Analitičari kažu da će godina pred nama biti vrlo turbulentna, a posebno ih brine mogućnost aktiviranja sukoba na Dalekom istoku
Samo u prošloj, 2023. godini, zrakoplovi NATO-a su više od 300 puta presreli ruske vojne zrakoplove koji su se približavali zračnom prostoru članica Sjevernoatlantskog saveza, objavili su iz NATO-a.
Najviše presretanja dogodilo se u zračnom prostoru iznad Baltičkog mora, dodaju u sjedištu Saveza u Bruxellesu.
Uhodana praksa nekomuniciranja s kontrolom leta
U NATO-u upozoravaju da duž istočnog krila Saveza ruski vojni zrakoplovi imaju već uhodanu praksu neodašiljanja koda putem transpondera i nekomuniciranja s kontrolom leta, kao i nepodnošenja plana leta.
Ipak, ističu u NATO-u, sami upadi ruskih zrakoplova u zračni prostor NATO-a razmjerno su rijetki i kratkog trajanja.
Ruska invazija na Ukrajina okidač jačanja napetosti između NATO-a i Rusije
Unatoč tome, sve napetiji odnosi između NATO-a i Rusije i u zračnom prostoru pokazuju u kojoj su se mjeri odnosi između Zapada i Moskve zaoštrili, posebno otkako je Rusija u 24. veljače 2022. godine napala Ukrajinu, državu koja nije članica NATO-a, ali koja teži članstvu u tom Savezu. Na to upozoravaju i u NATO-u.
"Ruski rat protiv Ukrajine stvorio je najopasniju sigurnosnu situaciju u Europi posljednjih desetljeća“, upozorio je glasnogovornik NATO-a Dylan White.
Dodao je kako je nadzor zračnog prostora država članica Saveza važna komponenta NATO-a i bitan element zaštite članica i Saveza u cjelini.
"Borbeni zrakoplovi NATO-a dežuraju danonoćno i spremni su poletjeti u slučaju sumnjivih ili nenajavljenih letova u blizini zračnog prostora naših saveznika. Zračni nadzor važan je način na koji NATO osigurava sigurnost našim saveznicima“, poručio je White, a stoji u priopćenju NATO-a.
U NATO-u napominju kako su početkom ruske invazije na Ukrajinu značajno pojačali zračnu obranu na istočnom krilu. Ta je obrana dodatno pojačana nakon ruskih napada na ukrajinsku infrastrukturu u blizini granice Ukrajine s članicama NATO-a, poput Rumunjske i Poljske.
Repriza hladnoratovskih 'zračnih dvoboja'
Sve češća presretanja ruskih vojnih zrakoplova duž istočne granice NATO-a samo su jedan, ali zato indikativan znak sve zaoštrenijih odnosa između NATO-a i Rusije. Mnoge to podsjeća na Hladni rat, kada su takvi "zračni dvoboji“ - naravno, bez izravnog borbenog ishoda - bili uobičajeni.
"Riječ je o situaciji koja je bila uobičajena u Hladnom ratu, od 1960-ih i Kubanske krize, pa do kraja Hladnoga rata. Takvi preleti događali su tada gotovo svakodnevno“, kaže za Euractiv vojni i sigurnosni stručnjak i predavač na Veleučilištu Velika Gorica Marinko Ogorec.
Ipak, dodaje, obje su strane i u hladnoratovskim vremenima dobro znale do koje granice mogu ići, a znaju to i danas.
"Vjerujte, i jedna i druga strana jako dobro znaju dokle seže njihov zračni prostor i dokle mogu ići. Ako se ništa nije dogodilo u vrijeme Hladnoga rata, ne vjerujem ni da bi sada moglo doći nečeg što bi nas odvelo u rat“, napominje Ogorec.
Turbulentna godina pred nama
Upozorava, međutim, kako se stanje u svijetu komplicira. Već i rat u Ukrajini, koji traje sada već skoro dvije godine, kao i rat na Bliskom istoku, koji je izbio 7. listopada prošle godine, dovoljno govore o tome.
Sve napetije je i na Dalekom istoku, gdje su poluratno stanje u Tajvanskom tjesnacu, koji razdvaja Kinu od Tajvana, ali i na Korejskom poluotoku, kritične točke koje bi svakog trenutka mogle eksplodirati.
