INTERVJU: ANĐELKO MILARDOVIĆ, politolog: Treba nam obvezno glasanje kako ne bismo imali simulaciju demokracije

Sljedeću godinu u Hrvatskoj obilježit će čak tri izborna ciklusa pa je 2024. godina popularno već prozvana "superizbornom godinom". Kao pripremu za parlamentarne izbore u Hrvatskoj, Vlada je ovih dana konačno objavila svoj prijedlog izmjena izbornih jedinica za izbore u Sabor.

O tome, kao i o političkoj krizi u Srbiji i zbivanjima na europskom jugoistoku, ali i u Ukrajini i Rusiji, razgovarali smo s Anđelkom Milardovićem, politologom i sociologom te utemeljiteljem Instituta za europske i globalizacijske studije. Milardović je dobar poznavatelj kako prilika u zemlji, tako i onih u okruženju i svijetu.

EURACTIV: Vlada je predstavila prijedlog izmjene granica izbornih jedinica za parlamentarne izbore. Oporba i dio stručnjaka za ustavno pravo već su se negativno izjasnili o prijedlogu. Kakva je vaša ocjena?

MILARDOVIĆ: Za početak, u politološkoj literaturi, prekrajanje izbornih granica predstavlja pogodovanje nekoj grupi u politici, a to već ima negativnu konotaciju. To je politički sumnjivo s koncepta političke etike.

Drugo, mi ne znamo imenom i prezimenom tko je prekrajao izborne jedinice. Znamo da je predlagatelj Vlada, ali ne znamo tko je konkretno radio na tom prijedlogu. I to je loše.

Treće je isključivanje oporbe iz kreacije izbornih pravila. To je na tragu autoritarnih režima.

U Saboru će prijedlog vrlo vjerojatno proći jer je to pokušaj održavanja statusa quo. Međutim, posljedica toga neće biti povećanje kvalitete života u Hrvatskoj. 

U osnovi, radi se o gerrymanderingu. Ovako prekrojene izborne jedinice neće povećati kvalitetu života u političkoj zajednici, već će samo pogodovati predlagateljima, odnosno vladajućoj stranci. Predlagatelje može biti sram pred Europom zbog toga.

EURACTIV: Mislite li da je vrijeme da Hrvatska dobije neki novi izborni sustav? Ili da se vrati na neki stari, neki koji je već imala?

MILARDOVIĆ: Treba naglasiti da ovo nije reforma cjelovitog izbornog sustava, već partikularna reforma. Reformira se samo Zakon o izbornim jedinicama, a ne kompletna izborna pravila, a ona bi se svakako trebala promijeniti. Tada bismo imali reformu izbornog zakonodavstva.

Vladajući u Hrvatskoj su se godinama, sve do posljednjih izbora, zalagali za reformu izbornog sustava u Bosni i Hercegovini, no nikada nisu potencirali reformu izbornog sustava u Hrvatskoj.

Osim toga, krenuli su u promjenu dijela izbornog zakonodavstva godinu dana prije izbora. To se, međutim, ne radi. Izborno zakonodavstvo se mijenja nekoliko godina prije izbora kako bi se sudionici na izborima mogli kvalitetno pripremiti za njih.

EURACTIV: Hrvatsku u sljedećoj godini čekaju i europski i parlamentarni i predsjednički izbori. Mislite li da bi parlamentarni izbori ipak mogli biti nešto ranije? Primjerice, prije kraja ove godine? 

MILARDOVIĆ: Ne očekujem to. Sada je sve fokusirano na ekonomske trendove i standard. 

No, da se oni već pripremaju, i to kupovinom biračkog tijela javnim novcem, to je izvjesno. Zaposlenima u javnom sektoru se povećavaju plaće iz proračuna, a to je javni novac. Što je to nego kupovina biračkog tijela?

EURACTIV: Kako će se hrvatski birači, ali i stranke, snaći u izbornoj "supergodini", u kojoj ih čekaju čak tri izborna ciklusa?

MILARDOVIĆ: Imat ćemo vrlo tešku kampanju u kojoj će veliki problem biti razlikovanje poruka. Posljedica će biti "šumovi u porukama", komunikacijska mješavina svega i svačega, a to opet ide u prilog vladajućima. 

