Xi Jinping neće dopustiti da Putin padne s vlasti, no Kina ekonomski jako ovisi o Zapadu, pa Peking nastoji balansirati između Rusije i Zapada, ocjenjuje stručnjak za međunarodne odnose Robert Barić
Posjet kineskog predsjednika Xija Jinpinga Moskvi i njegov susret s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom, protiv kojeg je Međunarodni kazneni sud u Haagu podigao optužnicu, vijest je koja je u fokusu svjetskih medija posljednjih dana.
Xi i Putin razgovarali su o jačanju odnosa između dvije zemlje, ali i o ratu u Ukrajini. No, iako je dojam da je riječ o razgovorima dvije ravnopravne velike zemlje, na Zapadu upozoravaju da Rusija, nakon raskida veza sa zapadnim svijetom, sve više pada pod utjecaj Kine.
O tome, kao i o drugim temama vezanima uz aktualno stanje svjetske politike, razgovarali smo s Robertom Barićem, profesorom na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti.
EURACTIV: Nakon što je ICC podigao optužnicu protiv ruskog predsjednika Putina, hoće li se Rusija još više vezati uz Kinu?
BARIĆ: Moskva nema drugog izbora, iako nije zbog toga sretna, a ni Peking nije sretan zbog ovakvog razvoja događaja. Treba reći da je to brak iz interesa, a ne iz ljubavi.
Rusija i Kina imaju jako zanimljivu povijest odnosa posljednjih 200 godina, od ruskog otimanja kineskog teritorija u 19. stoljeću pa do kratkotrajnog vojnog sukoba 1968-69. godine. Sada su prisiljene vezati se jedna uz drugu.
Jednostavno, Putin treba pomoć Kine, dok si Xi Jinping ne može dopustiti da Putin izgubi u ratu i padne s vlasti. Ipak, pomoć Kine Rusiji je jako limitirana, a osobno sumnjam da će Peking prijeći Rubikon i Rusiji početi slati oružje i streljivo. No, važno je reći da odnos Rusije i Kine više nije odnos jednakih, nego je to odnos u kojem je Rusija podređena kineskoj strani.
EURACITV: Onda su tvrdnje da će Rusija zapravo postati vazal Kine, odnosno podređena Kini, točne?
BARIĆ: Rusija već jest "mlađi partner" Kine. Putinu to treba zbog kineskih ulaganja, koja bi, makar i u manjoj mjeri, trebala nadomjestiti zapadna ulaganja, kao i zbog prodaje energenata Kini. Nemojmo zaboraviti da su energenti i dalje glavni izvozni proizvod Rusije.
Isto tako, Rusija zbog tog odnosa s Kinom može tvrditi da nije pariah state, odnosno izopćena sa svjetske scene.
S druge strane, Kina ne može dopustiti poraz Rusije. Ruski poraz doveo bi do daljnjih ekonomskih problema za Kinu, a situacija je već sada teška. Ne samo da se na Zapadu sve više javlja protivljenje ovako snažnim ekonomskim vezama s Kinom, nego se zahtjevi za slabljenjem veza sa Zapadom sada već javljaju i u Kini.
No, Kina je ovisna o visokoj tehnologiji Zapada koju sama ne može razviti, a očajnički joj je potrebna. To je noćna mora Kine i nešto što je potencijalno dugoročno gore čak i od sankcija, a s obzirom na to da SAD nastoji ograničiti transfer visoke tehnologije Kini.
Osim toga, Kina je u ekonomskim problemima. U ovoj godini se u Pekingu najavljuje gospodarski rast od pet posto. To iz europske perspektive izgleda puno, ali Kina treba minimalno rast bruto domaćeg proizvoda (BDP) od šest posto godišnje kako bi mogla održati socijalni mir. Neovisne ekonomske prognoze kažu da bi Kina u ovoj godini mogla imati gospodarski rast od samo 2,5 posto.
Drugi razlog zbog kojeg Kina ne može dopustiti pad Putina s vlasti je duga granica koju ima s Rusijom, oko 4000 kilometara. Ako dođe do smjene vlasti u Moskvi, što se može očekivati na tako dugoj graničnoj liniji? U Rusiji bi se možda mogao pojaviti neki demokratski, prozapadni režim, a to bi za Kinu bio problem. No, bilo koji režim u Moskvi koji bi bio manje spreman za suradnju s Kinom za Peking bi bio problem.
Dakle, Xi nastoji balansirati između pružanja potpore Rusiji i održavanja ekonomskih veza sa Zapadom jer Kina ne može bez zapadnih tehnologija i tržišta. To se vidi i sada kada kineska diplomacija nastoji uvjeriti europske zemlje da SAD radi protiv njih i da za njih nije dobra konfrontacija s Rusijom.
EURACTIV: Znači, Kina zbog odnosa s Rusijom ipak neće ići tako daleko da ugrozi svoje odnose sa Zapadom? Bez obzira na neriješeno pitanje Tajvana čiji je glavni saveznik SAD?
