Sve ukazuje na to da je pad zrakoplova posljedica djelovanja neke od ruskih sigurnosnih službi, ističe za Euractiv nekadašnji hrvatski veleposlanik u Moskvi i politički analitičar Božo Kovačević
Pad zrakoplova na čijem je popisu putnika bio i Jevgenij Prigožin, šef plaćeničke skupine Wagner i nedavni vođa pobune protiv ruskoga predsjednika Vladimira Putina, tema je koja već danima dominira u svjetskim medijima.
Iako većina vjeruje da je Prigožin poginuo u padu aviona oko 200 kilometara sjeverozapadno od Moskve, dio analitičara i političara je sumnjičav prema takvom kraju “Putinovog kuhara“, koji je desetljećima sa svojim plaćenicima vjerno služio šefu ruske države, da bi se na kraju, zbog ruskih neuspjeha u ratu u Ukrajini, pobunio protiv njega. Dio razloga za sumnje u Prigožinovu smrt leži i u tome što zasad nedostaju jasni dokazi da je Prigožin mrtav, dok informacije (i) o tome Kremlj daje na kapaljku.
U tjednu u kojem smo obilježili točno godinu i pol dana od početka ruske invazije na Ukrajinu, značajan događaj svakako je bio i summit BRICS-a u Johannesburgu. Na skupu u Južnoj Africi, međutim, nije bilo Putina.
Sam ishod summita za mnoge je zapravo slabiji od očekivanja, budući da BRICS ostaje samo labavi klub najvećih zemalja u razvoju koje se brzo razvijaju. Ipak, na summitu je donijeta odluka o proširenju BRICS-a, u čijem su sastavu sada Brazil, Rusija, Indija, Kina i Južna Afrika, na još šest država - Argentinu, Etiopiju, Egipat, Saudijsku Arabiju, Ujedinjene Arapske Emirate i Iran, pa je skup opravdao ranije najave da će biti „summit proširenja“.
O novim zbivanjima u Rusiji, ali i o njenoj poziciji u svijetu, kao i o mogućnostima završetka rata u Ukrajini, razgovarali smo s Božom Kovačevićem. Naš sugovornik je bio saborski zastupnik i ministar u Vladi Ivice Račana, a potom, od 2003. do 2008. godine, i hrvatski veleposlanik u Moskvi. Dobar je poznavatelj prilika u Rusiji i na području bivšega SSSR-a. U medijima je danas najčešće prisutan kao politički analitičar.
EURACTIV: Prigožin je mrtav, tako barem kažu ruske vlasti i pripadnici njegove paravojne skupine Wagner. No, u pojedinim europskim metropolama tvrde da je bivši šef Wagnera "vrlo vjerojatno mrtav", čime ostavljaju otvorenom mogućnost da je i dalje živ i da se ovdje radi samo o još jednoj dobro izrežiranoj predstavi. Što se to posljednjih dana dogodilo u Rusiji?
KOVAČEVIĆ: Ono što sa sigurnošću znamo je da se dogodio pad zrakoplova i da je na popisu putnika bio i Prigožin.
Naravno, postoje različite verzije zašto je zrakoplov pao. Jedna je verzija da je avion pao zbog djelovanja protuzračne obrane stacionirane oko rezidencije Valdaj, u kojoj Putin često boravi. Druga verzija je da je došlo do eksplozije unutar samog zrakoplova ili da je zrakoplov bio tehnički onesposobljen prije samoga leta pa je za vrijeme leta najprije otpalo krilo koje je oštetilo repni dio zrakoplova i zbog čega se avion srušio.
Znamo i da se provodi genetska ekspertiza posmrtnih ostataka onih koji su bili u zrakoplovu.
Što je najvjerojatnije? Mislim da je velika vjerojatnost da je Prigožin ovom zgodom doista poginuo. Osim toga, sve relevantne indicije ukazuju na to da je pad zrakoplova posljedica namjernog djelovanja neke od ruskih sigurnosnih službi.
