U londonskom Centru za europsku reformu ipak vjeruju da EU u velikoj mjeri može pomoći smirivanju stanja na Bliskom istoku
Novi rat na Bliskom istoku zatekao je Europu, a njen odgovor bio je kaotičan, upozorava se u novoj analizi Centra za europsku reformu (CER), think tanka iz Londona koji se bavi proučavanjem europskih integracija.
Već i prve reakcije iz Europske unije na izbijanje rata između Izraela i Hamasa, koji vlada palestinskim Pojasom Gaze, pokazale su da će Europa imati problema s nalaženjem zajedničkog odgovora na novo krizno žarište u njenoj blizini, ističe se u analizi.
Konfuzne poruke
Pritom autor analize, Luigi Scazzieri, analitičar CER-a, podsjeća da je povjerenik Europske komisije za proširenje Oliver Varhelyi odmah nakon što je Hamas napao Izrael objavio ukidanje pomoći EU Palestinskoj samoupravi, da bi ga potom iz Europske komisije demantirali i kazali kako se (ograničena) pomoć Palestincima ipak nastavlja.
Potom je predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen izrazila potpunu podršku Izraelu. Ipak, u njenim prvim istupima nakon otvaranja novog bliskoistočnog ratišta nedostajali su pozivi Izraelu da se pridržava međunarodnog humanitarnog prava u odgovoru na napad Hamasa, odnosno u žestokom bombardiranju Gaze, ocjenjuje se u analizi.
Stvar je donekle "sredio“ šef diplomacije EU Josep Borrell, kao i ostali europski političari, koji su istakli da Izrael ima pravo na samoobranu, ali da izraelski odgovor mora biti proporcionalan i u skladu s međunarodnim pravom.
'Nejedinstvo buja ispod površine'
Čelnici Unije konačno su 15. listopada na Europskom vijeću usvojili zajedničke zaključke u kojem naglašavaju "pravo Izraela na samoobranu u skladu s humanitarnim i međunarodnim pravom“. Posebno su naglasili važnost zaštite civila.
"No, nejedinstvo i dalje buja ispod površine i tek treba vidjeti može li se EU držati zajedničke pozicije“, upozorava se u analizi.
To upozorenje nije bez temelja. Naime, mnoge članice EU imaju velike muslimanske, posebno arapske manjine, koje su rezultat migracija prema Europi nakon Drugog svjetskog rata. S druge strane, u Europi postoji i značajna židovska manjina, pri čemu valja reći kako Europu opterećuje naslijeđe Holokausta.
Sve je to prijetnja i unutarnjoj stabilnosti europskih država.
Osim toga, odnosi Europe i Izraela su tradicionalno dobri i jaki, dok oni s arapskim i muslimanskim zemljama u širem okruženju Izraela variraju od zemlje do zemlje.
Primjerice, europske zemlje imaju tradicionalno dobre odnose s Jordanom i Egiptom, državama koje priznaju Izrael. Razmjerno su dobri i odnosi Europe sa zemljama Vijeća za suradnju u Zaljevu (GCC), koje okuplja Saudijsku Arabiju, Oman, Ujedinjene Arapske Emirate, Katar, Bahrein i Kuvajt. Pojedine europske zemlje, a posebno Francuska, imaju i dobre odnose s Libanonom.
No, stvari stoje bitno drukčije kada je riječ o odnosima s, primjerice, Sirijom ili Iranom, zemljama koje bi mogle igrati veliku ulogu i u novom ratu Izraela i Hamasa.
Utjecaj EU na Bliskom istoku slabiji od utjecaja drugih zemalja, posebno SAD-a
Zbog toga što Europa i dalje ne govori jednim glasom, kao i zbog složenog i sporog načina odlučivanja u Uniji, te nedostatka ozbiljnijih mehanizama da nametne rješenja, utjecaj Europe na Bliskom istoku i u tamošnjim mirovnim inicijativama znatno je slabiji od, recimo, utjecaja SAD-a, pa čak i Turske, Egipta i Katara.
