Jedan od ciljeva uredbe je sprječavanje dvostrukih postupaka i izbjegavanje nekažnjavanja u slučaju odbijanja predaje na temelju europskog uhidbenog naloga
Europska komisija danas je predložila uredbu o prijenosu kaznenih postupaka među državama članicama, nakon što je utvrđeno da je zbog povećanja prekograničnog kriminala sve veći broj slučajeva u kojima je više država članica nadležno za kazneni progon u istom predmetu.
Usporedni ili višestruki kazneni progon može biti neučinkovit, ali i naštetiti pravima dotičnih pojedinaca jer se osobu ne može dvaput kazneno goniti ni kazniti za isto kazneno djelo, priopćili su iz EK.
Prijedlogom će se stoga spriječiti dvostruki postupci i izbjeći nekažnjavanje u slučaju odbijanja predaje na temelju europskog uhidbenog naloga.
Smanjiti fragmentaciju i povećati pravnu sigurnost
Osim toga, osigurat će se da se kazneni postupci vode u državi članici koja je za to u najboljem položaju, primjerice u državi u kojoj je počinjen najveći dio kaznenog djela.
Zajednička pravila uključivat će popis zajedničkih kriterija za prijenos postupka, kao i razloga za odbijanje prijenosa postupka, rok za donošenje odluke o prijenosu postupka, pravila o troškovima prevođenja i učincima prijenosa postupka, obveze u pogledu prava osumnjičenika i optuženika te žrtava kao i pravila o upotrebi prekograničnih digitalnih kanala za komunikaciju među nadležnim tijelima.
Kako bi postupak prijenosa bio učinkovitiji, prijedlogom uredbe uređena je i nadležnost u posebnim slučajevima. Očekuje se da će se time smanjiti fragmentacija, pružiti veća pravna sigurnost i u konačnici povećati broj uspješno prenesenih kaznenih postupaka.
Na potezu su Europski parlament i Vijeće EU koji moraju raspraviti prijedlog i prihvatiti uredbu, kako bi stupila na snagu,
Europska unija nema jedinstvenog pravnog okvira
Države članice trenutačno međusobno prenose kaznene postupke na temelju različitih pravnih instrumenata, a ne na temelju jedinstvenog pravnog okvira na razini EU-a, primjerice Europske konvencije o prijenosu postupaka u kaznenim stvarima od 15. svibnja 1972. godine koju je ratificiralo i primjenjuje samo 13 država članica.
Većina država članica oslanja se na Europsku konvenciju o uzajamnoj sudskoj pomoći u kaznenim stvarima iz 1959. godine (članak 21.), prema kojoj su prijenosi uglavnom neregulirani i oslanjaju se na nacionalne propise. Države članice već su 1990. potpisale Sporazum o prijenosu postupaka u kaznenim stvarima, ali on nije stupio na snagu.
O mjeri prijenosa postupaka raspravlja se od stupanja na snagu Ugovora iz Lisabona, kojim je izmijenjen način na koji se pravila EU-a u području kaznenog prava predstavljaju i donose.
Očekuje se učinkovitije i pravilnije kazneno sudovanje u državama članicama
Prijedlogom se ostvaruju ciljevi Strategije EU-a za suzbijanje organiziranog kriminala, u kojoj se naglašava da je prijenos kaznenih postupaka važan instrument za jačanje borbe protiv organiziranih kriminalnih skupina koje djeluju u cijelom EU-u.
Budući da se prijedlog odnosi na prekogranične postupke u kojima su potrebna jedinstvena pravila, Komisija predlaže uredbu koja je izravno primjenjiva i u cijelosti obvezujuća u svim državama članicama.
Njome se jamči ujednačena primjena pravila u cijeloj Uniji i njihovo istodobno stupanje na snagu. Osigurava pravnu sigurnost izbjegavanjem različitih tumačenja u državama članicama, čime se sprečava pravna rascjepkanost.
Prijedlogom Komisije pridonijet će se učinkovitom i pravilnom kaznenom sudovanju u državama članicama, smatraju u Bruxellesu.