SVE SLABIJA POZICIJA MOSKVE: Ruska saveznica Armenija organizira vojne vježbe sa SAD-om, Putin propušta važne skupove

Invazija na Ukrajinu, sankcije i izbacivanje iz niza europskih i svjetskih organizacija, Rusiju sve više guraju na marginu svjetskih zbivanja, a njen utjecaj sve je manji čak i među službenim saveznicima.

Zaključak je to koji se može izvući kada se analizira pozicija Rusije u svijetu danas, više od godinu i pol nakon početka agresije na Ukrajinu.

Zajednička vojna vježba SAD-a i službenog ruskog saveznika

Već i nekoliko događaja posljednjih dana i tjedana pokazuje u kojoj je mjeri Moskva sve usamljenija na svjetskoj pozornici.

Tako je Armenija, službena ruska saveznica i članica vojnog bloka CSTO (ili ODKB, kako glasi njegova ruska kratica), a kojeg često kolokvijalno zovu i "ruskim NATO-om", ovih dana najavila zajedničku vježbu na svom teritoriju i to, ni manje ni više, nego sa SAD-om, vodećom članicom konkurentskog NATO-a.

Prema dostupnim podacima, na desetodnevnu zajedničku vježbu američke i armenske vojske Eagle Partner 2023, koja će se od 11. do 20. rujna održati na području te zakavkaske države, dolazi 85 pripadnika američkih vojnih snaga, a sudjelovat će i 175 armenskih vojnika.

Zajednička vojna vježba, sama po sebi, ne bi trebala predstavljati iznenađenje. Međutim, kad u njoj sudjeluju predstavnici SAD-a i zemlje koja je formalno članica saveza koji u konkurentskom NATO-u, u kojem vodeću ulogu ima upravo SAD, vidi glavnog protivnika, onda je to već pomalo čudan scenarij. Tim više što Rusija u Armeniji drži baze i vojsku i što se sve događa u trenutku kada su napetosti između Moskve i Washingtona najveće, po mnogima, još od Kubanske krize 1962. godine, koja je svijet dovela na sam rub nuklearnog rata.

"Slažem se da je čudno da Armenija kao ruski saveznik održava vojne vježbe s Amerikancima, ali odnosi u današnjem svijetu su ionako prilično čudni, s obzirom na to da se gradi nova politička i sigurnosna arhitektura", kaže za Euractiv  vojni i sigurnosni stručnjak i predavač na Veleučilištu Velika Gorica te nekadašnji hrvatski vojni ataše u Moskvi Marinko Ogorec.

Nijedna članica 'ruskog NATO-a' nije stala na stranu Rusije u ratu u Ukrajini

Dodaje i kako tek treba vidjeti što će to značiti za proruski vojni blok ODKB. No, napominje, nema sumnje da se ruska invazija na Ukrajinu odražava i na funkcioniranje tog vojnog saveza.

Naime, nijedna članica ODKB-a - osim Bjelorusije, a i ona samo uvjetno - nije stala na stranu Moskve u rusko-ukrajinskom ratu, već su se proglasile neutralnima. Povremeno je čak dolazilo i do rasta (političkih) napetosti između Rusije i Kazahstana, druge po veličini članice ODKB-a.

Valja podsjetiti i da je u rujnu prošle godine izbio i kratkotrajni rat između Kirgistana i Tadžikistana oko granice. Obje su srednjoazijske države članice ODKB-a pa je rat među formalnim saveznicima prilično zbunio svjetsku javnost.

Armenija se okreće Europi i Americi

U slučaju Armenije, stvari su malo složenije nego kod drugih članica ODKB-a.

U armensko-azerbajdžanskom ratu oko Gorskog Karabaha, odcijepljene azerbajdžanske regije s većinskim armenskim stanovništvom, na jesen 2020. godine, Armenija nije dobila podršku Moskve kakvu je očekivala. Posljedica toga je i armenski poraz, budući da su azerbajdžanske snage izbile na najveći dio međunarodno priznate granice s Armenijom, na kojoj i danas izbijaju povremeni sukobi između armenskih i azerbajdžanskih snaga.

Rezultat posljednjeg rata za Gorski Karabah je i taj da je rukama armenskih pobunjenika ostao samo veći dio sporne regije, dok su ostala područja, koje su armenske snage držale desetljećima, reintegrirane u sastav Azerbajdžana.

