Napad Hamasa iz Gaze na Izrael znači otvaranje još jednog ratišta u svijetu i otežava postizanje mira i na drugim kriznim područjima, tvrde stručnjaci
Iznenadni napad Hamasa iz Gaze na Izrael tijekom vikenda narušio je ne samo mirovni proces na Bliskom istoku, nego predstavlja prijetnju i svjetskom miru.
Naime, osim aktivnog ratišta u Ukrajini, koje je već više od godinu i pol u fokusu svjetske javnosti, te brojnih zamrznutih konflikata, od kojih neka povremeno "prorade", kao što je nedavno bio slučaj s Gorskim Karabahom, otvaranje novog ratišta na Bliskom istoku izravno narušava globalnu sigurnost. Posebno kada su u igri veliki igrači kakvi se sudaraju na trusnom Bliskom istoku.
Mobilizacija u Izraelu
Nakon što je Hamas u subotu ujutro napao Izrael, što je i najteži napad na tu zemlju još od Jomkipurskog rata u listopadu 1973. godine, izraelski je premijer Benjamin Netanyahu objavio da je Izrael u ratu. Tijekom vikenda je provedena i mobilizacija pa je pod oružjem sada oko 300.000 izraelskih rezervista.
Hamas već danima udara po izraelskim gradovima, a Izrael se povremeno nalazi i pod napadima Hezbollaha s juga Libanona. Militanti Hamasa upali su i na teritorij Izraela te poubijali i oteli više stotina izraelskih civila, koji mahom žive u blizini izraelske granice s Pojasom Gaze.
Na odgovor Izraela nije trebalo dugo čekati. Već u subotu su izraelski zrakoplovi bombardirali Gazu, a u tim je bombardiranjima život izgubilo gotovo 500 Palestinaca. Vlada u Jeruzalemu kazala je da je Pojas Gaze odsječen od svijeta i da će Hamas i njegovi podupiratelji na tom području skupo platiti ono što su nazvali "izraelskim 11. rujna".
Hamas želi Židove 'baciti u more', ali u sukobu je i sa središnjim palestinskim vlastima na Zapadnoj obali
U trenutku pisanja ovog teksta još se čekalo hoće li Izrael pokrenuti i kopnenu ofenzivu na Pojas Gaze, iz kojeg se povukao 2005. godine. Riječ je o regiji od samo 365 četvornih kilometara u kojoj, međutim, živi gotovo 2,4 milijuna Palestinaca, najvećim dijelom izbjeglica, što to područje čini jednim od najgušće naseljenim na svijetu.
U Gazi od 2007. godine vlada Hamas, kojeg podupire Iran. Hamas je u sukobu sa središnjim palestinskim vlastima u Ramallahu na Zapadnoj obali, regiji u kojoj živi oko tri milijuna Palestinaca i u kojoj dominantnu riječ ima Fatah, stranka nastala iz Palestinske oslobodilačke organizacije (PLO).
Za razliku od Fataha, koji je sklon dijalogu s Izraelom kako bi se uspostavila palestinska država na dijelu teritorija povijesne Palestine, Hamas odbija priznati postojanje Izraela i traži da cijela nekadašnja Palestina, koja je 1948. godine podijeljena na židovski i arapski dio, postane palestinska arapska država. Dio njihove retorike je i "bacanje sedam milijuna Židova u more".
'Zatopljivanje' odnosa između Izraela i Saudijske Arabije, ali još bez priznanja
Napad Hamasa na Izrael događa se u vrijeme kada Netanyahuova vlada pokušava normalizirati odnose s arapskim svijetom. Naime, Izrael su još donedavna priznavale samo dvije arapske države - Egipat (od 1979. godine) i Jordan (od 1994. godine).
No, posljednjih godina - preciznije, 2020. godine, Izrael je priznalo još nekoliko arapskih zemalja. Riječ je o Bahreinu, Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Sudanu i Maroku.