BARIĆ: Kao što sam rekao, Kina pokušava balansirati. Xi nastoji održati i odnose s Rusijom i odnose sa Zapadom, a posebno s Europom. U zadnjih godinu dana percepcija Kine u Europi jako se pogoršala, a kineska inicijativa "novog Puta svile", upućena i prema zemljama srednje i istočne Europe, u sve je većim problemima. Opći je dojam zemalja srednje i istočne Europe da od te inicijative i nisu bogznašto dobile.
Kineska strana ne želi potpuni prekid odnosa sa Zapadom, čak želi i određeno poboljšanje odnosa. Ipak, neće dopustiti Putinov pad.
EURACTIV: Postoji li opasnost da Putin padne s vlasti nakon što je protiv njega podignuta optužnica?
BARIĆ: Ne, nema šanse za to. U Rusiji više nema organizirane opozicije. Osim toga, Putin je izgradio personalizirani autokratski sustav. Dio stručnjaka vjeruje da bi Putin zbog toga mogao čak preživjeti i gubitak Krima.
Prema tome, šanse da dođe do Putinova pada zbog rezultata rata ili ekonomske krize nisu nepostojeće, ali su jako male. Nemojmo zaboraviti da tko god dođe na vlast u Moskvi teško da će doista promijeniti rusku politiku prema Zapadu. Prije bi se moglo govoriti o kratkotrajnom predahu i pripremama za sljedeću rundu konfrontacije.
EURACTIV: Kako ocjenjujete kineski mirovni plan za Ukrajinu?
BARIĆ: Neprovediv je. Kina je u planu samo dala svoje opće parole, ali tu nema ničeg konkretnog. Kina, uostalom, i dalje ne govori o ratu, invaziji Rusije na Ukrajinu, nego spominje "ukrajinsku krizu".
No, Kina taj plan koristi za svoje interese. Isto je napravila i pri nedavnom posredovanju između Saudijske Arabije i Irana. Želi se predstaviti na svjetskoj sceni kao zemlja koja želi svjetski mir i kao zemlja koja može biti medijator.
Dakle, Kina želi ojačati svoj imidž globalnog mirotvorca i reći kako ona radi na zaustavljanju sukoba u Ukrajini, a drugi ne. Može se reći da je prezentiranje takvog imidža Kine posebno usmjereno prema zemljama Trećeg svijeta, gdje je vrlo snažna ruska propaganda, ali i prema Europi. Ujedno, usmjereno je protiv SAD-a koji se nastoji prikazati kao glavni problem u svijetu.
No, i ozbiljne analize govore da je taj kineski plan toliko općenit i teško provediv. On bi zapravo vodio održavanju statusa quo i omogućio bi Rusiji da s vremenom zadrži dijelove Ukrajine koje je okupirala.
EURACTIV: Hoće li nakon podizanja optužnice protiv Putina i posjeta Xija Moskvi doći do smirivanja stanja u Ukrajini ili do eskalacije?
BARIĆ: Konture rata u Ukrajini već su zacrtane i optužnica na to neće utjecati. Rusija se približava kraju svoje dvomjesečne zimske ofenzive, u kojoj nije ostvarila ciljeve kakve je zacrtala.
No, i Ukrajina će morati odgoditi svoje planirane ofenzivne akcije. Ukrajinski vojni vrh je donedavno govorio da će do kraja 2023. godine osloboditi cijelu zemlju, ali to se neće dogoditi. Međutim, Ukrajina ove godine mora postići određenu vojnu pobjedu, i to zbog unutarnjopolitičkih razloga, ali i da bi pokazala Zapadu da može opstati.
Prema tome, Ukrajina planira određene vojne akcije. One vjerojatno neće biti onog obujma kakav se očekuje, ali nekih akcija će sigurno biti. U ovom je trenutku, međutim, teško reći kada, kako i gdje.
No, one će biti priprema za 2024. godinu, kada možemo očekivati odlučne vojne operacije obje strane. Tek nakon toga moći će se govoriti o mogućnosti pregovora.
EURACTIV: Kako ocjenjujete poziciju Hrvatske u ratu u Ukrajini i svemu što je proizveo? S jedne strane, imamo Vladu koja jasno slijedi politiku EU i NATO-a, dok s druge strane, imamo predsjednika koji se protivi snažnijoj pomoći Hrvatske Ukrajini, zbog čega mnogi tvrde da je "ruski igrač"?
BARIĆ: Ta podjela se vidi i utječe na međunarodni ugled zemlje. Hrvatska nema jasno definiranu vanjsku i sigurnosnu politiku i sve se improvizira, a ovo je samo dio te priče. Neće to dovesti do izolacije Hrvatske, ali svima je jasno kako je neznatan njen utjecaj u EU i NATO-u.