Već u petak navečer u Zagrebu i brojnim hrvatskim gradovima upaljene su svijeće i lampioni u sjećanje na žrtve Vukovara, Škabrnje i ostalih stradalih u Domovinskom ratu
U subotu, 18. studenoga, u Hrvatskoj se obilježava Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje.
Taj je datum od 2020. godine državni blagdan.
Tromjesečna opsada Vukovara
Nakon gotovo tromjesečne opsade od strane tadašnje JNA i srpskih paravojski, Vukovar je pao 18. studenoga 1991. godine. Bitka za Vukovar bila je najkrvavija bitka Domovinskog rata s velikim ljudskim žrtvama i ogromnim materijalnim razaranjima.
Procjene govore da je u bitki za Vukovar s poginulo oko 1500 hrvatskih vojnika te više od 1000 civila. Ranjeno je oko 800 vojnika i 2500 civila.
Nakon pada grada, u zarobljeništvo je odvedeno oko 7000 civila i vojnika. Za mnogima se i danas traga.
Gubici na agresorskoj strani bili su znatno veći. Procijenjeni broj poginulih kreće se i od 10.000 do 15.000, a ranjenih od 5000 do 10.000. U bitki za Vukovar JNA i pobunjeni Srbi izgubili su velik broj tenkova i oklopnih vozila, kao i ostalog naoružanja.
Masakr na Ovčari
Nakon pada Vukovara, na farmi Ovčara u blizini grada ubijeno je i u masovnu grobnicu zakopano preko 250 žrtava.
Većina su bili Hrvati, koje su JNA i srpska paravojska mahom odveli iz zaposjednute vukovarske bolnice, no među žrtvama je bilo i Srba koji su bili lojalni Hrvatskoj, kao i Bošnjaka, Mađara i drugih narodnosti, te nekoliko stranaca.
Razaranje grada i ratni zločini
Tijekom opsade i bitke, Vukovar je gotovo u potpunosti sravnjen sa zemljom. U gradu su se vodile ulične borbe. Ratne štete u samo u Vukovaru računaju se u milijardama dolara.
Iz grada je prognano oko 22.000 Hrvata i ostalih građana raznih narodnosti.
Zbog zločina protiv čovječnosti i kršenja međunarodnog ratnog prava u bitki za Vukovar, sud u Haagu je osudio više časnika bivše JNA, među kojima su Veselin Šljivančanin i Mile Mrkšić.
Vukovar je nakon okupacije u studenom 1991. etnički očišćen od do tada većinskog hrvatskog stanovništva i priključen samoproglašenoj Krajini. U Vukovar, kao i u ostala okupirana hrvatska područja, početkom 1992. dolazi UNPROFOR, misija Ujedinjenih naroda, no pokazala se prilično neuspješnom i neučinkovitom.
Reintegracija u siječnju 1998.
Nakon operacije Oluja u kolovozu 1995. i sklapanja Erdutskog sporazuma 12. studenoga iste godine, u Podunavlje dolazi UNTAES, nova misija Ujedinjenih naroda kojoj je zadatak bio da pripremi istočnu Slavoniju i Baranju za reintegraciju u sastav Hrvatske.
Vukovar i Podunavlje su vraćeni Hrvatskoj mirnim putem 15. siječnja 1998. godine.
'Hrvatski Staljingrad'
Iako je pad Vukovara predstavljao težak udarac za Hrvatsku u vrijeme najžešćih ratnih operacija i otpora velikosrpskog agresiji, bitka o kojoj su intenzivno izvještavali svjetski mediji omogućila je tek proglašenoj hrvatskoj državi i novoosnovanoj Hrvatskoj vojsci da se konsolidiraju na ostalim ratištima i pridobiju simpatije svijeta. To je pomoglo i međunarodnom priznanju Hrvatske 15. siječnja 1992., nakon što je zaživjelo primirje koje su u Sarajevu 2. siječnja 1992. potpisali tadašnji hrvatski ministar obrane Gojko Šušak i general JNA Andrija Rašeta.
Osim bitke za Vukovar - prve velike bitke na europskom kontinentu od Drugog svjetskog rata, zbog koje je Vukovar i prozvan "hrvatskim Staljingradom“ - svijet je zapanjio i napad JNA i srpske paravojske na Dubrovnik na jesen i zimu 1991. godine.
Pokolj u Škabrnji
Europu i svijet su zaprepastili i masovni zločini nad civilnim hrvatskim stanovništvom, koje je, uz podršku JNA, mahom činila vojska samoproglašene Krajine.
Jedan od njih bio je pokolj u Škabrnji. Nakon što su JNA i pobunjeni Srbi zauzeli to mjesto u zaleđu Zadra, ubili su 63 Hrvata, od kojih je bilo 48 civila i 15 vojnika.
Slični masakri dogodili su se i u brojnim drugim selima - od Slavonije, preko Banije, Korduna i Like, pa do Dalmacije.
Svijeće i lampioni na ulicama hrvatskih gradova
Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje u Hrvatskoj se tradicionalno obilježavaju paljenjem svijeća i lampiona na kućnim prozorima, ali i na ulicama gradova.
Tako su u Zagrebu u petak, 17. studenoga, navečer paljeni lampioni duž Vukovarske ulice i kod spomenika prvom hrvatskom predsjedniku Franji Tuđmanu.
Svijeće i lampioni paljeni su i u Splitu, Zadru, Gospiću, Puli, Varaždinu i brojnim drugim hrvatskim gradovima, kao i u samom Vukovaru.