Napravljen je veliki iskorak po pitanju regionalnog razvoja jer smo po prvi put vezali određena područja za EU fondove, ističe Erlić u razgovoru za Euractiv
Hrvatska se nalazi pred velikim investicijskim ciklusom zahvaljujući 25 milijardi eura koje ima na raspolaganju iz različitih fondova Europske unije do kraja ovog desetljeća.
Na povlačenju novca kojim će Hrvatska zatvoriti prethodnu financijsku perspektivu 2014. - 2020. užurbano se radi u Ministarstvu regionalnoga razvoja i fondova Europske unije, kojem je na čelu, nešto više od tri mjeseca, Šime Erlić, jedan od najmlađih ministara u Vladi premijera Andreja Plenkovića.
Ministar Erlić je u razgovoru za Euractiv u svom kabinetu izjavio da će pravi investicijski val zahvatiti korisnike EU fondova od 2025. godine. “To je velika prilika za sve korisnike, poduzetnike, županije, gradove i općine da podignemo razinu standarda Hrvatske“, ocijenio je Erlić čija je cijela profesionalna karijera vezana za politiku regionalnog razvoja i korištenje fondova EU.
Očekuje da će biti iskorištena sva raspoloživa sredstva, ali i da će manji dio od približno 15.000 projekata biti dovršen u idućem financijskom razdoblju u kojem će naglasak biti na zelenim politikama i digitalizaciji.
„Važan dio rada Ministarstva i cijelog sustava koji je angažiran na povlačenju europskog novca je uočavanje, otklanjanje i sankcioniranje nepravilnosti“, naglasio je Erlić, koji je na ministarski položaj došao s pozicije državnog tajnika u Ministarstvu, a prije toga je radio u županijskoj agenciji za regionalni razvoj i u upravnom odjelu za EU fondove Grada Zadra. Član je Predsjedništva HDZ-a i predsjednik gradske organizacije Grada Zadra.
Za Euractiv je najavio i nove mjere i pozive za javni i privatni sektor, kao i ulaganja u manje razvijene dijelove zemlje, poput brdsko-planinskih područja i otoke.
EURACTIV: Ove godine treba podvući crtu pod cjelovitu financijsku omotnicu koja je zaključena 2020. godine. Iskorištenost je oko 80 posto ili nešto više od osam milijardi eura. Koliko još od preostalih oko 2,5 milijardi je realno očekivati da će biti iskorišteno do kraja godine?
ERLIĆ: Mi smo sada u potpunosti posvećeni tom zadatku. Jedan od ključnih strateških ciljeva je povući sredstva prethodnog programskog razdoblja 2014. – 2020. koja su nam na raspolaganju do kraja godine, a drugi strateški cilj, s aspekta fondova EU, je upogoniti novu financijsku perspektivu, odnosno raspisati što više natječaja i krenuti s provedbom i potrošnjom. To nije jednostavno jer se preklapaju financijske perspektive i instrumenti. Pokrenut je i Nacionalni plan oporavka i otpornosti (NPOO) što je također izazov za postojeće kapacitete.
Svakodnevno kroz niz koraka zorno pratimo izvršavanje i provedbu projekata i prema sadašnjim procjenama potrošit ćemo sva sredstva koja su nam na raspolaganju do kraja godine. Govorimo o 10,7 milijardi eura prethodne financijske omotnice koja je uvećana na 11,33 milijarde za programe poljoprivrede i ruralnog razvoja.
EURACTIV: Znači li to da nijedan od velikih projekata ne bi trebao ostati nedovršen? Naime, čini se da 20-ak velikih i važnih projekata poput velikih aglomeracija neće biti dovršeno do kraja godine jer neki nisu ni na pola puta do realizacije i neizvjesno je do koje faze će uopće stići. Za koje od njih očekujete da će se u dogovoru s Europskom komisijom moći prebaciti u novu financijsku perspektivu do 2027. godine? Što će biti s onim projektima koji su sada započeti, a europski novac neće biti moguće iskoristiti i neće više moći kandidirati za dodatna sredstva iz EU?
ERLIĆ: Tendencija je da se svi ugovoreni projekti dovrše do kraja ove godine, no oni koji to neće uspjeti završavat će se nakon roka o svom trošku, a za velike projekte postoji mogućnost faziranja u dogovoru s Europskom komisijom. Sve aglomeracije su kandidati za faziranje, kao i neki željeznički projekti.
