U svijetu se godišnje baci 1,3 milijarde tona hrane, a u Europskoj uniji 57 milijuna tona

U Europskoj Uniji se baci 57 milijuna tona hrane, ili 131 kilogram po glavi stanovnika u vrijednosti od 110 milijardi dolara.

Kada je riječ o Hrvatskoj kod nas se godišnje baci 286.379 tona hrane odnosno oko 71 kilogram po glavi stanovnika, što je ekvivalent vrijednosti od oko 600 milijuna dolara.

U svijetu se baci 160 kilograma hrane po stanovniku, a u EU 131 kilogram

Prosjek po glavi stanovnika, kada je riječ o bacanju hrane u EU je 131 kilogram, a u svijetu čak 160 kilograma hrane. Od ukupno odbačene hrane u Hrvatskoj 76 posto dolazi iz kućanstava, a 24 posto iz poslovnog sektora.

Građani Hrvatske godišnje bace 129.616 tona jestive hrane, dok se baci i 86.726 tona nejestivog dijela. S druge strane poslovni sektor godišnje izgubi 50.723 tona jestive hrane i 19.311 koji je nejestivi dio.

'Hrana nije otpad'

Gradski ured za gospodarstvo, ekološku održivost i strategijsko planiranja grada Zagreba organizirao je ovih dana izuzetno zanimljivu i poučnu konferenciju pod nazivom "Hrana nije otpad: Nauči više! Učini više!", na kojoj su izneseni ovi podaci, a razgovaralo se o brojnim aktivnostima na području Zagreba, gdje se provodi dobrovoljni sporazum za sprječavanje i smanjenje otpada od hrane, koji je potpisan s Ministarstvom poljoprivrede. U njemu sudjeluje ukupno 12 predstavnika s područja Grada Zagreba, a taj će spisak vjerojatno biti još i već jer se radi o najvećem tržištu hrane u Hrvatskoj.

U ovom projektu sudjeluju Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Biovega, Dukat, Ikea Hrvatska, Kaufland Hrvatska, Konzum plus, Nestlé Adriatic, Prehrambeno-biotehnološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Reto centar Zagreb, Udruga za promicanje vrijednosti hrvatske gastronomske i enološke baštine Gastronomadi, Ustanova Dobri dom Grada Zagreba i Zvijezda plus.

Sustav doniranja hrane u Hrvatskoj sve bolji

Konferencija je pokazala kako je sustav doniranja hrane u Hrvatskoj sve bolji, dok s druge strane i realni sektor sve više koristi pozitivne primjere iz svijeta te kroz poslovne procese nastoji iskoristiti sve ostatke hrane, odnosno bacati što je manje hrane u proizvodnji.

Prikazani su tako primjeri iz Italije gdje, primjerice, milanska tvrtka Bella Dentro, koristi nesavršeno voće i povrće koje se kod njih ne baca, nego su otvorili posebne trgovine gdje se takvo voće prodaje po nižim cijenama ili donira odnosno prerađuje se u pekmeze, sokove i druge prerađevine. Tako se voću i povrću koje bi završili u smeću daje prava vrijednost, a poljoprivrednicima osigurava poštena naknada.

Prikazan je i jedan domaći primjer - uljare San Antonio iz Vodnjana, koja već sad koristi koštice od maslina i listove maslina za proizvodnju biogoriva i komposta, a to je možda i jedan od najboljih primjera kako se i kod nas u proizvodnji može gotovo sve iskoristiti. Kada bi bilo više novca za investicije, u ovoj uljari bi bili spremni od tih ostataka proizvoditi i čajeve te različite suplemente kako se to primjerice radi u Španjolskoj ili drugim državama EU.

Hrana se baca kroz cijeli lanac opskrbe 

Hrana se zbog različitih razloga rasipa i baca kroz cijeli lanac opskrbe hranom - od primarne proizvodnje, prerade i proizvodnje, distribucije, skladištenja i prodaje, ugostiteljskih objekata i institucionalnih kuhinja do kućanstava. Zbog toga je potrebno utjecati na promjene navika i ponašanja ljudi prilikom rukovanja hranom.

Prema hijerarhiji gospodarenja otpadom od hrane, prednost se daje upravo sprječavanju nastajanja otpada od hrane, a to znači učinkovitu proizvodnju, preradu, skladištenje, prodaju i ostalu distribuciju hrane, uz minimalno stvaranje viškova. S obzirom na specifičnosti te različite razloge gubitka hrane i nastajanja otpada od hrane, svaka faza - od proizvodnje, prerade, distribucije do konzumacije hrane - zahtijeva različite pristupe u prepoznavanju uzroka i načina rješavanja problema prekomjernog bacanja hrane. Stoga je važno omogućiti preduvjete i pokrenuti dobre prakse kojima se može osigurati sprječavanje nepotrebnog bacanja hrane po pojedinim fazama lanca opskrbe hranom.

Cilj da se u Hrvatskoj do 2028. smanji otpad od hrane za 30 posto

Zdravko Barać, ravnatelj Uprave za stočarstvo u kvalitetu hrane Ministarstva poljoprivrede, u svojoj je prezentaciji istaknuo kako je Ministarstvo poljoprivrede sklopilo početkom godine dobrovoljne sporazume za sprječavanje i smanjenje otpada od hrane s različitim skupinama dionika, kojima potiče njihovu međusobnu suradnju i dijalog, razmjenu iskustva te definiranje zajedničkih ciljeva i aktivnosti.

