INTERVJU: MARINKO OGOREC, sigurnosni stručnjak: U Rusiji se stvari tek kreću događati, Putinovu sudbinu kroje 'siloviki'

Zbivanja u Rusiji tijekom vikenda, kada je šef plaćeničke skupine Wagner Jevgenij Prigožin preuzeo vlast u dva velika grada na jugu europskog dijela Rusije i krenuo na Moskvu, a potom se, uz posredovanje bjeloruskog predsjednika Aleksandra Lukašenka, povukao, iznenadila su Europu i svijet. Mnogi su se, naime, ponadali da dugogodišnjoj vladavini ruskog predsjednika Vladimira Putina dolazi kraj, dok je istodobno porastao stah da bi neka nova garnitura u Kremlju mogla posegnuti i za krajnjim oružjem, onim nuklearnim.

Vojni i sigurnosni stručnjak Marinko Ogorec bio je od 2000. do 2004. godine hrvatski vojni ataše u Moskvi i dobar je poznavatelj prilika u Rusiji i ruskom društvu. Predavač je na Veleučilištu Velika Gorica.

U razgovoru za Euractiv, Ogorec iznosi svoje viđenje posljednjih događaja u Rusiji. Kaže da će za konkretnu ocjenu trebati proći još neko vrijeme, ali vjeruje kako već i sada ima dovoljno elemenata koji upućuju na zaključak da se zapravo nije radilo o pravom pokušaju puča, već o, kako kaže, igrokazu.

EURACTIV: Što se zapravo tijekom vikenda dogodilo u Rusiji? Je li to bila samo "oružana pobuna", kako je događaje okvalificirao Putin, ili se radilo o pokušaju državnog udara ili možda čak i o početku građanskog rata, kako tvrde pojedinci?

OGOREC: Što se točno dogodilo, pokazat će vrijeme. No, osobno mislim da je tu riječ o izrežiranoj predstavi, igrokazu, nečemu što je organizirano da bi se nekome dalo neku pouku ili da bi se jednostavno pokrenuli neki procesi i iskristalizirala situacija oko toga tko koga u Rusiji podržava. Sve više elemenata upućuje upravo na taj zaključak.

EURACTIV: Na kakvu pouku mislite? I kome?

OGOREC: To je sada vrlo teško reći. U cijeloj priči ne znamo kome je to bilo namijenjeno, to ćemo tek vidjeti, a još manje koja je refleksija svega toga. U prvom trenutku izgledalo je da Putin drži konce u rukama, ali izgleda da nije. Vjerujem da bismo to mogli saznati već za nekoliko dana.

EURACTIV: Što nam je Prigožinov potez pokazao o Rusiji?

OGOREC: Nisam uvjeren da je to bio postupak destabilizacije Rusije, iako je to nesumnjivo proces koji je uzburkao vode i prodrmao položaj Putina i njegovu strukturu. No, mislim da je ovo tek početak događanja koja se mogu očekivati.

EURACTIV: Što mislite da bi se moglo dogoditi?

OGOREC: Teško je reći. U svakom slučaju, nakon ovoga će doći do određenog preslagivanja u vojnom i političkom vrhu Rusije. No, ostavimo vremenu da pokaže kako će se razvijati stvari.

EURACTIV: Mislite li da bi Putin mogao pasti s vlasti?

OGOREC: U ovom trenutku je teško reći kako će se stvari u Rusiji dalje razvijati, i to ponajprije zato što se ne zna tko stvarno stoji iza svega ovoga. Je li iza svega struktura koja je sklonija Putinu ili ona koja je protiv njega? To su sve otvorena pitanja. Tako da je tamo sve moguće. Jednostavno, premalo je informacija iz same Rusije o cijelom događaju.

EURACTIV: U medijima se pojavila i teza da iza Prigožina stoji dio FSB-a i ruski oligarsi, koji su nezadovoljni Putinom?

OGOREC: To je moguće. Vojno-sigurnosna struktura - ono što je u Rusiji poznato kao siloviki - Putina je i dovela na vlast i ona će ga vjerojatno i maknuti s vlasti. Ta struktura jedina u Rusiji i ima moć definirati društvene i političke odnose. Takva je praksa naslijeđena još iz vremena bivšeg SSSR-a.

EURACTIV: Kako objasniti da je Wagner vrlo lako zauzeo dva velika grada na jugu europske Rusije, zatim se autocestom zaputio prema Moskvi, došao na manje od 200 kilometara od ruske prijestolnice i potom se, uz posredovanje Lukašenka, odlučio povući, odnosno vratiti u svoje baze na jugu Rusije?

OGOREC: Već i to najbolje ukazuje na to da je riječ o predstavi. U Rostovu na Donu i Voronježu nije bilo ispaljenog metka, Wagner je preuzeo vlast bez problema.

Drugo, ako su autentične snimke koje smo gledali, onda vidimo da su wagnerovci tenkove posložili na vučna vozila. Tenkove su prema Moskvi prebacivali na vučnim vozilima. To je apsurdno, tako nešto ne radite ako provodite puč, budući da je tenk na vučnom vozilu potpuno neupotrebljiv. Takve stvari se rade samo ako imate čistu situaciju. Ovako, da bi se tenk mogao borbeno upotrijebiti, morate ga najprije polako spustiti, što je dug proces. U slučaju kakav smo vidjeli u subotu, svi ti tenkovi su zapravo bili samo jedna velika vojna meta za protivnu stranu. Tako da već i to pokazuje da bi to moglo biti inscenirano.

