Sastanak na vrhu članica NATO-a u prijestolnici Litve najavljivan je kao povijesni, ali njegovi dosezi nisu veliki, iako su napravljeni određeni pomaci po pitanju manje izvjesnog članstva Ukrajine i vrlo izglednog članstva Švedske
Iako najavljivan kao povijesni, dvodnevni summit NATO-a u Vilniusu bio je, može se reći, sve samo ne to.
Kada se, naime, podvuče crta ispod sastanaka šefa država ili vlada 31 članice Sjevernoatlantskog saveza u litavskoj prijestolnici 11. i 12. srpnja, vidi se da ključnih odluka na summitu zapravo i nije bilo.
Štoviše, mnogi summit NATO-a u Vilniusu po ishodu već sada uspoređuju s onim koji je 2008. godine održan u Bukureštu, a s kojeg su - ako izuzmemo pozivnice Hrvatskoj i Albaniji da pristupe Savezu - ostalim zemljama koje aspiriraju na članstvo poslane samo općenite poruke o "otvorenim vratima".
Zelenski razočaran
Prvi i medijski svakako najzanimljiviji slučaj je onaj Ukrajine. Ukrajinski je predsjednik Volodimir Zelenski do kraja vjerovao da će njegova zemlja u Vilniusu dobiti, ako ne pozivnicu, a ono barem jasan hodogram prema članstvu u NATO-u.
No, na kraju je Ukrajina dobila samo obećanje da će jednoga dana ući u NATO, ali tek, kako je rekao glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg, "kada se ispune uvjeti". U praksi, prokomentirali su analitičari, to znači da bi Ukrajina pred vratima NATO-a možda mogla ostati i vječno, a sasvim sigurno godinama.
Toga se, čini se, boji i sam Zelenski koji je prije nekoliko dana, kada je postalo jasno da Kijev u Vilniusu neće dobiti nikakve vremenske odrednice, ocijenio da u NATO očito nema volje za primanjem Ukrajine. Ukrajinski je predsjednik otišao i korak dalje i postu na Twitteru napisao kako strahuje da bi se budući status Ukrajine mogao određivati za pregovaračkim stolom Rusije i Zapada.
"To znači da je ostavljen otvoren prozor mogućnosti kako bi se o ukrajinskom članstvu u NATO-u pregovaralo s Rusijom. Za Rusiju to znači motivaciju da nastavi s terorom", požalio se Zelenski u statusu kojeg je u utorak objavio na Twitteru.
Primanje Ukrajine u NATO visi u zraku čak i ako i kada rat prestane
Ipak, ne može se reći da Ukrajina u Vilniusu nije dobila baš ništa. Doduše, samo članstvo u NATO-u Kijevu je na vrlo dugom štapu, ako se uopće ikada i dogodi, no Ukrajina je dobila još jednu podršku NATO-a u svom obrambenom ratu protiv Rusije.
Također, obećane su joj nove isporuke oružja i streljiva. Ukinuta joj je obveza Akcijskog plana za članstvo (MAP), čime bi i njen eventualni ulazak u NATO jednoga dana treba biti jednostavniji i brži. Osnovano je i novo Vijeće NATO - Ukrajina.
No, što se samog članstva u Sjevernoatlantskom savezu tiče, ono je ostalo visjeti u zraku. Teoretski, čak i kada završi rat i kada se redefiniraju odnosi Kijeva i Moskve, bilo koja članica NATO-a može reći da Ukrajina "još ne ispunjava uvjete“ i uskratiti joj ulazak u Savez. Po tome, ishod summita u Vilniusu gotovo da se i ne razlikuje od onog u Bukureštu prije 15 godina.
'Ukrajina dobila najviše što je mogla u ovom trenutku'
"Od primanja Ukrajine u NATO nema ništa sve dok traje rat jer bi to onda značilo da članice NATO-a ulaze u rat protiv Rusije. Moguće primanje Ukrajine u NATO nakon rata ovisit će o tome kako će rat završiti. Ako završi tako da postoji mogućnost od novog sukoba s Rusijom, ne vjerujem da bi itko u NATO-u podržao primanje Ukrajine“, ističe za Euractiv nekadašnji profesor na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti i bivši hrvatski veleposlanik u Švedskoj, Latviji i Litvi Branko Caratan.
I Damir Grubiša, profesor na Američkom sveučilištu u Rimu i raniji profesor na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti te nekadašnji hrvatski veleposlanik u Italiji, kaže da je bilo nerealno očekivati da bi se Ukrajina NATO-u mogla priključiti dok traje rat. Nije tu samo pitanje vojnog sukoba s Rusijom, nego i nadzora civilnih vlasti nad vojnima i stupnja razvoja demokracije, što je sve teško ostvariti dok je zemlja u ratnom stanju.
"Odluka NATO-a je logična. Ukrajina je u Vilniusu dobila najviše što je mogla u ovom trenutku", ocjenjuje Grubiša za Euractiv.