Pojednostavljeno, EU teško nekome u bliskoistočnoj regiji, pa tako i Izraelu, može nametnuti neko rješenje, dok Washington to ipak može. To se i vidjelo kada je ovih dana objavljeno da je SAD od Izraela tražio da odgodi svoju kopnenu invaziju na Gazu, što su, čini se, u Jeruzalemu i poslušali. Barem za sada.
"Samo Washington ima mogućnost uvjeriti Izrael da su mnoge od njegovih akcija kontraproduktivne i da izvođenje kopnene invazije na Gazu nosi velike rizike i ne mora nužno završiti uništenjem Hamasa“, ističe se u analizi.
Veliko je pitanje, dodaje se, i može li EU išta učiniti da uvjeri Egipat da otvori svoju granicu prema Pojasu Gaze i tako omogući dolazak velikog broja palestinskih izbjeglica na Sinaj. U Kairu, naime, strahuju da bi takav scenarij pretvorio Sinaj u veliku terorističku bazu, što bi u konačnici moglo rezultirati i novim ratom između Izraela i Egipta.
Upravo bi Europa mogla ispaštati zbog novoga rata na Bliskom istoku
S druge strane, iako Europa malo može utjecati na zbivanja na Bliskom istoku - kako na izraelsku, tako i na arapsku stranu - upravo bi ona mogla osjetiti posljedice zaoštravanja situacije u toj regiji.
Izraelska kopnena invazija na Gazu, napominje se u analizi, prijeti prerastanjem u širi regionalni sukob, u koji bi, osim Hamasa u Gazi, ušla i Zapadna obala, u kojoj je na vlasti znatno umjereniji Fatah, a gotovo sigurno i proiranski Hezbollah na jugu Libanona. Takav bi scenarij, upozorava se u analizi, mogao destabilizirati Libanon, ali i Jordan, posebno ako velik broj izbjeglica sa Zapadne obale potraži utočište u toj zemlji.
Scenarij iz noćne more: SAD uvodi nove sankcije Iranu, Iran ubrzava rad na nuklearnom oružju
U cijeloj je priči velika nepoznanica kako će reagirati Iran. Iz Teherana su već zaprijetili da će reagirati ako Izraelci pokrenu kopnenu invaziju na Gazu. Takav bi razvoj događaja, strahuju londonski analitičari, mogao zapaliti cijelu regiju.
U takvoj situaciji, američki predsjednik Joe Biden našao bi se pod pritiskom domaće javnosti da uvede nove sankcije Teheranu. Iran bi, s druge strane, mogao povećati napore da proizvede nuklearno oružje.
To bi, međutim, već bio scenarij iz noćne more.
Opasnost od novog izbjegličkog vala i jačanja terorizma 'srušio' Schengen
I sama Europa osjetila bi posljedice radikalizacije ionako teške situacije na Bliskom istoku, upozoravaju u CER-u. Osim što bi se suočila s velikim priljevom izbjeglica s Bliskog istoka, i to u jeku aktualne migrantske krize, prijeti joj i porast terorizma, budući da mnogi u islamskom svijetu smatraju kako Europa podržava Izrael.
Eskalacija rata na Bliskom istoku vodila bi i većim unutarnjim podjelama unutar europskih država. Taj proces je, može se reći, već i počeo, što se vidi i po proizraelskim i propalestinskim prosvjedima po europskim gradovima, ali i po odluci Italije da suspendira primjenu Schengena i ponovno uvede granične kontrole.
Osim toga, rat na Bliskom istoku, sa svim svojim posljedicama, dolijeva ulje na vatru jačanju krajnje desnih stranaka i pokreta u europskim zemljama koje bi teško prihvatile dolazak velikog broja izbjeglica iz Gaze i drugih područja na Bliskom istoku.
Na dobitku bi mogli biti Rusija i Hamas
U analizi se upozorava i da novi rat na Bliskom istoku ima značajne posljedice na međunarodnu politiku.