EURACTIV: Hrvatska Vlada je imala na raspolaganju ogromna sredstva iz Fonda solidarnosti za obnovu nakon dva razorna potresa u Zagrebu i na Banovini, ali čini se da znatan dio tog bespovratnog novca neće uspjeti iskoristiti. Što više, na sjednici hrvatske Vlade sredinom travnja najavljeno je da će se za projekte obnove, za koje nisu iskorišteni novci solidarnosti, koristiti mogućnost dobivanja 3,6 milijardi eura zajmova iz Europske unije uokviru Nacionalnog plana oporavka i otpornosti (NPOO). Nije li apsurdno da država bespovratne novce nije uspjelaiskoristiti, nego će se morati zadužiti?
ERLIĆ: Povlačenje iz Fonda solidarnosti se intenziviralo i mi smo sada na više od 766 milijuna eura potrošenih sredstava od 1,03 milijarde koliko je na raspolaganju za oba potresa. Imamo razloge očekivati da ćemo sva sredstva potrošiti do 30. lipnja.
Međutim, ulaganja na potresom pogođenim područjima ne tiču se samo obnove nego i revitalizacije koja podrazumijeva kompleksniji pristup, što uključuje višefondovsko financiranje. Puno je projekata u realizaciji, neki će se riješiti do 30. lipnja, a neki će se nastaviti financirati iz drugih dostupnih izvora, kao što su NPOO i kohezijski fondovi, što ovisi o vrsti ulaganja.
EURACTIV: Na poslovima europskih fondova ste već 15 godina, a zadnjih nekoliko mjeseci ste i resorni ministar. Gdje vidite najveće hrvatske slabosti u pridobivanju ponuđenih sredstava EU odnosno gdje je moguće i kako poboljšati taj segment, da bi iskorištenost bila što veća? Mogu li se pojednostaviti procedure za dobivanje projekata?
ERLIĆ: Postoje sustavni izazovi koji su povezani s fondovima, no treba uzeti u obzir da smo tek prije 10 godina ušli u EU i da se ove godine završava naša prva financijska perspektiva koju koristimo. Od 2019. godine bilježimo značajno ubrzanje po isplaćenim sredstvima pa smo sa začelja došli na 13. mjesto prema isplaćenim sredstvima, što pokazuje europska statistika. To znači da prestižemo druge države članice kada se radi o isplatama i vjerojatno ćemo se uspeti za još koje mjesto do kraja godine.
Najveći izazov sustava je kako unaprijediti proceduru da se ubrza postupak obrade zahtjeva od krajnjeg korisnika koji provodi projekt do svakog onog unutar sustava koji treba obavljati nadzor, odobravati sredstva, isplaćivati novac i ponovno kontrolirati tijek novca da sve bude kvalitetno i transparentno.
U procedurama je potrebno pronaći balans sa što više usklađenosti i funkcionalnosti pojedinih koraka, a to radimo kroz Zajednička nacionalna pravila koja definiraju odnose. Nastojimo smanjiti korake, a mojim dolaskom na čelo Ministarstva uvedena je još jedna promjena tog seta pravila kojom smo nastojali smanjiti metodologiju kako bi sve išlo brže.
A drugi element, za koji uvijek kažem da je nenadoknadiv i da ima najveći efekt za apsorpciju sredstava, su ljudi. Prema procjenama iz prošle godine, imamo oko 2100 ljudi što je oko 75 posto potreba. Ljude nije moguće tek tako privući u sustav jer brzo pronalaze posao na tržištu, velika je fluktuacija kadrova i nije ih lako zadržati. Konstantno jačamo kapacitete kroz cjelovit sustav edukacija i reorganizaciju te nastojimo omogućiti specijalizaciju službenicima iz drugih državnih tijela koji rade slične poslove.
Osim toga, stvaramo i mlade kadrove kroz agencije gdje rade s korisnicima na terenu i tako najbolje nauče posao.
Izazov je pozitivan, sredstava je nikad više na raspolaganju i ovo je prilika generacije. Uistinu vjerujem da je. Pred nama je desetogodišnji ciklus investicija koje ćemo realizirati i usmjeriti državu u novom pravcu.
