Loša strana atenskog sastanka je povezivanje EU ambicija Ukrajine i Moldavije sa zemljama Zapadnog Balkana, nedostatak rokova i pitanje provedbe zaključaka
Sastanak lidera zemalja europskog jugoistoka u Ateni u ponedjeljak i utorak nije donio epohalne promjene, ali ipak bi se mogao ocijeniti kao novi početak, kako u politici Europske unije prema kandidatima na jugoistoku (i istoku) Europe, tako i u politici Srbije prema rusko-ukrajinskom ratu.
Rezultat skupa u Ateni barem su dvije ključne promjene u odnosu na dosadašnju politiku.
Povratak EU politici proširenja
Prva promjena zapisana je u deklaraciji, u kojoj se poručuje da je, dva desetljeća od summita u Solunu i u svjetlu novih geopolitičkih realnosti, potrebno usvojiti "hrabar i ambiciozan krajnji cilj, koji će služiti kao vodič, inspiracija i kontekst".
U tekstu deklaracije ističe se da zemlje Zapadnog Balkana, Ukrajina i Moldavija "imaju zajedničko europsko nasljeđe, povijest i budućnost".
"Kao strateško ulaganje u mir, sigurnost i stabilnost u Europi, važno je za te regije da ih se prigrli kao punopravne članice europske obitelji", stoji u deklaraciji iz Atene.
Kada se dešifriraju diplomatske fraze iz deklaracije, može se reći da je Unija po prvi puta nakon dugog vremena najavila povratak politici proširenja. Podsjetimo, EU se posljednji puta proširila 2013. godine, na Hrvatsku.
Za zemlje Zapadnog Balkana to je svakako dobra vijest. U svakom slučaju, prva je nešto konkretnija poruka da politika proširenja EU nije zaustavljena.
Ukrajina i Moldavija 'u paketu' sa zemljama Zapadnog Balkana
No, naličje priče o novim proširenjima je da su zemljama Zapadnog Balkana sada pridodane i Ukrajina i Moldavija. Doduše, ni Ukrajina ni Moldavija nisu na Zapadnom Balkanu, ali lani su te dvije postsovjetske države postale kandidati za članstvo u EU.
Prema najavama, Kijev i Kišinjev bi do kraja godine trebali otvoriti pregovore o članstvu. Time bi se Ukrajina i Moldavija priključile državama Zapadnog Balkana koje pregovaraju o članstvu u Uniji - Crnoj Gori, Srbiji, Sjevernoj Makedoniji i Albaniji, kao i Bosni i Hercegovini, koja se također nada početku pregovora do kraja godine.
S druge strane, Kosovo, čiji je premijer Albin Kurti također bio na atenskom skupu, zbog svog neriješenog statusa i dalje ostaje u zrakopraznom prostoru, premda je Priština krajem prošle godine podnijela zahtjev za članstvom u Uniji.
Povezivanje Ukrajine i Moldavije sa Zapadnim Balkanom 'logičan proces'
Sugovornik Euractiva iz hrvatskih diplomatskih krugova, koji je želio ostati anoniman, kaže da je povezivanje europskih ambicija Ukrajine i Moldavije s europskim težnjama zemalja Zapadnog Balkana sasvim izgledan scenarij.
"To je logičan proces", kaže naš sugovornik.
Napominje i da EU "nema puno izbora" ako se uzmu u obzir nove geopolitičke okolnosti u kojima mora funkcionirati, dok sama ne može puno utjecati na rat koji je Rusija pokrenula protiv Ukrajine. Istodobno, na vrata Unije kuca sve više zemalja koje ne žele ostati izvan njenih granica.
Sve to, naravno, ne znači da će EU ni brzo ni lako otvoriti svoja vrata novim članicama, a ne znači ni da će one u Uniju ulaziti "u paketu", već po zaslugama. I od njih će se, pojašnjava naš sugovornik, nastaviti tražiti da ispune sve uvjete za članstvo, kao što su ih morale ispuniti i druge države koje su težile ulasku u EU, pa tako i Hrvatska.
