Neriješeni odnosi Srbije i Kosova i dalje su prijetnja stabilnosti cijele regije, a malo toga upućuje na zaključak da je normalizacija odnosa Beograda i Prištine blizu
Baš kada je počelo izgledati da se priprema teren za konačni početak kakve-takve normalizacije odnosa Beograda i Prištine, stvari su se, po starom dobrom običaju, ponovno počele komplicirati.
Ovoga puta razlog je - novac.
Preciznije, odluka Središnje banke Kosova (CBK) da od 1. veljače s teritorija Kosova izbaci srpski dinar, koji je i dalje platežno sredstvo u sredinama s većinskim srpskim stanovništvom, posebno na sjeveru Kosova.
U pitanje bi mogla doći i isplata plaća, mirovina i socijalnih transfera
Prema odluci središnje banke iz Prištine od srijede, jedino sredstvo gotovinskih plaćanja na području cijeloga Kosova od 1. veljače je euro. Građani i tvrtke, naravno, mogu štedjeti i u drugim valutama, pa tako i u srpskom dinaru, no taj novac mora biti na bankovnim računima, a ne u slobodnoj cirkulaciji.
Kako su objavili svjetski mediji, nova bi odluka mogla izazvati nove probleme na ionako nemirnom sjeveru Kosova, gdje je i dalje pretežno u upotrebi srpski dinar.
Naime, osim što je srpska valuta za tamošnje Srbe jedan od simbola povezanosti sa Srbijom, odluka kosovskih monetarnih vlasti mogla bi dovesti i do sasvim konkretnih problema za građane, poput nemogućnosti isplate plaća, mirovina i raznih socijalnih transfera, koji se tamo i dalje obavljaju u dinarima, upozorava agencija Anadolija.
Srbija izgubila Kosovo u ratu s NATO-om
Srbija je izgubila Kosovo u ratu s NATO-om 1999. godine. Rezolucijom 1244, koju je Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda usvojilo 10. lipnja 1999. godine, vojska i policija Srbije i tadašnje SR Jugoslavije morale su se povući s Kosova.
Civilna vlast u dotadašnjoj južnoj srpskoj pokrajini predana je u ruke UNMIK-a, UN-ove misije na Kosovu, dok je vojna vlast pripala KFOR-u, vojnim snagama koje trenutno broje oko 5000 pripadnika iz tridesetak zemalja, a među kojima je i Hrvatska. Iako sve zemlje koje su poslale vojnike u KFOR nisu članice NATO-a - neke su, poput Austrije, Irske, Švedske i Švicarske, neutralne države, a neke, poput Armenije, čak i službene saveznice Rusije - ključnu riječ u KFOR-u ima SAD. Uostalom, sam KFOR i djeluje u okviru NATO-a.
Uveli euro, iako nisu u eurozoni
Nakon što su se s Kosova 1999. povukle srpske snage, na tom je području kao platežno sredstvo uvedena njemačka marka. Ukidanjem njemačke marke početkom 2002. godine, Kosovo je prešlo na euro, kojeg i danas koristi kao nacionalnu valutu, iako nije članica eurozone.
Međutim, u većinski srpskim sredinama na Kosovu u upotrebi je ostao najprije jugoslavenski, a od 2006. srpski dinar. To se posebno odnosi na sjever Kosova, gdje su Srbi velika većina stanovnika i u kojem su nastavile djelovati civilne institucije srpske države.
Vrlo zategnuti odnosi
Ni proglašenje neovisnosti Kosova 2008. godine, do kojeg je došlo nakon dugotrajnih neuspješnih pregovora između Beograda i Prištine o statusu Kosova, nije promijenilo stanje na terenu. Srbija, naime, nije priznala i ne priznaje neovisnost Kosova te ga i dalje smatra dijelom svog teritorija.
Beograd i Priština i dalje, četvrt stoljeća od kraja rata, imaju vrlo zategnute odnose koji su povremeno na rubu izbijanja novog rata. Spor oko automobilskih registarskih tablica krajem 2022. godine završio je povlačenjem Srba iz kosovskih institucija, uključujući i one na sjeveru Kosova. Nakon što su na proljeće prošle godine u tom dijelu Kosova održani izbori, na koje je izašlo manje od četiri posto birača, dok ih je najveći dio Srba bojkotirao, vlast je i na sjeveru Kosova preuzela vlada Albina Kurtija iz Prištine.
