KAKVA JE BUDUĆNOST OESS-a: Paneuropska organizacija mogla bi poslužiti za reintegraciju Rusije u Europu

Samo je korak nedostajao da se dvodnevni sastanak šefova diplomacija članica Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS) u Skoplju pretvori u skandal.

Nakon što su ministri vanjskih poslova Ukrajine, Estonije, Latvije, Litve i Poljske odlučili bojkotirati skup u prijestolnici Sjeverne Makedonije, jer se nisu htjeli susresti s ruskim kolegom Sergejom Lavrovom, užarenu atmosferu na sastanku u četvrtak i petak dodatno je potpalio sam šef ruske diplomacije.

'Organizacija na rubu ponora'

"OESS se pretvara u privjesak NATO-a i EU“, ocijenio je Lavrov na skupu u Skoplju.

Poručio je da je "organizacija na rubu ponora“ te se zapitao, kako su objavile agencije, "ima li uopće smisla u nju ulagati kako bi je se revitaliziralo“.

Let Lavrova od Moskve do Skoplja trajao preko 5 sati, prevalio 4000 kilometara

Dodajmo ovome kako je i sam Lavroljev dolazak u Skoplje visio o koncu.

Razlog tome je što Bugarska nije htjela dopustiti prelet njegova zrakoplova. Stoga je Lavrov, na kraju, u Skoplje iz Moskve doputovao dužim putem - preko Grčke.

Ukupno je napravio, izračunali su svjetski mediji, 4000 kilometara. Let mu je trajao preko pet sati.

Dio diplomata napustio dvoranu dok je Lavrov govorio

I atmosfera na skupu bila je hladna. U prilog tome govori i to što je dio diplomata napustio dvoranu za sastanke kada je Lavrov počeo svoj govor.

To je trebala biti još jedna jasna poruka što Europa misli o ruskoj invaziji na Ukrajinu.

Umjesto Estonije, kormilo OESS-a u sljedećoj godini u rukama Malte

Unatoč burnim reakcijama koje su poprimale obilježja medijskih skandala, valja reći da je sastanak OESS-a u Skoplju zapravo imao puno manji značaj nego što bi to proizlazilo iz medijskih objava. I ne samo to: glavnina stvari dogovorena je još prije sastanka, a šefovi diplomacija članica na sastanku su ih morali samo "amenovati“. Naime, odluke u OESS-u donose se jednoglasno, što znači da ih svaka članica može blokirati.

U slučaju skupa u Skoplju, glavno je pitanje zapravo bilo kome će Sjeverna Makedonija prepustiti kormilo OESS-a, budući da joj krajem godine istječe mandat na čelu te institucije. Predsjedanje je, prema ranijem rasporedu, u 2024. trebala preuzeti Estonija, no tome se usprotivila Rusija, budući da je Estonija među najvećim zagovornicama sankcija Moskvi zbog njene agresije na Ukrajinu i, uz to, vjerna članica NATO-a.

Kompromis je na kraju nađen u odluci da predsjedanje OESS-om preuzme Malta. Najmanja članica EU također je uvela sankcije Rusiji, ali nije članica NATO-a, već je neutralna država (do pristupanja EU 2004. bila je članica Pokreta nesvrstanih). To su, očito, svima bile prihvatljive kvalifikacije da se kormilo OESS-a u narednih 12 mjeseci prepusti Malti.

Kakva je budućnost OESS-a?

Puno veće pitanje na koje sastanak u Skoplju nije dao jasan odgovor je kakva je budućnost te paneuropske organizacije. OESS je, naime, jedina europska institucija u kojoj je Rusija i dalje članica.

Sama organizacija važna je zbog mira i stabilnosti na europskom kontinentu. Ma kako to zvučalo kao floskula u uvjetima kada se na istoku Europe već gotovo dvije godine odigrava vrlo brutalan sukob.

Najveće dostignuće prethodnice OESS-a Helsinški akt

OESS je nasljednik nekadašnje Konferencije za sigurnost i suradnju u Europi (KESS), koja je odigrala jednu od ključnih uloga u očuvanju mira na Starom kontinentu tijekom Hladnoga rata, barem u njegovoj kasnijoj fazi.

Ono po čemu se KESS pamti najčešće je Helsinška deklaracija iz 1975. godine, kojom su priznate granice koje su u Europi uspostavljene nakon Drugog svjetskog rata, kao i teritorijalna cjelovitost i suverenitet svake europske zemlje.

Zajamčeno je i nemiješanje u unutarnje poslove svake zemlje, kao i mirno rješavanje sporova među državama. Također, jamči se i poštivanje ljudskih prava.

U sastavu OESS-a 57 država 

Nakon završetka Hladnoga rata, KESS 1990. prerasta u OESS. Poslije raspada SSSR-a, Jugoslavije i Čehoslovačke, ta organizacija broji 57 članica.

U sastavu OESS-a su sve europske države, kao i zemlje Srednje Azije (Kazahstan, Kirgistan, Uzbekistan, Turkmenistan i Tadžikistan), te SAD i Kanada.

Pojednostavljeno rečeno, OECD je najširi mehanizam za rješavanje kriza na europskom kontinentu. Iako je veliko pitanje koliko je uspješno tu svoju funkciju dosad ispunjavao, ostaje činjenica da nijedna druga inicijativa ne obuhvaća baš sve europske države, ali i zemlje koje itekako utječu na zbivanja na europskom kontinentu, poput SAD-a.

Sjedište OECD-a je u Beču. Grad na Dunavu je za tu funkciju izabran zbog austrijske neutralnosti te zato što su u njemu smještene brojne međunarodne institucije, poput pojedinih agencija Ujedinjenih naroda i Tajništva OPEC-a.

