Prije točno 18 mjeseci, 24. veljače 2022., ruska je vojska napala Ukrajinu i pokrenula procese čije posljedice osjećamo i koje ćemo još dugo trpjeti
Prije točno 18 mjeseci, u zoru 24. veljače 2022. godine, ruska je vojska prešla ukrajinsku granicu i pokrenula, po mnogima, najveću ratnu katastrofu nakon Drugog svjetskog rata, čiji se kraj još ne nazire.
U godinu i pol dana ruske invazije na Ukrajinu prestao je postojati svijet kakvog smo do tada znali.
'Specijalna vojna operacija' zaglibila u ukrajinskom blatu
Rusija je do sada uspjela zauzeti oko petine ukrajinskog teritorija, na istoku i jugu te bivše sovjetske republike. Spomenuta brojka uključuje i Krim, ukrajinski poluotok kojeg je Rusija zauzela i anektirala još 2014. godine, kao i trećinu Donbasa, industrijsko-rudarske regije na jugoistoku Ukrajine, koju proruske snage kontroliraju također od 2014. godine.
Nova ruska osvajanja ukrajinskog teritorija dogodila su se na istoku i jugu te zemlje. Iako su ruski tenkovi na početku invazije krenuli prema Kijevu, Ukrajinci su zaustavili ruski prodor prema svojoj prijestolnici te oslobodili područja na sjeveru zemlje koje su ruske snage zauzele i držale pod okupacijom otprilike mjesec dana, a među kojima su i nuklearka Černobil i Buča, kijevsko predgrađe u kojem su ruske snage, prema dostupnim informacijama, izvršile zločine nad civilima.
U rujnu prošle godine Ukrajinci su oslobodili i istok zemlje, odnosno okupirane dijelove Harkivske oblasti. I tu su naišli na zgarišta i masovne grobnice ukrajinskih civila, poput one u Izjumu.
Početkom studenoga 2022. godine ukrajinske su snage vratile i Herson na jugu zemlje. Bio je to jedan od najvećih gradova kojeg je ruska vojska osvojila još na početku svoje, kako je u Moskvi zovu, "specijalne vojne operacije" u nekad bratskoj sovjetskoj republici, a koja je, kako je vrijeme odmicalo, sve više tonula u ukrajinsko blato.
Oslobođeni Herson danas se nalazi uz samu liniju fronte prema ruskim snagama, budući da su ruske snage stacionirane s druge strane rijeke Dnjepar. Uz to, Herson je stradao u eksploziji brane Kahovka u lipnju ove godine, što su ukrajinske vlasti, ali i velik dio svijeta, opisali kao ekocid.
Ukrajinski gradovi sravnjeni sa zemljom
Manje sreće Ukrajinci su imali u dijelovima zemlje na istoku i jugu u kojima su Rusi čvrsto uspostavili svoju vlast. U tim područjima je i Mariupolj, veliki grad i luka na Azovskom moru, koji je tijekom tromjesečne ruske opsade gotovo sravnjen sa zemljom i kojeg su Rusi i ruske paravojne jedinice zauzele u svibnju prošle godine. Srušeni Mariupolj je postao simbol ukrajinskog otpora ruskoj agresiji.
Puno više sreće Ukrajinci nisu imali ni u Zaporiškoj oblasti, na jugu zemlje. Ruske su snage zauzele južni dio te regije, uključujući i grad Melitopolj. Ukrajinci su, doduše, uspjeli obraniti regionalno središte Zaporižja, ali nisu uspjeli vratiti pod svoj nadzor istoimenu nuklearku čija je sudbina zabrinula cijeli svijet kada su se oko nje vodile žestoke borbe, budući da se nalazi blizu same linije fronte.
Ilegalna ruska ankesija ukrajinskih područja
Nakon provedbe "referenduma" među preostalim, mahom proruskim stanovništvom okupiranih južnih i istočnih dijelova Ukrajine, iz kojih su prethodno protjerani milijuni Ukrajinaca, Rusija je krajem rujna i početkom listopada prošle godine proglasila aneksiju Donjecke, Luhanske, Zaporiške i Hersonske oblasti.
