KOMENTAR: Nova bliskoistočna tragedija u tri čina

Još do prije samo desetak dana udarne vijesti u svjetskim medijima bile su rat u Ukrajini i tragična sudbina Gorskog Karabaha i tamošnje autohtone armenske zajednice.

A onda se u rano jutro u subotu, 7. listopada, aktivirao još jedan "zamrznuti konflikt". Potencijalno puno opasniji i razorniji od prethodno spomenutih, o čemu dovoljno govori i činjenica da svijet posljednjih deset dana ni ne govori gotovo ni o čemu drugom osim o ratu Izraela i Hamasa.

 'Odmrznuti konflikt'

"Odmrzavanje" sukoba pokrenuo je Hamas, radikalna islamistička skupina koja od 2007. vlada Pojasom Gaze, najvećim palestinskim teritorijem, odvojenim od ostatka Palestinske samouprave koja obuhvaća brojne enklave na Zapadnoj obali.

Točno 50 godina od Jomkipurskog rata, Hamasovi su militanti na više mjesta probili graničnu ogradu između Pojasa Gaze i Izraela, ušli duboko na izraelski teritorij, kratkotrajno zauzeli niz izraelskih gradova i sela u Negevu i počinili jezive zločine nad izraelskim civilima. Uzeli su i dvjestotinjak talaca koje su odveli u Pojas Gaze i čija je sudbina do danas nepoznata.

Borba izraelske vojske s Hamasovim militantima na izraelskom je tlu trajala nekoliko dana. Kako se tako nešto uopće moglo dogoditi i tko je sa strane izraelskih vojnih i obavještajnih službi zakazao, saznat ćemo s vremenom. 

No, činjenica je da je napad Hamasa na Izrael ponovno pokrenuo rat koji na Bliskom istoku traje barem od 1948. godine (sukoba između dvije zajednice bilo je i ranije!), odnosno od podjele povijesne Palestine na židovsku i ono što je trebala biti, ali iz niza razloga nikad nije postala, arapska država.

Izraelska osveta bez humanosti

Prvi čin nove bliskoistočne tragedije nužno je vodio u drugi - u izraelsku odmazdu.

Izrael je već istoga dana počeo bombardirati Gazu, a napadi na najveći palestinski grad, smješten uz obale Sredozemlja, nastavljaju se do danas. Izraelska osveta nije se pokazala humanijom od Hamasove krivnje, budući da je u zračnim udarima na Gazu stradalo više tisuća civila, a patnjama palestinskih civila ne nazire se kraj.

Naravno, ni Hamas nije ostao dužan pa neprekidno ispaljuje rakete na izraelske gradove. U svemu tome pomaže mu Hezbollah, militantna šijitska skupina s juga Libanona, koja odrađuje "svoj dio posla" i raketira sjever Izraela.

Hamas želi 'baciti Židove u more', Izrael ne želi palestinsku državu u  'mekom trbuhu'

Ultimatumom koji je prije nekoliko dana stanovnicima sjevernog dijela Pojasa Gaze dala izraelska vojska završava i drugi čin nove tragedije u trusnoj regiji. Podsjetimo, izraelska je vojska zatražila da se više od milijun Palestinaca sa sjevera Pojasa Gaze pod hitno preseli na jug te enklave, doslovno u pustinju.

Iako ih je Hamas pozvao da ostanu i postanu "mučenici", podaci Ujedinjenih naroda govore nam da je izraelski ultimatum dosad poslušalo oko milijun Palestinaca. Izraelske su brojke nešto konzervativnije i govore o "samo" 600.000 ljudi koji su odlučili otići u izbjeglištvo na jug ionako prenapučene enklave.

U potpunoj blokadi od ostatka svijeta, bez struje, vode, hrane i lijekova, Gaza čeka svoju sudbinu, odnosno početak izraelske invazije. U trenutku pisanja ovog teksta, izraelski napad još nije počeo, no male su šanse da do njega uskoro neće doći. Izrael je, naime, odlučio iskorijeniti Hamas, bez obzira na cijenu.

S druge strane, Hamas, potpomognut Iranom, i dalje se zanosi snovima o "bacanju u more" sedam milijuna Židova i stvaranju palestinske države na cjelokupnom povijesnom prostoru Palestine. Oni jednostavno ne priznaju Izraelu pravo na postojanje, baš kao što ni Izrael ne želi palestinsku državu u svom "mekom trbuhu".

Kolektivna kazna

Dok se čeka početak trećeg čina bliskoistočne tragedije, koji teško da će izostati, iz svijeta dolaze pozivi na razum. Šalje ih tko može - od glavnog tajnika UN-a Antonija Guterresa pa do pape Franje.

