EU I MERCOSUR: Bruxelles treba južnoameričke sirovine i želi istisnuti Rusiju i Kinu, a cijenu plaćaju europski farmeri

Liberalizacija trgovine s Mercosurom, južnoameričkim trgovinskim blokom, jedan je od glavnih razloga prosvjeda seljaka koji posljednjih tjedana potresaju Europsku uniju, a uskoro bi mogli i Hrvatsku.

Europski poljoprivrednici, naime, strahuju od snažne konkurencije poljoprivrednih proizvođača iz dvije vodeće članice Mercosura koje su ujedno i divovi u poljoprivrednoj proizvodnji - Argentine i Brazila.

Strah od nelojalne konkurencije

Uzmu li se u obzir argumenti europskih farmera, koji ističu da je radna snaga u poljoprivredi u zemljama Mercosura znatno jeftinija od one u EU, kao i da su u tamošnjem poljoprivrednom sektoru standardi i regulacija daleko manji nego u EU, može se reći da njihov strah od nelojalne konkurencije opravdan.

Naime, poljoprivredni proizvodi koji iz Argentine, Brazila i ostalih članica Mercosura dolaze na europsko tržište znatno su jeftiniji od europskih poljoprivrednih proizvoda.

Osim toga, kako ističu u Hrvatskoj poljoprivrednoj komori (HPK), poljoprivrednici u zemljama Mercosura mogu u svojoj proizvodnji koristiti brojna sredstva koja su europskim farmerima zabranjena ili se zabranjuju.

Sve to europske poljoprivrednike stavlja, a u budućnosti će stavljati i više, u podređeni položaj, i to na vlastitom terenu. Štoviše, mnogi će vjerojatno morati staviti i ključ u bravu.

Mineralno bogatstvo Južne Amerike važno za europsku industriju

No, priča o jačanju odnosa EU i Mercosura ima i svoje naličje. Ovdje treba naglasiti da su zemlje Mercosura, a posebno Argentina i Brazil, bogate mineralima i brojnim drugim resursima, koji europskoj industriji itekako trebaju.

Među njima su brojne rude, ali i nafta i plin. 

Južna Amerika postala bojno polje u novoj geopolitičkoj utakmici

Isto tako, važno je kazati da se pozicija tih zemalja na međunarodnoj sceni uvelike promijenila otkako je prije dvije godine počeo rusko-ukrajinski rat, koji je na svjetsku scenu vratio borbu za prevlast u svijetu. Igrači u toj utakmici nisu samo SAD i EU, nego i Rusija i Kina, a sve više i Indija.

I Južna Amerika je postala jedno od bojnih polja na kojem se veliki bore za prevlast. Ovdje je dovoljno podsjetiti da je Brazil jedan od osnivača BRICS-a, a da je Argentina "za dlaku“ izbjegla priključenje tom bloku velikih zemalja u razvoju, i to tako što je krajem prošle godine, u posljednjem trenutku, odustala od pristupanja. 

Vodeće zemlje Mercosura postale su, dakle, države koje u svom taboru žele imati i Zapad i Istok, odnosno i SAD i EU na jednoj, te Rusija i Kina na drugoj strani. Pozicija Zapada u toj geopolitičkoj utakmici je jača, budući da raspolaže novcem i utjecajem, ali privlačenje Brazila, Argentine i drugih zemalja tog kontinenta u svoj tabor ima i svoju cijenu.

I Mercosur dio 'savršene oluje'

Na to upozorava i Kristijan Kotarski, profesor ekonomske politike i političke ekonomije na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti.

"Utjecaj Rusije i Kine na tom području sve je jači i EU se tome želi suprotstaviti. Međutim, za to nešto mora i žrtvovati. Cijenu toga plaća europska poljoprivreda koja teško može konkurirati jeftinijim poljoprivrednim proizvodima iz Argentine i Brazila. Zato će EU morati napraviti neke koncesije vlastitim poljoprivrednicima, a to će se vjerojatno dogoditi tako da odustane od nekih elemenata svoje zelene agende koja je veliki uteg za europske poljoprivrednike“, ocjenjuje Kotarski za Euractiv