U Moskvi su se na taj čin odlučili iako ruske snage nisu u cijelosti nadzirale nijednu od tih oblasti, a u nekima od njih ni sjedišta regionalne vlasti. Svijet nije priznao rusku aneksiju okupiranih ukrajinskih regija.
Zločini nad civilima
Točne žrtve ruske invazije na Ukrajinu ni s ukrajinske ni s ruske strane nisu poznate. No, iz medijskih izvješća i stanja na terenu jasno je da nisu male, kako one vojne, tako i one civilne. Čini se da, prema dosad iznijetim podacima i žestini rata, možemo govoriti o desetinama, a možda i stotinama tisuća žrtava.
Posebno zabrinjavaju zločini nad civilima. Saznanja o tome u svjetskim su se medijima pojavila nakon objave snimki iz Buče, potom iz Mariupolja, a onda i iz Izjuma.
Više od 6 milijuna Ukrajinaca izbjeglo iz zemlje
Prema posljednjim dostupnim podacima UNHCR-a, specijalizirane agencije Ujedinjenih naroda za izbjeglice, u svijetu je trenutno oko 6,2 milijuna ukrajinskih izbjeglica. Od toga, oko 5,8 milijuna spas je potražilo u drugim europskim zemljama, posebno u Europskoj uniji.
Procjenjuje se da još barem pet milijuna Ukrajinaca interno raseljeno. Ti su ljudi spas od rata i ratnih strahota potražili unutar vlastite zemlje, iako daleko od mjesta u kojima su živjeli prije ruske invazije.
Ogromne materijalne štete
Već i slike razorenog Mariupolja, Harkiva i ostalih ukrajinskih gradova jasno pokazuju da se materijalne štete od ruske invazije ogromne i da se mjere u stotinama milijardi eura.
Česta ruska raketiranja Kijeva, Dnjipra, Odese i ostalih ukrajinskih velikih gradova, koji su podalje od linije sukoba, nanose veliku štetu ukrajinskoj infrastrukturi. Na meti ruskih raketa i dronova često je energetska infrastruktura, što je svijet već ocijenio kao još jedan zločin protiv čovječnosti.
Naftni embargo i plinske ucjene
Rusija je dosad skupo platila svoju ratnu avanturu u Ukrajini. Odmah na početku invazije na Ukrajinu, EU, SAD i ostale zemlje Zapada uvele su sankcije Rusiji. Na udaru se posebno našla nafta, glavni izvozni proizvod Rusije.
Kremlj je pokušao odgovoriti najprije traženjem da se isporuke ruskoga plina Zapadu plaćaju u ruskim rubljima, a potom i prekidima isporuke plina. U Moskvi su tvrdili da tržište za njihove energente postoji u Kini, Indiji i drugim azijskim zemljama. No, dok su naftu još i mogli u te zemlje prevoziti tankerima, iako je prodaju po diskontnoj cijeni, s plinom to ide puno teže jer nedostaju plinovodi.
'Zamrzavanje' ruskih deviznih rezervi
Zapad je zamrznuo i ruske devizne rezerve koje je Banka Rusije, središnja ruska banka, držala u zapadnim bankama. Riječ je o oko 300 milijardi američkih dolara rezervi, što predstavlja nešto manje od polovice ukupnih ruskih deviznih rezervi koje se procjenjuju na oko 630 milijardi dolara.
Kada se sve to uzme u obzir, ne čudi da je Rusija prošle godine potonula u recesiju. Nakon rasta u 2021. godini, kada se i rusko gospodarstvo oporavljalo od koronakrize, ruski je bruto domaći proizvod (BDP), prema podacima Europske banke za obnovu i razvoj (EBRD), u 2022. godini potonuo 2,1 posto. Nastavak pada ruskoga BDP-a EBRD očekuje i u ovoj godini, iako po nešto manjoj stopi od 1,5 posto.