"Preko 70 posto svih javnih investicija u Hrvatskoj dolazi iz europskih fondova. Ako pametno usmjerimo investicije pomoći ćemo Hrvatskoj da se razvije na adekvatan način kako bi se u sljedećem desetljeću još više približila standardu najrazvijenih zemalja.
Već sad smanjujemo taj jaz, što je značajan pokazatelj učinka kohezijske politike i regionalnog razvoja koji ima cilj državi omogućiti dodatna sredstva za smanjenje razlika. Gledajući BDP, razliku smo smanjili za punih 10 posto u odnosu na prosjek EU-a."
Treba posebno istaknuti činjenicu da smo prošle godine rasli duplo više od prosjeka Unije.
EURACTIV: Iako čujemo najviše negodovanja u političkoj javnosti zbog nezadovoljavajuće iskorištenosti fondova, oštrica kritike oporbe usmjerena je i na nedostatak javne objave podataka i netrasparentnost kada je riječ primjerice o tome koliko je radnih mjesta otvoreno zahvaljujući fondovima, koliko je europskog novca potrošeno za revitalizaciju javne uprave, energetsku učinkovitost, dekarbonizaciju i slično. Postoje li ti svi ti podaci i zašto postojeći nisu javno objavljeni?
ERLIĆ: Ta tvrdnja ne stoji. Stalno izražavamo koliko je utrošeno sredstava po komponentama, pratimo koliko je uloženo, koliko je poziva, koliko je projekata, kakvi su indikatori. Imamo to sve u našim izvješćima. No uvijek možemo i trebamo razgovarati kako bi informacije bile cjelovite. Naravno, za potpuno precizno definiranje učinaka EU fondova potrebno je vrijeme i tu se mora uključiti znanstvena zajednica, istraživači i instituti kako bi se moglo reći koliko su zaista oplemenili i multiplicirali pozitivan efekt na cijelo društvo.
EURACTIV: Iako je neprovođenje strateških reformi bolna točka u Hrvatskoj, primjerice u zdravstvu ili školstvu, koji su u domeni nacionalnih politika, a ne EU-a, čini se da se Hrvatska puno bolje snalazi u logici po kojoj djeluje NPOO nego ostali fondovi. Hrvatska je među tri najuspješnije članice EU po korištenju sredstava iz NPOO-a, koji temelji na ispunjavanju reformskih indikatora. Znači li to opet da postoji politička volja samo kada se reformski ciljevi postave izvana?
ERLIĆ: Ne bih to tako rekao. Mislim da je NPOO dobar instrument koji traži od države do ono za što se obveže kroz pregovore s Komisijom radi kroz reforme i dobije bespovratna sredstva. Kroz NPOO se upravo radi reforma obrazovanja s cjelodnevnom školom i jednosmjenskim radom, što je najveća reforma osnovnoškolskog obrazovanja u novijoj povijesti.
Također, ne bih rekao da se u sustavu zdravstva nije napravilo ništa, pogledajte samo ulaganja iz EU fondova u jačanje dnevnih bolnica u svim županijskim centrima. Štoviše, uvjet za dobivanje sredstava iz NPOO-a su ostvarene reforme, a dosad imamo ispunjene 54 reforme.
Shvaćam Vaše pitanje, ali ne bih nikako rekao da je to izraz želje Europske komisije nego plod kompromisa, jer svaka država definira svoje prioritete i tu želi napraviti iskorak. NPOO je drugačiji instrument, budući da se temelji na reformama i nije vezan zapravdanje troškova nego se financira prema izvršenim zadaćama i brže funkcionira.
EURACTIV: Hrvatskoj se u narednoj financijskoj perspektivi 2021-2027 nudi 25 milijardi eura iz svih fondova EU-a. Teško da će Hrvatska u doglednoj financijskoj perspektivi imati tako velika bespovratna sredstva. Očekujete li investicijski bum?
ERLIĆ: Očekuje se velik investicijski ciklus, pogotovo u 2024. i 2025. godini. Mislim da ćemo najveći pritisak na sustav osjetiti tijekom 2025. godine kada ćemo morati završavati aktivnosti NPOO-a, a s druge strane morat će biti ugovoreni svi projekti nove financijske perspektive. To je velika prilika za sve korisnike, poduzetnike, županije, gradove i općine da podignemo razinu standarda Hrvatske.
EURACTIV: Da parafraziram Vašeg kolegu ministra zdravstva Vilija Beroša, sljedeće dvije godine su ključne?