Smatra i da se Bruxelles preračunao kada je ulazio u pregovore o liberalizaciji trgovine s Mercosurom. Europi, naime, trebaju resursi kojima raspolaže Južna Amerika, posebno litij, koji je ključan za energetsku tranziciju, ali cijena razvoja snažnih odnosa s članicama Mercosura je otvaranje velikog i bogatog europskog tržišta za proizvođače iz tih zemalja. U uvjetima kada se Europa i svijet suočavaju s rusko-ukrajinskim ratom, divljanjem cijena energenata, poskupljenjem hrane, kidanjem dosadašnjih opskrbnih lanaca i zelenom tranzicijom, otvaranje EU prema Mercosuru dodatni je udarac za europske proizvođače, posebno u poljoprivredi. Ili, kako se to kaže, dio je "savršene oluje". 

Madrid i Lisabon 'guraju' jačanje odnosa s Mercosurom

Razvoj odnosa s Mercosurom u EU posebno "guraju“ Španjolska i Portugal. Tome se ne treba čuditi, budući da su članice Mercosura nekadašnje španjolske (Argentina, Urugvaj i Paragvaj) i portugalske kolonije (Brazil).Zbog stoljeća kolonijalnog naslijeđa, zemlje Mercosura su i demografski i kulturološki bliske Španjolskoj i Portugalu.

Uostalom, i španjolski premijer Pedro Sanchez je prilikom predsjedanja svoje zemlje Unijom u drugoj polovici prošle godine visoko na listi prioriteta označio upravo razvoj odnosa EU s Mercosurom i konačnu finalizaciju sporazuma o slobodnoj trgovini među njima.

No, Mercosur nije tek neki manji trgovinski blok, s kojim je lako razvijati slobodnu trgovinu, već veliki i značajan politički i ekonomski savez sa snažnim utjecajem na svjetsko gospodarstvo. Te učinke osjeća i EU.

'EU Južne Amerike'

Mercosur su 1991. godine osnovale Argentina, Brazil, Urugvaj i Paragvaj. Blok je i osnovan po uzoru na EU, pa su članice Mercosura danas u carinskoj uniji i imaju jedinstvenu carinsku tarifu prema ostatku svijeta.

Među vodećim zajedničkim tijelima Mercosura su Tajništvo, ali i zajednički parlament (Parlasur). Sjedište tih institucija je u Montevideu, glavnom gradu Urugvaja.

Kao i u slučaju EU, državljani članica Mercosura mogu slobodno živjeti i raditi u bilo kojoj članici bloka. Postoji i putovnica Mercosura. Preciznije, svaka od članica izdaje svoje nacionalne putovnice na kojima iznad naziva države piše Merosur ili Mercosul (portugalski naziv koji se koristi u Brazilu), kao što na putovnicama članica EU iznad oznake države stoji "Europska unija".

EU i Mercosur imaju čak i kopnenu granicu

S oko 12 milijuna četvornih kilometara, Mercosur je teritorijalno otprilike trostruko veći od EU. Manje je poznato da EU i Mercosur čak imaju i oko 730 kilometara kopnene granice na području Amazonije, budući da je Francuska Gvajana dio EU.

EU brojem stanovnika znatno nadmašuje Mercosur, ali sa svojih 260 milijuna žitelja i potencijalnih potrošača, Mercosur ostaje jedno od najvećih regionalnih tržišta u svijetu. U Zapadnoj hemisferi je drugi trgovinski blok po veličini i značaju, iza USMCA (bivša NAFTA), bloka kojeg čine SAD, Kanada i Meksiko.

Iako Mercosur ima samo četiri članice, dvije spadaju među najveće zemlje svijeta. Riječ je o Brazilu, koji je peta po veličini država svijeta i najveća u Južnoj Americi, te o Argentini, koja je osma po veličini zemlja svijeta i druga na južnoameričkom kontinentu.

Sa svojih više od 200 milijuna stanovnika, Brazil spada i među zemlje s najvećim brojem stanovnika. Prema podacima Ujedinjenih naroda, Brazil ima sedmu po veličini populaciju u svijetu i drugu u Zapadnoj hemisferi, iza SAD-a.

Mercosur ima veće gospodarstvo od Rusije

Premda su prosječnom Europljaninu prve asocijacije na države Mercosura turizam, amazonska prašuma i sport, kao i siromaštvo i politička nestabilnost, taj je dio svijeta davno izašao iz tih okvira i danas se snažno razvija.