Rusija ostala bez pravih saveznika
Ipak, čini se da su najveći udarac vlasti ruskoga predsjednika Vladimira Putina zadale političke, a ne ekonomske sankcije. Nakon što je ruska vojska napala Ukrajinu, Rusija je ekspresno izbačena iz europskih institucija, a ruska je invazija u više navrata osuđena i u UN-u.
Uz to, pokazalo se da Rusija ne može pretjerano računati ni na podršku svojih deklarativnih saveznika iz Eurazijske ekonomske unije (EAEU) i CSTO-a, odnosno ODKB-a, kako glasi ruska kratica vojnog bloka koji zovu "ruski NATO".
Naime, s izuzetkom Bjelorusije, koja se, međutim, do sada nije izravno uključila u ukrajinski rat, iako je na početku rata dopustila Rusiji da njen teritorij koristi kao platformu za napad na Ukrajinu, nijedna druga članica CSTO-a Rusiji dosad nije pomogla. Naprotiv, neke od njih, poput Armenije, polako se okreću Zapadu, dok Kazahstan, primjerice, nastoji biti neutralan u rusko-ukrajinskom ratu, naravno, koliko je to moguće s obzirom na to da je službeno ruski saveznik.
Iako u Moskvi tvrde kako uživaju podršku članica BRICS-a, labavog udruženja brzorastućih svjetskih ekonomija u razvoju, u kojem su, osim Rusije, još i Brazil, Indija, Kina i Južna Afrika, ni dosadašnje ponašanje tih zemalja ne bi se moglo nazvati savezničkim prema Rusiji. Službeno i nije, budući da BRICS nema elemente ni vojnog ni političkog saveza, a nije ni ekonomska integracija.
Tako su, primjerice, kineski predsjednik Xi Jinping i indijski premijer Narendra Modi od Putina krajem prošle godine tražili da konačno završi svoju ratnu avanturu u Ukrajini. Indija i inače u svojoj vanjskoj politici nastoji balansirati između Rusije i Zapada, a s Kinom je ionako u stalnom sukobu oko granice.
Brazil i Južna Afrika u svojoj su politici, a posebno u ekonomiji, znatno više okrenuti SAD-u, odnosno Velikoj Britaniji, nego Rusiji ili Kini.
Putinova pozicija dodatno se pogoršala nakon što je Međunarodni kazneni sud u Haagu u ožujku izdao potjernicu za njim, optužujući ga za nasilnu deportaciju ukrajinske djece. Iako je Kremlj odbacio optužnicu, Putin zbog nje trenutno ne prisustvuje summitu BRICS-a u Johannesburgu, budući da je Južna Afrika članica Međunarodnog kaznenog suda, što znači da postoji i opasnost da ga uhiti i izruči u Haag.
Zapad podcijenio Rusiju
Pa ipak, i domaći i međunarodni stručnjaci upozoravaju da je Zapad podcijenio Rusiju, jednu od rijetkih država u svijetu koja se može smatrati samodostatnom, s obzirom na enormno sirovinsko bogatstvo, velik broj ljudi i ogromno tržište kojim raspolaže. Sankcije, doduše, djeluju, ali njihov će se pravi učinak vidjeti tek na duge staze, a pitanje je i kakav će stvarno biti, budući da je riječ o zemlji koju je vrlo teško uspoređivati s bilo kojom drugom.
Slično je i s političkom (polu)izolacijom u kojoj se našla Moskva nakon agresije na Ukrajinu.
"Rusiju nije previše briga za to što o njoj drugi misle. Rusi na svoju zemlju gledaju kao na veliku globalnu silu, što i jesu, budući da raspolažu velikim nuklearnim potencijalom. Smatraju i da imaju saveznike, prije svega Kinu, a onda i ostale zemlje BRICS-a", objašnjava za Euractiv vojni i sigurnosni stručnjak Marinko Ogorec, predavač na Veleučilištu Velika Gorica, koji je od 2000. do 2004. godine bio hrvatski vojni ataše u Moskvi.