"Nema sumnje da će ova godina biti jako turbulentna. Situacija na međunarodnom planu još se nije presložila, a sve je jača i utrka u naoružavanju“, ističe Ogorec.
Kraj rusko-ukrajinskog rata zasad nije na vidiku
Kaže da će trebati vidjeti kako će se ove godine razvijati situacija u Ukrajini, ali sumnja da ćemo vidjeti kraj rusko-ukrajinskog rata.
I intenziviranje ruskih napada na ukrajinske gradove i infrastrukturu, kojima svjedočimo posljednjih dana, kao i ukrajinski napadi na Krim i ruski grad Belgorod, ne ukazuju na to da bi oružje na istoku Staroga kontinenta uskoro moglo utihnuti.
No, u narednih nekoliko mjeseci mogao bi završiti rat Izraela i Hamasa, kaže Ogorec.
'Bure baruta' na Dalekom istoku
Međutim, upozorava da Daleki istok, sa svojim neriješenim sukobima još iz hladnoratovskih vremena, predstavlja pravo "bure baruta“.
Kada se sve uzme u obzir, može se bez nekog velikog ustručavanja reći da se svijet u najizazovnijoj situaciji još od završetka Drugog svjetskog rata. S dva aktivna velika ratišta - na istoku Europe i na Bliskom istoku, te nizom manjih sukoba, ali i s brojnim "zamrznutim konfliktima“, za koje nitko ne zna kada bi se mogli aktivirati, svijet u 2024. doista izgleda kao da se nalazi na samom rubu izbijanja novog svjetskog rata.
Naravno, takav scenarij nitko ne priželjkuje, ponajprije zato što su svi svjesni da bi novi globalni sukob vrlo vjerojatno doveo i do korištenja nuklearnog oružja, a to bi onda značilo i kraj civilizacije i svijeta kakvog poznajemo.
Međutim, kada se karte stave na stol, jasno je da je u tijeku nova borba za podjelu sfera utjecaja u svijetu. U takvim uvjetima možemo se samo nadati da lokalni sukobi i politički i ekonomski ratovi neće prerasti u onaj najgori - svjetski i vojni sukob.
Europa ponovno podijeljena blokovskom granicom
U novoj je geopolitičkoj igri posebno ugrožena Europa. Baš kao i u vrijeme Hladnoga rata, na Starom kontinentu i sada postoje dva velika, do zuba naoružana i suprotstavljena vojna bloka.
Jedan je NATO, koji okuplja ukupno 31 članicu, od čega je 29 u Europi. Očekuje se da će NATO-u ove godine konačno pristupiti i Švedska.
Drugi je ODKB ili CSTO, "ruski NATO“ kako ga zovu, a u čijem su sastavu Rusija, Bjelorusija, Armenija, Kazahstan, Kirgistan i Tadžikistan, odnosno istočnoeuropske i srednjoazijske države na čelu s transkontinentalnom Rusijom.
Oba vojna bloka funkcioniraju po istim načelima ("napad na jednu članicu je napad na sve članice“) i oba raspolažu velikim količinama nuklearnog oružja. Baš kao i u vrijeme Hladnoga rata, oba vojna bloka imaju i podulju zajedničku kopnenu granicu, jedino što je ona sada znatno istočnije nego što je bila do rušenja Berlinskog zida.
Velike sile umiješane u ratove na periferijama svojih blokova
Sve to ukazuje na potrebu krajnjeg opreza. Iako se aktualni veliki sukobi odvijaju u državama koje nisu dio nijednog od dva bloka, jasno je da su prijetnja i odnosima između NATO-a i ODKB-a. Uostalom, vodeće članice oba bloka na ovaj ili onaj način su i uključene u te sukobe.
Rusija je tako napala Ukrajinu i zauzela petinu njezinog teritorija, kojeg je potom i anektirala, što nije priznala čak ni njena najodanija saveznica Bjelorusija. SAD i zapadnoeuropske zemlje, s druge strane, politički, ekonomski i vojno pomažu Kijevu u obrani od ruske invazije.
Za razliku od rata na istoku Europe, rat Izraela i Hamasa znatno je "lokalniji“, budući da izravno ne uključuje nijednu veliku silu i članicu NATO-a ili ODKB-a. Međutim, kada se malo zakopa ispod površine, jasno je da su i na Bliskom istoku izravno ili neizravno prisutne obje velike sile.