No, bit će to velik izazov i za stranke jer će morati gotovo paralelno voditi tri tipa kampanje. To će biti tehnički i marketinški i financijski problem. Već i parlamentarni izbori velik su zalogaj za stranke, a pogotovo kada imate tri izborna ciklusa jedan za drugim.

EURACTIV: No, čini se da glavni problem ostaje pitanje kako uopće motivirati birače da izađu na glasačka mjesta?

MILARDOVIĆ: To je točno. Imamo problem velike političke apatije i apstinencije te pada povjerenja u političke elite. Ljudi zato ne izlaze na izbore, što vladajućima također pogoduje. 

EURACTIV: Mislite li da bi i Hrvatska trebala uvesti obvezno glasanje, kakvo postoji u pojedinim europskim zemljama?

MILARDOVIĆ: Založio bih se za uvođenje obveznog glasanja. Ako čovjek želi kvalitetnu političku zajednicu i politički život, a istodobno ne želi izaći na izbore, onda tu nešto nije u redu i to treba regulirati. Tako bi se postigla veća izlaznost. 

Nisam za kazne, ali ako zbog velike apstinencije imamo nisku izlaznosti, a ona sigurno nije u funkciji demokracije i političkog pluralizma, onda to na neki način treba riješiti. Kao što se, uostalom, rješavaju i prometni prekršaji.

Izbori su temelj i okosnica političkih institucija nakon izbora. Da bi one bile kvalitetne, moraju biti kvalitetno i napravljene. Budući da toga nema, jer ljudi ne izlaze na izbore, taj problem treba riješiti.

U protivnom, imamo samo simulaciju demokracije u kojoj izborna pravila donose oni koji su na vlasti i u kojoj na izbore izlaze samo stranačke mašinerije pa se u društvu ništa bitno ni ne može promijeniti.

EURACTIV: Nakon vala masovnih ubojstava, izbori, po svemu sudeći, čekaju i Srbiju. Tamošnja je premijerka Ana Brnabić ponudila ostavku, a predsjednik Aleksandar Vučić poručio je da će izbori biti prijevremeni. Istodobno, na ulicama Beograda svakog tjedna se održavaju masovni prosvjedi. Što se to događa u Srbiji i kako će se rasplesti tamošnja politička kriza?

MILARDOVIĆ: U Srbiji je otvorena stara konfliktna linija koja postoji možda i stotinjak godina, a koja u valovima izbija na površinu. Riječ je o sukobu dviju Srbija - jedne, koja je okrenuta Zapadu, i druge, koja je orijentirana k Rusiji.

U ovom trenutku se na ulici odvija konflikt niskog intenziteta jer se za sada očito ne može artikulirati u institucijama. U takvim slučajevima obično i dolazi do prelijevanja mase na ulice.

Srbijanska oporba je razjedinjena i ima različite stavove, a tako razmrvljena teško u institucijama može utjecati na promjenu politike. Zato metodom pritiska pokušava utjecati na institucije koje mogu pod pritiskom pokleknuti. Već su zapravo i pokleknule jer su najavljeni prijevremeni izbori.

U radikalnom scenariju, može doći do eskalacije nasilja i upada u, primjerice, Skupštinu. To su već imali 2000. godine.

Njihov je temeljni problem što unutar vlastitog društva ne mogu postići konsenzus oko glavnih pitanja. To je bitan problem srbijanske političke kulture već stotinjak godina. Riječ je o "lomu unutar obitelji", ali to je nešto što ipak moraju sami riješiti. Srbiji po tom pitanju nitko ne može pomoći, odgovor moraju srbijanski građani sami pronaći.

EURACTIV: Očito je da dobar dio građana Srbije ne odobrava Vučićevu politiku, što potvrđuje i velik broj prosvjednika, iako nitko u ovom trenutku ne može reći kakvu podršku u srbijanskoj javnosti imaju prosvjednici, a kakvu Vučić. Međutim, dio analitičara upozorava i da se trenutno ne može precizno reći ni kakvi su stavovi prosvjednika oko nekih temeljnih pitanja, poput odnosa prema Kosovu, Rusiji i ratu u Ukrajini te prema EU?

