj rast u 2022 u najvećoj mjeri dogodio zbog povećanja cijena, a u manjoj mjeri uslijed porasta količina proizvedenih poljoprivrednih proizvoda.
DZS je nedavno objavio privremene podatke o proizvodnji žitarica i ostalih usjeva u 2022. godini, koji su dominantni u hrvatskoj proizvodnji i nose preko 60 posto vrijednosti, a koji nisu niti malo optimistični jer pokazuju da je proizvodnja u konačnici kod glavnih ratarskih kultura ipak bila manja. Naravno, taj pad proizvodnje treba pripisati i suši koja je bila prošle godine, no ipak to nas ne opravdava da proizvodimo manje jer se s istim klimatskim problemima suočavaju i poljoprivrednici u cijelom svijetu i EU, ali ipak nemaju tako izraženi pad proizvodnje.
Kako su objavili iz DZS-a, procjenjuje se da je u Hrvatskoj prošle godine povećana proizvodnja suncokreta i to za 24,2 posto u odnosu na godinu dana ranije. Povećana je i proizvodnja pšenice, ali tek za 0,8 posto, ječma, za 4,2 posto, te lucerne, i to za 2,8 posto u usporedbi s ostvarenom proizvodnjom iz 2021. Međutim, procjenjuje se da je u 2022. proizvodnja kukuruza za zrno smanjena za 26,1 posto, šećerne repe za 25,9 posto, uljane repice za 19,2 posto, zobi za 18,6 posto, krumpira 16,4, soje za 14 posto i silažnoga kukuruza za 11,5 posto, u usporedbi s ostvarenom proizvodnjom godinu prije.
Prošle je godine pšenice zasijano na 161 tisuću hektara dok je proizvodnja iznosila 970 tisuća tona. Više je bilo zasijano kukuruza i to 271 tisuća hektara, a njegova proizvodnja u tonama je iznosila 1,65 milijuna. Površine pod krumpirom smanjile su se s devet tisuća hektara na njih osam tisuća kao i uljane repice s 30 na 23 tisuće. Sojom je bilo zasijano 92 tisuće hektara 2022. godine što je pad od šest tisuća hektara u odnosu na godinu ranije. Za tisuću hektara pala je i proizvodnja zobi koja je lani bila zasijana na 16 tisuća hektara, dok se su se površine pod suncokretom smanjile za 10 tisuća hektara i iznosile 51 tisuću, a proizvedeno ga je 154 tisuće tona.
Šećerna repa je, pak, bila posijana na devet tisuća hektara, tisuću hektara manje no godinu prije, a proizvedeno je 524 tisuće tona te kulture, 183 tisuće tona manje na godišnjoj razini. Uljana repica je posijana na 23 tisuće hektara, sedam tisuća hektara manje no godinu prije, a proizvedeno je 59 tisuća tona uljane repice, 14 tisuća tona manje na godišnjoj razini.
Otkupne cijene udvostručene
Samo ovi podaci govore da u najboljem dijelu hrvatske poljoprivrede, ratarstvu, ipak nije došlo do revolucionarnog zaokreta koji bi pogurao vrijednost proizvodnje. Ali je došlo do ogromnog rasta cijena, pa se tako pšenica prošlo ljeto prodavala za oko 2,2 kune za kilogram, dok su svih ranijih godina cijene u otkupu kretale od jedne do 1,2 kune.
Gotovo dvostruko veće cijene su i kod svih drugih ratarskih kultura, budući da su globalno robne burze reagirale prvo na koronakrizu, a potom i na rat u Ukrajini. Zbog toga je došlo do tektonskih poremećaja na tržištu hrane, čemu svjedočimo svakodnevno kroz ogroman rast cijena u maloprodaju, za krajnje potrošače.
