RUSKO-UKRAJINSKI RAT PROMIJENIO I NEUTRALNOST: Neutralci više nisu puki promatrači, očekuje se da vode aktivnu politiku

Invazija Rusije na Ukrajinu iz temelja je promijenila koncept neutralnosti država.

Zaključak je to koji proizlazi iz politike zemalja koje nisu članice nijednog vojnog bloka, no koje su, kao i ostale članice Europske unije, uvele sankcije Rusiji.

Dio tradicionalnih neutralaca pohrlio u NATO

Također, dio do jučer neutralnih zemalja, odlučio je prekinuti s politikom neutralnosti i pristupiti NATO-u. Riječ je o Finskoj, koja je bila neutralna od završetka Drugog svjetskog rata pa sve do travnja prošle godine kada je ušla u NATO, ali i Švedskoj, kojoj je neutralnost bila jedna od temeljnih odrednica vanjske politike još od Napoleonova vremena, a koja je s Finskom 2022. zatražila ulazak u NATO.

Ipak, za razliku od svog istočnog susjeda, Švedska još nije ušla u Sjevernoatlantski savez. Za to joj nedostaju ratifikacije Protokola o pristupanju od strane Turske i Mađarske. Bez zelenog svjetla Ankare i Budimpešte, a s obzirom na to da NATO funkcionira po načelu konsenzusa, Stockholm ne može pristupiti NATO-u. Očekuje se da bi proces ratifikacije švedskog pristupanja NATO-u u turskom i mađarskom parlamentu mogao završiti narednih mjeseci, nakon čega će Švedska postati 32. članica Saveza.

I brojne neutralne države uvele sankcije Moskvi 

Ako izuzmemo Švedsku, koja je na putu pristupanja NATO-u, i još nekoliko zemalja nejasnog statusa, u Europi je danas 13 zemalja koje se smatraju neutralnima.

Neke od njih - Austrija, Irska, Malta i Cipar, članice su EU. Samim tim, moraju provoditi i politiku koja se dogovara i usvaja u Bruxellesu, što se odnosi i na politiku kažnjavanja Rusije zbog agresije na Ukrajinu.

Tako nešto je, bez obzira na članstvo u EU, još do prije tridesetak godina bilo teško zamislivo jer bi iz temelja narušilo koncept neutralnosti država.

I Švicarska uvela sankcije Rusiji

No, sankcije Rusiji uvela i tradicionalno neutralna Švicarska. Za razliku od susjedne Austrije, Švicarska nije članica EU, pa nije imala ni obvezu uvođenja kaznenih mjera prema Moskvi. Ipak, vlada u Bernu prihvatila je odluke donijete u Bruxellesu, vjerojatno dijelom i zbog toga što je Švicarska, iako izvan EU, s Unijom snažno vezana gospodarski i politički.

Uostalom, Švicarska je članica EFTA-e, trgovinskog bloka koji, uz nju, okuplja i Lihtenštajn, Island i Norvešku, a koji je usko vezan uz EU. Osim Lihtenštajna, koji je isto tako neutralan, a koji je također uveo sankcije Rusiji, Island i Norveška su članice NATO-a.

Većina europskih mikrodržava također završila na 'crnoj listi' Kremlja

Sankcije Moskvi uvele su još tri europske mikrodržave, koje nisu članice ni EU ni NATO-a, već spadaju u krug neutralnih država.

Riječ je o Andori, Monaku i San Marinu. Time su se i one kvalificirale za status "neprijateljskih država Rusije“, kako u Kremlju nazivaju zemlje koje su uvele sankcije Rusiji, bile članice EU ili NATO-a ili ne.

Vatikan nudio posredovanje u zaustavljanju rusko-ukrajinskog rata

S druge strane, Vatikan, najmanja država na svijetu, ali s vrlo jakom diplomacijom, nije uvela sankcije Rusiji. Stoga Vatikana ni nema na ruskom popisu "neprijateljskih država“.

Štoviše, poglavar Katoličke crkve i Vatikana, papa Franjo, u više je navrata nudio posredovanje vatikanske diplomacije u rješavanju rusko-ukrajinskog spora, ističući upravo neutralnost države kojoj je na čelu.

Srbija kaže da zbog neutralnosti ne uvodi sankcije Rusiji

Sankcije Rusiji nije uvela ni Srbija, koja je 2007. deklaracijom usvojenom u parlamentu proglasila neutralnost.

Beograd se od početka ruske invazije na Ukrajinu nalazi pod pritiskom EU da uvede sankcije Rusiji, pri čemu u Bruxellesu upozoravaju Srbiju da je kandidat za članstvo u Uniji, što podrazumijeva i usklađivanje sa Zajedničkom vanjskom i sigurnosnom politikom EU.