Naime, SAD i Europa pružaju podršku Izraelu, dok Hamas i ostale izraelske protivnike, posebno Hezbollah, izravno pomaže Iran, neslužbeni ruski saveznik. Štoviše, ruska vojska stacionirana je u Siriji, zemlji koja ne priznaje postojanje Izraela.
Seul gleda prema Washingtonu, Pyongyang prema Pekingu i Moskvi
Slična je situacija i kod zamrznutih konflikata. Južna Koreja je američki saveznik i u njoj je stacionirana američka vojska.
Sjeverna Koreja, pak, od ranije ima snažne, a može se reći i savezničke odnose s Kinom. Posljednjih godina Pyongyang jača i odnose s Rusijom, posebno vojne, pa se i tu sada već može govoriti o neslužbenom savezništvu, kao i u slučaju Irana i Rusije.
Kina jača odnose s Rusijom, ali ne može se smatrati ruskim saveznikom
Tajvan, koji se službeno zove "Republika Kina“, danas još priznaje samo 13 zemalja, među kojima je i jedna europska - Vatikan. Iako SAD ne priznaje Tajvan kao neovisnu državu, Washington je s Taipeijem izgradio snažne političke, ekonomske i vojne odnose te je poručio da će ga braniti u slučaju napada s kineskog kopna.
S druge strane, Kina Tajvan smatra svojom odmetnutom pokrajinom. Iz Pekinga stalno poručuju da će se taj otok kad-tad ujediniti s ostatkom Kine.
Peking posljednjih godina jača odnose s Rusijom i zaoštrava ih sa SAD-om i Europom. Ipak, to ne znači da Kinu možemo smatrati ruskim saveznikom. Moskva i Peking nisu vojni saveznici, a pitanje je i u kojoj su mjeri politički i ekonomski, budući da Kina gospodarski ponajprije ovisi o odnosima koje je izgradila sa zapadnim svijetom, a na međunarodnoj sceni nastoji samostalno širiti svoj utjecaj, posebno u zemljama Azije i Afrike, što se nerijetko kosi s ruskim interesima.
Kuha i u Južnoj Americi
Dodajmo ovome kako sve više kuha i u dosad mirnoj Južnoj Americi. Naime, Venezuela, također "tihi saveznik" Moskve, nedavno je provela referendum o pripajanju gvajanske pokrajine Essequibo. Riječ je o regiji koja obuhvaća čak 70 posto teritorija Gvajane, bivše britanske kolonije koja razvija snažne odnose sa zapadnim svijetom, posebno nakon otkrića velikih nalazišta nafte blizu obale te zemlje.
Rat između Venezuele i Gvajane srećom još nije počeo, nadajmo se da ni neće, ali i teritorijalni sukob te dvije zemlje pokazuje koliko su krhki odnosi među državama u današnjem svijetu i kako ih se ne može promatrati isključivo iz perspektive jedne ili druge države, već je potrebno sagledati znatno širu sliku.
Kako izbjeći scenarij iz noćne more?
Kada se podvuče crta, može se reći da je politički i vojni teren u 2024. godini vrlo klizav i opasniji nego u prethodne dvije godine, osobito ako se uzme u obzir mogućnost izbijanja novih sukoba. Posebno zabrinjava što su rusko-ukrajinski rat i obnova hladnoratovskih napetosti između Zapada i Rusije gotovo paralizirali Ujedinjene narode, instituciju koja bi trebala raditi na postizanju i očuvanju svjetskoga mira.
U takvim uvjetima, današnjem svijetu nedostaju posrednici koji bi mogli raditi na zaustavljanju postojećih i sprječavanju eventualnih novih ratova, kao i na labavljenju napetosti između vodećih zemalja i blokova u suvremenom svijetu. Upravo je nedostatak institucija i sada već rovovska podjela na političkoj sceni možda i najveća prepreka jačem angažiranju diplomacije u rješavanju sve težih sukoba na globalnoj razini.
Stoga se možemo samo nadati da će svijet u 2024. ipak pronaći nekakav put prema očuvanju globalnog mira i izbjegavanju scenarija iz noćne more.