S Toninom Piculom, članom Odbora za vanjsku politiku EU parlamenta, razgovarali smo o značaju rezolucije koja je izglasana velikom većinom u četvrtak, 16. veljače, i mogućim reakcijama
Nakon što je Europski parlament izglasao rezoluciju o Ukrajini razgovarali smo o njezinom značenju i dosezima s Toninom Piculom, hrvatskim europarlamentarcem (SDP), koordinatorom S&D grupacije za vanjsku politiku, članom Odbora za vanjsku politiku koji je i osobno bio uključen u niz akcija pomoći i podrške Ukrajini, a bio je i izvjestitelj za prvu rezoluciju o Ukrajini koja je bila usvojena odmah nakon početka ruske agresije.
Euractiv: Kako ocjenjujete važnost ove rezolucije?
Picula: Europski parlament je gotovo godinu dana nakon početka ruskog napada na Ukrajinu morao pogledati u „retrovizor“, proanalizirati što se sve učinilo od tog datuma koji je zauvijek promijenio geopolitičku sliku svijeta. Bio je to događaj bez presedana i za Europsku uniju. Po prvi puta se EU mora braniti slanjem oružja u zemlju u svojem susjedstvu koja je napadnuta, a EU je nastao kao mirovni projekt koji je suradnjom svojih članica trebao spriječiti buduće ratove. Očito je razina prijetnje zbog ovog ruskog napada na Ukrajinu skinula mnoge političke tabue. EU se mijenjala i prije agresije na Ukrajinu, u vrijeme pandemije se počela zajednički zaduživati na financijskom tržištu, ali mislim da možemo reći da se EU u proteklih godinu dana promijenila unutar sebe više nego u cijelom razdoblju prije početka rata. Rezolucija je zapravo analiza što se sve financijski, gospodarski, ali i vojno učinilo za Ukrajinu i što se još može, odnosno mora. A sigurno se mora učiniti još više. Čuli smo to i od visokog predstavnika za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Borella: u ovom trenutku na Ukrajinu nasrće oko 360 tisuća ruskih vojnika što je dvostruko više nego na početku rata. Ukrajini prijeti ozbiljna vojna sila, ona se junački brani, ali bez EU i zapadnih saveznika to bi bilo još teže. Mi smo stoga u rezoluciji naglasili koliko je važno da se ta pomoć nastavi. EU je do sada uložila oko 60 milijardi eura, bilo kroz humanitarnu pomoć ili direktne injekcije gospodarstvu. To se naravno mora nastaviti i dalje, ali sada se i mnogo otvorenije govori o konkretnoj vojnoj pomoći, od slanja tenkova do drugog naoružanja, raketnih sustava, pa i borbenih zrakoplova, naravno, ukoliko su zemlje članice koje posjeduju tu vrstu naoružanja spremne za to. No, mislim da možemo reći da se značajno digla svijest o tome da je obrana Ukrajine zapravo obrana Europske unije.
Euractiv: Jeste li vi osobno zagovornik povećanja vojne pomoći, pa i slanja borbenih aviona?
Picula: Svakako. Ukrajini se sada može najviše pomoći tako da joj se pošalje oružje kojim može spriječiti da Putin realizira svoje vojne ciljeve. Diplomacija također mora naći svoje mjesto, ali vrlo je naivno očekivati da će uskraćivanje vojne pomoći Ukrajini dovesti do mira – kao što to neki kolege zagovaraju. Evidentno je da je Rusija odustala od diplomacije, i nerealno je očekivati da će ovaj rat riješiti samo diplomacija. Dakle, vojna snaga je ta koja će odrediti kako će se jednog dana ovo riješiti diplomatski.
Euractiv: Brine li vas ipak neujednačen stav zemalja članica EU oko intenziteta pomoći Ukrajini?
Picula: Teško je predvidjeti kako će se realizirati ovo što je deklarirano u rezoluciji. EU nikada nije bila u ovakvoj situaciji da prikuplja oružje koje će onda poslati jednoj zemlji izvan EU. Ovo je povijesno nova situacija. EU je prilično prilagodljiv politički entitet i sigurno će se naći načina, ali biti će zanimljivo pratiti kakav će ova situacija izazvati refleks među samim zemljama članicama. Mnoge od njih će sigurno pojačavati i vlastitu obranu, a ne samo slati vojnu pomoć Ukrajini. Sada vidimo da je bilo pomalo i naivno kada su mnoge zemlje članice EU svodile vojnu industriju na minimum jer se vjerovalo da na našem kontinentu ne može biti rata ovakvog razmjera. Za očekivati je da će se pojačati trend vojne proizvodnje u mnogim zemljama članicama, a onda će se to osjetiti i na isporukama naoružanja Ukrajini.
Euractiv: Kakav odgovor možemo očekivati na ovu rezoluciju? Prije svega iz Rusije, ali i iz zemalja koje nisu sklone jačem angažmanu EU u ratu u Ukrajini?
Picula: Prije svega ovu rezoluciju treba promatrati kao poruku svima onima unutar EU koji oblikuju vanjsku politiku. Oni koji nisu skloni jačoj vojnoj pomoći sigurno neće biti više uvjereni zbog ove rezolucije – ali to njoj nije ni namjera. Ovo je jedna vrsta poziva Europskoj uniji da ustraje u politici za koju se opredjelila prije godinu dana, u trenucima napada Rusije na Ukrajinu. Ovo je dokument koji dobro sažima ono što smo napravili i što još moramo napraviti. Jedna od snažnih poruka ove rezolucije je vjera u europsku budućnost Ukrajine. Ona je dobila kandidacijski status, no mi se zalažemo da već ove godine počne pregovore. Naravno, ulazak Ukrajine u članstvo ne vezujemo ni za kakav datum, i nema sumnje da će to biti dugotrajan proces. Ono što EU može učiniti za Ukrajinu već sada jest jasno joj dati jamstvo za europsku budućnost. Kao što je lijepo rekao jedan od kolega na raspravi: Ukrajinci upravo ginu za ono što što su Britanci smatrali nedovoljno vrijednim. Zato je važno da EU ne oklijeva u prodršci Ukrajini, a ova rezolucija je upravo to pokazala: odlučnost da se ustraje u svim oblicima pomoći.