U toj stranci kažu da napad Hamasa na Izrael 7. listopada prošle godine ne može biti 'opravdanje za kolektivno kažnjavanje civila u Gazi'

Kako stoji u priopćenju Možemo, priznanje Palestine bila bi jasna poruka da Hrvatska i Europska unija podupiru deeskalaciju sukoba i dvije države kao dugoročno rješenje na Bliskom istoku.

'Vrijeme je da Hrvatska i EU konačno priznaju Palestinu'

"Vrijeme je da Hrvatska i EU konačno priznaju Palestinu kao samostalnu i neovisnu državu. Taj zahtjev ujedno će biti dio programa Možemo za europske i nacionalne izbore“, poručila je u petak saborska zastupnica Možemo Jelena Miloš.

Ocijenila je kako bi jedinstveni stav cijele EU prema Palestini bio najbolje rješenje, ali i da sama Hrvatska može iskazati inicijativu, kao što su to učinile i druge europske države.

Traži da se pojača pritisak na Vladu 

Miloš je zatražila i da oporba i javnost povećaju pritisak na Vladu i institucije EU da se "nedvosmisleno izjasne i traže trajni prekid vatre“.

"Vlada i ministar vanjskih poslova trebaju se jasno izjasniti da je nastavak vojnih akcija u Gazi apsolutno neprihvatljiv i da ubijanje civila u Gazi mora odmah stati“, kazala je Miloš na okruglom stolu o situaciji u Pojasu Gaze koji je u petak održan u Saboru.

Dodala je i kako Hrvatska treba poduzeti mjere "kojima jasno poručuje da neće tolerirati kršenje međunarodnog prava i da za to postoje ozbiljne posljedice“.

"Nažalost, ni EU ni hrvatska Vlada nikada nisu tražili trajni prekid vatre. Dapače, Vlada Andreja Plenkovića i HDZ-a odbila je zahtjev Možemo za trajnim prekidom vatre. Ne izjašnjavaju se više ni oko privremenog primirja, izbjegavaju govoriti o Gazi“, zaključila je Miloš.

Osudili napad Hamasa na Izrael

Ponovila je da je Možemo osudio napad Hamasa na Izrael 7. listopada prošle godine, ali da Hamasov masakr nad civilima "ne može biti opravdanje za kolektivno kažnjavanje civila u Gazi samo zato što je Hamas u Gazi“.

Euractiv je već pisao o stavu Hrvatske prema pitanju palestinske države. Političari i analitičari u Hrvatskoj podijeljeni su i po tom pitanju.

Nitko, doduše, ne osporava pravo Palestinaca na svoju državu, ali dio naših sugovornika je kazao kako smatra da sada nije trenutak za priznanje Palestine, kao i da eventualni takav potez treba uskladiti s ostalim članicama EU.

Samo 9 članica EU priznaje Palestinu

Među članicama EU, njih samo devet, prema dostupnim podacima, priznaje Palestinu. Riječ je o Švedskoj, Poljskoj, Češkoj, Slovačkoj, Mađarskoj, Rumunjskoj i Bugarskoj, kao i o Malti i Cipru. Uglavnom je riječ o zemljama koje su palestinsku državu priznale još 80-ih godina prošlog stoljeća, znatno ranije nego što su pristupile EU.

Ipak, novi rat između Izraela i Hamasa pokrenuo je zahtjeve u nizu članica Unije da se prizna neovisnost Palestine. Među ostalima, o tome se govori u Španjolskoj, Irskoj i Belgiji.

Od hrvatskih susjeda, Palestinu priznaju Srbija, BiH i Crna Gora

Od zemalja Zapadnog Balkana, Palestinu priznaju Srbija, Bosna i Hercegovina i Crna Gora. Srbija je priznanje palestinske države naslijedila iz vremena bivše Jugoslavije, kada je Palestinu priznala i Albanija.

BiH i Crna Gora priznale su je nakon što su postale neovisne države.

Stalni ratovi

Prema planu koji je 1947. usvojila Opća skupština Ujedinjenih naroda, tadašnju britansku Palestinu trebalo je podijeliti na židovsku i arapsku državu, dok je Jeruzalem trebao postati samostalan grad.

Plan su prihvatili palestinski Židovi, koji su 14. svibnja 1948. proglasili Državu Izrael, no odbili su ga palestinski Arapi i okolne arapske države. Već sljedećeg dana, 15. svibnja 1948., arapske su zemlje napale tek proglašenu židovsku državu. Taj prvi izraelsko-arapski rat završio je u ožujku 1949., a Izrael ne samo da je opstao, nego je znatno i proširio teritorij.

U sljedećim ratovima, Izraelci su zauzeli i ostatak područja nekadašnje britanske Palestine - Zapadnu obalu i Istočni Jeruzalem te Pojas Gaze. Zauzeli su i Golansku visoravan u Siriji, kao i Sinajski poluotok u Egiptu, s kojeg su se kasnije povukli.

Istočni Jeruzalem i Golan su 1980. i 1981. pripojili Izraelu, dok su Zapadnom obalom i Gazom nastavili upravljati kao okupiranim područjima. Izrael danas cjeloviti Jeruzalem smatra svojim glavnim gradom.

Tijekom 1990-ih i 2000-ih, Izrael se povukao i s dijelova Zapadne obale te iz Pojasa Gaze, prepustivši ih Palestinskoj samoupravi, kako je i bilo dogovoreno sporazumom dogovorenim 1993. u Oslu. No, ostatak Zapadne obale ostao je pod izraelskom okupacijom. Na tom području Izraelci podižu i naselja za svoje koloniste.

Velike žrtve novog rata između Izraela i Hamasa  

Hamas, koji od 2007. upravlja Gazom, napao je 7. listopada prošle godine jug Izraela i kratkotrajno zauzeo dio izraelskog teritorija. Hamas je tada počinio masakre nad, kako govore izraelski podaci, više od 1200 Izraelaca, uglavnom civila, dok je nekoliko stotina Izraelaca odveo u zarobljeništvo u Gazu.

Izrael je odgovorio najprije zračnim udarima na Gazu, a potom i kopnenom invazijom na tu malu palestinsku enklavu u kojoj živi oko 2,4 milijuna ljudi. U dosadašnjim je borbama, prema najnovijim procjenama UN-a, poginulo više od 30.000 Palestinaca u Gazi.

I Gaza podijelila državni vrh

Razaranje Gaze i velika stradanja civila potaknula su Južnu Afriku da Izrael tuži sudu u Haagu zbog genocida u Pojasu Gaze. Izraelski napad na tu palestinsku enklavu izazvao je i lavinu prosvjeda diljem Europe i svijeta. Dva su održana i u Zagrebu.

Iako je u nekoliko navrata odobrila humanitarnu pomoć za stanovnike Gaze, Hrvatska je u Općoj skupštini UN-a 27. listopada prošle godine bila jedna od 14 članica UN-a koje su glasale protiv rezolucije o hitnom zaustavljanju novog rata na Bliskom istoku. Kao razlog tome u Zagrebu su naveli to što se u rezoluciji nije izrijekom osuđivao Hamas zbog napada na Izrael.

Takav stav Vlade izazvao je novi sukob premijera Plenkovića s predsjednikom Zoranom Milanovićem. Šef države je, naime, ocijenio da je Hrvatska trebala ostati suzdržana u UN-u, a o čemu je Euractiv također pisao.