Invazija na Ukrajinu otvorila i pitanje članstva Rusije u OESS-u

Pitanje opstanka OECD-a počelo se postavljati nakon što je Rusija 24. veljače prošle godine napala Ukrajinu. Odgovor zapadnih zemalja na rusku agresiju bio je brz i jednoglasan - Moskvi su uvedene drakonske sankcije.

Štoviše, Rusija je izbačena ili je sama napustila europske institucije u kojima je sudjelovala, poput Vijeća Europe. Čak se razmatrala i mogućnost da se Rusiju prisili na izlazak iz OESS-a, ali ispostavilo se da se to neće dogoditi, budući da je i samoj Moskvi cilj imati ako već ne vrata, a ono barem prozor koji je otvoren prema Europi.

No, umjesto suradnji u Europi, ruski predsjednik Vladimir Putin okrenuo se suradnji sa zemljama Trećeg svijeta. Takva je politika do izražaja došla u okretanju Rusije BRICS-u i Šangajskoj skupini.

U svemu tome, Rusiju je slijedila njena vjerna saveznica Bjelorusija. I bjeloruski predsjednik Aleksandar Lukašenko se, naime, našao pod sankcijama Zapada te je Minsk počeo gledati prema BRICS-u i Šangajskoj skupini, a posebno prema jačanju ionako snažnih odnosa s Moskvom.

Treba li nam 'novi OESS'?

Stoga je puno važnije pitanje od onog tko će u narednih 12 mjeseci predsjedati OESS-om ono hoće li ta organizacija uopće opstati ili je na izdisaju te treba li osnivati nekakav "novi OESS“. No, to pitanje u Skoplju ipak nije bilo na dnevnom redu.

Ako je suditi po stavovima hrvatskih diplomata, koji dobro poznaju način rada OESS-a, tu organizaciju ne treba unaprijed pokapati.

'Kako postići sigurnost u Europi bez Rusije kada je skoro pola europskog kontinenta u Rusiji?'

"Ako je riječ o sigurnosti na europskom kontinentu, kako ćemo je graditi i održavati bez Rusije? Pa ona sama obuhvaća skoro polovinu europskoga kontinenta! Već i zbog te činjenice potrebno je sačuvati OESS i njegove mehanizme te zadržati Rusiju u njemu. Bez suradnje s Rusijom teško može biti mira i sigurnosti u Europi“, kaže za Euractiv bivši hrvatski ministar vanjskih poslova Miro Kovač.

Napominje kako je ruski napad na Ukrajinu neprihvatljiv, ali smatra da treba pronaći put ka ponovnoj uspostavi održivog dijaloga s Moskvom.

"OESS je struktura koja to omogućuje, sada vjerojatno i jedina, jer Rusija više nije članica drugih europskih institucija. Na kraju krajeva, po logici stvari, bez Rusije se neće okončati rat s Ukrajinom“, pojašnjava Kovač.

'Od početka rata u Ukrajini OESS paraliziran'

Ipak, slaže se s ocjenom da je OESS od početka rata u Ukrajini praktično paraliziran. Time je zapravo postao i beznačajan.

"OESS ima budućnost, naravno, s Rusijom u njemu. Naravno da svi želimo da Ukrajina vrati nadzor nad cijelim svojim teritorijem i da bude sigurna. No, treba pronaći način kako obnoviti suradnju s Rusijom. Jedno i drugo nije nužno u kontradikciji“, napominje Kovač.

Kako reintegrirati Rusiju u europske institucije?

Poznati hrvatski politolog i nekadašnji veleposlanik u Švedskoj Branko Caratan slaže se s ocjenom da će prije ili kasnije trebati razmišljati o tome kako reintegrirati Rusiju u europske institucije. Ipak, smatra da je o tome sada, dok traje rat u Ukrajini, prerano razgovarati.

"Svakako će se postaviti pitanje kako reintegrirati Rusiju u Europu, ali ne sada, preuranjeno je govoriti o tome dok traje rat“, ističe Caratan za Euractiv.

'Novi OESS' predstavljao bi dupliranje institucija kojih Europa ionako ima puno

Na naše pitanje bi li trebalo razmišljati o stvaranju nekog "novog OESS-a“, kaže da bi to značilo dupliranje struktura kojih u Europi ionako ne manjka.

"Već imamo EU i NATO. Točno je da nisu svi u tim organizacijama, ali činjenica je i da su im se mnoge države na ovaj ili onaj način pridružile ili teže članstvu u njima“, zaključuje Caratan.

Suprotstavljeni blokovi u Europi

U svakom slučaju, čini se da će OESS, unatoč slabostima s kojima se suočava, a kojih ne manjka, u budućnosti biti potrebniji Starom kontinentu nego u razdoblju nakon pada Berlinskog zida.

Već i činjenica da u Europi postoje dva suprotstavljena vojna bloka - NATO i proruski CSTO ili ODKB, kako mu glasi ruska kratica, kao i da je EU dobila svoj politički i ekonomski pandan na istoku kontinenta u obliku Euroazijske ekonomske unije (EAEU), koju čine Rusija, Bjelorusija, Armenija, Kazahstan i Kirgistan (sve su članice i OESS-a), dovoljno govori o tome da će Europi i nakon što završi rat u Ukrajini trebati mehanizam za ublažavanje napetosti. OESS bi mogao odigrati tu ulogu. Ipak, vjerojatno će ga trebati nadograditi novim rješenjima i mehanizmima.

Uostalom, i dogovor o tome da Malta preuzme predsjedanje OESS-om u sljedećoj godini pokazuje želju članica da sačuvaju tu organizaciju.

Europski političari možda dolaze iz suprotstavljenih tabora, ali očito su svjesni da mir i sigurnost na Starom kontinentu ne mogu biti na kocki.