Na teren su potom izašle ruske mirovne snage koje nadziru Lačinski koridor, uski pojas zemlje koji ostatke Gorskog Karabaha pod armenskom kontrolom povezuje s Armenijom i preko kojeg prolazi jedina cesta koja sada spaja Armeniju sa Stepanakertom, glavnim gradom samoproglašene armenske "Republike Artsah" u Gorskom Karabahu.

"Armenija smatra da Rusija nije postupila u skladu s njenim očekivanjima tijekom rata koji je 2020. vodila protiv Azerbajdžana oko Gorskog Karabaha. Erevan je ranije bio pod patronatom Moskve, ali to se sada očito počinje mijenjati. Posebno zato što su Armenci, nakon ruske invazije na Ukrajinu, procijenili da je Moskva u potpunosti okrenuta tom sukobu i da nema kapaciteta pomoći joj", ocjenjuje za Euractiv  politolog i bivši dugogodišnji profesor na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti te nekadašnji hrvatski diplomat Branko Caratan.

Dodaje kako ruska ratna avantura u Ukrajini polako odvraća i ostale članice ODKB-a od Kremlja. Teško je, ističe naš sugovornik, na međunarodnoj sceni podržavati zemlju koja sve dublje tone u izolaciju.

Inače, sve veće okretanje Armenije prema Zapadu, odnosno prema Europskoj uniji i SAD-u, primjetno je već neko vrijeme. Armenija je tako pristupila Europskoj političkoj zajednici, forumu koji obuhvaća sve europske države osim Rusije i Bjelorusije.

Službeni Erevan jača i odnose s EU. Nastoji i normalizirati odnose s Azerbajdžanom, ali i Turskom, jednom od najznačajnijih članica NATO-a.

Rusiju na summitu G20 predstavlja šef diplomacije, a ne šef države

Sve slabiju prisutnost Rusije na međunarodnoj sceni odražava i odluka ruskog predsjednika Vladimira Putina da ne dođe na summit G20, koji će se ovog vikenda održati u New Delhiju. Rusija će, doduše, biti zastupljena na summitu u indijskoj prijestolnici, ali na znatno nižoj razini - predstavljat će je šef diplomacije Sergej Lavrov.

G20, inače, okuplja 19 vodećih ekonomija u svijetu i EU. S obzirom na to da na području članica te organizacije živi dvije trećine svjetske populacije i da se u njoj kreira najveći dio svjetske ekonomske aktivnosti te da okuplja kako razvijene, tako i zemlje u razvoju, ne čudi što mnogi tu organizaciju smatraju i pravom svjetskom "vladom u sjeni".

Povezivanje Rusije sa Sjevernom Korejom, Iranom i Kubom

Vrijedi podsjetiti i da ruski predsjednik nije osobno došao ni na summit BRICS-a u Johannesburgu, već je Rusiju i na tom skupu predstavljao Lavrov. Razlog zbog kojeg Putin nije otišao u Južnu Afriku je taj što je za njim Međunarodni kazneni sud iz Haaga podigao optužnicu, tereteći ga za ratne zločine u Ukrajini. Budući da je Južna Afrika članica Haaškog suda, postojala je opasnost da ruski predsjednik bude uhićen.

U takvoj situaciji, Rusiji ni ne preostaje puno nego da razvija odnose sa zemljama koje su u sličnoj međunarodnoj poziciji kao i ona, poput Sjeverne Koreje, Irana, Sirije i Kube.

Jačanje odnosa s Kinom

Osim toga, Moskva se u svojoj politici sve čvršće povezuje s Pekingom. Između Kine i Rusije, doduše, nikada nije bilo puno ljubavi, među njima postoje i teritorijalni sporovi, kao i uobičajeno rivalstvo između velikih sila, ali interesi im se u posljednje vrijeme poklapaju i svode se na želju da se, kako tvrde u Moskvi i Pekingu, "okonča dominacija Zapada, a posebno SAD-a, u svijetu".

Pritom treba reći kako Kini nije ni na kraj pameti raskidati veze sa Zapadom, koje su, ekonomski gledano, znatno jače od onih koje ima s Rusijom. Naime, Kina svoj uspjeh posljednjih desetljeća u velikoj mjeri i može zahvaliti trgovini sa zapadnim svijetom i ulaganjima koje je iz njega privukla.