U Beogradu, međutim, kažu da ostaju privrženi politici ekvidistance u svojoj vanjskoj politici, odnosno jednakoj udaljenosti, ali i bliskosti, kako s Washingtonom i Bruxellesom, tako i s Moskvom i Pekingom. I istraživanja javnoga mnijenja pokazuju da se većina srbijanske javnosti protivi uvođenju sankcija Rusiji, iako je službeni Beograd u Ujedinjenim narodima u više navrata osudio rusku agresiju na Ukrajinu.

Hrvatski stručnjaci su, međutim, uglavnom skeptični kada se govori o neutralnosti Srbije. Ističu da Srbija pokušava sjediti na više stolica koje se sve više razdvajaju, a podsjećaju i da je promatrač (iako ne i član) u ODKB-u, "ruskom NATO-u“.

I neutralna Moldavija lani uvela sankcije Moskvi

Međutim, sankcijama koja je EU uvela Rusiji krajem prošle godine pridružila se Moldavija, također kandidat za EU i isto tako neutralna država.

Ta je odluka Kišinjeva naišla na žestoku reakciju Moskve. Ipak, Moldavija još nije osvanula na ruskom "popisu neprijateljskih država“.

Nesvrstani Azerbajdžan jača odnose s Rusijom, ali i Turskom

Ni posljednja europska neutralna država, Azerbajdžan, nije uvela sankcije Rusiji. Štoviše, posljednjih je godina primjetno jačanje odnosa između Moskve i Bakua, a što je posebno do izražaja došlo na jesen prošle godine, kada su azerbajdžanske snage zauzele odcijepljenu pokrajinu Gorski Karabah, izazvavši egzodus tamošnjih više od 100.000 etničkih Armenaca. U Karabahu su, inače, stacionirane ruske mirovne trupe, no one nisu zaštitile  Armence u toj regiji.

Posljednjih mjeseci sve su češće optužbe iz EU da se dijelom i preko Azerbajdžana krše sankcije koje je Unija uvela Rusiji.

Inače, Azerbajdžan čak i nije neutralna država u klasičnom smislu riječi, već je član Pokreta nesvrstanih. Jedna je to od rijetkih zemalja u Europi koje su još u članstvu te organizacije koja okuplja zemlje Trećeg svijeta.

Unatoč proklamiranoj nesvrstanosti, Baku ima snažne odnose s Turskom, članicom NATO-a. Ti odnosi podrazumijevaju i jaku vojnu suradnju.

Gruzija i Ukrajina žele u NATO, ali još su daleko od članstva

Za pojedine europske države ne možemo ni reći spadaju li u krug neutralnih ili ne. U tu kategoriju spadaju Ukrajina i Gruzija, ali i susjedna nam Bosna i Hercegovina, kao i Kosovo.

Svima njima je zajedničko da u ovom trenutku nisu članice nijednog vojnog bloka, ali da teže članstvu u NATO-u.

No, ni Gruzija ni Ukrajina još nisu dobile pozivnicu za NATO, a upitno je i hoće li i kada, budući da im je Rusija okupirala znatne dijelove teritorija, što znači da bi njihovo pristupanje NATO-u taj vojni savez praktično automatski uvelo i u rat s Rusijom, tim više što rat Rusije i Ukrajine još traje.

Specifična situacija s BiH

BiH je specifična priča. Za razliku od Ukrajine i Gruzije, BiH nadzire cjelokupan svoj teritorij i službeno je već godinama kandidat za članstvo u NATO-u.

Međutim, ni Sarajevo nikako da dobije pozivnicu za učlanjenje u NATO. Jedan od razloga za to je i nepostojanje konsenzusa unutar same BiH oko članstva u NATO-u, a na što je za nedavnog posjeta Sarajevu upozorio i glavni tajnik Saveza Jens Stoltenberg.

Naime, Republika Srpska, jedan od dva entiteta od kojih se sastoji BiH, želi da BiH bude neutralna država, po uzoru na susjednu Srbiju i protivi se članstvu u NATO-u, iako su i u Banjoj Luci još do prije nekoliko godina podržavali ulazak u NATO. S druge strane, Federacija BiH, drugi entitet u kojem najveći dio stanovništva čine Bošnjaci i Hrvati, želi da BiH uđe u NATO. Kako svaki od dva entiteta i tri naroda u BiH imaju pravo veta, u ovom je trenutku nejasno može li BiH uopće ući u NATO.

Središnje vlasti u Sarajevu kažu da BiH i dalje za cilj ima pristupanje NATO-u, kao i da to podržava većina stanovništva. Međutim, protivljenje Republike Srpske ulasku BiH u NATO, a uzimajući u obzir pravo veta, uvelike dovodi u pitanje realizaciju tog cilja u doglednoj budućnosti. U svakom slučaju, na u srpnju prošle godine održanom summitu NATO-a u Vilniusu BiH je ostala bez pozivnice za priključenje tom savezu, iako su se mnogi u Sarajevu nadali da bi je mogli dobiti.