Prema podacima Svjetske banke za 2022. godinu, ukupan bruto domaći proizvod (BDP) zemalja Mercosura iznosi oko 2,67 bilijuna američkih dolara. Po tome, Mercosur ima veće gospodarstvo od Rusije i nešto manje od Francuske.

Brazil ima 11. po veličini svjetsku ekonomiju  

Najveća ekonomija Mercosura je Brazil, čiji je BDP 2022. godine, također prema podacima Svjetske banke, iznosio preko 1,9 bilijuna dolara.

Brazilsko je gospodarstvo 11. po veličini u svijetu, nešto manje od ekonomije Italije, ali veće od ekonomije Australije.

Najrazvijeniji Urugvaj, a najsiormašniji Paragvaj

Naravno, puno bolji pokazatelj gospodarskog razvoja neke zemlje je BDP po stanovniku. Taj se pokazatelj jako razlikuje od jedne do druge članice Mercosura.

Najveći BDP po stanovniku, prema podacima Svjetske banke za 2022. godinu, ima Urugvaj, gotovo 21.000 dolara, što tu zemlju po stupnju razvoja čini usporedivom s Grčkom.

Slijedi Argentina s BDP-om po stanovniku od gotovo 13.700 dolara, po čemu je ta velika zemlja otprilike na razini razvoja Bugarske.

S BDP-om po stanovniku od oko 9000 dolara, Brazil je tek na trećem mjestu među zemljama Mercosura. Takav stupanj razvoja sličan je onom na kojem se nalazi Srbija.

Najsiromašnija članica Mercosura je Paragvaj, čiji je BDP po stanovniku 2022. iznosio nešto manje od 6200 dolara. Po tome, Paragvaj se nalazi na stupnju razvoja Gruzije, zemlje koja je krajem prošle godine postala kandidat za članstvo u EU, pokazuju podaci Svjetske banke.

Venezuela suspendirana iz članstva, Bolivija i dalje 'na čekanju'

Dodajmo ovome kako je Mercosuru svojedobno pristupila i Venezuela, ali je Caracasu članstvo u tom bloku 2026. suspendirano zbog kršenja ljudskih prava i neispunjavanja obveza iz članstva.

S druge strane, Bolivija je 2012. godine zatražila pristupanje Mercosuru. To joj je 2015. i odobreno, no bolivijsko je članstvo "zapelo“ u labirintu ratifikacije pa ta zemlja još nije ušla u Mercosur.

Kolateralna žrtva jačanja odnosa EU i Mercosura

Unatoč tome, Mercosur je vodeći trgovinski blok u Latinskoj Americi. Razvija snažne odnose s okolnim trgovinskim blokovima, kao i s regionalnim blokovima drugdje u svijetu.

Među blokovima s kojima želi jačati odnose je i EU. No, Unija se sama suočava s problemima kada je riječ o jačanju suradnje s Mercosurom, i to upravo zbog političkog i ekonomskog jačanja Mercosura posljednjih desetljeća.

"Kada je riječ o Mercosuru, EU ima problem s kontradiktornim ciljevima. S jedne strane, Latinska Amerika joj je jako bitna, kako zbog velikog mineralnog bogatstva, posebno litija, tako i zbog suzbijanja utjecaja Rusije i Kine. S druge strane, europska poljoprivreda ne može konkurirati proizvodima poljoprivrednika iz Brazila i Argentine pa slobodna trgovina s Mercosurom zapravo znači udar na europsku poljoprivredu“, zaključuje Kotarski.

Može se reći da je europska poljoprivreda zapravo kolateralna žrtva jačanja odnosa između EU i Mercosura. S obzirom na napetu geopolitičku situaciju u svijetu, malo je vjerojatno da će se EU odreći daljnjeg razvoja odnosa s Mercosurom. Naime, nikome u Bruxellesu, kao ni u Washingtonu, ne pada na pamet prepuštati taj dio svijeta utjecaju Moskve i Pekinga.

No, cijena razvoja tih odnosa bit će velika, a platit će je, po svemu sudeći, ponajprije europski poljoprivrednici.