Državni udar u Nigeru uglavnom je rezultat neokolonijalnog odnosa Francuske prema Africi, kaže bivši francuski diplomat Gérard Araud u intervjuu za Euractiv, uz oštre kritike zbog nedostatka jedinstva EU u politici prema Africi.
Do vojnog udara u Nigeru došlo je u srijedu nakon što su pučisti koje predvodi general Abdurahman Tiani srušili vladu i uhitili demokratski izabranog predsjednika Mohameda Bazouma.
Novonastala kriza je odraz "odbacivanja francuske prisutnosti u toj zemlji," rekao je Araud za Euractiv, kao i frustracije lokalnog stanovništva naslijeđem tzv. politike Francafrique - izrazom koji se koristi za opisivanje bliskih i po nekima "incestuoznih" ekonomskih i političkih odnosa između Francuske i njenih bivših afričkih kolonija.
Araud je iskusni diplomat koji je u karijeri bio veleposlanik u Ujedinjenim narodima, u Washingtonu, i u Izraelu, i bivši je direktor za politička i sigurnosna pitanja u francuskom ministarstvu vanjskih poslova.
Prema njemu, u afričkim zemljama koje imaju naslijeđe francuskog kolonijalizma danas vidimo "pobunu mladeži," kako protiv Francuske, tako i protiv njihovih nacionalnih vlada, za koje se uvelike misli da su tek francuske marionete, kaže Araud.
Bijes prema Francuzima stoga je u direktnoj vezi s demografskom eksplozijom i ekstremnim siromaštvom - što je lokalne vlasti stavlja pod velik pritisak.
Neuspjeh vojne operacije Barkhane
Francuska je već 300 godina vojno i ekonomski prisutna u Sahelu, gdje je, između ostalog, kolonizirala niz današnjih zemalja, uključujući Obalu Bjelokosti, Gvineju, Senegal i Sudan.
Neovisnost koju su te države stekle 1960-ih nije u potpunosti prekinula njihove veze s Francuskom, a vojne francuske vojne intervencije u toj regiji u poljednjih 10 godina - kroz operacije Serval i Barkhane - jasno su pokazale da Francuske želi ostati relevantna sila u tom dijelu svijeta.
Operacija Serval iz 2012-13, pokrenuta radi potiskivanja džihadističkih pobunjenika na sjeveru Malija, ocijenjena je kao toliko velik uspjeh da su francuski vojnici tamo dočekani kao osloboditelji, rekao je Araud.
"Međutim, svaka oslobodilačka vojska nakon nekog vremena postane okupator."
Devetogodišnja operacija Barkhane, pokrenuta 2014. godine, imala je širu zadaću, i smisao joj je bio borba protiv džihadista u cijeloj regiji Sahela. Francuski vojnici su pritom "odradili divovski posao, u nevjerojatno teškim okolnostima," ali nisu uspjeli potpuno stati na kraj džihadističkom teroru.
To je dovelo do toga da je francuski predsjednik Emmanuel Macron pozvao na postupno gašenje te operacije u studenom 2022.
"Rekao bih da je Barkhane zapravo ojačao džihadiste, koji su se povezali s drugim terorističkim i etničkim skupinama čija je jedina opsesija smrt zapadnjačkih vojnika," kazao je Araud.
To je pridonijelo širenju narativa preko Burkine Faso i Malija - države koje su obje posljednjih godina također imale vojne udare - da je Francuska zapravo potaknula rast džihadističkih skupina.
Normalizacija odnosa
Zatvaranje francuskih vojnih baza u Nigeru trebalo je odavno napraviti, kaže Araud, jer "držanje vojnih baza šalje poruku da se i dalje želite miješati u afrička pitanja."
Na neki način, "Niger je za Francusku isto što je Afganistan za SAD," kaže Araud i dodaje kako je krajnje vrijeme za normalizaciju političkih i gospodarskih odnosa, u kojima bi Francuska trebala tretirati afričke zemlje kao suverene države.
"Prepustite [Afriku] diplomatima i kompanijama," dodaje, "i potpuno uklonite vojnu prisutnost." Araud ističe i kako Francuska više nema nikakvu "vodeću ulogu" u toj regiji.
Izostanak europskog jedinstva oko zajedničke strategije prema Africi također pridonosi kaosu s kojim se regija trenutno suočava. Iako je EU ključni donator razvojnih sredstava, države članice nisu usuglašene u svojem odnosu prema Sahelu.
To predstavlja "europski neuspjeh." Njemačka i Italija, koje su također imale vojne kontingente u Nigeru, isto moraju ponovno procijeniti situaciju.
Rusija 'jaše na trendu'
Je li Francuska na kraju izgubila bitku s Rusijom, koja se širi po toj regiji, posebice kroz privatne paravojne jedinice kompanije Wagner?
"Rusija samo jaše na tom trendu," kaže Araud, a Bijela kuća tvrdi da nije našla nikakve dokaze da iza državnog udara u Nigeru stoji Rusija.
Okretanje Wagnerovim plaćenicima nije dio neke šire ruske strategije u Africi, i čini se da je njihova uloga "čisti oportunizam" bez očitih ekonomskih interesa.
Regija Sahela jedna je od najsiromašnijih na svijetu, koja ima skromne resurse. Čak i uranij, kojeg u Nigeru eksploatira francuski nuklearni koncern Orano, nalazi se u izobilju diljem svijeta, a značajna nalazišta su i u Rusiji.
"Ovo nije povratak na Hladni rat... Postoji sukob s Rusijom, no ona nije nigdje ni blizu tako moćna kao što je bio Sovjetski Savez," ističe Araud.
Umjesto toga, sukobljene sile u toj regiji demonstriraju "zastarjeli pristup pitanju što uopće čini moć [u Sahelu]" - a tu dinamiku treba hitno promijeniti da bi se došlo do veće stabilnosti.
(Preveo David Spaić-Kovačić. Originalan članak pročitajte ovdje: Niger coup is ‘failure of Europe’, former French ambassador says)