Politika

HOĆE LI SE EU ŠIRITI NA ZAPADNI BALKAN 2030.: Proširenje Unije moguće, ali samo ako se ubrzaju reforme i prekinu sukobi

Autor Adriano Milovan

Predsjednik Europskog vijeća Charles Michel poručio je na Bledskom strateškom forumu kako želi da EU i zemlje regije do 2030. budu spremne za proširenje, što je ohrabrilo zemlje Zapadnog Balkana

Bledski strateški forum
Izvor: AA/ABACA / Abaca Press / Profimedia

Ovogodišnji Bledski strateški forum, 18. po redu, ipak je iznjedrio barem nekakvu vremensku odrednicu pristupanja zemalja Zapadnog Balkana Europskoj uniji.

Iako se ne može govoriti ni o kakvom čvrstom datumu, radi se o prvoj poruci nakon niza godina u kojoj čelnici Unije poručuju državama regije kada bi se mogle "učlaniti" u EU-klub.

'Zemlje regije su buduće članice'

"Proširenje više nije san. Čeka nas puno posla, bit će teško i složeno, ponekad i bolno za buduće članice i EU, ali moramo početi govoriti o tajmingu. Moramo postaviti jasan cilj. Vjerujem da moramo biti spremni na obje strane za proširenje do 2030. godine", kazao je predsjednik Europskog vijeća Charles Michel na otvaranju Bledskog foruma u ponedjeljak.

Predsjednik Europskog vijeća Charles Michel
Izvor: AA/ABACA / Abaca Press / Profimedia

Dodao je da zemlje Zapadnog Balkana treba nazivati "budućim članicama" te da se EU mora držati svojih obećanja, a jedno od njih je i proširenje.

Izrazio je i nezadovoljstvo dosadašnjim sporim procesom proširenja. Naime, posljednji se put EU proširila 1. srpnja 2013. godine, kada joj je pristupila Hrvatska.

Čelnici regije nezadovoljni dosadašnjom sporom politikom proširenja

Iako su u međuvremenu otvoreni pristupni pregovori s Crnom Gorom i Srbijom, a potom i s Albanijom i Sjevernom Makedonijom, dok je Bosni i Hercegovini krajem prošle godine priznat status kandidata pa se Sarajevo nada početku pregovora do kraja ove godine, u regiji su krajnje nezadovoljni sporim procesom proširenja. Na to su i čelnici regije upozorili na Bledskom forumu.

Među njima je srbijanska premijerka Ana Brnabić kazala da se kandidatima stalno postavljaju novi uvjeti i mijenjaju pravila igre. Slične su zamjerke imali i albanski premijer Edi Rama, sjevernomakedonski premijer Dimitar Kovačevski i crnogorski premijer na odlasku Dritan Abazović.

Srbijanska premijerka Ana Brnabić
Izvor: AA/ABACA / Abaca Press / Profimedia

S druge strane, predsjedateljica Vijeća ministara Bosne i Hercegovine Borjana Krišto kazala je kako se nada skorom početku pregovora o pristupanju BiH EU.

I kosovski premijer Albin Kurti poručio je da se nada skorom priznavanju statusa kandidata Kosovu. Priština je, naime, krajem prošle godine aplicirala za članstvo u EU. Kurti je kazao i kako Priština radi na jačanju odnosa s pet članica EU koje nisu priznale neovisnost Kosova - Španjolskom, Slovačkom, Rumunjskom, Grčkom i Ciprom.

Plenković protiv 'regionalnog konvoja'

Hrvatski premijer Andrej Plenković, koji je također sudjelovao na panelu koji je na Bledskom strateškom forumu okupio čelnike zemalja Zapadnog Balkana, smatra dobrim što se počinju postavljati rokovi za prijam novih članica u EU. Ipak, upozorio je kako Michel nije govorio o fiksnom datumu, nego o vremenu kada bi i Unija i zemlje regije trebale biti spremne za članstvo.

Hrvatski premijer Andrej Plenković
Izvor: BORUT ZIVULOVIC/F.A. BOBO/FABOBO

Plenković je upozorio da su razlike među državama regije velike, kao i da među njima postoji velik broj otvorenih pitanja. Ponovio je protivljenje Zagreba regionalnom pristupu i kazao da svaku zemlju treba pojedinačno ocjenjivati.

Također, založio se za micanje bilateralnih sporova koji nisu vezani uz pravnu stečevinu EU iz pregovora.

Denkov 'ne vidi problem da se u Ustav Sjeverne Makedonije unesu i Bugari'

Pod rafaljnom paljbom dijela sudionika panela našao se bugarski premijer Nikolaj Denkov, koji je također sudjelovao na bledskom skupu. I voditelj panela i dio čelnika zemalja regije podsjetili su ga, naime, da je Bugarska, nakon što je to više desetljeća radila Grčka, blokirala Skopje na putu u EU, kao i da Sofija i sada uvjetuje ulazak Sjeverne Makedonije u Uniju izmjenom sjevernomakedonskog Ustava i unošenjem u njega bugarske manjine.