Uz to, nerealno je očekivati da će se zemlje poput Moldavije i Ukrajine u kratkom roku moći pripremiti za izazove koje nosi članstvo u Uniji, a za koje su puno manje spremne i od zemalja Zapadnog Balkana. Ukrajina je, uostalom, već godinu i pol u ratu, a obrana i potom obnova zemlje u njenom će slučaju ići usporedo s pripremama za članstvo u EU.
'Virtualno članstvo' u Uniji
Stoga naš sugovornik vjeruje da će Bruxelles ići na postupno jačanje odnosa zemalja Zapadnog Balkana, Moldavije i Ukrajine s Unijom, a što će, u konačnici, vjerojatno završiti punopravnim članstvom.
Za takav proces Unija odavno ima pripremljen model "virtualnog članstva". Njega koriste članice EFTA-e - Švicarska, Lihtenštajn, Norveška i Island. Te su zemlje, iako neusporedivo razvijenije i bogatije od država Zapadnog Balkana, usvojile najveći dio pravne stečevine EU, iako formalno nisu pristupile Uniji. Sve ukazuje da je nešto slično u razdoblju do prelaska preko praga EU sada izgledno i za države Zapadnog Balkana, Moldaviju i Ukrajinu.
"Zemlje regije već i sada sudjeluju u nekim Unijinim formatima i programima, iako još nisu njene članice, a u budućnosti će vjerojatno sudjelovati i više", ističe naš sugovornik, inače dobar poznavatelj EU.
'EU ne želi prepustiti Ukrajinu i Moldaviju ruskoj sferi utjecaja'
I Božo Kovačević, bivši hrvatski veleposlanik u Moskvi i politički analitičar, smatra da je povezivanje Moldavije i Ukrajine sa zemljama Zapadnog Balkana izgledno.
"To je dio strategije EU prema Rusiji, u Bruxellesu ne žele dopustiti da Moldavija pripadne ruskoj interesnoj sferi. Ukrajina se tome ionako već odupire“, ocjenjuje Kovačević za Euractiv.
Ipak, Kovačević je manje optimističan oko brzine ulaska zemalja Zapadnog Balkana, Moldavije i Ukrajine u EU. Ističe kako se zemlje kandidati ne bi trebale previše veseliti tome što su na skupu u Ateni bili i predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen i predsjednik Europskog vijeća Charles Michel, budući da odluke o proširenjima EU konsenzusom donose zemlje članice, a ne tijela Unije, koja su više-manje tehnička.
"Skup u Ateni zapravo se može opisati kao status quo, tu zapravo nije ništa novo rečeno ni odlučeno", napominje Kovačević.
Zaokret u politici Beograda prema Kijevu i Moskvi?
Druga promjena koju je donio skup u Ateni odnosi se na Srbiju i njen odnos prema ratu u Ukrajini i Rusiji. Iako u Beogradu napominju da su uspjeli iz teksta deklaracije izbaciti dio o sankcijama Rusiji, analitičari primjećuju kako sama deklaracija sadrži i neke druge ocjene koje se Moskvi neće nimalo svidjeti.
Među njima su i jasna osuda ruske agresije na Ukrajinu, zatim podrška Ukrajini, osuda ratnih zločina i poziv na suđenje optuženima za njih. Iako se u deklaraciji to jasno ne kaže, valja podsjetiti da je među njima je i ruski predsjednik Vladimir Putin, kojeg je sud u Haagu optužio zbog deportacije ukrajinske djece i izdao tjeralicu za njim.
Uz to, analitičarima nije promaklo da se srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić u Ateni susreo s ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskim. Štoviše, obojica su na susretu govorili o zajedničkoj europskoj budućnosti njihovih zemalja.
