Stručnjaci za transparentnost pozvali su zastupnike Europskog parlamenta da se založe za uvođenje strožih internih reformi nakon skandala Katargate, a upozorili su i da Katar nije jedina država koja novcem kupuje utjecaj u EU.
U izjavi na saslušanju specijalnog odbora Europskog parlamenta za uplitanje trećih država koje se održalo u četvrtak 26. siječnja Christian Chesnot, novinar Radio France i jedan od autora knjige "Qatar Papers" iz 2019. (u kojoj su objavljeni dokumenti o katarskom financiranju islamista u Europi) rekao je da nije nimalo iznenađen posljednjim optužbama.
Pritom je istaknuo kako je još ranije bio razotkriven cijeli niz francuskih diplomata i političara koji su od Katara tražili gotovinu i skupe poklone u 2010-ima. Chesnot dodaje da su i druge zemlje, uključujući Maroko, također prakticirale ono što mediji nazivaju chequebook diplomacy - "diplomacija čekovnom knjižicom."
"Katar nije nikakva odmetnuta država," rekao je Chesnot.
Stroža kontrola i nadzor
Nakon korupcijskog skandala nazvanog Katargate (Qatargate), u koji je upleten Europski parlament i u kojem je uhićeno nekoliko europarlamentaraca, a među njima i bivša potpredsjednica Eva Kaili, predsjednica parlamenta Roberta Metsola je početkom siječnja predložila niz reformi koje bi trebale postrožiti kontrolu i nadzor nad lobističkim aktivnostima unutar Europskog parlamenta.
Predložene mjere uključuju zabranu tzv. "prijateljskih skupina" (friendship groups) - klubova kroz koje se eurozastupnici druže s predstavnicima pojedinih trećih zemalja.
Tu je i plan da se uvedu redovne provjere svih lobista prijavljenih u Registar transparentnosti (Transparency Register) čime se od njih traži da prijave svoje veze s trećim državama, zatim da objavljuju informacije o svim sastancima s trećim zemljama koji su imali neke veze s izvještajima ili odlukama Europskog parlamenta, te da prijave sva svoja putovanja u te zemlje.
Nick Aiossa iz europske podružnice organizacije Transparency International opisao je prijedloge koje je sastavila Metsola kao "korak u pravom smjeru, ali koji ne ide dovoljno daleko", i dodao da europskim institucijama treba "malo grube ljubavi," tj. da ih je potrebno preodgojiti.
Predložio je da se uvede obavezna registracija za sve predstavnike trećih država i istaknuo da reforme Roberte Metsole u sadašnjem obliku ne predviđaju nikakvu zaštitu za zviždače iz redova dužnosnika Europskog parlamenta, kao ni zaposlenika njihovih ureda.
Kultura nekažnjavanja
Iako su eurozastupnici još 2019. usvojili direktivu EU o zaštiti zviždača, zakonska zaštita se ne primjenjuje na osoblje institucija EU. Umjesto tog, za njih vrijedi samo interna regulativa za zaposlenike parlamenta.
"Nijedna interna regulativa u institucijama EU ne nudi razinu zaštite kakva je osigurana direktivom, a interna pravila Europskog parlamenta su najgora. Asistenti i osoblje koje radi u Europskom parlamentu imaju jednu od najnižih razina zaštite u cijeloj EU," rekao je Aiossa, i dodao da je taj izostanak zaštite svakako doprinio činjenici da je skandal toliko dugo ostao neotkriven.
Taj skandal također je pokrenuo lavinu zakašnjelih financijskih objava eurozastupnika, uključujući i samu Metsolu. Uz nepostojanje bilo kakvih sankcija za one koji krše pravila o financijskim objavama, to sve upućuje na "kulturu nekažnjavanja koja se razvila u posljednjih desetak godina."
(Originalan članak pročitajte ovdje: Tougher reforms are needed post-Qatargate, MEPs told)