Denkov je, međutim, ocijenio da EU nije "geografski pojam nego se temelji na vrijednostima". Podsjetio je i da su Austrija i Nizozemska lani blokirale Bugarsku na putu u Schengen.

"Zašto bi bio problem da se i Bugari dodaju na popis brojnih manjina koje su naveden u Ustavu Sjeverne Makedonije?", poručio je Denkov, kazavši kako Sofija želi "cijeli Balkan vidjeti u EU" i da se nada da će pitanje spora sa Skopjem biti riješeno.

Verbalni dvoboj Brnabić i Kurtija

Ipak, puno je više zaiskrilo kada se u raspravi poteglo pitanje odnosa Srbije i Kosova. Dok je Kurti govorio kako vjeruje da će Kosovo ući u EU iako ga ne priznaje pet članica Unije, Brnabić je poručila da je Kosovo, što se Beograda tiče, dio Srbije.

"Za mene, to je jedna zemlja, a ne dvije. Kosovo nije međunarodno priznato i nije član Ujedinjenih naroda", kazala je Brnabić.

Vlasti u Prištini optužila je za neprovođenje sporazuma iz Bruxellesa iz 2013. godine na temelju kojeg je na Kosovu trebala biti uspostavljena Zajednica srpskih općina koja do danas nije formirana. Normalizacija počinje provedbom tog sporazuma, naglasila je Brnabić.

"U našem je interesu da se održi mir i stabilnost u regiji", poručila je Brnabić.

"Normalizacija u psihologiji znači izostanak konfuzije između realnosti i fantazije", replicirao je Kurti na riječi srbijanske premijerke.

Dodao je kako "članstvo u EU na Kosovu podržava 94 posto ljudi, a u Srbiji oko 35 posto". Podsjetio je i da je Kosovo uvelo sankcije Rusiji zbog agresije na Ukrajinu, dok "Srbija o tome ni ne razmišlja".

Kosovski premijer Albin Kurti
Izvor: AA/ABACA / Abaca Press / Profimedia

Ocijenio je i da se Beograd "nije distancirao ni od Slobodana Miloševića ni od Vladimira Putina".

"Želim normalizirati odnose i odmah bih to učinio kada bi mi susjed bila, recimo, Češka. Međutim, normalizacija odnosa sa Srbijom je puno teža", požalio se Kurti.

Dodao je, međutim, kako vjeruje da je normalizacija odnosa između Prištine i Beograda ipak izvediva.

Ulazak Zapadnog Balkana u EU 2030. moguć po modelu 'Europe više brzina' 

Već i spomenuti verbalni dvoboji na panelu na Bledu pokazali su koliko su zemlje Zapadnog Balkana još daleko od stvarne normalizacije odnosa. Na to kao na teret na njihovu putu prema EU ukazuju i sugovornici s kojima smo razgovarali, a koje smo zamolili da nam procijene kakve su šanse da zemlje regije do kraja desetljeća uđu u EU.

"Dobro je da se konačno počne pričati o datumima, to je svakako poruka ohrabrenja za zemlje Zapadnog Balkana i motiv da porade na svom usklađivanju s pravnom stečevinom EU. U ovom trenutku zemlje Zapadnog Balkana nisu zrele za članstvo u EU i trebat će puno poraditi na prilagodbama. Međutim, i EU će se morati reformirati kako bi mogla primiti nove članice jer će, u protivnom, postati još slabije funkcionalna", kazao je za Euractiv jedan dobro upućeni sugovornik iz hrvatskih diplomatskih krugova.

Dodao je kako je članstvo država regije u Uniji moguće na tragu ideje "Europe više brzina". Drugim riječima, zemlje Zapadnog Balkana mogle bi pristupiti Uniji, ali ostat će u predvorju niza mehanizama, poput eurozone i Schengena, a možda i nekih drugih, dok ne budu spremne za članstvo i u tim inicijativama EU.

No, valja reći kako je to i sada EU standardna politika pa tako ni Hrvatska do ove godine nije pristupila eurozoni i Schengenu. Cipar je, primjerice, u EU ušao još 2004. godine, ali i dalje, zbog podjele otoka, nije u Schengenu. U šengenskom području nisu ni Rumunjska i Bugarska, iako su Uniji pristupile još 2007. godine.

Izvan eurozone još je sedam članica Unije, među kojima su dvije stare - Danska i Švedska. Od novih članica eurozoni još nisu pristupile Poljska, Češka, Mađarska i Rumunjska, kao ni Bugarska, koja se, međutim, nada skorom uvođenju eura.

Stoga se može reći da "Europa više brzina" već postoji. To, međutim, ne znači da neće trebati poraditi i na daljnjem razvoju tog koncepta. Tim više što u predvorju EU nisu samo zemlje Zapadnog Balkana, nego i države poput Ukrajine i Moldavije, koje su još manje usklađene s Unijom.

