Odnosi Hrvatske i Turske posljednjih su desetak godina bili u drugom planu, a sada dolazi do jačanja suradnje između dvije članice NATO-a
Nakon desetljeća tavorenja u drugom planu, odnosi Hrvatske i Turske ponovno kreću uzlaznom putanjom.
Zaključak je to koji se može izvući iz posjeta šefa hrvatske diplomacije Gordana Grlića Radmana Ankari.
Grlić Radman je u Turskoj boravio dva dana, u utorak i srijedu.
Trokut Zagreb - Sarajevo - Ankara
U priopćenjima koje je objavilo Ministarstvo vanjskih poslova ističe se da je Grlić Radman tijekom susreta s turskim kolegom Hakanom Fidanom u Ankari razgovarao o stanju na Bliskom istoku, u Ukrajini i na jugoistoku Europe.
Dvojica su ministara naglasila kako je Hrvatskoj i Turskoj, kao članicama NATO-a, stalo do mira i sigurnosti na europskom jugoistoku. Stoga su razgovarali i o nastavku suradnje u okviru trokuta Zagreb - Sarajevo - Ankara.
Naime, i Hrvatska i Turska zainteresirane su za stanje u Bosni i Hercegovini. Hrvatska zato što s tom zemljom ima granicu dulju od tisuću kilometara i što su Hrvati u njoj konstitutivan narod te zato što je jedan od jamaca Daytonskog sporazuma.
Turska se, s druge strane, doživljava kao zaštitnica Bošnjaka, s kojima Hrvati čine najveći dio stanovnika Federacije BiH, jednog od dva entiteta od kojih se sastoji BiH. Štoviše, utjecaj Turske u BiH posljednjih je desetljeća snažno porastao.
Dobri odnosi Hrvatske i Turske mogli bi raspetljati BiH čvor
Upravo bi se dobri odnosi Hrvatske i Turske mogli pokazati ključnima za premošćivanje jaza između političkih predstavnika Hrvata i Bošnjaka u Federaciji BiH i u BiH u cjelini.
Također, mogli bi pozitivno utjecati na stabiliziranje prilika u cijeloj BiH, koja se sada nalazi možda i najbliže raspadu još od potpisivanja Daytonskog sporazuma 1995. godine. Naime, turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan ima dobre odnose sa srbijanskim predsjednikom Aleksandrom Vučićem, kao i s predsjednikom Republike Srpske Miloradom Dodikom, koji već mjesecima prijeti odcjepljenjem tog bosanskohercegovačkog entiteta, i to u trenutku kada službeno Sarajevo nastoji ispuniti barem minimalne uvjete za otvaranje pregovora o ulasku u Europsku uniju.
'Turska ima velik utjecaj na Bošnjake, ali ne znamo kakvi su točno njeni interesi u BiH'
I dio hrvatskih stručnjaka ističe da Ankara ima velik utjecaj na Bošnjake, no sumnjičav je prema planovima Turske u BiH.
"Turska nesumnjivo ima jak utjecaj na Bošnjake. No, otvoreno je pitanje je li Turskoj stvarno u interesu da se situacija u BiH riješi. Mi zapravo i ne znamo kakvi su točno interesi Turske u BiH“, upozorava za Euractiv politolog i sociolog te voditelj Europskog centra za migracijske studije Anđelko Milardović.
Dodaje kako bi Ankara svoj utjecaj u BiH mogla iskoristiti i za trgovinu oko drugih pitanja koja su Turskoj važna, a kojih ne manjka.
Ipak, napominje, pozdravlja jačanje diplomatskih veza Hrvatske i Turske.
Turska podupire želju Hrvatske da uđe u OECD
Turska je dugo vremena bila jedan od vodećih hrvatskih saveznika. Preciznije, sve do ulaska Hrvatske u EU, kada je Zagreb morao uvesti vize turskim državljanima, nakon čega su odnosi zahladili.
Ipak, Hrvatska i Turska su i dalje saveznice. Turska je članica NATO-a još od 1952. godine, a Hrvatska od 2009.
Također, Turska je članica Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD), članstvu u kojoj teži i Hrvatska, a što se također, prema priopćenju Ministarstva vanjskih poslova, našlo na dnevnom redu sastanka Grlića Radmana i Fidana. Turska u tome Hrvatskoj pruža podršku.
Suspendirani pregovori o članstvu u EU
Danas se još malo tko sjeća da su Hrvatska i Turska na jesen 2005. godine istodobno pokrenule pregovore o ulasku u EU. Hrvatska ih je u međuvremenu i zatvorila te je pristupila Uniji 1. srpnja 2013. godine.
Turska se, s druge strane, našla u blokadi, što zbog okupacije sjeverne trećine Cipra, što zbog autoritarne vladavine Erdogana, a velikim dijelom i zato što ni sama EU zapravo ne zna želi li je u svom članstvu ili ne. Pristupni pregovori s Ankarom i službeno su suspendirani 2019. godine i nitko u ovom trenutku ne može reći hoće li se ponovno pokrenuti ili je time (neuspješno) završio dugotrajan put Turske u EU.