Posljednjih je godina primjetno i "zatopljivanje" odnosa između Izraela i Saudijske Arabije. Zadnjih mjeseci u svjetskim medijima već se počelo govoriti i o tome da će Rijad priznati Izrael.
S druge strane, Izrael i dalje muku muči sa svojim susjedima na sjeveru, kao i s ostatkom arapskog i islamskog svijeta, koji i dalje odbija priznati njegovo postojanje i naziva ga "cionističkim entitetom u okupiranoj Palestini". Tako, primjerice, Sirija i Libanon, iako susjedne zemlje Izraelu, nikada nisu priznale postojanje izraelske države.
Problem utjecaja Irana u zemljama oko Izraela
Poseban problem Izrael ima s Iranom, koji ne samo da ne priznaje Izrael, već, kako kažu u Teheranu, "cionistički režim" smatra jednim od svojih glavnih neprijatelja i prijeti da će ga uništiti.
Ovdje vrijedi podsjetiti da je utjecaj Irana u okruženju Izraela vrlo velik. Teheran ima snažne odnose s režimom Bašara al-Asada u Siriji i iznimno snažan utjecaj na Hezbollah, političku i vojnu šijitsku skupinu na jugu Libanona. Također, Iran vrši velik utjecaj na Hamas u Gazi, iako su Palestinci uglavnom suniti, a ne šijiti.
'Hamas želi zaustaviti normalizaciju odnosa Izraela i Saudijske Arabije'
Dio stručnjaka s kojima je Euractiv razgovarao smatra da je napad Hamasa na Izrael prvenstveno i bio motiviran željom i pokušajem da se zaustavi normalizacija odnosa Izraela i Saudijske Arabije.
"Čini se da je Hamas tim napadom želio zaustaviti normalizaciju odnosa Saudijske Arabije i Izraela. Nakon ovoga, proces normalizacije odnosa tih dviju zemalja vjerojatno će se i usporiti", kaže za Euractiv vojni i sigurnosni stručnjak i predavač na Veleučilištu Velika Gorica Marinko Ogorec.
Na pitanje stoje li iza napada Hamasa na Izrael Iran i Rusija, kako se nagađa u dijelu medija, naš sugovornik kaže da se za sada tako nešto ne može reći jer dokaza za takve tvrdnje nema.
'Zasad nema dokaza da iza napada Hamasa stoje Rusija ili Iran'
Branko Caratan, poznati hrvatski politolog i nekadašnji veleposlanik u Švedskoj, Latviji i Litvi, kaže da je iz dosad dostupnih informacija moguće sumnjati da Rusija ili Iran stoje iza napada Hamasa na Izrael, ali napominje da dokaza za to zasad još nema. No, dodaje, jasno je da novi rat na Bliskom istoku dodatno komplicira ionako napetu situaciju u svijetu, kao i da skreće fokus javnosti s rata u Ukrajini na novo-staro krizno žarište.
"Najnoviji napad Hamasa na Izrael je stvorio novu prepreku u postizanju mirovnog rješenja za problem Izraela i Palestine. Ne kažem da od toga nikada neće biti ništa, ali napad Hamasa udaljava nas od toga i otežava postizanje mira pa taj potez, već samim tim, donosi pogoršanje globalne situacije. Posebno ako se uzmu u obzir velika stradanja civila kojima svjedočimo", ističe Caratan za Euractiv.
Napominje kako problem nije samo u višedesetljetnom sukobu između Izraela i arapskog svijeta, nego i u tome što se od osnivanja Izraela 1948. godine nije uspjelo naći cjelovito i održivo rješenje za problem suživota Židova i Palestinaca na tom području.
"Tu odgovornost leži na objema stranama, koje nisu uspjele postići kompromis, ali i na najvećim silama Zapada - SAD-u i EU, koje nisu uspjele nametnuti mirovno rješenje prihvatljivo objema stranama", ističe Caratan.