No, dok je prvih dana rata na udaru bio Hamas, sada je na udaru Izrael, kojem stižu poruke da mora prestati s kolektivnim kažnjavanjem oko 2,4 milijuna stanovnika Pojasa Gaze, koji imaju tu nesreću da je njihovim životima u nekom trenutku zavladao Hamas. Od Izraela se traži i da odustane od invazije, čije bi posljedice na svjetsku politiku mogle biti daleko gore od one koju je izazvala ruska agresija na Ukrajinu i neusporedivo teže od azerbajdžanskog zauzimanja Gorskog Karabaha.

Mreža interesa zamršenija od Hamasovih tunela

Od svih kriznih žarišta u svijetu, Bliski je istok vjerojatno najsloženije i najopasnije neriješeno pitanje. U usporedbi s Bliskim istokom, čak i Balkan, istok Europe i Zakavazje  djeluju gotovo kao dječja igra, koliko god to bilo mučno priznati.

Zamršena mreža svojatanja teritorija i (ne)priznavanja prava na postojanje, u kombinaciji s interesima velikih i manjih sila, prirodnim bogatstvima i geografskim položajem, probleme u toj svjetskoj regiji čine gotovo nerješivima. U svakom slučaju, problemi i interesi u regiji zapleteniji su od mreže Hamasovih tunela kojima su militanti ispresijecali granicu Pojasa Gaze i Izraela.

Krvava statistika

Scena na Bliskom istoku kao da je postavljena za "sukob civilizacija" Samuela Huntingtona i samo se čeka početak predstave. Ili, bolje rečeno, nove epizode u dugoj sapunici bez pravoga početka i kraja.

No, problem u toj seriji ili predstavi je što žrtve nisu imaginarne i što se visoka cijena sukoba plaća ljudskim životima. Tisućama njih.

Posljednji dostupni podaci govore da je u napadima Hamasa na Izrael ubijeno oko 1400 ljudi, a ranjeno oko 3400. U izraelskim zračnim udarima po Gazi ubijeno je više od 2700 Palestinaca, dok je ranjeno gotovo 10.000.

Kada se podvuče crta ispod te krvave statistike, u dosadašnjih je deset dana rata život na obje strane izgubilo preko 4000 ljudi, mahom civila, a ranjeno je više od 13.000, također pretežno civila. Raseljeno je od 600.000 do milijuna, ovisno o izvoru.

No, bilanci smrti tu nije kraj. Krajnji izračun znat ćemo tek kada završi sukob, a ništa ne ukazuje da se on primiče kraju. Naprotiv, potencijal njegova širenja i eskalacije u znatno veći rat jako je velik i nitko u ovom trenutku ne može reći kako će se dalje razvijati situacija na terenu.

'Resetiranje problema'

Unatoč tome, svijet ne smije odustati od traženja rješenja za bliskoistočne probleme. Upravo suprotno, mora inzistirati na hitnom završetku sukoba i traženju trajnog rješenja za zelenim stolom.

Osnova za to mora biti premisa da i Izrael i Palestina imaju pravo na postojanje, kako je to UN definirao još 1947. godine. Naravno, plan podjele povijesne Palestine na način na koji je tada UN predlagao više nije u igri, jer se situacija na terenu radikalno izmijenila, ali postavke UN-ova plana koje govore o dvije države i dalje su aktualne i treba ih reaktivirati.

Pojednostavljeno rečeno, "resetiranje" izraelsko-arapskog spora znači da i Izrael i Palestina imaju pravo na postojanje, ali i da nijedna strana neće dobiti sve što želi. No, ako Izraelci i Palestinci ne postignu barem nekakav sporazum, onda je budućnost i jednih i drugih ista - krv, patnje i razaranja.

Šansa za EU da se pokaže kao globalni geopolitički igrač

Upravo bi Europska unija tu mogla dati ključan doprinos i pozicionirati se kao snažan geopolitički subjekt u suvremenom svijetu.

Kao mirovni projekt nastao nakon Drugog svjetskog rata, EU bi mogla iznjedriti mirovni plan koji će obje strane u dugotrajnom sukobu - i Izraelce i Palestince - natjerati da se konačno razgraniče i počnu živjeti jedni kraj drugih. Ne moraju se voljeti, ali moraju surađivati. To im nalaže elementarna logika, budući da je riječ o malom prostoru na kojem oba naroda i obje države namjeravaju postojati i funkcionirati.

Alternativa tome je nastavak vječnog sukoba oko zemlje koju možemo smatrati jednim od ishodišta civilizacije. Spirala neprestanog širenja straha, mržnje i terorizma i nastavak "zamrznutog konflikta“ koji svako malo bukne još većom razornom snagom nego ranije.

Koliko god to čudno zvučalo, čak i to je zapravo optimističan scenarij, posebno ako se uzme u obzir razoran potencijal koji rat na Bliskom istoku ima za cijeli svijet.