Dodaje kako su i ruska i ukrajinska strana u dosadašnjem ratu napravile dosta pogrešaka. Ruska strana je greške radila na početku rata, kada su njeni tenkovi krenuli na Kijev. Ukrajinska strana ih radi sada, tijekom protuofenzive u kojoj nije uspjela postići zamjetnije dobitke, objašnjava naš sugovornik.
Ukrajina najveća žrtva rata i vojno i ekonomski i politički
Ukrajina je, naravno, najveća žrtva agresije koju je protiv nje povela Rusija, i to ne samo u vojnom smislu.
Naime, podaci EBRD-a pokazuju da se ukrajinski BDP lani, u prvoj godini rata, strmoglavio za nevjerojatnih 29,1 posto. U ovoj godini međunarodne financijske institucije Ukrajini predviđaju mali rast gospodarske aktivnosti, simboličnih jedan posto, no to ni izdaleka neće biti dovoljno da se nadomjesti čak ni dio ekonomskog pada koji je ta zemlja pretrpjela u prošloj godini.
O velikim ljudskim gubicima i uništenoj i oštećenoj ukrajinskoj infrastrukturi već smo pisali. Prema mišljenju stručnjaka Bečkog instituta za međunarodne ekonomske studije, upravo će manjak radne snage i razorena infrastruktura biti najveći problem Ukrajine nakon što jednog dana završi rat.
Iako je dobila podršku većeg dijela svijeta za svoju borbu za očuvanje neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti, Ukrajina dosad nije postigla veće uspjehe ni u politici integriranja u euroatlantske strukture. Konkretno, u NATO nije primljena, a na nedavnom summitu Sjevernoatlantskog saveza u Vilniusu nije dobila ni rokove u kojima bi mogla biti primljena u taj vojnopolitički blok, već samo maglovita obećanja o mogućem ulasku u Savez nakon završetka rata.
Što se tiče EU, činjenica je da je Ukrajina u rekordnom roku postala kandidat za članstvo u Uniji. Kijev je, naime, 28. veljače prošle godine, samo nekoliko dana nakon početka ruske invazije, zatražio članstvo u EU. Status kandidata Ukrajini je odobren 23. lipnja 2022. godine. Očekuje se da će pregovori o pristupanju Ukrajine Uniji početi do kraja ove godine.
Međutim, jasno je da će ukrajinski put prema Bruxellesu biti jako dug. Riječ je o velikoj zemlji koja se dosad nije pretjerano usklađivala s pravilima igre koja vladaju na velikom jedinstvenom tržištu Unije i u njenim institucijama i koja će se, k tome, godinama, a možda i desetljećima, morati oporavljati od posljedica ruske invazije.
Pa ipak, bez obilne financijske i materijalne pomoći Zapada, Ukrajina teško da bi se uspjela obraniti od ruskih napada i opstati kao neovisna država. I Ogorec ističe kako je zapadna pomoć Ukrajini i njenom predsjedniku Volodimiru Zelenskom dosad bila ključna u obrani i opstanku ukrajinske države.
Mir za zelenim stolom?
Na kraju, postavlja se i pitanje kada bi rusko-ukrajinski rat mogao završiti. Strani analitičari još su početkom godine kazali kako ne vjeruju da bi rat mogao završiti do kraja ove godine.
I ponašanje ruske, ali i ukrajinske strane, ne ukazuje na to da bi uskoro moglo doći do pregovora, barem ne onih ozbiljnih koji bi prekinuli ratna djelovanja. Ovdje valja podsjetiti da Rusija kao preduvjet za pregovore postavlja priznanje, kako to u Moskvi kažu, "nove realnosti", odnosno priznanje da su ukrajinska područja koje je Rusija anektirala sada dio Rusije. U Kijevu to, naravno, odbijaju i traže da najprije ruske snage napuste ukrajinski teritorij pa tek potom mogu uslijediti pregovori.