Moskva puno uložila u BRICS

Slična teza - dokidanje dominacije Zapada u svjetskoj politici i ekonomiji - u pozadini je i BRICS-a, kluba u kojem su Brazil, Rusija, Indija, Kina i Južna Afrika, a kojima će se od sljedeće godine pridružiti i Argentina, Etiopija, Egipat, Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati (UAE) i Iran. U biti, tvrde analitičari, radi se o svojevrsnoj zamjeni za umrtvljeni Pokret nesvrstanih.

Rusija u BRICS-u pokušava igrati vodeću ulogu, no to joj ide jako teško, s obzirom na to da Kina i Indija imaju znatno veće ekonomije od nje, a blokom dominiraju i brojem stanovnika. Ipak, činjenica je da je Moskva puno truda uložila u jačanje BRICS-a i da on postaje sve značajniji faktor u njenoj vanjskoj politici.

No, činjenica je i da je BRICS još uvijek samo labavo udruženje zemalja koje nemaju puno toga zajedničkog i koje se nalaze na različitim krajevima svijeta. Integracija među tim zemljama je nepostojeća, nemaju čak ni slobodnu trgovinu.

Osim toga, neke od članica, poput Brazila, a posebno budućih novih članica - Argentine, Egipta, Saudijske Arabije i UAE, imaju i vro snažne odnose sa SAD-om. Indija i Južna Afrika njeguju jake odnose s Velikom Britanijom, ključnim američkim saveznikom.

Pojednostavljeno rečeno, članice BRICS-a nisu se i neće u svojoj vanjskoj i ekonomskoj politici okretati samo prema jednoj zemlji (u ovom slučaju, Rusiji), već će nastaviti voditi politiku suradnje sa svima. To se odnosi i na Kinu, a posebno na Indiju.

'Pozicija Rusije u svijetu ovisit će o ishodu rata u Ukrajini' 

I sugovornici Euractiva ocjenjuju da je značaj Rusije na međunarodnoj sceni jako potonuo otkako je Moskva pokrenula invaziju na Ukrajinu. Dodaju i kako će ruska pozicija u svijetu u budućnosti ponajviše ovisiti o ishodu rata u Ukrajini, u kojem Rusija do sada nije ostvarila neke značajnije uspjehe, osim ako u njih ne ubrojimo okupaciju i aneksiju oko petine ukrajinskog teritorija.

Štoviše, primjećuje Caratan, Ukrajina je uspjela u onom što je još do prije godinu dana bilo nezamislivo, a to su napadi na ciljeve na teritoriju same Rusije.

"Pozicija Rusije u svijetu u velikoj će mjeri ovisiti o ishodu rata u Ukrajini, koji Rusiju jako iscrpljuje. Sankcije, u pravilu, ne dovode do pada vlasti, ali dugoročno mogu nanijeti veliku štetu ruskoj ekonomiji. Osim toga, rat u Ukrajini pokazao je promjenu strukture dosadašnjeg ratovanja“, ističe Caratan, aludirajući na upotrebu dronova, za što Rusija očito nije bila spremna.

"Rusija je od početka rata izgubila puno saveznika i prijatelja, kao i puno od svog ranijeg ugleda u svijetu. Kako će se stvari po tim pitanjima dalje razvijati ovisit će ponajprije o ishodu rata u Ukrajini", zaključuje i Ogorec.

U skladu s tim kretat će se i značaj Rusije na svjetskoj političkoj i ekonomskoj sceni. No, mnogi već sada kažu kako nije nezamislivo da se Rusija jednoga dana vrati onom dijelu svijeta kojem je pripadala prije nego što je napala Ukrajinu. Tim više što Rusija raspolaže sirovinama koje su zapadnom svijetu, a posebno Europi, neophodne, ali i zato što je riječ o nuklearnoj sili koja zauzima gotovo polovicu europskog kontinenta.

Ipak, sve je to na dugom štapu. Najprije će trebati pričekati da završi rat u Ukrajini i da dođe do promjene vlasti u Moskvi. Tek nakon toga moći će krenuti normalizacija odnosa Rusije i Zapada. Nema sumnje da će i ona ovisiti o zbivanjima u drugim dijelovima svijeta, a pogotovo o odnosima s Kinom.