Teško očekivati 'Camp David 2' ili 'Oslo 3'
Zbog svega toga, Caratan sumnja da bismo u skoro vrijeme mogli vidjeti neki novi mirovni sporazum između Izraela i arapskog svijeta, po uzoru na sporazume iz Camp David iz 1978/79. godine, kada su normalizirani odnosi između Izraela i Egipta, ili na sporazume iz Osla, potpisane 1993. i 1995. godine, po kojima je PLO priznao Izraelu pravo na postojanje, dok je Izrael prihvatio stvaranje palestinskih autonomnih područja na Zapadnoj obali i Gazi, koja bi s vremenom trebala dovesti do stvaranja zasebne palestinske države.
No, iako su se sporazumi iz Osla pokazali golemim korakom naprijed, nastavak pregovora je zapeo, i to ponajviše na pitanju razgraničenja Izraela i Palestine.
U okviru razgraničenja, za obje je strane bio i ostao posebno sporan status nekadašnjeg Istočnog Jeruzalema, kojeg je Izrael anektirao 1980. godine i spojio s dotadašnjim svojim Zapadnim Jeruzalemom. Jeruzalem je, naime, podijeljen na dva dijela tijekom prvog izraelsko-arapskog rata 1948/49. godine, pri čemu je zapadni dio grada pripao Izraelu, koji ga je 1950. proglasio svojim glavnim gradom, dok je istočni dio grada, zajedno sa Zapadnom obalom, pripao Jordanu.
Izrael je Istočni Jeruzalem, kao i Zapadnu obalu i Gazu te Golan i Sinaj, zauzeo u Šestodnevnom ratu 1967. godine. Sinaj je naknadno, nakon sporazuma iz Camp Davida, vratio Egiptu, a iz Gaze se povukao 2005. godine, dok je sudbina ostalih područja i dalje, s aspekta međunarodnog prava, neriješena.
U svakom slučaju, nakon novog napada Hamasa na Izrael teško je očekivati da bi u skoro vrijeme moglo doći do nekog "Camp Davida 2" ili "Osla 3". Na to upozorava i Ogorec.
"Bojim se da se u ovakvoj situaciji tako nešto neće brzo dogoditi. Sada je glavno pitanje hoće li Izrael pokrenuti ofenzivu na Gazu. Tu nema neke mogućnosti za neki novi Camp David", upozorava Ogorec.
Izraelski sustav sigurnosti zakazao
Inače, i Ogorec i Caratan smatraju da su izraelske sigurnosne službe zakazale, s obzirom na razmjere i snagu napada Hamasa, i to u dubinu izraelskog teritorija. Ogorec smatra da će izraelske vlasti temeljito analizirati zašto i kako se to dogodilo te da će, nakon što se obračunaju s Hamasom, provesti potrebne promjene u svom sustavu sigurnosti.
"Može se reći da je podbacio cijeli sustav sigurnosti", ističe Ogorec.
"Ovaj napad je pokazao da je Izrael ipak ranjiv, iako je vojno vrlo jak", napominje i Caratan.
Ipak, dodaje Caratan, sukob na Bliskom istoku izravno utječe na otežavanje mirovnih inicijativa na drugim konfliktnim područjima. Posljedica tog sukoba je i novi skok cijena energenata.
"Današnja situacija pokazuje da se globalna politika ne može osloniti samo na vojni aspekt sigurnosti", ocjenjuje Caratan.
'Hrvatska će trebati voditi računa o zbivanjima u susjedstvu'
Kada je riječ o Hrvatskoj, Ogorec podsjeća da je Zagreb osudio napad Hamasa na Izrael i time napravio što je trebao. Sam rat daleko je od Hrvatske i ne bi se trebao izravno odraziti na nju.
Ipak, zaključuje Ogorec, Hrvatska bi itekako trebala voditi računa o stanju i zbivanjima u susjedstvu kako se ne bi iznenadila ako se tamo nešto dogodi.
Dovoljno je pritom reći kako su se političari u susjednoj BiH već uspjeli posvađati oko toga koga treba podržati u novom ratu na Bliskom istoku.