INTERVJU: ŽELJANA ZOVKO, izvjestiteljica EP za Azerbajdžan: Ako dođe do egzodusa Armenaca, Baku čekaju sankcije

Napad azerbajdžanskih snaga na Gorski Karabah, odcijepljenu azerbajdžansku regiju s većinskim armenskim stanovništvom, u kojoj su lokalni Armenci još početkom 90-ih godina prošlog stoljeća proglasili međunarodno nepriznatu "Republiku Artsah", iznenadio je Europu i svijet.

Napad se dogodio u vrijeme kada su se svjetski lideri okupili na zasjedanju Opće skupštine Ujedinjenih naroda u New Yorku i kada je fokus svijeta na rusko-ukrajinskom ratu. Iako su, kako sada stvari stoje, ratna djelovanja u Zakavkazju ovoga puta kratko trajala, i dalje je prilično izgledna opcija masovan egzodus armenskoga stanovništva iz Gorskog Karabaha, dok je politički status regije još uvijek neriješen. 

O novim ratnim zbivanjima u Gorskom Karabahu i utjecaju koji će imati na EU razgovarali smo sa Željanom Zovko, stalnom izvjestiteljicom Europskog parlamenta za Azerbajdžan. Zovko je u Europski parlament izabrana na listi HDZ-a, odnosno Europske pučke stranke (EPP).

Osim Zakavkazjem, u svom zastupničkom radu u Strasbourgu i Bruxellesu posebno se bavi Zapadnim Balkanom, a osobito Bosnom i Hercegovinom, čija je veleposlanica ranijih godina bila u Italiji, Španjolskoj i Francuskoj te u nizu međunarodnih institucija. Budući da je ovih dana objavljen prijedlog stručnjaka francuske i njemačke vlade o načinu širenja Europske unije u budućnosti, a da u BiH očekuju otvaranje pregovora o ulasku u EU do kraja godine, razgovarali smo i o europskoj budućnosti BiH i ostalih zemalja Zapadnog Balkana.

EURACTIV: Jeste li iznenađeni azerbajdžanskim napadom na Gorski Karabah? Iako je Gorski Karabah, po međunarodnom pravu, dio Azerbajdžana, činjenica je da ga vlasti u Bakuu ne kontroliraju već više od 30 godina i da se tamošnje većinsko armensko stanovništvo ne želi vratiti pod azerbajdžansku vlast? Kako riješiti problem Gorskog Karabaha?

ZOVKO: Nažalost, pretpostavljali smo da Azerbajdžan želi riješiti problem Gorskog Karabaha na jedan vrlo loš način. Riječ je o regiji u kojoj živi oko 100.000 etničkih Armenaca koji su ostali tamo nakon rata 2020. godine i koji su u vrlo teškoj situaciji zbog blokade Lačinskog koridora. Pristup za koji se opredijelio Baku dovodi u pitanje daljnji opstanak Armenaca u Gorskom Karabahu.

Na to sam upozoravala u više navrata. Govorila sam da Azerbajdžan mora imati razumijevanja za poštivanje ljudskih, nacionalnih, kulturnih i vjerskih prava Armenaca u Gorskom Karabahu i da se njihov status mora riješiti po najboljim uzusima koji postoje u EU. Naravno, ako Azerbajdžan želi od EU razumijevanje za daljnji nastavak suradnje. No, ono što smo proteklih dana vidjeli je katastrofalan pristup, pokušaj da se vojnom akcijom riješi problem te regije.

Bojim se da ova akcija može rezultirati općim egzodusom preostalog armenskog stanovništva u Gorskom Karabahu. O tome smo razgovarali i neki dan na sjednici Vanjskopolitičkog odbora Europskog parlamenta. Stoga pozivamo na sankcije odgovornim azerbajdžanskim dužnosnicima, onima koji su odgovorni za ovakav pristup.

Tražili smo i da se EU dopusti slanje neovisnih promatrača u Gorski Karabah, kojih sada tamo nema - nema ni promatrača EU, ni Ujedinjenih naroda. Prisutna je samo ruska mirovna misija. EU ima promatrače samo u Armeniji, no oni su daleko od područja sukoba.

EURACTIV: Postoji li opasnost od etničkog čišćenja armenskog stanovništva iz Gorskog Karabaha?

ZOVKO: Možemo to nazvati kako hoćemo - etničko čišćenje, egzodus ili na neki treći način, no postoji opasnost da će taj teritorij ostati bez domicilnog armenskog stanovništva. Ovdje se moramo prisjetiti i da su Azerbajdžanci u prvom ratu, početkom 90-ih godina, protjerani s tog prostora i da zato imaju negativan pristup prema svemu onom što im je učinjeno, ali to ne može biti razlog da se na ovakav način pristupi rješavanju problema.