Okretanje Ankare Balkanu, Bliskom istoku i Zakavkazju
U svakom slučaju, Turska se posljednjih godina okrenula jačanju svog utjecaja na Balkanu, ali i na Bliskom istoku te u Zakavkazju i Srednjoj Aziji. Takva politika Ankare često je dovodi u sukob s ostatkom Zapada, kojem Turska, kao članica NATO-a i kandidat za EU, službeno pripada.
Vidjelo se to i kada je Rusija u veljači 2022. godine napala Ukrajinu. Iako je Turska osudila napad, jedina je članica NATO-a koja Moskvi nije uvela sankcije. Štoviše, Erdogan je nastavio održavati dobre odnose i s Kijevom i s Moskvom. Turska je čak pokušavala biti posrednik u pregovorima Rusije i Ukrajine.
Odstupanje od zapadne politike vidljivo je i u slučaju sukoba Izraela i Hamasa. Dok je većina zapadnih zemalja u tom sukobu podržala Izrael, Turska je došla do samog ruba prekida diplomatskih odnosa s Izraelom i izrazila podršku Palestincima.
I u kratkoj vojnoj intervenciji Azerbajdžana u Gorskom Karabahu na jesen prošle godine, koja je završila egzodusom tamošnjeg armenskog stanovništva, Turska se našla na drugoj strani u odnosu na većinu zapadnih zemalja. Naime, Ankara je izravno pomogla Bakuu, dok je EU razmatrala načine kako da kazni Azerbajdžan, ali i kako da otrgne samu Armeniju od ruskog utjecaja.
Stvari su otišle toliko daleko da su Erdogan i azerbajdžanski predsjednik Ilham Alijev na kraju odlučili otkazati svoje sudjelovanje na summitu Europske političke zajednice u španjolskoj Granadi, o čemu je Euractiv pisao.
Carinska unija s EU
Sve to, međutim, ne znači da je Turska raščistila s Europom, odnosno odustala od ulaska u EU. S EU je, uostalom, od 1995. godine u carinskoj uniji, od koje su obje strane, pa tako i Hrvatska kao članica Unije, snažno profitirale.
Kada je EU u lipnju 2022. godine dodijelila status kandidata Ukrajini i Moldaviji, Erdogan je podsjetio da Turska već desetljećima čeka u predvorju Unije.
Također, bez obzira na vlastitu politiku prema Moskvi i blokadu ulaska Švedske u NATO, Ankara se uglavnom pokazala vjernim saveznikom u okviru Sjevernoatlantskog saveza. Erdogan je, primjerice, otvoreno kazao da Ankara ne priznaje ni rusku aneksiju Krima, a kamoli istoka i juga Ukrajine. Isto tako, Turska aktivno naoružava Ukrajinu.
Biranje riječi u dijalogu s Ankarom
Zbog takvog položaja u međunarodnoj zajednici, politički centri moći u Europi i svijetu redovito biraju riječi u komunikaciji s Ankarom. Tu je praksu, čini se, usvojio i službeni Zagreb.
"Govoreći o odnosima EU i Turske, ministar Grlić Radman je naglasio kako Turska kao kandidatkinja ostaje ključan partner EU, dok će se Hrvatska nastaviti zalagati konstruktivan dijalog i suradnju EU s Turskom“, ističe se u priopćenju Ministarstva vanjskih poslova.
'Erdogan drži ključeve migracija u svojim rukama'
Milardović, pak, kaže kako je teško očekivati da bi Turska mogla ući u EU dok je na vlasti Erdogan, a pitanje je hoće li ikada i ući. No, upozorava, i Ankara u odnosima s Bruxellesom ima konja za trku.
"Turska je postala veliki lager migranata. Erdogan u svojim rukama drži ključeve migracija i time uvijek može ucjenjivati EU“, zaključuje Milardović.
Pritom podsjeća na 2015. godinu, kada su upravo iz Turske stotine tisuća migranata iz Sirije, Iraka, Irana i Afganistana krenule prema EU.
Turska i EU su na kraju postigle dogovor, koji je, među ostalim, podrazumijevao i veliku financijsku pomoć Unije Turskoj, kao i ukidanje viza za turske državljane u zamjenu za zaustavljanje migrantskog vala na turskim granicama. Dogovor je samo dijelom realiziran, a nositeljima turskih putovnica i dalje trebaju vize za EU.
EU pritekla Turskoj u pomoć u vrijeme katastrofalnih potresa
No, ima i pozitivnih primjera. Kada su jugoistok Turske početkom prošle godine pogodili katastrofalni potresi, upravo je EU prva priskočila u pomoć toj zemlji.
Pomoć Turskoj pružila je i Hrvatska.