MILARDOVIĆ: Srbijanska oporba nije ujedinjena ni homogena, ona je heterogena. Dio oporbe je nesumnjivo okrenut Zapadu, no što se sve "ukrcalo" u ove prosvjede koji se valjaju ulicama, nitko ne zna. Ne možemo sa stopostotnom sigurnošću reći jesu li prosvjednici prozapadno orijentirani - iako veći dio vjerojatno jest - jer se u prosvjede gotovo sigurno "ukrcavaju" i oni koji nisu prozapadno orijentirani. Zato je i to otvoreno pitanje.

EURACTIV: Kako bi to moglo završiti?

MILARDOVIĆ: Moglo bi završiti konsenzusom, odnosno izborima. Kada se zaoštre konfliktne linije, u politici su moguća dva ishoda. Jedan je sukob, a drugi su prijevremeni izbori, jer se tako smanjuju tenzije u društvu. Na taj način dolazi do razbijanja naboja u društvu.

EURACTIV: Kada se u Srbiji formira nova vlast - bila ona ista ili slična kao do sada ili neka potpuno nova - može li se očekivati promjena odnosa Beograda prema Hrvatskoj?

MILARDOVIĆ: Ne. Odnosi Hrvatske i Srbije opterećeni su brojnim problemima koji su vrlo duboki. 

Da bi Srbija napravila zaokret prema Hrvatskoj, ali i prema Zapadu, potrebna je katarza, suočavanje s prošlošću. Onda se tek može rješavati problem po problem.

No, ako Vučić dodjeljuje ratne spomenice onima koji su ratovali ’90-ih u Hrvatskoj, onda i Hrvatska ima pravo postaviti pitanja, pa i pitanje ratne odštete. Srbija je 1991. postupala kao što Rusija postupa danas. Dok to u Srbiji ne osvijeste, teško može biti nekog zaokreta u odnosima s Hrvatskom. 

EURACTIV: Napeto je i na Kosovu. Može li tamo izbiti novi rat?

MILARDOVIĆ: Mogao bi, ali neće. Radikalizacija na Kosovu odgovara Vučiću da smanji tenzije u samoj Srbiji. 

Osim toga, na Kosovu je velika američka baza Bondsteel, a tamo su i međunarodne snage, KFOR. Hoće li Srbija ući u sukob s KFOR-om? Sumnjam. To bi bila igra visokog rizika.

Nemojmo zaboraviti i da Srbija istodobno igra na dvije karte - s Amerikancima i Europom, kao i s Rusima. Priča o Srbiji je znatno kompleksnija nego što to na prvi pogled izgleda.

EURACTIV: Razaranje brane Kahovka na Dnjepru već je danima udarna vijest u svijetu i već je okarakterizirana kao ratni zločin. Hoće li ta katastrofa i ekocid usporiti dugo najavljivanu ukrajinsku protuofenzivu?

MILARDOVIĆ: Tehnički će je sigurno usporiti, ali neće je zaustaviti. Inače, frapantna je sličnost razaranja brane na Dnjepru s pokušajem dizanja u zrak brane Peruća u Hrvatskoj u Domovinskom ratu.

Cijela metodologija Vladimira Putina prema Ukrajini i inače ima puno sličnosti s ratom u Hrvatskoj od 1991. do 1995. godine. Ne znam tko koga tu kopira, ali očito je to sastavnica bivše sovjetske vojne doktrine. Što znači uništiti jednu takvu branu, nego potpuno uništiti život u tom području? I ljude i životinje i usjeve.

EURACTIV: Mislite li da je izgledan mir ili barem primirje između Rusije i Ukrajine do kraja ove godine?

MILARDOVIĆ: Ne, pogotovo nakon ovoga što se sada dogodilo s Kahovkom. Ukrajina mora izbiti na svoje međunarodno priznate granice. 

Osim toga, može se očekivati eskalacija ratnih operacija na teritoriju same Rusije. To se već događa, Moskva više nije nedostižna. Dakle, postoji mogućnost prelijevanja sukoba na područje Rusije, što bi predstavljalo otrežnjenje ruskog stanovništva.

EURACTIV: Može li Putin sačuvati vlast u takvim uvjetima?

MILARDOVIĆ: Teško, Rusija se već suočava s početkom građanskog rata. Ako imate ruske gerilce, partizane, koji već djeluju na području Rusije, onda je to zapravo građanski rat. Rusija, uostalom, ima povijesnog iskustva s građanskim ratom. 

Ipak, kako će proći Putin, nitko u ovom trenutku ne zna. Trebao bi biti kažnjen.