Na pitanje hoće li Ukrajina dobiti pozivnicu za NATO nakon završetka rata, naš sugovornik kaže da se ratu još ne vidi kraj te da Ukrajina na članstvo ne može računati dok ne završi vojni sukob i dok se ne vidi njegov ishod.
Erdogan odustao od blokade Švedske, ali priča još nije gotova
Problem koji je, kako na prvi pogled izgleda, riješen uoči samog summita NATO-a je skidanje veta Turske na članstvo Švedske u Sjevernoatlantskom savezu. Naime, turski je predsjednik Recep Tayyip Erdogan u ponedjeljak navečer pristao poslati protokol o pristupanju Švedske NATO-u, potpisan u srpnju prošle godine, u ratifikaciju u turski parlament.
No, iako su mnogi iz toga izvukli zaključak da je Švedska sada na samom ulasku u NATO, a neki čak i da je već ušla, pravi posao tek slijedi. Švedski protokol o članstvu u NATO-u još moraju potvrditi kako turski Medžlis, tako i mađarski parlament. Potom se protokol mora objaviti u službenim novinama tih zemalja, a instrumenti o ratifikaciji dostaviti američkim vlastima, budući da je SAD depozitar Sjevernoatlantskog ugovora i drugih isprava vezanih uz NATO.
Premda to na prvi pogled izgleda jednostavno te lako i brzo ostvarivo - a u praksi će vjerojatno tako i biti - nitko u ovom trenutku sa sigurnošću ne može reći koliko će trajati procedura ratifikacije u parlamentima Turske i Mađarske i hoće li pojedini zastupnici koristiti slučaj Švedske kako bi dobili još neke ustupke od Stockholma ili od članica NATO-a.
'Ankari važnija nabavka američkih aviona od pitanja Kurda'
Uostalom, i sam Erdogan je uoči summita NATO-a povezao ulazak Švedske u Sjevernoatlantski savez s pristupanjem Turske Europskoj uniji. Dobio je odgovor kako su NATO i EU dvije različite organizacije.
Unatoč tome, Švedska se obvezala da će poduprijeti Ankaru na putu prema članstvu u Uniji. Ponovno je otvoreno je i pitanje ukidanje šengenskih viza za turske državljane, što je EU Ankari obećala još 2015. godine, kao i "modernizacije" carinske unije između EU i Turske.
"Pitanje zelenog svjetla Turske za švedsko članstvo u NATO je, po svemu sudeći, riješeno. Erdogan je previše jak i nitko mu se na domaćem planu neće usuditi praviti probleme“, smatra Caratan.
Dodaje kako se za Ankaru "očito pokazalo važnijim dobiti moderne vojne avione od SAD-a, nego baviti se odnosom švedskih vlasti prema Kurdima", što je Turska dosad koristila kao povod za blokadu švedskog pristupanja NATO-u.
Ulazak Švedske u NATO do kraja godine
U Budimpešti su već kazali da će slijediti Ankaru u pogledu primanja Švedske u NATO. No, i u Mađarskoj treba provesti proceduru ratifikacije protokola o pristupanju Švedske Savezu.
Kako god, sada se očekuje da bi Švedska NATO-u mogla pristupiti do kraja godine. Optimističnije varijante govore o jeseni.
NATO analizirao i situaciju na Zapadnom Balkanu
Na kraju, valja reći da izvan očiju NATO-a, unatoč ratu u Ukrajini i pitanju primanja Švedske u članstvo, nije ostao ni Zapadni Balkan.
U zaključcima koje su usvojili čelnici NATO-a ponavlja se da je Zapadni Balkan "regija od strateškog značaja za NATO", kao i da Savez inzistira na sigurnosti i stabilnosti u regiji.
BiH ostala bez pozivnice za NATO
Čelnici NATO-a ponovno su izrazili podršku suverenitetu i teritorijalnoj cjelovitosti Bosne i Hercegovine, no Sarajevo nije dobilo pozivnicu za članstvo u NATO-u, kojoj se krajem prošle i početkom ove godine nadalo, već samo općenitu poruku da vrata NATO-a toj državi ostaju otvorena.
"BiH je već davno ispala iz fokusa EU i SAD-a", upozorava Caratan.
"Politički uvjeti za ulazak u NATO vrlo su slični onima za članstvo u EU, tu postoji velika isprepletenost. Zato BiH ne može u NATO dok ne ispuni uvjete za EU, a riječ je, nažalost, o disfunkcionalnoj zemlji", zaključuje Grubiša.
Smatra i da je BiH potreban "postdaytonski preustroj", koji će od nje napraviti funkcionalnu državu.
Žele da Beograd i Priština ponovno sjednu za pregovarački stol
Kada je riječ o Srbiji, u NATO-u su izrazili želju za jačanjem odnosa s Beogradom, ali upozorili su i na važnost normalizacije odnosa Srbije i njenih susjeda.
Jedan od ključnih zahtjeva je da dođe do deeskalacije u odnosima Beograda i Prištine. NATO želi i da se Beograd i Priština vrate za pregovarački stol. Najavili su i da će NATO putem KFOR-a nastaviti svoj angažman na Kosovu.