I polupriznato Kosovo želi u NATO

Situacija s Kosovom još je složenija, budući da njegovu neovisnost, proglašenu 2008. godine, još nisu priznale ni sve članice NATO-a (Španjolska, Slovačka, Rumunjska i Grčka).

Iako vlasti u Prištini ulazak u NATO navode kao svoj cilj, njegovo ostvarenje u ovom trenutku, zbog neriješenog statusa Kosova, djeluje jako daleko i teško ostvarivo.  

Dva vojna bloka u Europi

Ostale europske zemlje članice su jednog od dva vojna bloka koji postoje na europskom kontinentu. Prvi je NATO, koji okuplja 29 europskih zemalja, Kanadu i SAD.

Drugi je ODKB ili CSTO, čija je glavna članica Rusija, a u čijem su sastavu još i Bjelorusija i Armenija, kao i srednjoazijske države Kazahstan, Kirgistan i Tadžikistan.

'Neutralnost kakva je nekad bila danas teško održiva'

Stručnjaci s kojima je Euractiv razgovarao kažu da se koncept neutralnosti proteklih desetljeća prilično promijenio u odnosu na onaj kakav poznajemo od ranije. Danas, primjerice, nije neuobičajeno da neutralne države zauzmu stranu u međunarodnim odnosima, što smo vidjeli i na primjeru većine europskih neutralaca koji su uveli sankcije Rusiji.

"Neutralnost u klasičnom smislu riječi danas je teško održiva zbog visokog stupnja integriranosti među državama, ali i zbog velikih svjetskih igrača koji imaju svoje zahtjeve i često traže od država da se opredijele. Primjer za to može biti Švicarska, koja je pod pritiskom SAD-a i EU, morala odustati čak i od zaštite bankarske tajne kakvu je ranije imala“, objašnjava za Euractiv politički komentator i bivši hrvatski veleposlanik u Moskvi Božo Kovačević.

I on podsjeća da se Švicarska, iako tradicionalno neutralna država, 2022. pridružila sankcijama koje je EU uvela Rusiji.

I europski neutralci se uvelike oslanjaju na NATO

Ističe i da se europski neutralci danas u svojoj sigurnosnoj politici u velikoj mjeri oslanjaju na NATO. Mnoge od neutralnih država, uostalom, i okružene su članicama NATO-a.

Tako, primjerice, Austrija nije članica NATO-a, ali svi njeni susjedi, osim Švicarske i malog Lihtenštajna, jesu. To znači da Austriju gotovo da i nije moguće napasti, a da se prethodno ne napadne NATO.

Slično stoje stvari i s Irskom. Ni Dublin nije u NATO-u, ali jedina kopnena granica koju Irska ima je ona u Sjevernoj Irskoj s Ujedinjenim Kraljevstvom, koje je jedan od utemeljitelja NATO-a.

Ni Cipar nije u NATO-u, ali njegova sjeverna trećina se nalazi pod okupacijom jedne od velikih članica tog saveza, Turske. No, vlasti u Nikoziji, koje su sve do ulaska u EU 2004. vodile politiku nesvrstanosti, imaju snažne odnose s Grčkom. Osim toga, Velika Britanija na jugu Cipra ima dvije velike vojne baze.

Sve to znači da bilo kakav napad na Cipar ne bi prošao bez reakcije pojedinih vodećih članica NATO-a. U najcrnjem scenariju, u slučaju da vlasti u Nikoziji zarate s Turskom, također članicom NATO-a, odnosi unutar tog vojnog saveza - oni između Atene i Ankare, dodatno bi se zakomplicirali.

Do ulaska u EU također nesvrstana Malta otišla je i korak dalje i s obližnjom Italijom, s kojom se u povijesti sukobljavala, sklopila je sporazum po kojem upravo Rim jamči neutralnost Malte. Italija je, inače, također jedan od osnivača NATO-a.

'Za neutralnost važan konsenzus cijeloga društva'

Švicarska nema takve sporazume s okolnim zemljama, koje su sve, s izuzetkom Austrije i Lihtenštajna, u NATO-u. Upravo se Švicarsku smatra oglednim primjerom neutralnosti, na što ukazuju i Kovačević, ali i naš drugi sugovornik, vojni i sigurnosni stručnjak i predavač na Veleučilištu Velika Gorica Marinko Ogorec.

"Za neutralnost je važno da oko nje postoji konsenzus cjelokupnog društva, kao što postoji u Švicarskoj. Švicarska dobro funkcionira kao neutralna država, ekonomski je bogata zemlja i ima snažnu vlastitu obranu i sigurnost koja se temelji na konceptu 'naoružanog naroda'“, ističe Ogorec za Euractiv.