Osim toga, u Rusiji pobune tako ne završavaju. Pogledajte samo kako su završavale ruske pobune u povijesti.

EURACTIV: Međutim, u dogovoru koji je Lukašenko, uime Putina, postigao s Prigožinom stoji da Kremlj šefa Wagnera i wagnerovce neće kazneno goniti te da Prigožin može slobodno otići u Bjelorusiju. S druge strane, ruski su mediji u ponedjeljak objavili da ruske vlasti nastavljaju kazneno goniti Prigožina?

OGOREC: Mislim da je jasno da Prigožin neće ići pred sud. Hoće li svoju karijeru završiti u nekom udobnom azilu u Bjelorusiji ili u nekom još udobnijem na Sejšelima ili je možda u nekoj dači u Rusiji ili će završiti pod zemljom, teško je reći.

EURACTIV: Koji bi bio cilj da se inscenira ovakva pobuna? Je li razlog traženje alibija za loše stanje ruske strane na terenu u Ukrajini?

OGOREC: Temelji cilj ovakvog scenarija je preslagivanje u političkom i vojnom vrhu Rusije.

EURACTIV: Međutim, opća je ocjena u svjetskim medijima da je Rusija ovime pokazala svoje brojne slabosti, pa čak i rasulo u vlastitim redovima?

OGOREC: Ne stoje takvi zaključci. Takve situacije se povremeno događaju u Rusiji.

Rusija je bila u rasulu u vrijeme Borisa Jeljcina. Ovo sada je situacija koju netko drži pod kontrolom. Jesu li u pitanju siloviki, "duboka država" ili nešto treće, u ovom je trenutku teško kazati, sve je obavijeno velom tajnosti. No, činjenica je da ovakve situacije uglavnom vode k određenim političkim promjenama i vojnom preslagivanju.

EURACTIV: Mislite li da bi Putin mogao smijeniti ministra obrane Sergeja Šojgua?

OGOREC: Sada ga ne bi smio dirati jer bi to onda značilo da izlazi ususret Prigožinovim zahtjevima i da je Prigožin u svojim izjavama bio u pravu. Međutim, nisam baš siguran ni da je Putin zadovoljan Šojguom.

EURACTIV: Kako će se posljednji događaji u Rusiji odraziti na rat u Ukrajini?

OGOREC: Kratkoročno se neće odraziti gotovo nikako. No dugoročno hoće. Borbeni moral ruskih postrojbi je i sada već na vrlo niskim granama, a borbeni moral je važan za vođenje svakog rata. Nakon ovoga, borbeni moral ruskih vojnika bit će još slabiji, što će svakako ići u korist ukrajinskoj strani.

EURACTIV: Hoće li biti odraza zbivanja u Rusiji na europski jugoistok?

OGOREC: I to je nešto što tek treba vidjeti. No, za sada ne očekujem neke značajnije promjene.

Naime, srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić i dalje sjedi na dvije stolice. Ako se jedna stolica počne klimati, vrlo je izgledno da će se okrenuti drugoj stolici, a to je EU. Drugim riječima, mogao bi se u potpunosti okrenuti europskim integracijama jer je ta stolica sigurna, za razliku od one ruske koja se prilično klima.

U svakom slučaju, i ovo što se tijekom vikenda dogodilo u Rusiji pokazuje da Beograd ne može više računati na Moskvu kao na ključnog saveznika. Barem ne na način na koji je Vučić do sada računao.

EURACTIV: Koliko god svijet s pravom strahovao od Putina, ne čini li vam se da je mogućnost da najveći nuklearni arsenal na svijetu dođe u ruke Prigožina, čovjeka koji već ima pozamašan zatvorski staž i iza kojeg su zločini Wagnera ne samo u Ukrajini, nego i u Siriji, kao i u Africi?

OGOREC: Tako nešto bi bila katastrofa. Duboko sam uvjeren da u Rusiji postoji dovoljno odgovornosti da se tako nešto ipak neće dogoditi.

Svojedobno, upravo u vrijeme Jeljcina, situacija u Rusiji bila je takva da je zapovjednik nuklearne podmornice, koja je imala 20 projektila s nuklearnim bojnim glavama, imao manju plaću od vozača tramvaja u Moskvi. To je bila vrlo opasna situacija. Unatoč tome, ljudi koji su u Rusiji bili na odgovornim položajima pokazali su maksimalnu odgovornost i nisu prodavali nuklearno oružje na crnom tržištu, kako se strahovalo. Neposredno nakon toga bio sam u Rusiji i znam kako je to izgledalo.

Nadam se da u Rusiji, unatoč svemu, i dalje postoji takva razina odgovornosti kod ljudi koji donose odluke kada je riječ o nekorištenju nuklearnog oružja. Prigožinu ili nekom sličnom njemu dati u ruke ključeve nuklearnog arsenala bilo bi ravno svjetskoj kataklizmi.