Hrvatska nije polučila niti bolje proizvodne rezultate u proizvodnji voća i povrća. U 2022., u usporedbi s 2021., ostvarena je povećana proizvodnja rajčica, i to za 5019 tona. Povećana je i proizvodnja ostalog povrća: mrkvi, za 3 055 tona, krastavaca i kornišona, za 2 448 tona, lubenica, za 2 398 tona, dinja, za 1 294 tone, salata, za 586 tona, te ostalog voća: šljiva, za 5 264 tone, trešanja, za 1 428 tona, jagoda, za 1 315 tona, mandarinki, za 1 204 tone, višanja, za 847 tona, bresaka i nektarina, za 758 tona, oraha, za 685 tona, lješnjaka, za 644 tone, marelica, za 566 tona, i smokava, za 256 tona.
Ovo povećanje je premalo da bi značajno utjecalo na veći rast vrijednosti proizvodnje. Očito je da nikoga u državi ne brine što smo smanjili proizvodnju najzastupljenijeg voća - jabuke za preko 20 posto, dok je proizvodnja kupusa, kao povrća koje se najviše proizvodi pala za oko 12 posto.
Urušavanje stočarstva
O stanju u stočarskom sektoru tek ne treba ništa govoriti jer se ovaj sektor godinama urušava. Posebice se to odnosu na sve manju proizvodnju mlijeka. Na datum 1. studenoga 2022. godine tako smo imali 79.000 muznih krava, a samo godinu dana ranije 102.000. Broj svinja smanjen je za preko četiri posto.
Prije deset godina, dakle 2012 godine imali smo 181.000 muznih krava, te 1,2 milijuna komada svinja. I ovi podaci govore da poljoprivredi ne ide baš tako dobro, kako se želi prikazati u javnom prostoru.
Šok nakon ulaska u EU
Hrvatska je poljoprivreda ulaskom u EU doživjela kumulativni šok snažne konkurencije otvorenog EU tržišta, novih pravila EU poljoprivredne politike, gubitka tradicionalnog CEFTA tržišta, a godinama nisu rješavana strukturna pitanja poljoprivrede - vrlo niska konkurentnost, naročito produktivnost proizvodnje i po radniku i po hektaru (na nivou 30 posto EU prosjeka). Sve to dovelo je do toga da je u prve tri godine od ulaska u EU izgubljeno preko 664 milijuna era vrijednosti poljoprivredne proizvodnje.
U 2015. godini je zaustavljen pad i vrijednost polagano raste/stagnira, a od 2018. godine rast je značajniji, naročito u 2021. i 2022. godini.
Hrvatskim proizvođačima potpore značajnije od prihoda poslovanja
Hrvatskim proizvođačima očito proizvodnja nije ključna za ostvarivanje dohotka, budući da su im potpore značajne za stabilizaciju dohotka. U 2020. godini u neto dodanoj vrijednosti prosječnog tržišno orijentiranog hrvatskog poljoprivrednika, ukupne potpore, osim investicijskih, činile su udjel od 59,1 posto. Sveukupna vrijednost isplaćenih potpora u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju od 2013. do 2020. iznosila je 4,46 milijardi eura (33 milijardi kuna), a to je očito i razlog što hrvatski poljoprivredni sektor zaostaje u konkurentnosti i produktivnosti.
Unatoč vrlo visokim subvencijama, hrvatska poljoprivreda se mijenja vrlo sporo, a strukturni se problemi ne rješavaju. Veći iskorak u rezultatima postiže se jedino u ratarskoj proizvodnji, koja ni u jednom strateškom dokumentu nije predmet interesa - kako ju osnažiti te povezati vertikalno i horizontalno, a kako bi se rast ratarske proizvodnje nastavio i povezao sa stočarskom proizvodnjom i preradom (izmjena kultura, proteinski usjevi, Non-GMO, infrastruktura, skladišta, silosi, financiranje, instrumenti plaćanja).
Za kraj valja istaknuti i uvoz odnosno bilancu za hranu. Prije deset godina, dakle 2012. godine deficit u poljoprivredi iznosio je oko 730 milijuna eura, dok je u prošloj godini on više nego udvostručen odnosno iznosio je gotovo 1,5 milijardi eura.
(Autor analize, Miroslav Kuskunović, poljoprivredni analitičar iz konzultantske kuće Kombinat 1969, vanjski je suradnik portala Euractiv.hr. Stavovi izneseni u komentarima i analizama vanjskih suradnika su osobni stavovi i nisu nužno stav redakcije.)