INTERVJU: NEVEN MIMICA, ministar koji je zatražio ulazak Hrvatske EU: Hrvatska mora ostati zagovornik proširenja Unije

Kada su krajem 2002. godine na konferenciji koju je u Beču organizirao tjednik The Economist tadašnji povjerenik Europske komisije za proširenje Günter Verheugen i austrijski kancelar Wolfgang Schüssel ocijenili da "Hrvatska nije Zapadni Balkan, ali da Zagreb još nije podnio kandidaturu za članstvo u Uniji", ondašnjem hrvatskom ministru za europske integracije Nevenu Mimici nije trebalo puno objašnjavati što treba učiniti.

Nakon te konferencije, u Banskim su dvorima odlučili i službeno aplicirati za članstvo u EU pa je već u veljači 2003. godine tadašnji hrvatski premijer Ivica Račan podnio zahtjev za ulazak Hrvatske u EU. Ostalo je povijest: status kandidata Hrvatska je dobila 2004. godine, krajem 2005. otvorila je pregovore, koji su završili 2011. godine, krajem koje je potpisan i pristupni ugovor. U EU smo ušli 1. srpnja 2013. godine.

Vlade, premijeri i predsjednici u tom su se razdoblju mijenjali. Mijenjale su se i političke opcije na vlasti. No, bez obzira na ideološke razlike, svima je prioritet bilo članstvo u EU i NATO-u.

Neven Mimica bio je ne samo svjedok, nego i aktivan sudionik svih tih događaja. Za njegova mandata u Ministarstvu europskih integracija, ali i na njegovu preporuku, Račanova je Vlada podnijela zahtjev za ulazak u EU.

Nakon što je Hrvatska postala članica Unije, Mimica je bio i prvi hrvatski povjerenik u Europskoj komisiji. Najprije je u Komisiji Josea Manuela Barrosa pokrivao područje zaštite potrošača, a potom je u "kabinetu" Jean-Claudea Junckera preuzeo ulogu povjerenika za međunarodnu suradnju i razvoj.

Iza Mimice je bogata karijera u domaćoj i međunarodnoj politici. Bio je, među ostalim, glavni pregovarač za pristupanje Hrvatske Svjetskoj trgovinskoj organizaciji (WTO), zatim i CEFTA-i, i to u vrijeme dok je taj trgovinski blok doista još bio srednjoeuropski, kako mu kaže i naziv, a vodio je i pregovore o sklapanju Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) između Hrvatske i EU, što je bio i prvi konkretan ugovorni odnos između Zagreba i Bruxellesa.

Tijekom 90-ih i početkom 2000-ih godina radio je najprije kao pomoćnik, a onda kao zamjenik ministra gospodarstva. Ministarstvo europskih integracija preuzima 2001. godine, nakon što je iz tadašnje vladajuće koalicije izašao IDS, čiji je predsjednik Ivan Jakovčić u Vladi Ivice Račana obnašao dužnost prvog hrvatskog ministra za europske integracije.

Nakon što su stranke okupljene oko SDP-a izgubile izbore krajem 2003. godine, Mimica odlazi u Sabor, gdje je obnašao dužnost predsjednika saborskog Odbora za europske integracije. U Banske dvore vraća se nakon povratka SDP-a na vlast krajem 2011. godine pa u Vladi Zorana Milanovića preuzima mjesto potpredsjednika za unutarnju, vanjsku i europsku politiku. Ulaskom Hrvatske u EU odlazi u Europsku komisiju u Bruxelles.

Krajem 2019. godine odlazi u mirovinu i vraća se u Zagreb. Nedavno je prihvatio posao savjetnika uprave hrvatske lobističke tvrtke EuroNavigator.

S Mimicom smo razgovarali o hrvatskom putu u EU, kao i o tome kako se Hrvatska uklopila u funkcioniranje Unije. Također, zanimalo nas je kako gleda na budućnost EU i europskog jugoistoka. Iako rijetko daje intervjue, pristao je na razgovor za Euractiv.

EURACTIV: Hrvatska obilježava 10 godina članstva u EU. Kako ocjenjujete njeno prvo desetljeće u Uniji? Jesmo li se dobro uklopili u način funkcioniranja EU?

MIMICA: Na naših 10 godina u EU prvenstveno gledam kao na doba kada je EU dovela Europu u Hrvatsku. Zato radije govorim o desetljeću Europe u Hrvatskoj, negoli o desetljeću Hrvatske u EU.