Dodaje kako neutralnost svakako podrazumijeva samodostatnost u politici nacionalne sigurnosti. Taj kriterij Švicarska ispunjava, iako je ekonomski snažno integrirana u suvremeni svijet, u kojem, u gospodarskom smislu, teško da danas može biti nekakve neutralnosti.

Neutralne države kao 'sigurne luke' za kapital 

Neutralnost državama koje su je proglasile svakako nosi određene koristi. Jedna od njih je i da su upravo neutralne često države koje predstavljaju "sigurnu luku“ za kapital u nestabilnim vremenima, što pokazuju slučajevi Švicarske i Monaka, kao i da upravo neutralne države imaju mogućnost posredovanja u rješavanju sporova, što su, recimo, često bili Vatikan, Švicarska i Austrija.

Irska je, pak, dijelom i zbog svoje neutralnosti privukla velika strana ulaganja, koja su je preobrazila u jednu od najrazvijenijih europskih zemalja.

Manjak neutralnosti: veliki izdaci za obranu i sigurnost

No, neutralnost ima i svojih mana. Jedna od njih je da neutralnost trebaju priznati i poštivati i drugi.

Drugi nedostatak je taj da država koja nije pokrivena "sigurnosnim kišobranom“ nekog vojnog bloka ovisi sama o sebi u pitanju svoje obrane i nacionalne sigurnosti. Zato su i izdaci za obranu u tim zemljama, u pravilu, veći nego kod zemalja koje su članice nekog vojnog bloka, a što za posljedicu ima manje raspoloživog novca za druge potrebe.

Naravno, izdaci za vojsku razlikuju se od zemlje do zemlje, odnosno ovise o njihovom sigurnosnom okruženju. Nije ista priča ako je riječ je o državi koja je otok, ili koja je okružena članicama NATO-a, ali s kojima ima dobre odnose, ili ako je riječ o zemljama koje smatraju da im je okruženje neprijateljsko, a nisu dio nijednog vojnog bloka.

Ako ostavimo po strani otočne države (s izuzetkom podijeljenog Cipra), zatim mikrodržave, koje najčešće ni nemaju vojsku, te neutralce koji su okruženi NATO-om, pa im ni ne prijeti neka značajnija opasnost, proizlazi da ostale neutralne države u Europi imaju znatno veća ulaganja u obranu od članica NATO-a.

Tako, primjerice, podaci NATO-a pokazuju da je u 2022. godini samo sedam članica Saveza za obranu izdvajalo preporučenih dva posto bruto domaćeg proizvoda (BDP) ili više od toga. Riječ je o SAD-u, Grčkoj, Litvi, Poljskoj, Velikoj Britaniji, Estoniji i Latviji.

Velika većina članica, uključujući i Hrvatsku, koja je 2022. bila blizu same granice od dva posto BDP-a, izdvajala je manje od preporuka NATO-a. Među njima su i velike članice, poput Francuske, Rumunjske, Italije, Njemačke i Turske te Španjolske.

S druge strane, u 2022. godini Cipar je, prema podacima Svjetske banke, za obranu izdvajao 1,8 posto svog BDP-a. To je više od većine članica NATO-a.

Izdaci za obranu u Srbiji, prema istim podacima, bili su još i veći i iznosili su 2,2 posto BDP-a.

Azerbajdžan je, prema podacima Svjetske banke, za vojne svrhe izdvajao čak 4,5 posto svog BDP-a.

Većina neutralaca ima obvezno služenje vojske

Razlike u odnosu na zemlje koje su pokrivene "sigurnosnim kišobranom" su i u segmentu obveznog služenja vojnog roka. Većina članica NATO-a, uključujući i Hrvatsku, ukinula je obvezno novačenje i posvetila se stvaranju profesionalne vojske, iako pojedine članice NATO-a i dalje drže obvezni vojni rok.

S druge strane, brojne neutralne države na Starom kontinentu i danas imaju obvezu služenja vojnog roka. Među njima su Austrija, Švicarska, Cipar, Moldavija i Azerbajdžan. I Srbija sada najavljuje ponovno uvođenje vojnog roka.

Globalizacija mijenja i neutralnost

Kada se podvuče crta, može se reći da neutralnost ima svojih pluseva i minusa. Hoće li zemlja imati konkretne koristi od nje ili će prevagnuti troškovi, ovisi o brojnim čimbenicima.

No, čak ni neutralnost nije nepromjenjiva kategorija. Globalizacija, razvoj tehnologija i ispremreženost u današnjem svijetu promijenili su i matricu na kojoj počiva politika neutralnosti.

U svakom slučaju, neutralnost u suvremenom svijetu ne znači ni izolaciju ni pasivan odnos prema zbivanjima u okruženju i drugim dijelovima svijeta.