Sporazum je potpisalo 44 dionika, a isti je otvoren za pristupanje novim potpisnicima, a oni bi svi u pet godina trebali definirati svoje ciljeve te jednom godišnje izvještavati što su napravili po pitanja smanjivanu otpada od hrane. Ovaj bi sporazum trebao dati doprinosa u ostvarenju smanjenja otpada od hrane u Hrvatskoj za 30 posto do 2028. godine.

Iako smo na razini EU među zemljama s najmanjom količinom otpada od hrane po glavi stanovnika, država je odlučna da nastavi daljnje iskorake kroz provedbu mjera i aktivnosti sadržanih u novom Planu sprječavanja i smanjenja nastajanja otpada od hrane do 2028., kojeg je usvojila Vlada i za koji je osigurano 5,7 milijuna eura, kao i s provedbom reformske mjere "Unaprjeđenje sustava doniranja hrane u RH" iz Nacionalnog plana za oporavak i otpornost (NPOO), kazao je Barać.

Banke hrane

Tako smo doznali da su u sklopu spomenute reformske mjere NPOO-a, ukupne vrijednosti 4,2 milijuna eura, do sada potpisani ugovori o dodjeli bespovratnih sredstava za infrastrukturno opremanje posrednika u lancu doniranja hrane i banke hrane u vrijednosti 1,9 milijuna eura, za 41 posrednika u lancu doniranja hrane i za devet banki hrane. Sustav se kontinuirano nadograđuje te se planira novi poziv u svrhu omogućavanja pokretanja banki hrane u županijama koje ne raspolažu istima te daljnjeg infrastrukturnog opremanja posrednika u lancu doniranja hrane.

Planirano je da će Banke hrane započeti sa svojim radom najkasnije početkom 2024. godine te će one preuzeti ulogu koordinatora u doniranju hrane u svojim županijama. Također, kako bi se olakšalo doniranje hrane, unaprijeđen je zakonodavni okvir za doniranje hrane, izrađen vodič za doniranje, a uspostavljen je i IT sustav koji je do danas spasio 700 tona hrane, a broji 322 donatorska i 109 posredničkih profila.

Banke hrane su samo jedan segment u cijelom lancu, a kako su istaknuli predstavnici ustanova koje potrebite opskrbljuju hranom (Ustanova Dobri dom, Reto centar ili Crveni križ kroz svoje socijalne samoposluge), najveći problem je organizacijske prirode. Hrana koja se baca brzo propada, a zbog različitih zakonskih prepreka i pravila ona, umjesto da stigne do potencijalnih institucija i korisnika, vrlo često završi u smeću.

Svim ustanovama koje imaju potrebu za doniranom hranom potrebna su dostavna vozila, skladišta, ali i brzi sustava dojavljivanje gdje ima hrane koja se još može iskoristiti i kako do nje doći u realnom vremenu - dakle, da se ne čeka danima, dok ne propadne.

Tvrtke manje bacaju hranu

Kada je riječ o realnom sektoru, trgovinama ili proizvodnji, primjeri iz prakse Dukata ili trgovačkog lanca Konzum (koji su potpisnici spomenutog sporazuma), oni su svoj sustav doniranja i smanjivanja bacanja hrane gotovo usavršili proteklih godina, ali još vjeruju da je moguće sustav poboljšati.

HORECA sektor u Hrvatskoj godišnje baci oko 14.319 tona godišnje, a kada bi se to natovarilo na velike šlepere od 24 tone, to bi značilo da se baci hrane u čak 597 šlepera. Kako smo u jeku turističke sezone, konzultant iz udruženja Gastronomadi Robert Ripli je u svojoj prezentaciji naveo primjere kako je sve moguće u hotelima i restoranima racionalizirati bacanje ogromnih količina hrane.

Pojedine države su u tome uspješne, pa tako najlošiju statistiku u HORECA kanalu ima Njemačka gdje se baci oko 17 posto hrane, Francuska - posto, dok su dobri primjeri Nizozemska s tri posto, Italija s 2,5 posto, te Slovačka s dva posto. Hrvatska je sada na oko pet posto.

Aplikacija iz Danske

Ripli je prikazao i rezultate jednog izuzetno zanimljivog istraživanja iz engleskog hotela Kitchen, koje je kroz dubinsku analizu pokazalo put krumpira od uzgoja do konzumenta. Tako od 100 krumpira njih tek 25 završi na vilici, odnosno potroši se. Tako su od 100 krumpira, dva već na polju bila trula, osam ih ne zadovoljava kvalitetom, tri se unište u skladištu farme, 17 ih se uništi u prepakiravanju za prodaju, devet ih "nestane" (izgubljeno, rasuto, otuđeno) u transportu. Čak 20 krumpira se uništi u procesu pripreme hrane u hotelima i restoranima, dok se 15 krumpira vraća u kuhinju kao nekonzumirano posluženo gotovo jelo.

U svijetu je već puno primjera kako hoteli i restorani nastoje smanjiti bacanje hrane, a kako je naglasio, za Hrvatsku je možda najbolji primjer iz Danske, gdje kroz aplikaciju Too Good to Go stanovnici u stvarnom vremenu vide raspoložive viškove hrane u obližnjim restoranima, pekarama, dućanima a po koju sami mogu doći.

(Autor analize, Miroslav Kuskunović, poljoprivredni analitičar iz konzultantske kuće Kombinat 1969, vanjski je suradnik portala Euractiv.hr. Stavovi izneseni u komentarima i analizama vanjskih suradnika su osobni stavovi i nisu nužno stav redakcije.)