Naime, Hrvatska je oduvijek bila dio Europe, zemljopisno i politički bila je u Europi. Ali trebala nam je EU da Europu konačno dovede u Hrvatsku u punom političkom, gospodarskom, društvenom, kulturnom smislu pripadanja i sljubljivanja s europskim vrijednosnim sustavom i europskim načinom života i djelovanja. U tome vidim najveći učinak i najveću korist od članstva Hrvatske u EU.

I da, u prvih deset godina članstva, Hrvatska se dobro uklopila u način funkcioniranja Unije. Svi nas doživljavaju kao konstruktivnu, nekonfliktnu članicu koja dobro razumije međuodnos i međuzavisnost europskog zajedništva i nacionalnih interesa.

EURACTIV: Na kojim područjima smo se najviše istakli, a na kojima smo najviše zakazali? Domaći analitičari upozoravaju da smo političke ciljeve gotovo u potpunosti ostvarili - ostalo je još samo članstvo u OECD-u - ali da i dalje ne provodimo reforme?

MIMICA: Kad gledam na način na koji naše institucije i predstavnici djeluju u EU, onda mi se čini da smo bili najuspješniji u tri područja.

U razvojnom pogledu znali smo prezentirati naše razvojne prioritete i uklopiti ih u sustav razvojnoga financiranja EU. Gotovo sva naša ulaganja u prometnu, društvenu, poljoprivrednu, komunalnu, kulturnu infrastrukturu sufinancirana su iz fondova EU. Tu su i dugoročna ulaganja u tehnološku i zelenu tranziciju, u poslijepotresnu obnovu, ali i kratkoročnija ulaganja u prevladavanje udara inflacije, pandemije ili energetske krize.

Drugo je područje uspješnoga djelovanja ono koje se odnosi na dovođenje prednosti i koristi od europskog zajedništva na razinu svakoga građanina, svakog pojedinca u Hrvatskoj, pa i do razine svakog poslovnoga subjekta u Hrvatskoj. Jedinstveno unutarnje tržište EU, sloboda kretanja ljudi, roba, usluga i kapitala, uvođenje eura, pristupanje šengenskom prostoru, iako još u početnoj fazi djelovanja u Hrvatskoj, stvorili su dobar osjećaj i dobru podlogu za jačanje europske samosvijesti i europske ravnopravnosti među hrvatskim građanima i gospodarstvenicima.

I treće područje je konstruktivno sudjelovanje Hrvatske u europskoj Zajedničkoj vanjskoj i sigurnosnoj politici, gdje svojim postavljanjem podržavamo i jačamo ulogu EU kao važnoga globalnoga čimbenika.

Naravno da i na ova tri područja ima prostora i potrebe za još većim angažmanom Hrvatske u institucijama EU. Ali najvažnije područje na kojem smo zakazali ne treba tražiti u Bruxellesu, nego u Zagrebu. Još uvijek ne uspijevamo gospodarski i društveni napredak koji smo nesumnjivo ostvarili članstvom u EU, poduprijeti strukturnim reformama kod kuće i učiniti ga dugoročno održivim.

Tu mislim na potrebne reforme obrazovnoga, zdravstvenog, mirovinskog, pravosudnog, poreznog pa dijelom i gospodarskog sustava, koje još nisu ostvarene. To nas onda i drži u donjoj polovici članica EU po mnogim pokazateljima gospodarskog i društvenoga napretka, a to stavlja i naše natprosječno korištenje europskih fondova u drugačiju perspektivu.

EURACTIV: Kada se vratimo 20 godina unatrag, u vrijeme dok ste bili ministar za europske integracije, a Hrvatska još samo potencijalni kandidat za članstvo, jeste li očekivali da ćemo se uopće uspjeti izvući iz "zapadnobalkanskog konvoja" i samostalno pristupiti Uniji? Čega ste se u to vrijeme najviše plašili na našem europskom putu?

MIMICA: I tada i danas važno je da državno vodstvo ima dovoljnu razinu racionalnoga optimizma, vizije i fokusiranosti na nacionalne ciljeve i prioritete. Zato nikad nisam sumnjao u našu sposobnost i znanje kako broditi morima europskih integracija. Bio sam svjestan prepreka koje su dolazile od zamora od proširenja u EU i zaostajanjem zapadnobalkanskoga konvoja, koje je još više pothranjivalo taj zamor.

