Ruski predsjednik Vladimir Putin trebao bi posjetiti Tursku krajem travnja ili početkom svibnja, a taj bi susret mogao donijeti i određene rezultate koji nadilaze odnose Moskve i Ankare
Ruski predsjednik Vladimir Putin najvjerojatnije će posjetiti Tursku krajem travnja ili početkom svibnja, objavila je ruska novinska agencija RIA, a prenio je Reuters.
Kako je u srijedu kazao glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov, u tijeku su pripreme za susret Putina i turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana.
Prvi posjet Putina nekoj zapadnoj zemlji u posljednje dvije godine
Ranije informacije kojima je raspolagao Reuters govorile su da bi se Putinov posjet Erdoganu trebao dogoditi već 12. veljače. No, čini se da od susreta Putina i Erdogana već sljedećeg tjedna ipak nema ništa i da će se on dogoditi nekoliko mjeseci kasnije.
Neovisno o tome kada će Putin posjetiti Tursku, već sada se bez pretjerivanja može reći da će to biti posjet od velikog značaja. Naime, Putinov dolazak u Tursku, članicu NATO-a, bit će prvi posjet ruskoga predsjednika, koji se nalazi na tjeralici suda u Haagu, nekoj zapadnoj zemlji otkako je krenula ruska invazija na Ukrajinu.
Ovdje valja podsjetiti da je Turska jedina članica NATO-a koja nije uvela sankcije Rusiji zbog invazije na Ukrajinu. Iako je Ankara osudila rusku agresiju na Ukrajinu i vojno pomaže Kijevu, nije prekidala odnose s Moskvom.
Posrednik između Rusije i Ukrajine
Štoviše, na početku rusko-ukrajinskog rata u veljači i ožujku 2022. godine, Turska je igrala ulogu posrednika između Rusije i Ukrajine te je organizirala mirovne pregovore između Moskve i Kijeva u Istanbulu. Ti su pregovori pali u vodu nakon povlačenja ruskih snaga iz sjevernih dijelova Ukrajine, kada su otkriveni zločini koje su ruske snage počinile nad ukrajinskim civilnim stanovništvom u Buči i drugim kijevskim predgrađima.
Ipak, Turska je nastavila nuditi svoje usluge posredovanja i Rusiji i Ukrajini. Ankara je takav pristup mogla zauzeti jer je nastavila održavati dobre odnose i s Moskvom i s Kijevom.
U ovom trenutku još nije poznato što će se sve naći na dnevnom redu sastanka Putina i Erdogana. Jasno je, međutim, da pitanje ruske invazije na Ukrajinu neće moći izbjeći.
'Veoma interesantan susret s mogućim zanimljivim implikacijama'
Ne čudi stoga da i politički analitičari najavljeni susret ruskoga i turskoga predsjednika smatraju, u najmanju ruku, vrlo zanimljivim.
"Ne mogu reći je li najavljeno Putinovo putovanje u Tursku dobra vijest, ali svakako bi se moglo okarakterizirati kao veoma interesantan susret s mogućim zanimljivim implikacijama“, ocjenjuje za Euractiv poznati hrvatski politolog i nekadašnji veleposlanik u Švedskoj Branko Caratan.
Dva moguća objašnjenja
Smatra da su moguća dva objašnjenja zbog kojih Putin dolazi u posjet Turskoj. Jedno je da od Erdogana traži da bude posrednik u rješavanju rusko-ukrajinskog rata, u kojem već dugo nema značajnijih pomaka na bojnom polju.
"Erdogan bi i sam mogao ponuditi Putinu usluge medijacije, što bi Putinu olakšalo poziciju jer ne bi sam morao tražiti pregovore. Kada bi sam tražio pregovore, onda bi to zapravo bilo priznanje da je situacija na bojnom polju loša, dok bi ga Erdogan na ovaj način spasio od toga“, napominje Caratan.
