Turska mora što prije uspostaviti političku i makroekonomsku stabilnost kako bi mogla ići dalje, upozoravaju na Bečkom institutu za međunarodne ekonomske studije
Tko god pobijedi na izborima u Turskoj, suočit će se s velikim političkim i ekonomskim problemima u kojima se ta zemlja nalazi, posebno nakon što su je na zimu pogodili razorni potresi, ocjenjuje se u novoj analizi Bečkoga instituta za međunarodne ekonomske studije o stanju turskoga gospodarstva uoči izbora.
U Turskoj se, podsjetimo, u nedjelju, 14. svibnja, održavaju predsjednički i parlamentarni izbori.
Ključni izbori
Po mnogim analitičarima, riječ je o ključnim izborima, budući da ankete pokazuju da bi u Ankari nakon dvadesetak godina moglo doći do promjene vlasti.
Naime, posljednje ankete koje je objavio Reuters pokazuju da predsjednički kandidat koalicije šest oporbenih stranaka Kemal Kilicdaroglu uživa naklonost oko 50 posto turskog biračkog tijela.
Nešto manju potporu, oko 45 posto, uživa aktualni predsjednik Recep Tayyip Erdogan koji Turskom vlada već dva desetljeća, najduže u modernoj povijesti te zemlje. Erdogan je 2003. godine postao premijer, a 2014. godine predsjednik, pri čemu je 2017. godine promijenjen turski ustav, i to tako da je parlamentarni sustav zamijenjen predsjedničkim, čime je šef države dobio velike ovlasti.
Ostali predsjednički kandidati u anketama dobivaju znatno manje glasova i mala je vjerojatnost da će moći utjecati na izborni rezultat.
Oko 64 milijuna potencijalnih glasača u Turskoj u nedjelju će birati i novi saziv parlamenta kojeg čini ukupno 600 zastupnika. I tu su zapravo glavni konkurenti Erdogan, odnosno njegova koalicija Narodni savez, u kojoj vodeće mjesto pripada Erdoganovoj Stranci pravde i razvoja, i Nacionalna alijansa, u kojoj su oporbene stranke koje zagovaraju povratak Turske načelima Kemala Ataturka. Uz njih, na izborima sudjeluju i druge stranke i koalicije.
Prepolovljen gospodarski rast
U analizi Bečkog instituta ocjenjuje se da je Turska u teškoj ekonomskoj situaciji i da pravi posao tek čeka garnituru koja će na vlast doći nakon izbora.
Prema prognozama Bečkog instituta, Turska bi u ovoj godini trebala ostvariti gospodarski rast od samo 2,6 posto.
Usporedbe radi, lani je stopa rasta turskoga bruto domaćeg proizvoda (BDP) iznosila 5,6 posto, što znači da se dinamika rasta turskoga gospodarstva u ovoj godini prepolovila.
Enormne štete od potresa
Jedan od glavnih razloga za to su posljedice potresa koji su na zimu pogodili jugoistok Turske, a koji su iza sebe ostavili pustoš. Štete od potresa u Ankari procjenjuju na oko 104 milijarde američkih dolara, pri čemu valja podsjetiti da su čitavi gradovi sravnjeni sa zemljom.
Problem Turske je i velika inflacija. Prošle je godine stopa inflacije u toj zemlji dosegnula 72 posto, dok se u ovoj godini očekuje njeno usporavanje na "samo" 50 posto.
Prezadužena zemlja ovisna o stranoj financijskoj infuziji
Uz to, Turska je prezadužena zemlja, a vodeće središnje banke u svijetu - američki Fed i Europska središnja banka (ECB), već mjesecima "zatežu" monetarnu politiku povećavajući kamatne stope. Iako ima vlastitu valutu, tursku liru, Ankara itekako osjeća zatezanje monetarne politike u Europi i SAD-u, budući da se svaki puta kada treba financirati proračunski manjak mora zaduživati pod nepovoljnijim uvjetima.
U Bečkom institutu upozoravaju da daljnje stezanje monetarne politike u eurozoni i SAD-u, u uvjetima kada su u Ankari potrebe za zaduživanjem velike, prijete i daljnjim urušavanjem turske lire, a time i ubrzanjem inflacije.
Odnos Ankare prema ratu u Ukrajini
I rat u Ukrajini odražava se na tursku politiku. Turska je jedina članica NATO-a koja nije uvela sankcije Rusiji, a Erdogan je nastojao balansirati između Moskve i Kijeva, budući da i Rusiju i Ukrajinu smatra prijateljskim zemljama. Štoviše, Turska je na početku rata u Ukrajini imala čak i određene koristi od svoje politike jer je privukla znatan ruski kapital.
Međutim, određena ograničenja koje je Ankara nedavno morala uvesti Rusiji, sada su problem u njenim odnosima s Kremljom, upozorava se u analizi Bečkoga instituta.
Problematični odnosi Ankare i Bruxellesa
Na kraju, problem za nove vlasti bit će i odnosi Turske s Europskom unijom.
Turska je kandidaturu za ulazak u EU podnijela 1987. godine, a 1999. godine postala je kandidat za članstvo u Uniji te je 2005. otvorila pristupne pregovore. No, u njima nije daleko odmakla, budući da ni u samoj Uniji nema suglasnosti oko toga žele li Tursku vidjeti u svom članstvu ili ne. Stoga je i cijeli pristupni proces Turske već dugo "na ledu".
Ipak, Turska je od 1995. godine u carinskoj uniji s EU. Takav se aranžman do sada pokazao korisnim za tursko gospodarstvo koje je s BDP-om koji je, prema podacima Svjetske banke, 2021. godine iznosio preko 819 milijardi dolara, 19. po veličini u svijetu.
Zemlja velikih mogućnosti
Analitičari Bečkog instituta ističu kako je Turska zemlja velikih potencijala, no za njihovo iskorištavanje potrebna je politička i makroekonomska stabilnost, odnosno sve ono što Turska posljednjih godina nema.
"Samo kroz veću političku i makroekonomsku stabilnost moći će se privući više stranih ulaganja. To je neophodno za nužne strukturne promjene u Turskoj, kao i za obnovu od potresa", zaključuje se u analizi Bečkog instituta.