Uostalom, i sama Armenija i njen premijer Nikol Pašinjan imaju umjeren pristup rješavanju problema Gorskog Karabaha i ne žele ni rat ni protjerivanje stanovništva, već pregovore s Bakuom.

Kada sam zadnji puta razgovarala s azerbajdžanskim predsjednikom Ilhamom Alijevom, kazala sam mu da bi se Azerbajdžan trebao ugledati na Hrvatsku i na mirnu reintegraciju Podunavlja. To je dobar način i za rješavanje problema Gorskog Karabaha. Štoviše, mislim da je i jedini realni način na koji bi stekao i razumijevanje međunarodne zajednice.

EURACTIV: Alijev je rekao da Armencima koji ostanu na području Gorskog Karabaha jamči kulturna i vjerska prava, dok onima koji ne žele ostati otvara koridor prema Armeniji. Ne spominje, međutim, davanje autonomije Gorskom Karabahu koju je ta regija imala još i u bivšem SSSR-u?

ZOVKO: Ključna stvar u ovom trenutku je da se dijalog i pregovori nastave. No, sada smo u situaciji da se stvari rješavaju nasilnim putem i da se stanovništvu Gorskog Karabaha otvara koridor da odu. To nije rješenje! To je najgore rješenje, nešto što će naići na osudu EU i međunarodne zajednice.

Silom ne možete rješavati status manjine. Time se otvara Pandorina kutija za sve one koji bi na takav način željeli rješavati probleme koje imaju s manjinama na svom području.

Moram reći i da oko ovakvog stava postoji konsenzus svih vodećih političkih skupina u Europskom parlamentu. Ako se ovakav pristup ne zaustavi i ako ne dođe do traženja rješenja za Gorski Karabah za pregovaračkim stolom, tražit ćemo sankcije prema svim odgovornima. Uz poziv na traženje rješenja mirnim putem, bit će i zahtjev za sankcioniranjem svih odgovornih azerbajdžanskih dužnosnika.

Mislimo i da je to pokušaj destabiliziranja vlasti u susjednoj Armeniji, odnosno pokušaj pritiska na Pašinjana od strane onih kojima ne odgovara njegovo traženje da EU pomogne u rješavanju problema Gorskog Karabaha. Pritisak koji se vrši na njega očito ide u pravcu smjene vlasti u Erevanu.

EURACTIV: Jeste li među onima koji smatraju da u pozadini svega stoji Rusija?

ZOVKO: Apsolutno postoje elementi i za takav zaključak.

EURACTIV: Nije li to malo čudno, budući da su Armenija i Rusija formalno saveznice, članice ODKB-a, dok Azerbajdžan ipak nije u tom proruskom vojnom bloku i nastoji voditi izbalansiranu vanjsku politiku?

ZOVKO: Vidjeli smo da se Pašinjan polako odvaja od Rusije i da želi izaći iz tog bloka. Optužio je Rusiju da ne poštuje ono što je dogovoreno oko mirovne misije u Gorskom Karabahu. I razmjena žestokih riječi između Moskve i Erevana pokazuje da odbijanje poslušnosti Moskvi rezultira i ovakvim scenarijima.

EURACTIV: Međutim, za razliku od susjedne im Gruzije, ni Armenija ni Azerbajdžan ne žele u EU, barem to nisu objavili kao svoje ciljeve. Doduše, i Armenija i Azerbajdžan su u Europskoj političkoj zajednici, no to je daleko od članstva u Uniji. Nije li onda manevarski prostor Unije u sukobu Armenije i Azerbajdžana prilično sužen?

ZOVKO: Europska politička zajednica je sada već izrasla u odličnu platformu za traženje zajedničkih interesa. To je mehanizam koji omogućuje zemljama koje nemaju interesa ili koje ne mogu pristupiti EU da imaju pomoć Unije u uspostavljanju demokratskih vrijednosti u svojim društvima.

Nedavno smo, primjerice, bili u posjetu Kazahstanu. Tamo smo naišli na razumijevanje upravo ovakvog shvaćanja Europske političke zajednice.

EURACTIV: Zar i Kazahstan želi u Europsku političku zajednicu? Točno je da mali dio Kazahstana pripada europskom kontinentu, ali ipak je riječ ponajprije o srednjoazijskoj zemlji?

ZOVKO: Kazahstan želi što jače veze s EU. Oni se žele odvojiti od Rusije, ne žele da itko njima manipulira. Kazahstan nije jedini, ima još takvih zemalja.

EURACTIV: U BiH očekuju otvaranje pristupnih pregovora do kraja godine. Koliko je to realno u uvjetima koji vladaju u samoj BiH?

ZOVKO: Uporno ponavljam da je za BiH sve realno. Jedino moguće za BiH je da joj se omogući otvaranje pregovora o ulasku u EU i da čvrsto bude na europskom putu.