ERLIĆ: Jesu, već sada je puno ulaganja, ali po broju poziva očekuje se još više u iduće dvije godine, a najviše 2025. godine.
EURACTIV: Ocjene koje se čuju iz oporbe su, da treba više sredstava usmjeriti privatnom sektoru, proizvođačima i obrtnicima te poljoprivrednom sektoru. Prema najavama to se mijenja s novom omotnicom 2021-2027, kada se očekuje više novca upravo za te sektore koji bi trebali multiplicirati vrijednost ulaganja. Koliko novca je na raspolaganju poduzetnicima i poljoprivrednicima?
ERLIĆ: Najviše novca od 25 milijardi eura o kojima govorimo predviđeno je za zelene politike, više od 30 posto i tu je značajan novac upravo za poduzetnike. Naša intencija je bila da uključimo što više direktnih ulaganja za poduzetnike jer smatramo da to ima jači multiplikativni efekt. Treba uvažiti činjenicu da fondovi EU-a teže ulaganjima u javni sustav, njegovo unaprjeđenje i reforme. No uspjeli smo se izboriti za neke nove instrumente za ulaganja u poduzetništvo i bit će više novca nego dosad, oko dvije milijarde eura od ukupnih 25.
EURACTIV: Važan dio nove financijske omotnice su kohezijski fondovi. Na što kanite iskoristiti predviđenih devet milijardi eura u razdoblju 2021-2027?
ERLIĆ: Isto kao i dosad, s tim da će najviše ići prema zelenom i digitalnom, odnosno pametnom razvoju, gdje su inovacije, razvojna istraživanja, poduzetništvo i poslovna konkurentnost. Tu je cijeli niz investicija u zelene politike - ozeljenjavanje industrija, ulaganje u obnovljive izvore energije, energetsku učinkovitost, sustave gospodarenja otpadom, vodokomunalnu infrastrukturu, pa do ulaganja u zaštitu okoliša, bioraznolikost i borbu protiv klimatskih promjena. Uz to su i ulaganja u obrazovanje, socijalnu skrb, zdravstvu, kulturnu baštinu i javnu turističku infrastrukturu.
"Bitno je naglasiti da smo napravili velik iskorak po pitanju regionalnog razvoja jer smo prvi put vezali neka specifična područja za EU fondove. Tako smo predvidjeli fokusirana ulaganja u potpomognuta brdsko-planinska područja te posebne mehanizme za otoke i gradove, s tim da smo povećali broj tzv. ITU (integrirana teritorijalna ulaganja, op. G.I.) gradova s 8 na 22. Definirane aktivnosti regionalne politike sada smo snažnije povezali s EU fondovima."
EURACTIV: Dugoročni cilj je da sav novac koji se povuče dođe u sve krajeve zemlje te da se usmjere na područja koja trebaju najviše, da bi se ujednačio regionalni razvoj. Kakvi su kapaciteti regionalne i lokalne administracija za pripremu projekata?
ERLIĆ: Variraju. Uspostavili su se i u mnogočemu su dobri te je postignut značajan napredak u zadnjih 5-6 godina. No, svjesni smo problema da u manje razvijenim općinama ne postoje dostatni kadrovski i financijski kapaciteti koji bi proveli europske projekte. Tu pomažemo instrumentima kao što je Fond za sufinanciranje. U zadnjih godinu dana objavili smo poziv kojim je moguće financirati dokumentaciju za zelena i digitalna ulaganja kako bismo svima omogućili da se prijave na natječaje i budu spremni za projekte za koje će biti najviše novca, kao i za jačanje regionalnih koordinatora i razvojnih agencija.
EURACTIV: Kad to spominjete, koliko je Hrvatska uplatila u europski proračun, a koliko iz njega dobila u ovih deset prvih godina članstva? Kakav bi omjer mogao biti do kraja desetljeća nakon iskorištavanja novih sredstava?
ERLIĆ: Hrvatska je u plusu 10,5 milijardi eura. Godišnje uplaćujemo oko 400 milijuna eura, a omjer uplate i povlačenja sredstava je 1 naprema 5. U ovom trenutku teško je prognozirati kako će to izgledati za desetak godina.
EURACTIV: Svjedoci smo i različitim pokušajima malverzacija pri izvedbi projekata. Koliko ministarstvo može spriječiti zloupotrebe pri korištenju novca iz fondova?