Drugo je moguće objašnjenje, kaže naš sugovornik, da Putin želi pokazati kako, unatoč sankcijama i izolaciji od strane zapadnih zemalja, i dalje nije sam i zatvoren unutar ruskih granica, već može putovati po svijetu, i to još u zemlju koja je članica NATO-a i kandidat za članstvo u Europskoj uniji.
Turska važna i zbog Bliskog istoka
"Turska je veoma važna zemlja i što se tiče Ukrajine, ali i Bliskog istoka, pri čemu moramo voditi računa o tome da Rusija ima vojne snage u Siriji. Amerikancima i Europljanima je važna i zbog Irana, kao i zbog nastojanja da riješe rat na Bliskom istoku. Naime, istiskivanje Turske s Bliskoga istoka ojačalo bi poziciju izraelskog premijera Benjamina Netanyahua i izraelske desnice koja se protivi stvaranju palestinske države, što Amerikanci nastoje slomiti. Također, ojačalo bi poziciju Saudijske Arabije u regiji. Ako se ukloni Turska, na Bliskom istoku će ojačati drugi, a Amerikanci to žele izbjeći“, pojašnjava Caratan.
Sve to, naravno, ne znači da je Zapad oduševljen Erdoganom i njegovom politikom. Uostalom, i sam Erdogan se nalazi pod pritiskom Zapada pa je na kraju ipak morao dati zeleno svjetlo ulasku Švedske u NATO. Isto tako, morao je odustati od kupnje ruskoga oružja, podsjeća naš sugovornik.
S druge strane, i Turska ima konja za trku. Riječ je o velikoj zemlji koja se prostire na dva kontinenta i koja ima snažnu vojsku. Uz to, Turska je SAD-u i Europi bitna i zbog svog geostrateškog položaja, budući da joj pripadaju Bospor i Dardaneli. Stoga se može reći da Turska u svojim rukama drži ključeve Sredozemlja s istočne strane, čime zatvara Rusiju u Crnom moru.
Turska drži ključeve normalizacije odnosa na području Kavkaza
No, i Rusija ima interes za produbljivanjem odnosa s Turskom. Osim što je Turska jedina članica NATO-a koja joj nije uvela sankcije, Ankara je Moskvi važna i zbog ruskih trupa u Siriji.
Također, prema medijskim izvješćima, Turska je jedna od zemalja preko koje Rusija nabavlja zapadnu tehniku koja se nalazi pod sankcijama.
U cijeloj priči važan je i turski utjecaj u Zakavkazju. Turska ima izvrsne odnose s Azerbajdžanom koji je na jesen prošle godine zauzeo Gorski Karabah, armensku enklavu na azerbajdžanskom teritoriju, a što je rezultiralo masovnim egzodusom više od 100.000 tamošnjih Armenaca, o čemu je Euractiv pisao.
Armenija i Azerbajdžan posljednjih mjeseci nastoje normalizirati odnose, no cijeli proces se sporo odvija, dijelom i zato što Turska i Armenija, zbog sukoba iz prošlosti, nikada nisu uspostavile diplomatske odnose.
Rusija je, s druge strane, formalni saveznik Armenije, ali u trenutku azerbajdžanskog napada na Gorski Karabah, u kojem su smještene ruske trupe, nije napravila ništa. To je u velikoj mjeri pogoršalo odnose Moskve i Erevana, dok su, na drugoj strani, odnosi Moskve i Bakua u usponu, iako Rusija i Azerbajdžan formalno nisu saveznici.
U svakom slučaju, jasno je da se zamršeno klupko odnosa na Kavkazu neće moći riješiti bez Turske. U Ankari to dobro znaju, kao što znaju i u Kremlju.
Hoće li Ankara posredovati i u normalizaciji odnosa Moskve i Zapada?
Na kraju, ne može se isključiti ni mogućnost da upravo Turska postane posrednik u nekom budućem otopljavanju odnosa Rusije i Zapada.
Međutim, za tako nešto potrebno je najprije završiti rusko-ukrajinski rat, u čemu bi Ankara također mogla dati značajan doprinos.