EURACTIV: Prigožin je, međutim, već imao epizoda u svom životu u kojima je "poginuo", i to upravo u zrakoplovnim nesrećama, da bi nakon nekoliko dana "oživio". Je li moguće da se tako nešto opet događa?
KOVAČEVIĆ: Priča se i da je viđen u Africi. Ne vjerujem u to, mislim da je to u zoni špekulacija.
Međutim, ako se uzmu u obzir događanja u posljednja dva mjeseca, onda je jasno da bi takva vrsta ubojstva mogla biti Putinov odgovor na pobunu iz lipnja. Osim toga, provladin list Moskovski komsomolec još je u četvrtak objavio da je Prigožin "završio onako kako je morao završiti".
EURACTIV: Je li Putin time realizirao svoju staru prijetnju da ne oprašta jedino izdaju?
KOVAČEVIĆ: Može se to i tako protumačiti. Ako je Prigožinova smrt doista djelo namjerno smišljenog atentata, onda je to posljednji korak u konsolidaciji vlasti nakon lipanjske pobune.
Pobuna je pokazala mnogo toga nepovoljnog o Rusiji. Prije svega, Prigožin ne bi krenuo u tako nešto bez odgovarajućih jamstava s najviših razina vlasti.
Drugo, da u jednom danu kopnena vojska nesmetano prođe 800 kilometara, pokazatelj je izostanka bilo kakve organizirane obrane, što znači da je Prigožin imao saveznike unutar struktura Ministarstva obrane.
Treće i za Putina možda najkatastrofalnije, Putin je pobunu prikazao kao pokušaj izazivanja građanskog rata u kojem se građani moraju opredijeliti za njega kao zakonitog vladara. No, pokazalo se da je građanima bilo manje-više svejedno, kao što im je svejedno i danas. Dakle, nije uspio Prigožinovu pobunu instrumentalizirati za povećanje podrške svojoj politici.
EURACTIV: Je li Putin odlaskom Prigožina sa scene konsolidirao vlast?
KOVAČEVIĆ: Putin ovime konsolidira svoju vlast u smislu da je kaznio onog koji se pobunio i da je eliminirao Wagner kao organiziranu strukturu unutar obrambene strukture Ruske Federacije.
Pod Prigožinom, wagnerovci su slušali samo njega, a on nije slušao ministra obrane i zapovjednika Glavnog stožera. Sada je, međutim, vertikala uspostavljena.
Osim toga, plaćenici su ranije dobivali novce od Prigožina. Jedina instanca od koje sada mogu dobivati novce je Ministarstvo obrane.
EURACTIV: Što će sada biti s Wagnerom? Neki od njih već najavljuju novu pobunu...
KOVAČEVIĆ: Neki od njih su najavili pobunu, ali treba imati u vidu da je Wagner plaćenička formacija i da rade za onog tko ih plaća. Ne znam za koga bi sada mogli raditi i tko bi ih mogao plaćati.
No, možda takvi ipak postoje. Uostalom, i diverzantske skupine koje su nazivali partizanima i koje su djelovale na ruskom teritoriju isto tako su vrsta plaćenika. Možda bi se wagnerovci sada mogli pridružiti njima. U prilog tome govori i parola kojom su wagnerovci završili svoj proglas od četvrtka, a koja glasi "Slava Rusiji". To je kopija ukrajinskog pozdrava. Međutim, ako ima takvih među wagnerovcima, mislim da su malobrojni.
Za dio wagnerovaca koji su odslužili više od šest mjeseci, opcija je da se jednostavno demobiliziraju, a njihove zatvorske kazne će im biti oproštene. Pritom treba podsjetiti da je Prigožin svoje vojnike regrutirao uglavnom po zatvorima, i to iz reda najtežih kažnjenika.