Kosovo želi uspostaviti vlast na cijelom svom teritoriju
Sada, po svemu sudeći, Priština želi zaokružiti svoj suverenitet na cijelom području Kosova, pa tako i na sjeveru. Srbijanskih institucija na sjeveru Kosova više gotovo da i nema, na velika vrata se uvode kosovske registarske tablice, a od 1. veljače iz platnog prometa se povlači i srpski dinar.
Već od ranije su na granici Kosova i Srbije uspostavljene granične kontrole - u Prištini ih nazivaju graničnim, a u Beogradu administrativnim prijelazima.
Iako je obilježja srpske države čak ina sjeveru Kosova sada već malo, u Beogradu i dalje tvrde da je Kosovo dio Srbije i da ga nikada neće priznati kao neovisnu državu. Štoviše, upravo je kosovski mit jedan od temelja vlasti srpskog predsjednika Aleksandra Vučića, iako oko kosovskog pitanja nema većih razlika između vlasti i oporbe u Srbiji.
Ni sve članice EU i NATO-a nisu priznale Kosovo
No, problem s neovisnošću Kosova ima i znatan broj europskih i drugih zemalja, pa čak i članica Europske unije i NATO-a. Tako neovisnost Kosova do danas nije priznalo pet članica EU - Španjolska, Slovačka, Rumunjska, Grčka i Cipar. Sve su one, s izuzetkom Cipra, i članice NATO-a.
Među zemljama regije, neovisnost Kosova nije priznala ni Bosna i Hercegovina, u kojoj ni po tom pitanju nema konsenzusa.
Od ostalih značajnijih europskih zemalja, neovisnost Prištine nisu priznale ni Rusija i Ukrajina, kao ni Vatikan.
Akcija 'odpriznavanja'
Danas otprilike polovica zemalja u svijetu priznaje Kosovo kao neovisnu državu.
No, valja podsjetiti da je srbijanska diplomacija posljednjih godina pokrenula akciju "odpriznavanja“ Kosova, nagovorivši neke od zemalja koje su ranije priznale Kosovo da povuku priznanje. Mahom je riječ o afričkim, latinoameričkim i pacifičkim državama.
Bruxelles traži normalizaciju odnosa
Svega toga su svjesni i u EU pa od Srbije ne traže da formalno prizna neovisnost Kosova. Međutim, Bruxelles traži da Beograd i Priština normaliziraju odnose, i to po modelu de facto priznanja.
Drugim riječima, od Beograda se ne traži da službeno prizna samostalnost Kosova, ali očekuje se da s Prištinom uredi odnose na terenu kao s bilo kojom drugom državom.
Sporna Zajednica srpskih općina
Takvi zahtjevi nailaze na snažne otpore u Srbiji. U Beogradu kažu da su i ranije brojnim sporazumima s Prištinom uređivali odnose, ali da je puno toga ostalo samo mrtvo slovo na papiru.
Kao primjer najčešće navode Zajednicu općina sa srpskom većinom, čije je osnivanje predviđeno još Briselskim sporazumom iz 2013., ali koja do danas nije osnovana.
S druge strane, u Prištini žele da se sa sjevera Kosova povuku sva obilježja srpske državnosti i da se Beograd prestane miješati u kosovska pitanja. Žele i da kosovski pravni poredak u potpunosti zaživi i sjeverno od Ibra.
Poručuju da su Srbima na Kosovu zajamčena sva prava, uključujući i srpski jezik kao drugi službeni jezik na području cijelog Kosova, iako je broj Srba na Kosovu danas razmjerno mali.
Rat promijenio etničku sliku Kosova
S obzirom na to da su kosovski Srbi bojkotirali popis stanovništva na Kosovu, procjene njihova broja Srba razlikuju se od institucije do institucije. Najčešće se govori o 100.000 Srba koji i dalje žive na Kosovu i koji predstavljaju pet do šest posto ukupnog broja stanovnika. Otprilike polovina njih živi na sjeveru Kosova, dok su ostali su raspršeni u enklavama južno od Ibra.