Bez reformi nema ni članstva u EU

Naš sugovornik podsjeća i da odluku o proširenjima ne donose tijela EU, nego države članice, kao i da je za to potrebna suglasnost svih članica. Ukazuje i na to da je reformski proces u zemljama Zapadnog Balkana zastao, a da primanja novih članica u EU bez provedbe reformi neće biti.

"Hrvatska je dugo pregovarala o ulasku i morala se temeljito reformirati. I ostale zemlje koje žele u EU morat će napraviti isto. Ne zato što bi to od njih tražila Hrvatska, Danska ili Irska, nego zato što bez toga one same neće moći funkcionirati u Uniji, niti će Unija moći funkcionirati sa zemljama koje su nespremne ušle u klub", napominje naš sugovornik.

Svaku zemlju treba pojedinačno ocjenjivati 

I politolog i sociolog Anđelko Milardović smatra da zemlje regije još nisu spremne za članstvo u EU. Stoga i mogućnost širenja Unije 2030. ne smatra realnom. Tim više što je upitno i koliko je sama EU za tako nešto spremna.

Anđelko Milardović, politolog i sociolog
Izvor: Matija Habljak/PIXSELL/PIXSELL

Ipak, upozorava, svaku državu treba gledati pojedinačno, a ne "u paketu". Kada se tako poslože stvari, napominje Milardović, postoje izvjesne šanse da barem Crna Gora, Albanija i Sjeverna Makedonija uđu u EU oko 2030. godine.

Naime, osim što su male države i što su se već prilično reformirale, a i članice su NATO-a, Crna Gora, Albanija i Sjeverna Makedonija imaju i uglavnom sređenu unutarnju situaciju. Ipak, upozorava Milardović, i Crna Gora i Makedonija se suočavaju s podjelama u svom društvu.

Jak utjecaj Rusije u Srbiji

Kada je riječ o Srbiji, Kosovu i BiH, Milardović upozorava na i dalje tinjajuće sukobe među njima. Konkretno, Srbija i BiH ne priznaju Kosovo, a na samom Kosovu situacija između Albanaca i Srba je napeta.

Uz to, odnosi između Beograda i Sarajeva su napeti. Kod BiH je upitno i u kojoj mjeri država, s obzirom na etničke i entitetske podjele, uopće djelotvorno funkcionira.

Takva je situacija regiju napravila podložnom i utjecajima sa strane. Među njima je posebno jak utjecaj Rusije kojem su posebno izložene Srbija i Republika Srpska u BiH. Milardović pritom podsjeća da Beograd Moskvi nije uveo sankcije zbog ruske invazije na Ukrajinu.

"Otvoreno je pitanje i želi li stvarno Srbija u EU, s obzirom na odnose kakve ima s Rusijom i Putinom. Srpsko društvo je podijeljeno na dio koji je naklonjen Zapadu i na dio koji gleda prema Rusiji. Bojim se da EU tu ne može puno pomoći, sami građani Srbije moraju naći odgovor na pitanje gdje žele ići i ponašati se sukladno tome“, poručuje Milardović.

BiH je, dodaje, još kompliciranija priča.

"U državama regije problem je što nema temeljnog konsenzusa ni oko članstva u EU ni oko reformi potrebnih za članstvo. Reforme su nužne da bi se ušlo u tako složen sustav kao što je EU. Tu je i pitanje što će reći članice EU, koje moraju amenovati proširenje, a od kojih svaka ima svoje interese", zaključuje Milardović.

Europska komisija 'ne cilja na datume'

I iz Europske komisije su u utorak poručili kako "ne ciljaju na datume" kada je proširenje u pitanju.

"Uvijek smo govorili da je proširenje proces koji se temelji na zaslugama, što znači da se zemlje kandidati trebaju priključiti EU kada budu spremne za to", kazala je, prema pisanju medija, glasnogovornica Europske komisije Dana Spinant.

Sve više kandidata za ulazak u EU

Unatoč tome, činjenica je da je pitanje proširenja EU, nakon dugo vremena, ponovno na dnevnom redu. Sličnu su poruku, uostalom, čelnici Unije poslali i nedavno iz Atene.

Klub kandidata sve je veći i sada je u njemu osam zemalja (BiH, Crna Gora, Srbija, Sjeverna Makedonija, Albanija, Moldavija i Ukrajina te Turska), dok još dvije (Kosovo i Gruzija) čekaju ishod svojih zahtjeva za priključenjem Uniji. U takvoj situaciji i EU mora konačno dati neke naznake kada se i kojom dinamikom namjerava širiti u budućnosti. Tim više što mnoge zemlje u čekaonici sjede već godinama, pa i desetljećima, dok istodobno u njima raste euroskepticizam.

Jasno je i da je ruska invazija na Ukrajinu utjecala na promjenu stava EU oko proširenja. Stoga se može zaključiti da Michelovo navođenje ciljane godine do koje bi i EU i zemlje Zapadnog Balkana trebale biti spremne za članstvo možda i nije postavljanje čvrstog roka, ali je barem prvi krupan korak u pravcu proširenja nakon dugo vremena. Na zemljama regije je da to iskoriste, a na samoj EU je da se pripremi za primanje novih članica.