ERLIĆ: Imamo cijeli sustav koji je vrlo temeljit i efikasan pa ako funkcionira, bit će i prijava nepravilnosti i sumnji na koruptivna djela. Ako se radi o više od 15.000 projekata, zamislite koliko je to provedenih aktivnosti, ugovora i podijeljenih sredstava.
Ministarstvo regionalnoga razvoja i fondova Europske unije kao upravljačko tijelo kontrolira procese nenajavljenim inspekcijama i pregledima. Tu su i Središnja agencija za financiranje i ugovaranje programa i projekata Europske unije (SAFU) te Agencija za reviziju sustava provedbe programa Europske unije (ARPA) koja kontrolira Središnju agenciju, pa ad hoc kontrole Europske komisije, kao i Ured europskog tužitelja (EPPO) i AFCOS mreža unutar koje funkcioniraju pravosudna i financijska tijela koja moraju biti upoznata s nepravilnostima. Dakle tu je cijeli niz kontrolnih mehanizama.
Postoje nepravilnosti koje nemaju elemente koruptivnog djelovanja i to podliježe korekcijama za koje odgovornost snosi provoditelj projekta. Ako postoji sumnja na korupciju, takav predmet odmah ide prema Europskom uredu za borbu protiv prijevara (OLAF), Državnom odvjetništvu (DORH) i AFCOS-u. Nepravilnosti je u postotku malo u odnosu na vrijednost projekata. OLAF-u je bilo prijavljeno 480 slučajeva ukupne vrijednosti 110 milijuna eura, a EPPO je otvorio 26 istraga o 324 milijuna eura. Hrvatska ne stoji ni bolje ni gore od većine država članica kada se radi o istragama EPPO-a.
Stvari treba staviti u kontekst jer se radi o velikom priljevu sredstava i važno je da sustav uoči i sankcionira nepravilnosti. Ministarstvo surađuje sa svim istražnim tijelima i posloženo je da identificira nepravilnosti na adekvatan način.
EURACTIV: EPPO ima sve više posla zbog nepravilnosti pojedinih korisnika, a pod mikroskopom europskog pravosuđa našla se i jedna od Vaših prethodnica na čelu Ministarstva, Gabrijela Žalac. Koliko takve afere opterećuju rad Ministarstva, ali i Vas osobno?
ERLIĆ: Afere su nažalost sastavni dio gotovo svakog područja javnog djelovanja i to je naprosto tako. Izložen sam i svjestan sam što funkcija i odgovornost znače, no ne bih rekao da me to sputava ili na bilo koji način ograničava u radu. Osobno, smatram da su EU fondovi pozitivna razvojna priča i moj jedini fokus je na tome da se sredstva iskoriste na najbolji mogući način za Hrvatsku.
EURACTIV: I Vaše ime se povlačilo u lokalnim medijima u Zadru u vezi s navodnim malverzacijama pri projektu obnove Kneževe palače dok ste bili pročelnik za EU fondove. Imate li saznanja da ste pod istragom OLAF-a? Koliko Vam je politički teret presuda protiv Vašeg oca u aferi Ribar?
ERLIĆ: Nemam informaciju da je OLAF bilo što tražio. To ne postoji i želim to potpuno odmaknuti kao neko otvoreno pitanje. Što se tiče oca, to je obiteljska stvar. Iako nemam veze s tim predmetom, naravno da je to utjecalo na mene i moju obitelj. Poštujem odluke suda i očekujem da će otac do pravomoćnosti presude otkloniti optužbe. Kakva god bila presuda, to neće utjecati na odnos između oca i mene, no nemam doticaja s tim.
EURACTIV: I za kraj, jedan ste od rijetkih ministara koji na posao dolazi biciklom. Smatrate li se predvodnikom urbane mobilnosti i zelene tranzicije u Vladi?
ERLIĆ: Bicikl koristim kada god mogu, što nije stvar imidža nego služi i kao sredstvo za fizičku aktivnost, jer nemam puno prilika za sport koji volim, a kad god mogu koristim ga i u Zadru s obitelji. Inače, nije bicikl jedino mjerilo urbane mobilnosti i zelene tranzicije. Često vidim svoje kolege ministre i druge dužnosnike kako pješače na posao ili koriste električne automobile. Zelenu tranziciju treba poticati u cijelom društvu.