No, duboko nas ožalošćuje anomalija kakvu je napravio Željko Komšić, koji je i pozornicu Opće skupštine UN-a iskoristio da bi napao Hrvatsku. Dok Hrvatska traži što hitnije otvaranje pregovora o ulasku BiH u EU, on je iskoristio pozornicu UN-a za daljnje produbljivanje krize u BiH i za razdvajanje umjesto za povezivanje i spajanje.

Umjesto poziva za nastavak misije EU u BiH Althea, kojoj mandat završava u listopadu, on je napravio cirkus i zapravo udaljava BiH od EU. Žao mi je što moram koristiti ovakav rječnik, ali to je jedini rječnik koji stvarno opisuje stanje i na to treba upozoriti.

Nedavno sam bila u Londonu i Belfastu. Obje strane rekle su mi da ostaju privržene Sporazumu od Velikog petka, kojim se dijeli vlast među zajednicama u Sjevernoj Irskoj, i da se ne može uzurpirati pravo nijedne zajednice.

No, u BiH se događa sasvim suprotno od toga. Jedino rješenje za BiH je da se ponovno napravi balans u podjeli vlasti među narodima i da zemlja čvrsto i što prije krene u pravcu članstva u EU.

To je u interesu i Hrvatske, kako zbog Hrvata u BiH, tako i zbog toga što s BiH dijelimo dugu granicu na kojoj nam je potrebna stabilnost. Isto vrijedi i za Zapadni Balkan, stabilnost u BiH važna je i za stabilnost regije u cjelini.

EURACTIV: A što ćemo s predsjednikom Republike Srpske Miloradom Dodikom? Ponovno prijeti odcjepljenjem, ne priznaje visokog predstavnika Christiana Schmidta i učvršćuje svoju vlast u Republici Srpskoj, zbog čega su reagirale i EU i SAD?

ZOVKO: Dodik radi cirkus sa svoje strane. Ono na čemu predstavnici međunarodne zajednice trebaju inzistirati je da srpski članovi u vlasti na državnoj razini podupru produljenje Operacije Althea, bitno je da mirovne snage EU ostanu u BiH, a za to treba podrška svih triju strana.

Vjerujem da će srpski predstavnici u tijelima vlasti BiH to podržati. Ključno je imati sve tri strane na toj poziciji.

EURACTIV: Ovih je dana u medijima osvanuo francusko-njemački prijedlog proširenja EU. U prijedlogu se, među ostalim, govori o četiri kruga ili brzine europskih integracija - dubljoj integraciji, zatim o članstvu u EU, ali bez pripadnosti, primjerice, eurozoni i Schengenu, pa o pridruženom članstvu i o Europskoj političkoj zajednici. Kakvu poziciju BiH vidite u svemu tome? Hoće li joj se ponuditi punopravno članstvo ili samo neki vid "virtualnog članstva", kakav, na određeni način, već i ima jer je potpisivanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, kao i ostale zemlje Zapadnog Balkana, već postala pridružena članica?

ZOVKO: Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen jasno je kazala da je potrebna vizija proširenja EU i hrabriji pristup. Metodologija postoji, usvojena je i primjenjuje se.

Sve grupacije u Europskom parlamentu smatraju da do proširenja EU treba doći što prije jer je to u interesu mira i sigurnosti i za Uniju. Naravno da pojedine članice imaju svoje pristupe, pa i svoje rezerve, no to je nešto što same moraju razriješiti.

Mi u Hrvatskoj uvijek bili za to da se s proširenjem nastavi na jednak način kao i do sada te da zemlje u EU pristupaju zahvaljujući svojim zaslugama u tom procesu. To je rekao i premijer Andrej Plenković.

Optimist sam oko toga. Za Hrvatsku je ključno da se proširenje nastavi i da BiH i Crna Gora, pa i Srbija kada ispuni uvjete, uđu u EU. To je u interesu i naše sigurnosti i sigurnosti cijele regije.

EURACTIV: Da još jednom pojasnimo, govorimo o proširenju po dosadašnjem modelu, odnosno o punopravnom, a ne nekakvom pridruženom, "virtualnom" ili "polučlanstvu"? Jasno je, doduše, da zemlje koje uđu u EU neće automatski ulaziti i u Schengen i eurozonu, odnosno u samu "jezgru" Unije, ali podrazumijeva se da će postati punopravne članice EU sa svim pravima koje to nosi, a potom postupno pristupati i eurozoni i Schengenu? Pitam Vas to jer ima dosta nerazumijevanja novog plana proširenja i straha da zemlje regije ostaju u nekom zrakopraznom prostoru...

ZOVKO: Pridruženo članstvo odnosi se eventualno na neke zemlje koje su specifičan slučaj, poput Turske.

Za Zapadni Balkan govorimo o punopravnom članstvu. Naravno, zemlje prethodno moraju ispuniti kriterije za članstvo.