Prema posljednjem jugoslavenskom popisu iz 1991., kojeg su, pak, bojkotirali kosovski Albanci, na Kosovu je živjelo oko 200.000 Srba. Činili su 10 posto procijenjenog ukupnog broja stanovnika Kosova.
'Srbija se mora suočiti s činjenicom da je Kosovo otišlo'
Poznati hrvatski politolog i nekadašnji veleposlanik u Švedskoj Branko Caratan smatra da je krajnji trenutak da se, kako kaže, Srbija suoči s činjenicom da je Kosovo otišlo.
"Kosovo je mit srpske politike koji najviše šteti samoj Srbiji. Zbog toga su odnosi između Srbije i Kosova i dalje opterećeni sukobima, iako sama egzistencija Kosova neće biti dovedena u pitanje jer su tamo prisutne jake američke snage. Srbija nema ni političkog ni vojnog kapaciteta da vrati Kosovo pod svoj nadzor“, ističe Caratan za Euractiv.
'I Velika Britanija i Francuska su morale prihvatiti nestanak svojih kolonijalnih carstava'
Dodaje kako "i u Beogradu manje-više svi znaju da je Slobodan Milošević izgubio Kosovo, ali nitko se to ne usudi javno izgovoriti“.
"I Britansko Carstvo je nekad bilo takvo da u njemu Sunce nikada nije zalazilo, pa je Velika Britanija ostala bez njega, i to nakon što je iz Drugog svjetskog rata izašla kao pobjednica. I Francuska je nakon Drugog svjetskog rata morala odustati od kolonija, a sam Charles de Gaulle je morao konstatirati da Alžir više nije francuski“, napominje Caratan, podsjećajući da je Srbija Kosovo izgubila u ratu prije 25 godina.
Kaže da je krajnji trenutak da se Srbija "modernizira i prihvati realnost“.
"Bez suočavanja s političkom realnošću, Srbija neće moći dalje. No, to je već ponajprije problem Srbije, a ne toliko Kosova“, zaključuje Caratan.
Neriješeni odnosi velik uteg i za Kosovo
Ipak, neriješeni odnosi između Beograda i Prištine velik su uteg i za kosovske vlasti.
Kosovo je, primjerice, krajem 2022. godine apliciralo za članstvo u EU, no do danas nije dobilo status kandidata, već je i dalje samo potencijalni kandidat.
EU je za nositelje kosovskih putovnica 1. siječnja ove godine ukinula vizni režim, ali u zraku stalno visi prijetnja ponovnog uvođenja viza ako dođe do masovnog egzodusa Kosovara u EU.
Iako želi u UN, Kosovo se suočava s problemima i na East Riveru. Naime, eventualnu odluku o primanju Kosova u članstvo u Vijeću sigurnosti uvijek može zaustaviti Rusija ili Kina, koje imaju pravo veta. Kosovo teško može u UN čak i ako bi o njegovoj kandidaturi odlučivala Opća skupština UN-a, budući da su jako male šanse da Priština može skupiti dvije trećine glasova.
Nešto više sreće Kosovo bi moglo imati oko primanja u Vijeće Europe jer većina europskih zemalja priznaje kosovsku neovisnost. Stoga Priština u Strasbourgu može računati i na više od potrebnih dvije trećine glasova.
Ipak, čini se da se ni najstarijoj europskoj instituciji ne žuri s primanjem Kosova, već da će naglasak ipak staviti na pokušaj postizanja kompromisa, a ne na preglasavanje, o čemu je Euractiv već pisao.
Nastavak nestabilnosti
U takvoj situaciji, vlastima u Prištini puno znače i potezi poput ukidanja srpskog dinara i zamjene srpskih kosovskim automobilskim tablicama.
No, teško će objema stranama u kosovskom konfliktu biti dobro sve dok ne nađu put barem do nekakve normalizacije odnosa. Bez toga neće biti ni mira i stabilnosti, što su pokazali i događaji u Banjskoj na jesen prošle godine.