Pritom je osnovno pitanje nastavka pružanja pomoći SAD-a Ukrajini, ali i Tajvanu, što su teme koje su već pale u drugi plan. Čak i ako Biden uspije dobiti podršku Kongresa za svoj 100 milijardi dolara vrijedan plan pomoći Izraelu i Ukrajini, što je još daleko od riješenog, pozornost američke politike skrenut će se s Ukrajine prema Bliskom istoku, primjećuju u CER-u.
Koristi od takvog razvoja događaja imala bi Rusija. Moskva se, uostalom, već ponudila kao posrednik u pregovorima Izraela i Hamasa.
Također, koristi bi mogao imati i Hamas, u kojem su europske reakcije na sukob već ocijenili kao "dvolične“ i pune "dvostrukih standarda“, upozorava se u analizi.
'Situacija u Gazi mogla bi se radikalizirati i nakon što završi sadašnji rat'
I hrvatski politolog i nekadašnji diplomat Branko Caratan smatra da europski lideri nisu dorasli težini problema koje je izrodio novi rat na Bliskom istoku. Kaže da su jasno osudili napad Hamasa na Izrael, što nije sporno, ali da je u prvim danima rata uglavnom izostao poziv Izraelu da se pridržava međunarodnog prava.
Upozorava i da europski političari nisu ništa napravili kako bi sukob koji traje već više od sedam desetljeća doveli blizu kakvog-takvog solidnog rješenja.
"Na kraju se pokazuje da je SAD jedini faktor koji tu nešto može napraviti, iako je pitanje što će Washington učiniti. No, čak i ako završi rat, situacija u Gazi mogla bi se ponovno radikalizirati, jer će problemi između Izraela i arapskog svijeta ostati, što onda predstavlja opasnost od reakcije cijelog islamskog svijeta, ali i od izraelskog odgovora“, ističe Caratan za Euractiv
'Sukob između muslimanskog svijeta i Zapada ovim se produbljuje'
Ukazuje i na to da bi upravo Europa u cijeloj toj priči mogla biti veliki gubitnik. Stari bi se kontinent, naime, mogao suočiti s velikim izbjegličkim valom i jačanjem terorizma, ali i otporom prema migrantima, jačanjem desnice i antisemitizma.
Uostalom, određeno "prelijevanje“ bliskoistočnog sukoba na Europu već se vidi, posebno u Bosni i Hercegovini, napominje naš sugovornik.
"Sukob između muslimanskog svijeta i Zapada ovim se produbljuje, a bez cjelovitog političkog rješenja sukoba između Izraela i Palestinaca neće biti ni pravog mira. Međutim, takvo rješenje mogu ponuditi samo lideri koji su na razini povijesnog zadatka, a njih sada nema“, zaključuje Caratan.
'Europa više neće moći ignorirati problem Izraela i Palestine'
Unatoč tome što Europa očito nije u stanju skrojiti neka konkretna rješenja za izraelsko-arapski sukob, a još manje ih nametnuti, u CER-u kažu da bi mogla pomoći u zaustavljanju realizacije najgorih scenarija.
Za početak, Europa bi, u suradnji sa SAD-om i ostalim partnerima u regiji, mogla pokušati uvjeriti Izrael da ponovno počne isporučivati vodu i struju stanovnicima Gaze, kao i da dopusti dopremu humanitarne pomoći. Tako bi se izbjegla humanitarna katastrofa i spasili mnogi životi civila.
Mogla bi i putem instrumenata političke i financijske pomoći izraelskim susjedima pomoći u prevladavanju posljedica rata između Izraela i Hamasa.
Također, putem vojnih snaga koje pojedine europske zemlje imaju na Bliskom istoku, mogla bi zaustaviti Hezbollah da se uključi u rat.
Konačno, mogla bi pomoći zemljama Bliskog istoka u njihovom daljnjem razvoju.
"Sadašnje borbe će jednoga dana prestati. Međutim, temeljno pitanje kako riješiti izraelsko-palestinski sukob neće nestati. Europljani će morati preispitati svoj pristup sukobu, odbacujući pretpostavku da ga jednostavno mogu ignorirati“, zaključuje se u analizi CER-a.