Ministri obrane i vanjskih poslova EU trebali bi u ponedjeljak popodne formalno odobriti plan 'težak' dvije milijarde eura za nabavku i slanje granata u Ukrajinu, iako neke nesuglasice oko detalja plana tek treba uskladiti
Zajednička kupnja oružja u ovakvim razmjerima predstavlja velik iskorak za Europsku uniju, a o detaljima tog plana proteklih tjedana se vode velike rasprave.
Prvi dio trostrukog plana kojeg je predstavio šef diplomacije EU Josep Borrell uključuje potrošnju milijardu era zajedničkih sredstava za isporuku streljiva za Ukrajinu iz postojećih zaliha država EU.
Drugi dio predlaže da se potroši još milijardu eura na narudžbe novih granata od 155 mm za Ukrajinu, u obliku velike zajedničke nabave. Vjeruje se da bi takva naruždba potaknula proizvođače da povećaju svoje prizvodne kapacitete.
Italija i Nizozemska još nisu dale pristanak
Pitanje je bi bi li te narudžbe trebale uputiti pojedine članice, ili bi trebale ići preko Europske agencija za obranu (EDA), te treba li se kupovati samo streljivo europske proizvodnje, ili ga treba kupovati i u tzv. trećim zemljama.
Prema dužnosnicima EU, osim korištenja EDA za nabavu streljiva, državama će biti dopušteno da formiraju skupine od najmanje tri članice (uključujući i Norvešku) i na taj način grupno naručuju streljivo.
Veleposlanici zemalja EU sastali su se u nedjelju, 10. ožujka, radi dogovora o tim pitanjima. No dvije države - Italija i Nizozemska - još uvijek nisu dale konačni pristanak, i to zbog toga što sporazum ne predviđa mogućnost kupnje streljiva od proizvođača izvan Europe.
Veleposlanici bi se trebali opet sastati u ponedjeljak ujutro, prije sastanka ministara obrane, u nadi da će konačno svi dati svoj pristanak za dogovoreni tekst sporazuma.
Potpisivanje sporazuma na ministarskom sastanku u ponedjeljak popodne označilo bi prvi konkretan korak u tom smjeru otkako je Estonija predložila zajedničku nabavu oružja za Ukrajinu u veljači, i zatim formalni prijedlog diplomatske službe EU (EEAS) prije nekoliko tjedana.
Koliko je još ostalo u zalihama?
Nakon što su već godinu dana slale pomoć Ukrajini, pitanje je koliko još streljiva ima u njihovim zalihama i koliko ga još mogu poslati bez da i same postanu ranjive. Članice EU su već Ukrajini obećale širok raspon vojne pomoći vrijedan 12 milijardi eura, a od toga 3,6 milijardi eura trebalo bi biti pokriveno sredstvima iz Europskog mirovnog instrumenta (EPF), zajedničkog fonda napravljenog radi financiranja troškova nabave.
Dužnosnici kažu da je od početka ruske invazije u veljači prošle godine potrošeno 450 milijuna eura na nabavu 350.000 granata za Ukrajinu. No, u nekim prijestolnicama javlja se zabrinutost da količine streljiva koje su preostale u zalihama europskih država ne vrijede milijardu eura, što onda nameće pitanje što će biti s nepotrošenim novcem, objasnila su dva diplomatska izvora za Euractiv.
Nejasno je koliko streljiva uopće 27 država EU imaju u zalihama jer radi se o povjerljivoj informaciji.
Stoga neki traže da se u sporazum uvede vremenska klauzula, po kojoj bi nakon nekog zadanog roka nepotrošeni iznos mogao biti korišten za druge oblike vojne pomoći za Ukrajinu, poput naknade troškova pojedinim članicama za slanje bilo kakvog vojnog materijala.
Drugi predlažu da se preostali novac iskoristi za kupnju i druge vrste streljiva - ne samo za granate kalibra 155 mm i 152 mm - kao i da se drugih milijardu eura iskoristi za zajedničku nabavu i drugog oružja. No, iako većina zemalja EU želi ostati fokusirana na ono što je Ukrajini prijeko potrebno, neke države žele u planove uključiti i potencijalno slanje druge vrste oružja - Francuska, primjerice, želi da se uključe i rakete zemlja-zrak.
'Ratna ekonomija'
Ključan faktor u nagovaranju država EU da isprazne svoje zalihe jest osiguravanje proizvodnje, tj. povećanje proizvodnih kapaciteta u Europi. Dužnosnici EU nadaju se da bi takvom zajedničkom nabavom volumen narudžbi natjerao industriju da promijeni prioritete i da na prvo mjesto stavi proizvodnju materijala za Ukrajinu.
Iz Bruxellesa kažu da se europske tvrtke trebaju prebaciti u "model ratne ekonomije," nakon što se vojna industrija desetljećima smanjivala uslijed okončanja hladnog rata u 1990-ima.
Sami proizvođači, pak, kažu da bi države članice trebale potpisati dugoročne ugovore o nabavi, kako bi oni mogli planirati investicije za veći opseg proizvodnje.
"Jasno je da EU na vlastitom teritoriju ima iste mogućnosti nabave potrebne opreme kao i izvan EU," rekao je jedan europski diplomat, koji se pozvao na "procjenu Europske komisije."
Sporazumom o nabavci se "ne prejudiciraju specifičnosti sigurnosne i obrambene politike određenih država članica," a priopćenje s tom izjavom trebali bi potpisati čelnici EU na summitu zakazanom za četvrtak, 23. ožujka.
(Preveo David Spaić-Kovačić. Originalan članak pročitajte ovdje: EU ammunition plan for Ukraine runs into third country issues)