Treća opcija, koju su neki već iskoristili, je da ugovore s Wagnerom zamijene ugovorima s Ministarstvom obrane, za koje će raditi kao profesionalni vojnici. Najvjerojatnije je da će se najveći broj njih opredijeliti za rad u afričkim državama, ovoga puta izravno za račun ruske države.
EURACTIV: Putin nije otputovao u Johannesburg na summit BRICS-a, ali prisutnima se obratio putem video veze. Među ostalim, rekao je da želi završiti rat u Ukrajini, naravno na način da je krivnju za rat svalio na Zapad. Je li Putin konačno spreman na kompromis oko Ukrajine i mirno rješenje, a da ono ne bude, kao do sada, uvjetovano od Kremlja time da Ukrajina i svijet prethodno priznaju rusku aneksiju petine ukrajinskog teritorija?
KOVAČEVIĆ: Priznanje aneksije ukrajinskog teritorija od strane Rusije dosad je jedini javno objavljeni ruski uvjet. Putin u svojoj izjavi nije spomenuo neke druge uvjete. Ako želi početak pregovora, Rusija bi morala pokazati da više nije na toj poziciji, a to je malo vjerojatno.
Putin je tom svojom izjavom zapravo htio pridobiti podršku BRICS-a i drugih zemalja koje žele ući u tu organizaciju. Želi podršku za uspostavu multipolarnog svijeta, svijeta u kojem neće postojati samo jedan lider, a to je SAD. Rusija za to i uspijeva dobiti podršku.
Međutim, kad već spominjemo BRICS-a, valja primijetiti da je Putin jedini lider koji nije došao na summit u Johannesburgu. Razlog tome je uhidbeni nalog Međunarodnog kaznenog suda.
Koliko god se BRICS, s jedne strane, može smatrati instrumentom ostvarivanja ruskih vanjskopolitičkih ciljeva, Putinovo nesudjelovanje na tom sastanku je, s druge strane, pokazatelj da zapadne sankcije, u koje treba ubrojiti i optužnicu Međunarodnog kaznenog suda, ipak imaju devastirajuće djelovanje na Putina.
EURACTIV: Dakle, nije realno očekivati kraj rata u Ukrajini u doglednoj budućnosti?
KOVAČEVIĆ: Ako Rusija ne redefinira svoje ciljeve, sasvim sigurno nije moguće očekivati kraj rata. Ali, ako i Ukrajina ne bude spremna na razgovor o različitim modalitetima, poput razgovora o primjeni sporazuma Minsk II., ni tada neće biti stvorena povoljna atmosfera za pregovore.
EURACTIV: No, čini se da se i zapadni svijet umorio od rata u Ukrajini. U Kijevu su, primjerice, imali velika očekivanja od summita NATO-a u Vilniusu, ali na kraju zapravo nisu dobili ništa. Nešto više sreće vjerojatno će imati s Europskom unijom, budući da bi do kraja godine trebali početi pregovori o članstvu Ukrajine, ali veliko je pitanje koliko će oni trajati?
KOVAČEVIĆ: Moglo bi se reći da je Zapad umoran od rata. Mnoge države zapadne koalicije su s figom u džepu ušle u aranžman uvođenja sankcija Rusiji i suradnje s Ukrajinom. Vidimo da je mnogima od tih zemalja puno više stalo do zaštite njihovih ekonomskih interesa nego do bezrezervne pomoći Ukrajini i njenoj obrani od ruske agresije. Da nije tako, zar bi ukrajinski susjedi, članice EU, zabranile uvoz žita iz Ukrajine?!
Drugo, očigledno je da je SAD glavni dobitnik ove ruske nepromišljene agresije na Ukrajinu. Amerika je jednim potezom riješila pitanje svoje dominacije unutar NATO-a i potpune ovisnosti EU - i političke i ekonomske i sigurnosne - o SAD-u.
Može se, dakle, reći da Putin vrlo uporno radi na učvršćivanju položaja SAD-a.