Ogorec, međutim, upozorava da će se rusko-ukrajinski mir na kraju ipak morati dogovoriti za zelenim stolom. No, za tako nešto, obje će strane morati odustati od svojih maksimalističkih ciljeva i biti spremne na kompromise, napominje naš sugovornik.
Rusija sve više postaje drugorazredni igrač
Jednoga dana kada Moskva i Kijev dogovore mir - ili, barem, prekid vatre - i Rusija i Ukrajina shvatit će da je njihov sukob definitivno promijenio svijet. No, taj svijet neće biti ni onakav kakav priželjkuju u Moskvi, a vjerojatno ni onakav kakvom se nadaju u Kijevu.
U Moskvi, primjerice, stalno igraju na kartu nekakvog novog hladnog rata, u kojem će upravo Rusija predvoditi, kako to kažu u Kremlju, "svijet koji se bori protiv zapadnog imperijalizma". Međutim, Rusija bi mogla shvatiti da je i u tom novom svijetu za koji se zalaže postala drugorazredni igrač, budući da značaj druge dvije sile - Kine i Indije, nezaustavljivo raste.
Već i podatak Svjetske banke da je Kina druga po veličini ekonomija svijeta, čiji je BDP 2021. godine iznosio 17,7 bilijuna dolara, a da je Indija peta po veličini svjetska ekonomija, s BDP-om od oko 3,2 bilijuna dolara, ne ostavljaju puno prostora za razmišljanje o poziciji Rusije u svjetskom gospodarstvu.
Ruska je ekonomija, naime, s BDP-om koji je 2021. iznosio manje od 1,8 bilijuna dolara, tek na 11. mjestu u svijetu i znatno je manja i od kineske i od indijske ekonomije. Štoviše, ruski je BDP manji i od BDP-a neusporedivo manje Italije, kao i od Južne Koreje. Usporedbe ruskoga gospodarstva s velikim igračima na svjetskoj ekonomskoj sceni - SAD-om, Japanom, Njemačkom, Velikom Britanijom ili Francuskom, ne treba ni povlačiti.
Iako ima najveći nuklearni arsenal u svijetu, Rusija, kao ni SAD, Ujedinjeno Kraljevstvo i Francuska te Kina, odavno nisu jedine nuklearne sile. Naime, nuklearno oružje danas imaju i Indija, Pakistan i Sjeverna Koreja te Izrael.
To, naravno, ne znači da Rusija više nije velesila, ali znači da posjedovanje nuklearnog oružja, samo po sebi, državu ne čini ključnim igračem na globalnoj sceni jer je su za tako nešto potrebna puno bolji rezultati i u politici i u ekonomiji od onih koje današnja Rusija ostvaruje.
'Današnji svijet je multipolaran, a ne bipolaran'
"Ne možemo govoriti o bipolarnom svijetu, kakav je postojao u vrijeme Hladnoga rata. Današnji svijet je multipolaran i u njemu već sada postoje četiri pola međunarodnih odnosa. Osim SAD-a i Rusije, tu su još i Kina i Indija. Svaka od tih zemalja vodi politiku ovisno o svojim interesima“, ističe Ogorec.
U cijeloj priči i Hrvatska će se morati izboriti za svoje mjesto pod suncem u tom novom svijetu. Hrvatska je, doduše, članica EU i NATO-a i, kao takva, ima jasno određenu poziciju na europskoj i svjetskoj sceni. To, međutim, ne znači da treba zatvarati oči pred promjenama koje se događaju u svijetu, a koje se odražavaju i na nestabilan europski jugoistok.
"Hrvatska je mala zemlja i nije blizu velikih igrača. To je u ovakvim uvjetima njena prednost jer nikome nije previše na putu", zaključuje Ogorec.