Sa Zelenskim su se, doduše, susreli i ostali čelnici, pa tako i hrvatski premijer Andrej Plenković, no razlika je u tome što su ostale zemlje uvele sankcije Rusiji, dok Srbija nije, kao i to što sve one, a posebno članice Unije, Ukrajini aktivno pomažu u obrani od ruske invazije.
Sugovornici Euractiva podsjećaju da su vlasti u Beogradu i ranije isticale da podržavaju teritorijalnu cjelovitost Ukrajine te su u Općoj skupštini Ujedinjenih naroda glasale za osudu ruske invazije. Ipak, slažu se da je Atenska deklaracija korak naprijed u politici Beograda, s obzirom na i dalje jak utjecaj Rusije u srbijanskom društvu i politici.
'Zapad ne želi da Srbija bude ruski igrač'
"Zapad, a posebno SAD, ne želi da Srbija bude ruski igrač", primjećuje Kovačević te dodaje kako bi bilo važno da Srbija konačno kaže i djelima pokaže želi li u EU ili ne.
Time, očito, misli na usvajanje Zajedničke vanjske i sigurnosne politike Unije od strane Beograda. Dio te politike su i sankcije Rusiji zbog invazije na Ukrajinu.
Ipak, upozorava Kovačević, upitno je kako će odvajanje Beograda od Moskve i približavanje Bruxellesu i Washingtonu izgledati u praksi.
"Moje je osobno mišljenje da je Vučić spreman napraviti zaokret prema Zapadu, na to upućuje i ovaj skup u Ateni. Međutim, zbog raširenog proruskog raspoloženja u srbijanskom društvu i politici pokušava balansirati", zaključuje naš ranije spomenuti sugovornik iz diplomatskih krugova.
Dug put do mira i stabilnosti u regiji
U svakom slučaju, može se reći da je skup u Ateni korak naprijed za ambicije zemalja Zapadnog Balkana, ali i Moldavije i Ukrajine, da postupno uđu u EU, kao i za politiku odvajanja Srbije od Rusije i njenog jačeg vezivanja za EU.
No, da je put do realizacije europske budućnosti još dug, govore i zbivanja na terenu koja su se događala na marginama sastanka u Ateni i u samoj regiji.
Tako, primjerice, na skupu u Ateni nije bilo albanskog premijera Edija Rame, i to zbog spora Atene i Tirane oko tretmana grčke manjine u Albaniji.
Nadalje, Rama je poručio vlastima u Beogradu da prestanu, kako je rekao, prijetiti Sjevernoj Makedoniji i Crnoj Gori zbog njihova priznanja neovisnosti Kosova. Pritom je podsjetio da su i Albanija i Sjeverna Makedonija i Crna Gora članice NATO-a, dok Srbija to nije.
Konačno, i u Bosni i Hercegovini, koju je u Ateni predstavljala predsjedateljica Vijeća ministara Borjana Krišto, došlo je do novog sukoba političkih elita, i to baš zbog odnosa prema Ukrajini i Rusiji.
Naime, hrvatski i bošnjački član Predsjedništva BiH - Željko Komšić i Denis Bećirović, otputovali su u Kijev, gdje će se sastati s ukrajinskim dužnosnicima. Tome su se usprotivili srpska članica Predsjedništva Željka Cvijanović, kao i predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik, koji ima dobre odnose s ruskim predsjednikom Putinom.
Ako se tome doda i da su odnosi Beograda i Prištine neprekidno na ivici novog sukoba, teško se može reći da je Zapadni Balkan pacificiran i stabiliziran, pa samim time i spreman za ulazak u EU. Stanje u Moldaviji, a posebno u ratom zahvaćenoj Ukrajini, još je dalje od toga.
Ipak, sastanak u Ateni pokazuje da politika proširenja Unije nije pokrivena prašinom te da će zemlje regije jednoga dana biti u EU-klubu. no, kao i uvijek do sada, rokova i vremenskih odrednica opet nema.