No, baš u tom razdoblju, do kraja 2003. godine, uspjeli smo pokazati koliko je snažna razlika i specifična težina Hrvatske u spremnosti na europske reforme, koja nas je nepovratno odvajala od susjedne regije u odnosu na europske integracije. Svoj optimizam da smo u stanju temeljito uzdrmati koncept ulaska u EU u zapadnobalkanskom paketu najbolje ću podcrtati pričom da sam 2002. godine htio na službeni automobil Ministarstva za europske integracije postaviti registarsku tablicu ZG 2007 EU. Doduše, od toga su me moji suradnici u ministarstvu nekako uspjeli odgovoriti. A ne bih bio niti puno promašio. Samo za šest godina.

EURACTIV: Što nam je bilo najteže kod pregovora?

MIMICA: I kod pregovora o sklapanju SSP-a i kod kasnijih pregovora o pristupanju, najteže i najviše frustrirajuće je bilo to što je EU stalno ostavljala otvorenim čak i ona poglavlja i ona pitanja o kojima je postignuta pregovaračka suglasnost. Taj pristup “ništa nije dogovoreno dok sve nije dogovoreno” podgrijavao je sumnju u iskrenu privrženost EU načelu proširenja po zaslugama i ostavljao je pritvorena vrata za možebitni povratak na proširenje u paketu.

EURACTIV: Je li se Hrvatska dobro pozicionirala unutar EU, budući da nije članica nijednog regionalnog bloka, poput Višegradske skupine ili Beneluksa, čija je snaga u Bruxellesu ipak značajna? Bismo li trebali razmisliti o stvaranju nekog takvog bloka i, ako da, s kim?

MIMICA: Hrvatska, po meni, dobro funkcionira unutar EU. Pozicioniranje u mnogim pitanjima i poslovima o kojima se razgovara i pregovara u EU institucijama temeljeno je na našim izvornim nacionalnim potrebama i interesima i na procjeni njihovog najboljeg uklapanja u europsko zajedništvo.

Mislim da Hrvatska pri tome ne treba pristupati nikakvim regionalnim blokovima niti inicirati neka nova institucionalizirana blokovska povezivanja. Višegradska skupina dobar je - ili loš - primjer regionalnoga povezivanja koji njenim članicama baš i nije u Bruxellesu donio neke stvarne koristi, a niti je pridonio europskom ugledu većine njenih članica.

Mnogo je korisnije održavati stalnu komunikaciju i razmjenu stavova o europskim pitanjima u neformalnom krugu zainteresiranih članica, prvenstveno onih sa sličnim regionalnim, političkim ili gospodarskim interesima i pogledima.

EURACTIV: Bili ste prvi hrvatski povjerenik u Europskoj komisiji. Kakve dojmove nosite iz Bruxellesa?

MIMICA: Mojih šest i pol godina u Europskoj komisiji uvjerilo me da je moguće djelovati u interesu europskih zajedničkih rješenja nadvladavajući nacionalne različitosti i očekivanja. Iz nacionalne perspektive i iskustva, mogu reći da je lakše formulirati i provoditi nacionalne politike i interese, nego tražiti europski put koji neće preskakati i zaobilaziti nacionalne interese članica, nego će ih u najvećoj mjeri uvažavati i balansirati.

EURACTIV: Kako ocjenjujete domaću političku scenu?

MIMICA: Iz pozicije bivšeg europskog povjerenika i sadašnjeg hrvatskoga političkoga umirovljenika mogu samo reći - “ne bum se štel mešati”.

EURACTIV: Što bi Hrvatska trebala napraviti u regiji Zapadnog Balkana? Može li i kako pomoći zemljama regije da uđu u EU? I hoće li i kada uopće biti novih proširenja?

MIMICA: Hrvatska, kao i do sada, treba ostati dosljedan zagovornik proširenja EU na sve one europske zemlje koje, po načelu pristupanja po zaslugama, mogu zadovoljiti pristupne kriterije. Prema tim je načelima i kriterijima i Hrvatska ušla u članstvo EU pa sada to najsvježije europsko pristupno iskustvo može prenositi i drugim kandidatima. No, pored tehničke pomoći, važno je, ako ne i presudno, održavati politički okvir i političku spremnost zemalja članica na proširenje Unije.

Ako Hrvatska, po svom iskustvu i kapacitetu, u i jednom području može i treba biti predvodnik neke europske politike, onda je to u pitanjima proširenja.